Uf, otkad želim otvorit ovaj topic i napisat tonu toga, a dijete mi se taman probudilo. Ma nek bude s njim MM! Ne može, pogađate, on je na terenu
Pišem opet poslije
 |
|||
|
|
|||
Suprug(a) terenac/pomorac/čest izbivatelj iz kuće
Uf, otkad želim otvorit ovaj topic i napisat tonu toga, a dijete mi se taman probudilo. Ma nek bude s njim MM! Ne može, pogađate, on je na terenu
Pišem opet poslije
Draga Makita ako te to tješi i moj je stalno po terenu ,ali takav je posao.
makita, nije lako.Moj muz je cesto na putu, ponekad i po 15 dana. Kad bih sjela da izracunam koliko je dana u ovoj godini bio kod kuce
. Ali, kao sto rece Ivana, takav je posao. Meni je najvise nedostajao kad bi mali u neka doba dobio temperaturu, pa trebam jos i u hitnu (a to se, neces vjerovati, desavalo kadgod bi on otisao na put). Onda nocna budjenja, nosanje malca, ujutro nisi nizasta, a dan pred tobom... Sad je lakse, mali nije vise tako mali, pa se prezivi. Glavu gore, znam da ti nekad pukne film, stisni zube
tu sam
i upravo sam u depri....radi svega
...moj je znao biti godišnje i po 6 mj vani....-tako je bilo jedno 5,6 godina-ali eto u svibnju ove godine promijenio posao-dobio posao u HR i sad je stalno doma,osim eventualno kakvih seminara od 10ak dana...
I ja uglavnom sama i luda već od svega
Kako vam djeca reagiraju na očeve kad se vrate nakon dugog izbivanja?mina prvotno napisa
makita ovaj sam topic mirne duše mogla otvoriti ja
Već sam,mislim,negdje pisala o tome,no ja i MM ustvari živimo odvojeno-ja u Jaski,on u Šibeniku
Tako je otkako se rodio Roko,znači bit će tri godine
Dok smo živjeli ovdje ja sam radila u školi a on kao komercijalist u Gavriloviću,kao podstanari,doslovce jedva sklapajući kraj s krajem
Stvarno je bilo situacija kad smo jeli paštetu jer smo umjesto hrane kupili Josipu pelene.
Uglavnom,shvatili smo da na taj način nikada nećemo kupiti i stvoriti nešto svoje,jedva preživljavajući,i odlučili smo se na razdvojen život.
MM je otvorio svoju firmu dolje,pomoću nekih poznanstava u svom rodnom kraju i priroda posla je nažalost takva da on mora dolje živjeti.
Ja s druge strane imam stalan posao,s djecom sam u stanu moje bake koja je u međuvremenu umrla i sve mi je to teško ostaviti dok se eventualno ne skućimo dolje i tamo ne pronađem posao.
A kako mi je?A ne znam ni sama ,već sam se navikla na samoću.Ona nije nužno loša,samo je sa dvoje male djece jako teško.
MM u principu dolazi svaka dva tri tjedna no znalo se desiti da ga nije bilo kući i po mjesec dana.Znači,nema podjele poslova i rasterećenja u bilo kojem smislu....razvažam djecu u vrtić,iz vrtića,doktoru,jurim na posao,posao nosim kući,koju netko treba i očistiti.Vodim ih u park,u šetnju,po dućanima se bakćem s njima,lovim ih po frizeraju...
tankam gorivo,nosim boce plina,popravljam po kući ono što znam(a i tu se bome usavršiš,blaženi internet...evo baš sam mijenjala gumice na sudoperu
po noći,kad su bolesni,tu sam samo ja,koliko god umorna bila.
Imam li vremena za sebe?Ne.Nimalo.Odlazak frizeru planiram kao posebnu operaciju,da o drugim stvarima ne govorim....
Ali ,uopće nisam nesretna.Prihvatila sam stanje stvari takvo kakvo je,kao nešto privremeno,ulog u budućnost ajmo reći i naprosto sam se navikla.
Još je važno reći,ne može svaki brak izdržati odvojenost.Mi se prije svega jako jako volimo ,vjerujemo jedno drugome,i ja i MM znamo da svaki trenutak koji provodimo odvojeno provodimo tako radi naše djece,da im nešto stvorimo da nam svima skupa bude lakše.
Ali opet,vidjela sam x brakova koji su pali na testu odvojenosti...i to sebi ne želim.
Kako sada stvari stoje,selim se na jug,vjerojatno sljedeće godine.Najkasnije dok Josip ne krene u školu,jer ga ne želim tada seliti.Još moram dolje pronaći posao(našli smo zemljište na Murteru pa pikiram na tamošnju školu) no to je teško kad nisi tamo.
I eto,malo sam oduljila...tako je kako je,teško,no nadam se zato bojoj budućnosti...
Ronin
Od prijatelice muz je pomorac. Nema ga najcesce 4 mjeseca a tu je uglavnom manje od 3 mjeseca. Ona se drzi jako dobro i stvarno je cijela pozitivna i vesela (inace je takva) i jako se dobro snalazi, osim sto ponekad ima neke znakove samohranih majki.
Ronin, moji roditelji su morali vecinu vremena zivjeti odvojeno kad sam bila mala jer moja baka nije podnosila mog oca, a od podstanarskih stanova tada su se iznajmljivale samo vlazne, podrumske rupe pa moji nisu htjeli da tamo zivim. Tako da je moj otac zivio sam a ja s mamom i njenim roditeljima od kojih je dida bio super a baba skroz luda. Priznajem, da bih ja radije da sam ipak zivjela u tom podstanarskom jer mi je ovo bilo jako traumaticno. Drzim vam fige da sto prije budete skupa.
ronin
ronin
Mm pomorac! Jos da bi bilo lipse zivim u gradu di nikog svog nemam. Potpuno sama s dvoje djece pa nije ni cudo da sam posla na kvasinu.
Ova mi rečenica daje misliti ,draga.Priznajem, da bih ja radije da sam ipak zivjela u tom podstanarskom jer mi je ovo bilo jako traumaticno.
i čim ćemo moći nastojati ćemo biti skupa,jer...mojoj djeci nije bitno jel stan podstanarski ili nije...bitno je da su mama i tata tu.
Neki dan sam bila tužna....imamo na zidu u kuhinji fotografiju nas četvero.
I dođe moj Roko i zagleda se u tu sliku....i gleda i gleda...baš dugo...a ja si mislim što si on sad u svojoj dječjoj glavici misli?A točno sam mogla osjetiti kako mu tata fali.
Ronin, svaka čast i tebi i suprugu na poštivanju jedno drugoga, iskrenosti i neizmjernoj ljubavi između vas četvero.
Uspjet ćete.
Potpisujem.A kako mi je?A ne znam ni sama ,već sam se navikla na samoću.Ona nije nužno loša,samo je sa dvoje male djece jako teško.
Nekad je OK, pomiriš se s takvim načinom života a nekad mi je svega dosta, kad sam iscrpljena i na rubu
Cure ga OK prihvaćaju. Najdulje ga nije bilo cca7 mj u komadu, samo na slikama i na netu smo ga vidli, ali su ga sasvim dobro prihvatile kad se vratio, još na aerodromu se zalijepile za njega i nisu mu prvih dana dale ni na wc, stajale bi pred vratima i čekale ga
Evo krajem tjedna opet ide ali na par dana
Nekad pludim jer je teško s curama, ne mogu ih uspavat i otići na kavu s frendicama, ne mogu ih ostaviti tati i otići na fitness... Uglavnom mi fali taj dio da ja nemam slobodno vrijeme samo za sebe nego svuda vućem djecu
Olakotna stvar je da su njegovi blizu pa uskoče
ronin
srećom,bit će bolje!
Uuu... ja se ženama poput ronin divim!
Evo, MM baš sutra ide na put i istrpit ću tih par dana, no prošli put kad je otišao na 3 tjedna bilo mi je užasno teško, a od nedostatka sexa sam izludjela do nenormalnih razina. Kad je došao, kao da se sva silina emocija (i pozitivnih i negativnih) slila odjednom... i to je bilo i genijalno i grozno....
Iako su me pokušali odgojiti kao ženu koja bi kao nekad nešto trebala i istrpiti.... nisu uspjeli, stoga.. ja bi bila prva koja na tom testu ne bi prošla.
ronin PRIMITE DUH TRAVE I KAD VAS ZGAZE ISPRAVITE SE!!
Ova mi rečenica daje misliti ,draga.Priznajem, da bih ja radije da sam ipak zivjela u tom podstanarskom jer mi je ovo bilo jako traumaticno.
i čim ćemo moći nastojati ćemo biti skupa,jer...mojoj djeci nije bitno jel stan podstanarski ili nije...bitno je da su mama i tata tu.Ajde drzite se.
Inace i mi smo podstanari i zasada nam je financijski OK jer ljeti MM zaradi nesto vise novca s klapom. Ali zimi, kad zbrojimo troskove, rashodi nam ispadaju veci nego prihodi. Bas me zanima kako ce to sad izgledati kad je beba tu. Mi smo isto znali zadjnih deset dana ne imati nista u fridzu, ali bez djece je to podnosljivo. S bebom malo teze. Iako, njusim da bi se meni moglo nesto s poslom pokrenuti, pa...
Mi se toliko dugo nismo seksali da smo se nekidan probudili usred noci tako napaljeni, posevili se u polu snu, polusvjesni i opet zaspali. 8)
Poznato mi je! 8)
A komentari susjeda? Uuu... kako susjedi znaju biti dobri prijatelji, to je prestrašno. Bila je jedna mlađa ženia koja se nešto zalomila na mene i uporno me pili da kako sam ja sigurna da mi je muž vjeran kad je tako dugo na putu i zar mi nije sumnjivo da baš stalno putuje u Genevu. Naravno, da uopće nisam na taj način razmišljala nikad, ali već mi je dosadila i htjela sam je se nekako rješiti... tako je došlo do jedne nezgodne situacije kad me iz daljine pitala: "Anita, gdje ti muž? Kaj je opet na putu? A gdje?"... a ja njoj doviknem: "U Genevi je, kod druge žene." Nažalost, to je čulo previše ljudi i proširila sam nehotice krivi trač o svojem mužu, ali sad su bar zadovoljniji i više me ništa ne pitaju.
Anita
Ronin
evo i mene u klubu.
uh, ja nemam problema sa susjedima, mozda zato sto md-a nitko ne zna i nitko ga nikad nije vidio :/
md zivi u beogradu, i to ni vise ni manje nego sa svojima (). stvarno je vezan poslom ne samo za grad, nego i za njihovu drzavu, i ima jaako rijetko vremena da dolazi kod nas, a kad vec dode, dode na svega par dana (uglavnom 2). jedini nacin da se vidimo na duze je taj da ja idem s malim tamo, ali-tamo su njegovi! (o odnosima sa svekijima ne trebam pisati, jelda?) tako da meni i to tamo ubrzo prisjedne (maksimum mi je bio jednom.. mislim da sam izdrzala puna 2 tjedna, ee!)
masu puta sam razmisljala sta cu s tim nasim odnosom i nikako da izadem na zelenu granu.
nije lako, ali nekad (u zadnje vrijeme sve cesce :/ ) mi prode kroz glavu da nam je bas dobro ovako samima. hm..
Joj,ja se isto divim vama ženama koje uspijevate tako same s klincima,a vaših muževa tako dugo nema s vama.
Mislim,ja sam isto kao Anita,ne znam stvarno kako bih mogla podnijeti toliko razdvojenosti.
Mi smo najduže bili razdvojeni prošlo ljeto kad sam ja otišla na more sa malim tjedan dana prije nego je mm dobio godišnji,pa smo oboje bili u komi,a još više on jer Grgu nije vido tjedan dana.
I falimo si u svim aspektima života,od razgovora što se dogodilo taj dan,kako smo,do sexa ili jednostavno zagrljaja.A tek od kada je i Grga tu...
Zato vam stvarno što prije želim da budete svi zajedno ma kako bilo teško!!!
Ja bi potpisala Anitu-AZ....uf,i mene su odgajali da budem snažna i neovisna,al heb.. ga,ja umrem bez mm-a
za 5 dana.
a sto ako je zena ta koje nema u kuci ?
ronin
PRIMITE DUH TRAVE
i ja sam tu..odkadsmo se ozenili MM nijedne godine nije bio vise od 6 mjeseci doma...a nije pomorac :/
kako mi je - naopako. a ipak nekako izdrzavam jer nigdje blizu sebe nemam nikog svog i cesto mi kucerina prisjedne jer i u njoj i oko nje ima tolko posla...ma bljuaaah
al,i eto nadamo se da to nece jos dugo trajat
To mi i je najluđe...osijećam da smo i nas dvoje nabijeni emocijama, a još k tome dodajte i one obične redovne stvari koje se skupa obavljaju...ko da te stišće sat, nema se vremena koje je za neke stvari ipak potrebno....kako ćeš pričat o Bogu i svitu, kad ni kavu skupa ne stigneš popit, nema "sveca ni petka", kad se desi prazan dan-kad smo svi kući, on je tako umoraaaan...što psihički, što fizički...mislim da mi je posebno teško što i njemu ovaj njegov posao sve više smeta-a tko se usudi mijenjat...na koncu, neke egzistencijalno prihvatljive prilike nema.
A ovo za dijete, tako mi je teško kad me MM pita: Zašto nam dijete tako viče npr.kad je pospan? A Damir ne može se prepustit snu pa je budan do krajnjih granica i onda
I isto mi je posebno teško kad Damiru nešto zapovjedi i očekuje, al baš poslušnost...i onda zaključi da ga mali ništa ne sluša
Il kad se negdi zaputimo autom, a dijete nije raspoloženo za vožnju-a nemamo izlaza nego baš poć kući,a MM je baš nesretan što je dijete nezadovoljno-što se na Damiru reeflektira i samo pojačava negativne emocije i njihov efekt...a ja nemam snage uvijek sve ovo amortizirat
A kad se desi da se odmori-recimo dva tri dana-sve ovo nestaje, blijedi...
Baš se uhvatim kako se trudim bit kreativna i pronać neku ideju za život negdje na selu...al što :?
Imam osjećaj da bi nas to usrećilo
makita, moj isto ne kuzi da nije on jedini koji radi ovdje
a ti jos imas dvoje djece. to mi je tako neposteno, oni dodu s tog svog posla i onda bi mir u kuci jer su, kao, umorni. a mi smo odmorne i svjeze, samo jos trebamo 30 sekundi za otic nekad na wc.
ah, sori
vidim u potpisu da tek trebas imati dvoje..
ikka, možeš slobodno svoj komentar makiti prenijeti na mene. Imam blizance i stvarno je kod mene ovakoNe smijem griješiti dušu, MM ponekad pomogne okupati ili nahraniti, ali to je sve jer ga zbilja nema po cijele dane doma. No ono što mene izrazito ljuti je to da je MM u ovih 2,5 godine svega dva puta preuzeo klince na nekoliko sati (jednom kad sam se skoro onesvijestila od umora - slučajno je bio doma, a drugi put kad sam zakurila 40 i povraćala cijeli dan - tad sam ga nazvala do ostavi posao i dođe).moj isto ne kuzi da nije on jedini koji radi ovdje
a ti jos imas dvoje djece. to mi je tako neposteno, oni dodu s tog svog posla i onda bi mir u kuci jer su, kao, umorni. a mi smo odmorne i svjeze, samo jos trebamo 30 sekundi za otic nekad na wc.
Želim ga na cijeli dan ostaviti samog sa djecom da napokon vidi zašto sam navečer umorna i ponekad želim samo ležati na kauču i buljiti u TV, ali nezgodno je što ima takav posao da ga netko može nazvati zbog nečeg važnog u vezi polsa, a budući da MM ima svoj obrt nije baš jednostavno otkantati poslovne klijente, mada se i to može samo se treba ŽELJETI.
Cure, ne mogu ni zamislit kako je vama.
MM je neko vrijeme imao servis za bicikle i u sezoni odlazio u zoru, vraćao se iza 10 navečer 6 dana u tjednu. Iako je bio tu, kao da nije, jer ništa nisam mogla s njim podijelit, jer bi navečer došao napol spavajući i nije mogao razgovarati. Cijeli tjedan pucam od muke da dočekam nedjelju , a u nedjelju nemam više o čemu pričat. Sve ono što me mučilo - prošlo je već. Kao: Ah, znaš u utorak ujutro sam se jako prepala jer... a u srijedu su me na poslu razljutili... Ma, ništa, nije to imalo smisla. A on ionako krepan, jedva dočekao nedelju da se malo odmori.
To je trajalo mjesec-dva-tri kako koje godine. Teško nam je bilo jer mi inače mnogo razgovaramo i probleme rješavamo zajedno. Prošlo je pred 10 godina, ni dijete nismo tada imali, a još se zgrozim kad se sjetim toga.
Lani je mm imao priliku zaposlit se za veću plaću, s izbivanjima u inozemstvu, dva mjeseca tu dva tamo, ali je odbio. Kaže da nije tip koji može živjeti bez obitelji. Mogao bi da mora zbog preživljavanja, ali ovako neće.
I meni bi bilo frkovito, nisam htjela ostajat sama s klincom. A klinac inače napeto prati mogućnosti da mm promijeni posao i pređe na veću plaću, ali tad je rekao da to ne bi htio.
ja ne mogu ni pisat o ovome jer mi se plače pri samoj pomisli na samoću koju proživljavam već godinama
evo u ovoj 2007. g. je sve skupa bio doma nešto više od 2,5 mjeseca
MM radi po 28 dana, pa je 28 dana slobodan.
tih 28 dana kad ga nema F. i ja odemo k mojoj mami, i vrijeme nam brzo prodje. a kad je kod kuce, tih 28 dana stvarno uzivamo, mozemo kud hocemo, imamo svo to vrijeme samo za nas i nasu malu obitelj.
F. to za sada super prihvaca, ne tuguje za tatom kad ga nema, spomene ga skoro svaki dan kroz pricu i veseli mu se kad se vraca.
ovako nam je puno bolje nego kada je radio svaki dan od 9 do 6... dok bi dosao doma vec bi bilo 7, vecerao bi, otusirao se, proveo s malenim pola sata, samnom jos sat-dva, pa na spavanje. to mi je bilo koma.
no kad bi morao biti na terenu kao neki od VM, po nekoliko mjeseci, ne znam bi li tako mogla.... i zato se divim vama koje mozete.
Mamasita, moram priznati da mi se sviđa taj vaš raspored!!
ja vam se divim svima koji tako zivite i mozete. Mm sada u sezoni radi po cijeli dan pa mi ipak fali iako znam da ce navecer doci kuci....
ja mislim da ja tako ne bi mogla...
ma meni je nas raspored zakon. prakticki smo svaki drugi mjesec na godisnjem. 8)
sto se seksa tice, uopce mi ne fali, postala sam totalna frigidusa u trudnoci
Mamasita
Ja evo skrušeno priznajem da stvarno ne bi mogla živjeti toliko odvojena od muža. Zajedno smo dugo, još od kad je bio u vojsci i mada je dolazio kući tjedni su nam bili dugi ko godine, naplakali smo se na telefon za cijeli život a svaki put kad bi ga otpratila jedva bi se razdvojili. Srećom oboje smo takvi pa nema riječi o gušenju u vezi. Nevjerojatno smo povezani i želimo biti tak povezani i već nam teško pada što on radi cijeli dan pa navečer ne možemo doći do riječi. Mislim da stvarno opcija razdvojenost na duže vrijeme kod nas ne bi funkcionirala. Naravno, da je nekakva užasna sila u pitanju, čovjek odnekud iščupa snagu za koju nije ni znao da je ima i izdrži stvari koje i njega iznenade da je izdržao....Al nadam se da ne budem u takvoj sili.
A svima vama koji morate i možete od čovjeka kojeg volite biti tako razdvojene
evo da ja potmurim ovaj topic
moj sveki radi po terenu. građevinac. uz to i pije. već ima čitav život. on i sveki nemaju nikakav odnos. stranci su. kad je doma, svaka 2 tjedna na vikendu, stalno se svađaju i prepucavaju. nama je koma biti kod njih. ispočetka su se konrtrolirali kad sam ja došla u familiju. nije dugo trajalo. tak je bilo i sa našim djetetom. no i tu je kontrola već davno popustila.
ne znam što bih ja u toj situaciji. žao mi je vas koje ste na to prisiljene
i MM puno putuje, 3-6 mjeseci godišnje je na putu.
Već sam se navikla na stalna izbivanja iz kuće.
Sad imamo bebu, ja sam na porodiljnom pa putujemo svi zajedno. Mali je sa 20 dana imao putovnicu
Znači sad je super, ali mi je muka kad se sjetim da ću za 6 mjeseci ostati sama u Zagrebu s djetetom. Kako je ženama s dvoje i više djece ne želim ni pomisliti.
ja mislim da se mi dobro nosimo s razdvojenoscu zato sto smo od samog pocetka nase veze bili spremni na to.
hocu reci, nije nas nikakva sila natjerala na takav zivot, nego smo to sami izabrali.
MM je studirao 5 godina, i specijalizirao se bas za posao koji radi i za koji smo oboje znali da ukljucuje stalne odlaske na teren i ceste selidbe.
Ja sam mislila da je meni koma jer mi muža nema doma nekad po cijeli dan ali kad sam pročitala vaše priče odma mi je lakše, bar se navečer vidimo. Divim se svima kojima muževi nisu često doma ja ne znam kako bi to izdržala. Cure svaka vam čast.
Oli ne moze naci neki job ovdje?
u slijedece 2 godine (minimalno), nema sanse.
Ja mogu reći da nebi mogla biti u takvom braku.Kod mene valjda ide ona"Daleko od očiju,daleko od srca".Nebi bilo problema ni biti sama s djecom ni ništa ali ja sam takva da mi za ljubav treba njegova blizina.
I divim se ženama koje su same i godinama čekaju svoje muževe da nakon pola godine dođu na dva mjeseca doma.To mi je stvarno vrijedno divljenja
U potpunosti potpisujem Anitu i točno takva je i naša situacija. I ne bi vjerovali, ali sinoć smo se posvađali oko slične teme, a jutros ovo čitam!!
On je Varaždinac, živimo u Splitu i danas je cijeli dan u Dubrovniku, a navečer mu dolaze 2 prijatelja iz Slovenije i idu vani. I ja mu predbacila, ali zato jer ja nisam izašla godinu dana. I tako se uplelo i to kako je on puno doma i stvarno mi pomaže, a ja to ne cijenim. Tek sad vidim da ne cijenim nakon svega pročitanog ovde!!
Stvarno vam se divim
M&T, ne mogu ni zamislit kako ti je, ali samo da znaš da te se uvijek sjetim i pomislim da ti svaka čast i da si jaka ko bik!!!!
nazalost, to se sad vec odrazilo i na moje zivce (koji su u kombinaciji sa stresom na poslu i brigom oko djece i kucanstva, pa i brigom oko njega da se svaki put ziv i zdrav vrati) koji su sve tanji i potroseniji pa sam eto za ovaj njegov odlazak pripremila sebi ljekove za smirenje jer u protivnom me strah onog najgoreg
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom