Moje iskustvo u zabočkoj bolnici (malo duži post):
Nova zgrada je zbilja lijepa, a ambijent puno znači nakon poroda pa je to veliki plus.
U zabočkoj bolnici su bebe s majkama stalno. Odnose ih na presvlačenje, svaka 4 sata otprilike. Na presvlačenju su oko 20 minuta, a tada majke žure u wc, oprati zube, očešljati kosu ili pojesti ručak. Meni je problem bio što nikad nismo točno znale kad se bebe vraćaju pa se događalo da se nismo stigle izredati na wc-u. Ako se pitate zašto jednostavno nismo piškile dok bebe spavaju, odgovor je da ebu ili dojiš ili spavaš pokraj nje ili buljiš u male prstiće i nosić pa ti ne pada na pamet da izađeš iz prostorije.
U sobama na odjelu babinjača su po tri kreveta i svaka soba ima svoju kupaonicu što je super. Čini mi se, doduše, da su sobe mogle biti i veće. One su OK za tri kreveta za bolesnike u nekim drugim odjelima, ali sobe u babinjačama zapravo imaju 6 kreveta (3 za mama i 3 krevetića za bebe). Mi smo se dosta tiskale, a problem je kad trebaš sići s kreveta, a "zagrađena" si s krevetićima u kojima lakim snom spavaju bebice.
Odjelne sestre se odmah javljaju na pozive na ona zvona, imale smo i telefon u sobi kojim smo zvale sestre iz "dječje" sobe i nikada nisu bile živčane ili bezobrazne. a znale smo zbilja zloupotrebljavati ta zvona i telefon. Kad god bi koje dijete zaplakalo po noći, sestre bi dolazile u sobu.
Moje cimerice i mene su beskrajno zabavljale vizite. Sestre bi usplahireno počele trčati po sobama - idu doktori, vizita, vizita, pripremite se - a to je značilo da treba skinuti gaće i leći samo s uloškom među nogama da te doktori lakše pogledaju. Onda bi oni nahrupili u sobu -dobro jutro jeste dobro jesmo super, ako se koja požali na bolove onda vele to vam je normalno popijte si tabletu ako imate, doviđenja. Jedanput se dogodilo da sam širila noge za vrijeme podoja, a jedanput smo to radile za vrijeme doručka. Zvuči kao ponižavajuća procedura, ali mi to nismo tako doživljavale. Nakon poroda smo izgubile sram.
Nije mi se svidjelo što majke nisu na dječjoj viziti. Ona se obavljala ujutro kad su bebice bile na presvlačenju. Također, nitko nam nije došao reći što se s bebicama događa (barem da sestra kad doveze bebice veli - majke, sve u redu ili slično).
Moj sin je imao žuticu i otkrili su mu bakteriju koju je zaradio u porodu. U tom je slučaju doktorica došla u sobu i objasnila mi što se događa, a kako sam bila u šoku i zbunjena, sve skupa mi je ponovila i kasnije kad sam gledala bebicu pod lampom na terapiji. Tu sam zadovoljna s komunikacijom.
Što se tiče poroda, jako sam razočarana s time što partneri ne mogu biti na porodu. Objašnjenje je da su između kreveta s porodiljama u rađaoni su samo neki tanki paravani pa bi drugima možda smetao moj muž. To je užano glupo, s obzirom da je nova bolnica, mogli su sagraditi posebne bokseve. Tako da sam uvjerena da nema sluha za prisustvo partnera na porodu. Veliki minus.
Meni je moj porod bio jako traumatičan tako da mi je teško pričati o proceduri o kojima inače raspravljamo na ovom forumu. Došla sam u bolnicu nakon što mi je puknuo vodenjak. Nudili su mi drip u jutarnjoj viziti. Odbila sam. Nudili su mi sredstvo protiv bolova. Odbila sam. Kako je porod dalje odmicao sama sam tražila nešto protiv bolova, a prihvatila sam kasnije i drip. U trudnoći sam se grozila ideje nalijeganja na trbuh, kasnije sam bila zahvalna što su napravili taj zahvat, jer prijetio mi je carski. Također, molila sam babicu da ne napravi epiziotomiju. Beba je bila okrenuta licem prema gore pa sam pukla. A i razrezali su mi međicu. Šivanje je dugo trajalo. ali za razliku od žene u boksu do mojeg, mene nije boljelo (to jest ja nisam urlala kao ona). Sve u svemu, sva moja očekivanja su iznevjerena. U rađaoni si prikovana za stol jer je CTG cijelo vrijeme prikopčan. Odmah žele uvesti kanilu za infuziju. Vode nema. Sestre ti pomažu tako da ti nose mokru gazicu.
[size=x-small]Moj muž je gotovo 15 sati proveo u čekaonici pa su ga na kraju pustili u rađaonu u vrijeme promatranja nakon šivanja. A to su napravili mimo procedure i na lijepe oči.[/size]
Što se tiče babica i doktora, imam dobra iskustva sa gotovo svima. Osim dvije sestre koje su me dočekale u rađaoni (i srećom brzo otišle), svi su mi pristupali ljudski. Imala sam osjećaj da mi iskreno žele dobro i da nisam za njih samo posao koji odrađuju do kraja smjene. a to puno znači. Mogu čak reći da me razgovor s jednom doktoricom izvukao iz očaja i s ruba depresije. Na porodu su me sestre držale za ruku, draga po licu i hrabrile. Za to im hvala. Puno je doktora i sestri koje bi željela pohvaliti ,ali ne znam sva imena pa zato neću spomenuti ni jedno.
Puno sam još htjela napisati, ali dosta za sad. Beba se budi...
 |
|||
Odgovori s citatom
Malo se informiram unaprijed, čisto da se pripremim, ovo za pismeni pristanak je baš odličan savjet. 
vinalina prvotno napisa
