Draga Biba, i ja se pridružujem curama koje misle da još nije vrijeme... Imam osjećaj da si zapela u nekoj svojoj promjeni i da te on jednostavno ne prati. Čak mi se čini da ne bi bilo loše da ti sama odeš negdje i potražiš pomoć kako bi naučila otvoriti svoje srce i oči još negdje osim prema djetetu. Ako je divan otac kako ti se čini, sigurno ima u njemu još puno toga što može pružiti tebi...

Iz tvojih riječi sam najviše čula ono "ide mi na živce ovo ili ono" a mislim da se on cijelo vrijeme isto ponaša. Kako si na poslu? Jesi li nezadovoljna svojim napredovanjem? Da li doma "izbacuješ" svoje frustracije? Koliko ti voliš samu sebe u cijeloj ovoj situaciji?

Ako smo u forumu malo skrenule temu sa onog tvog osnovnog pitanja kada i kako to ne znači da te ne slušamo i ne pokušavamo razumjeti...

Razgovaraj, sa prijateljicama sa roditeljima... iznosi na glas svoje osjećaje, slušaj svoje riječi.... i nemoj srljati....