tehnički opis carskog reza sv. Duh srpanj 2007
Ovo pišem svim budućim mamama koje očekuje carski rez. Nadam se da ću biti dovoljno detaljna i udovoljiti svim ziherašicama ( i ja sam jedna od njih) kako ih ne bi štogod iznenadilo.
Dakle termin poroda mi je bio 3.7., naručena sam dan prije u bolnicu gdjesu me smjestili na patologiju trudnoće ( gdje leže žene koje čuvaju trudnoću). Tu sam prespavala i sljedeći dan sam imala zakazan carski rez u 18 sati. Oko 16 sati su počele pripreme:
1. brijanje- iako sam sestru nekoliko dana prije pitala što da obrijem jer bi se brijala doma sama, ona mi je rekla da režu u visini kraja stidnih dlačica tako da obrijem to područje. Ja sam obrijala gotovo sve!! ali to nije bilo dovoljno pa me je sestra obrijala skroz i ono malo što je ostalo, naravno samo naprijed, međicu i daljene diraju. Briju sa britvicom iz 60-ih ali sestra je to prilično vješto obavila. Brijanje se obavlja u ginekološkom položaju. Malo je neugodno.
2. klistiranje- što me je iznenadilo također se obavlja u ginekološkom položaju. Nije neugodno. staklena cijev promjera max 1 cm na koju se nastavlja gumena cijev povezana sa vrećicom u kojoj je voda s malo sapuna. Sestra je kraj staklene cijevi namazala vazelinom ili nečim sličnim i gurnula je meni....pretpostavljate gdje. Onda je digla tu vrećicu u vis i rekla mi je da kažem kad više ne mogu. Onda vi gledate kako se ta vrećica prazni i osjećate tu vodu kako vam puni crijevo i u jednom trenutku stvarno osjetite da vam nema više gdje stati. Kad ona izvadi cijev neće vam sve izletjeti kao što sam ja mislila. Nakon 10-ak min osjećate jaki nagon za stolicu. Kad to obavite (prilično eksplozivno) miriše na ljubičice, valjda od sapuna. Ali budite i dalje blizu wc-a jer nakon 10-ak min ide drugo pražnjenje, jednako eksplozivno.
3. ctg- u nekoliko navrata su mi mjerili po pola sata i dan prije i na dan reza
4. uzv- provjera je li se dijete okrenulo. Moja indikacija za carski je bio zadak
5. tuširanje- dali su mi nekakav tekući sapun za dezinfekciju. Nakon toga sam obukla njihovu piđamu i ništa ispod nje. Do tada sam bila u svojoj. Sv. Duh je što se toga tiče-možeš kako hoćeš ali bolje da imaš svoju piđamu jer nekad njihovih nema.
6. Sestra je došla po mene i liftom me odvela na kat iznad gdje je predrađaona. Tu sam pričekala i simpatična sestra je došla po mene i odvela me je u jednu prostoriju koja je sličila na sve osim na operacijsku dvoranu iz američkih serija. Skinula sam piđamu i dobila neku zelenu krpu kao da se zaogrnem s njom ili što već. Krpa metar sa metar?!Ta sestra mi je izmjerila tlak.
7. Spinalna anestezija-Onda je došao anesteziolog, simpatičan čovjek 50-ak godina, zaboravila sam prezime. Sjela sam onako ko od majke rođena na taj stol njemu okrenuta leđima. Morala sam glavu sagnuti prema prsima što sam više mogla i sestra koja mjeri tlak me je držala da se ne pomaknem. Doktor je uspio iz trećeg puta pogoditi, a ja sam se malo preznojila. Ovo je bila prva stvar koja je bolna. Nije grozno bolna, ali je bolna. Onda sam legla na taj stol, desna ruka stoji na nekoj letvi okomito na ostatak tijela zbog mjerenja tlaka tijekom operacije. Anestezija je počela djelovati, najprije se toplina razlijeva po nogama pa onda nekakvi trnci i na kraju su noge teške. Prilično ugodan osjećaj. Anesteziolog je provjerio je li sve kako treba anestzirano nekakvim grebanjem ili štipanjem, uglavnom ništa nisam osjetila od sisa pa na dolje.
8. Kateter- nakon što je anestezija počela djelovati uveli su mi kateter u mokraćnu cijev. To mi je bila najveća fobija da će boljeti, ali kako ga pod anestezijom uvode naravno da ništa ne boli. Kateter ostaje naredna 2 dana dok se ne možete dignuti iz kreveta.
9. Operacija- ušla je horda ljudi, dva doktora koja su izvela carski, jedan je dr. Šerman drugi je bio neki mlađi, neki studenti, specijalisti, uglavnom ne mogu vjerovat da nas je skoro 10 stalo u onu malu prostoriju
a) pregrada- pregradu za blokadu vidnog polja su stavili u razini grudi tako da se ništa ne vidi. Ali sve se može vidjeti u reflektoru, ako netko želi gledati. Od tri reflektora jedan nije radio tako da mi je vrlo dobro poslužio kao ogledalo.
b) dezinfekcija- uslijedilo je premazivanje s nekakvim dezinfekcijskim otopinama po trbuhu, pretpostavljam i niže, to se ništa ne osjeti, samo sam se lagano ljuljala jer je mlađi dr to prilično energično radio
c) rezanje- se naravno ne osjeti ali se čuje cvikanje, vide se krvave krpe kojima dr brišu, plodna voda mi se razlila po lijevoj ruci koja leži uz tijelo i naravno u njoj ima osjeta. Na to se treba pripremiti. Ja sam se malo šokirala jer sam pomislila da je krv, ali previše je toga bilo pa sam zaključila da je plodna voda. Rezanje traje kakvih 10 min. Ne režu trbušne mišiće, nego ih razmiču
d) rođenje- znam da mnogi carski rez ne ubrajaju u porod i kažu da je to oeracija , djelomično se slažem, a ovaj drugi dio koji sam proživjela ostavljam za sebe. Uglavnom sam u reflektoru vidjela kako su mu uzeli nožice i onda su mu gurali glavu, odnosno moj trbuh i doslovno ga čupali vani da se cijeli stol tresao. Onda su ga položili na onakvu vozalicu kao onu za juhe u restoranima i omotali u zelenu krpu. Provezli su ga pokraj mene......sunce mamino....uh....nećemo u tom smjeru, držimo se tehničkih stvari.
e) šivanje- traje oko 30 min. To se isto čuje, kako cvikaju konce ili tako nkakvi zvukovi. Ja sam uglavnom bila zaokupljena svojim mislima, je li dijete ok i sl. Nakon 5 min su mi ga došli pokazati na doslovno par sekundi. Lipo mamino sunce.....
f) treskavica- dosta sam čitala o toj treskavici kod anestezije i na par mjesta pročitala da ima veze s hladnoćom. Uglavnom-nema nikakve veze, u prostoriji je ila ugodna temperatura, nije mi bilo hladno ali svejedno cijelo tijelo se trese kao da cvokoćem. To nije neugodno, ali pomalo iritira jer nemaš kontrolu nad time. Treskavica se nastavila 2 sata nakon operacije
Doktori su cijelo vrijemeoperacije pričali, atmosfera je bila ugodna, sestra koja mjeri tlak me je mazila po kosi i govorila kako će sve za čas biti gotovo, kako je dijete prekrasno i slične stvari da me umiri. Uglavnom, predivni ljudi, sve pohvale.
10. Nakon operacije- nakon što su me sašili i očistili od krvi došla su dva snagatora( koja valjda rade samo to) i prebacila me na onaj vozajući krevet i odvezla u predrađaonu. Tu su pustili supruga na 15 min, hvala im!! Nakon par sati se otvorilo mjesto na babinjačama pa su me prebacili u gluvo doba noći, opet isti snagatori
E tu je počela bol.........
Eto mame koje čekate carski, ako ima kakvo pitanje tu sam
 |
|||
Odgovori s citatom
.
@n@ prvotno napisa
. razmišljala sam kako ću zaspati, i nakon toga dobiti na poklon svoje dijete. i to sam i ostvarila. 
A pojma nemam zašto.
- u zamjenu za totalku... ali nisam pristala.
, i to samo jednom - bez pitanja :shock: . više nije ulazila u našu sobu (aj pogodi zašto 
( i ja sam curi koja je došla nakon mene ) i jako me je bolilo kad bi se zakašljala, kihnula, nasmijala se... ma užas. Oprala i presvukla me je sestra to jutro u 5 sati i kasnije sve sama, bilo je teško, ali izvedivo. Tuširala sam se nakon 48 sati, javila bi se sestri nakon tuširanja i ona bi mi promjenila onaj flaster, stolica 4. dan. Ma, meni je fizički bilo ok, koliko može biti ok, ali psihički mi je bilo totalna koma... beba u inkubatoru, nemam mlijeka, ne govore mi uopće ništa o bebici, ponašaju se prema meni kao da nisam rodila. Užasno sam se jadno osjećala i molim Boga da slijedeći put prođem barem malo bolje psihički 
