Kad ste odlucile otici?
Vec zadje vrijeme kod nas stvari jednostavno ne stimaju.Ne postoji nikakav oblik nasilja koji bi me natjerao da ovu sekundu odem iz stana. A razmisljam o tome vec neko vrijeme.Ne razgovaramo, nastupila je tisina, radije nego da se svadjemo kad krenemo o necem razgovarat. Citam po forumima, citam... Pa razgovori,razgovori,dugi - otvoreni razgovori rjesavaju puno stvari. No ja sam jednostavno odustala od bilo kakvih razgovora jer uvijek odu u krivom smjeru i nista ne rjesimo. Vec se samo sjetim nekih stvari koje sam mu zamjerila i nisam zaboravila. On meni isto tako (nisu nikakva varanja s drugima u pitanju).Nikako da izravnamo racune. Radije sutimo i sutimo.Tvrdoglavimo se jedno drugom. Ja sam zbog njega otisla u drugi grad, tu sam na srecu nasla stalan posao s relativno pristojnom i redovitom placom (oko 4000kn), s obzirom na prijasnje. Imamo dijete od dvije godine koje oboje obozavamo i koje je za njega jako vezano.Nedavno sam mu rekla da bi najbolje bilo da se razdvojimo i da ja s djetetom odem. Isprva se sokirao,pa me odgovarao, zatim kad je vidio da o tome stvarno razmisljam u bijesu i rekao da ako to toliko zelim, da napravim sto prije dok je dijete jos malo, kako bi imalo sto manje traume.Pa prepiraka odmah kad ce on biti s djetetom,kako ce ga vidjati... Al ja jednostavno kad vidim to dijete koliko je sretno i nasmijano kad smo svi zajedno, idemo van, secemo se, ... Slomim se i ne mogu cvrsto odluciti da ce to tako stvarno biti i da za tjedan dana ja idem!!!I nas dvoje smo nasmijani kad smo s djetetom i razgovaramo. Al uglavnom o njemu jer nam je ono , cini se,jedina doticna tocka. Cini mi se da bi jos ovako mogla gurati samo zbog djeteta.Osjecala bi krivnju da mu oduzmem tatu koji je brizan i voli ga. A znam da na dulje staze to nema nikakvog smisla. A opet da budem hrabra - odem, prekinem tu agonije sutnje i tvrdoglavljenja, prate me strahovi. Kako cu ja to financijski izdrzat? Naime morala bih u podstanarsvo jer zivimo u njegovom stancicu. Nemam roditelje u blizini koji bi mi mogli pomoci oko djeteta. Ne znam...Kad ste vi osjetile da je to jednostavno to, da morate otici i uzet dijete sa sobom, makar mu tata nedostajao. Kako financijski izgurate iz mjeseca u mjesec? I sad dok njih dvoje spavaju , ja o tome razmisljam i pregledavam oglase i cijene stanova. A vec ujutro kad se probude i krene jurnjava po stanu, odlazak u setnju, ja cu gledat u dijete i osjecat se uzasno ako bi mu uskratila da se budi s tatom.A i kad dobijem racun u ducanu za kupljne namirnice, promislit cu par puta kako cu to sama izgurati?!Nekad promislim, da bi volila da me prevari, da mu nadjem nekave poruke u mobitelu,da ode van i ne vrati se 2 dana,.. bilo sto, sto bi bio razlog da odlucno odem i imama konkretan razlog za objasnit prijateljima i roditeljima zasto sam otisla. Ali za sad nista od toga. On uvijek kaze da cu prije ja naci nekog novog , nego on. Cure , mozda davim malo. Al zante kako je kad se morate izjadat nekome i cut misljenje nekog drugog.
 |
|||
Odgovori s citatom
... 
sorciere prvotno napisa
Ivi je bio rodendan nedavno, nije se sjetio. Zalosno je da se na Ivin rodendan sjetila cura koju uopce ne poznam privatno, nasa roda (Teddy 
