ZPD2004 vol. III

[anek]

I dalje svako jutro isto - muž ga vodi, doma i u autu sve okej, pa pred vratima sobe stiskanje uz nogu i plač.

meni bi to bilo vrlo teško, tako dug period da ga vidim da je tako tužan i da ne prihvaća ostanak tamo.

ja sam valjda jedina koja misli da postoje djeca koja nisu za vrtić - i pri tome uopće ne mislim o toj djeci ništa loše; naprosto se radi o drugačijem senzibilitetu koji bi trebalo poštovati.
niti mislim da je dijete koje uopće ne ide /do škole/ u vrtić zbog toga zakinuto u bilo kojem smislu. pogađate, ja nisam išla u vrtić, moj brat nije išao vrtić...zapravo znam malo ljudi iz moje generacije koji su išli u vrtić - a svi smo izrasli u normalne, društvene ljude.
ima dobrih i manje dobrih vrtića i odgojitelja, i slažem se sa svim gore napisanim; ali mislim da ne paše svakom djetetu ta kolektivna spika.
a kako je kad ga baka čuva? sve o.k.? čuvalica? ako bi čuvalica bila bolje rješenje, tj. ako bi na nju dobro reagirao, zašto ne..?
jednostavno mislim da se svakom djetetu treba pristupiti individualno, kao što ste gore i pisale - ali i u smislu da vrtić kao institucija i kolektiv nekoj djeci ne odgovara, i to nije apsolutno nikakva drama po meni, niti može imati bilo kakvih "posljedica" po njega kasnije ako kao klinac nije išao u vrtić...
znam puno ljudi koji su mi pričali svoje priče iz djetinjstva kako nikako nisu mogli isfurati vrtić, ali nikako - pa nisu niti išli - i sve o.k.

[miloc]

Sunce, a koliko dugo već idete u vrtić?
Mislim, mi smo friško u tom điru i prilično se teško adaptiramo pa ste nam bliski.

Znam puno djece koja su lani krenula u vrtić i cijelu godinu povraćala, upišavala se u gaćice (iz protesta!), urlala...a ove godine, trče u vrtić veseli i s osmijehom!
Mi smo krenuli lani i nakon dva mjeseca odustali jer prije svega, ja nisam bila spremna i ništa mi u cijeloj priči nije odgovaralo.
Ove smo se godine prebacili u centralni objekt, promijenili tete, moj dojam je super i sve je nekako lakše.
Napominjem, još smo u fazi adaptacije, ali sad već i papa i spava (kol'ko,tol'ko) i dočeka me s osmijehom...i onda odmah uslijedi pitanje 'a jel' neću sutra ići?'

Hoću ti reći, čitala sam tvoje postove, dijete ti je super!
Možda bi trebala razmisliti o nekoj promjeni - npr. samog vrtića (kako su te cure već savjetovale)!

Sad sam se sjetila da moram poljubiti mammu san - mammić ! - jer nam je prilično draga njena ideja o novčićima i kasici-prasici.
Prije dva dana je moje dijete razbilo keramičku kanticu za zalijevanje mojoj teti.
Odmah je rekao da nema problema jer će ovaj tjedan 'raditi' za drugu kanticu.
Jučer ju je ponosno i sretno odnio !

[spooky]

Slažem se sa Anek oko toga da neka djeca nisu za vrtić. Znam da postoje djeca koja su cijeli život mrzila vrtić i danas im je sjećanje na te dane koma.
Oni su također izrasli u normalne ljude, ali imaju tu traumu.

Ja nisam išla u vrtić, a najvjerojatnije je da sam trebala jer kada sam krenula u malu školu, doživjela sam neku vrstu šoka. Puno djece, nepoznate tete, nikoga nisam poznala osim sestre blizanke, ali biti s njom, bilo mi je kao i da sam sama jer smo isto mislile, isto se osjećale i kada bi nam se pogledi sreli , suze su se same kotrljale niz obraz. Ok, moja seka nije plakala, ali joj je bio isti bed kao i meni.
Bilo mi je dosta teško uklopiti se jer su se svi klinci međusobno znali,a one njihove fore i zadirkivanja su mi je bila do tada totalna nepoznanica.

Mislim da sam izrasla u normalnu osobu, ali voljela bih imati sjećanje na vrtić i da mi je društveni život s vršnjacimo počeo malo ranije.

Moj zaključak svega ovoga je da bez obzira na to ide li dijete u vrtići ili ne, postat će normalna i zrela osoba, a ono što može nositi u sebi je jedno pozitivno ili negativno iskustvo.

Sunce, ti najbolje poznaš Fabića pa odluči što je najbolje za njega. Možda teta čuvalica u kombinaciji sa igraonicama i sl.

[ms. ivy]

da se nadovežem veselom prijavom - andrej tek od prošlog tjedna ostaje ujutro bez suza, izljubi me i pošalje na posao s riječima "lijepo se provedi i uživaj" a teti veli "ajmo mi za svojim poslom". 8)

/danas će raditi gospođu jesen /

dotad - iako je sve ostalo u vrtiću funkcioniralo kako treba, uključen je u sve i nema većih primjedbi, jutarnji rastanak je bio težak. bit će da je pokupio moju vibru, koliko god je pokušala potisnuti - meni je vrtić ostao u lošem sjećanju i davi me strah da i njemu ne priuštim isto.

[ms. ivy]

btw već dva dana se nije sjetio cike :shock:

[mamma san]

Miloc

Sunce, ne znam što bih rekla..osim sveg onog što sam već napisala. Ali isto tako moram potpisati i Anek.
No, bez obzria na potpisivanje, jednostavno moram reći da prihvaćanje / odbijanje vrtića mislim da prvenstveno dolazi od odnosa teta prema klincu. Ako tete nemaju strpljenja onda .. :/

Ajvić, ne mogu vjerovati da se cicoljubac nije sjetio cike?

[ms. ivy]

pa ja ga već dugo gurkam u smanjivanje, a zadnjih par mjeseci (boliii...) dojimo samo ujutro i ponekad popodne. ali to čak i nije dojenje u smislu pijenja mlijeka - samo pocucla pola minute, tek toliko da se pomazi i vidi da sam mu dala.

a sve češće i zaboravi

sunce, voljela bih da ti mogu dati konkretan savjet. :/