Stranica 3 od 5 PrviPrvi 12345 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 101 do 150 od 209

Tema: Skupljam iskustva - sto i tko vas je zeznuo s dojenjem?

  1. #101

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Dugo Selo
    Postovi
    686

    Početno

    Citiraj mikka prvotno napisa
    izgleda da ljudi ne znaju sta bi pametno pitali mladu mamu pa bubnu "jel imas dosta mlijeka". to dode kao neko trendi pitanje. :/
    Još gore je kad ne pitaju, nego konstatiraju kad čuju da dojim: "Dobro da imaš mlijeka". :?
    A najžalosnije je kad uslijedi nastavak: "Ja nisam imala, s 3 mj. je presušilo." I što onda učiniti, pričati o skokovima ili "pregristi" jezik i samo reći: "Šteta!" ? :?

  2. #102
    MGrubi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    10,389

    Početno

    Citiraj zmaj prvotno napisa
    rekla sam nema frke treba za kavu??

    legendo

  3. #103
    sir_oliver avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    pula
    Postovi
    497

    Početno

    ja za nestanak mlijeka krivim svekrvu.
    iako sam bebu dobila par sati nakon poroda jer je morala primiti transfuziju čim su mi je dali ona je okretala glavu lijevo- desno otovrenih usta tražeći cicu. mene je to oduševilo. i super nam je bilo jer je bila sa mnom u sobi 24 sata. zadarsko rodilište - beby friendly program i to prije 8,5 godina.

    a kada sam došla doma tu su nastali problemi...
    sada na svu sreću žživimo sami i nema nikog 500 km oko nas

  4. #104

    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    Slavonski Brod
    Postovi
    681

    Početno

    Joj sir oliver, potpuno te razumijem. Ono malo sto s nam dolazili bake i djedovi svi su bili jaaako zabrinuti za bebu, te da li imam dosta mlijeka, te da li beba place jer je gladna, ili mozda cica cesto i dugo jer je gladna. Pa moj tata koji je odmah rekao da bi joj trebalo dati bocicu da se dijete najede. Da smo ostali s mojima tko zna da li bih dojila.
    Ovako, samo nas troje u svom svijetu (svom stanu), beba siki i siki stalno i dugo, a nitko ne prigovara. Samo mi je MM donosio hranu i vodu, zabavljao me i tako. Sljedeci puta ce biti bolje sir oliver.

  5. #105
    ive avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    182

    Početno

    [quote="mama sanja"]
    Citiraj mikka prvotno napisa
    A najžalosnije je kad uslijedi nastavak: "Ja nisam imala, s 3 mj. je presušilo." I što onda učiniti, pričati o skokovima ili "pregristi" jezik i samo reći: "Šteta!" ? :?
    moja frendica je obje kćeri dojila do 3. mjeseca i tada je nestalo mlijeka. Isto tako nisam znala šta da joj kažem. pa sam samo kimnula glavom. još sam bila trudna. da sam joj nešto išla govoriti vjerovatno bi me napala da nemam pojma i ono njeno: vidjet ćeš ti kad rodiš...

  6. #106

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    ZG,R. Pešćenica
    Postovi
    2,191

    Početno

    S prvim me zeznula mama i to kaj sam imala 20 g. i bila totalno neinformirana. Mali je valjda prolazio neki skok u razvoju, a mene je mama uvjerila da je gladan. I tako sam mu ja dala flašicu i dojenje je neslavno završilo.
    S drugim - Maša je nažalost odlučila prestati s 13 mj. Gnjavila sam ju skoro mjesec dana jer sam vjerovala da štrajka. Onda sam teška srca odustala.

  7. #107
    Osoblje foruma srecica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    ispod površine
    Postovi
    2,651

    Početno

    Ja bih htjela ovdje napisati tko mi je sve i kako mogao zeznuti dojenje ali nije
    1. u bolnici su mi je donijeli situ da je spavala ravno 5 sati u komadu, toliko nikad poslije nije spavala u komadu ... sreca pa smo trece jutro isli doma
    2. mama ... dok sam bila trudna navaljivala je da kupim dudu i bocicu i bila najsretnija kad smo to dobili na tecaju za trudnice (vidis jesam ti rekla) ... kad smo stigli doma bila je totalno nepovjerljiva prema dojenju ali je za divno cudo sutila, ali nakon nekoliko dana je rekla da bi joj mogli dati vode i jos mi dala knjigu o njezi djeteta po kojoj je ona mene hranila (tamo dohrana pocinje sa skoro 3 mjeseca) ... a kad je najjace plakala govorila je 'pa mozda nemas mlijeka' ... a kad je povracala da joj moje mlijeko ne pase
    3. svekrva ... kada smo provele jedan dan u krevetu cicajuci rekla je da nismo normalni, da ce se mlijeko razvodniti, da je njoj tako bilo kad je rodila MM, da je dijete gladno i da ga mucimo
    4. patronazna ... ona je pak savjetovala da se izdajam obavezno ujutro jer poslijepodne necu imati mlijeka pa ce beba biti gladna
    5. susjeda ... kako je bilo ljeto znala nas je cuti kad bi plakali pa je svaki put savjetovala caj/vodu/adaptirano

    Taj teror je trajao tocno do prvog vaganja kada su se sva usta zacepila i vise nas nitko nista ne pita. Klap.

    Ali zelim reci da nam dojenje ne bi uspjelo da nije bilo svih ovih tekstova na Rodi i nesebicnih savjetnica, i naravno nesebicne podrske MM koji je lavovski zagovarao dojenje.

  8. #108

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Dugo Selo
    Postovi
    686

    Početno

    Citiraj srecica prvotno napisa
    ... kada smo provele jedan dan u krevetu cicajuci rekla je da nismo normalni, da ce se mlijeko razvodniti...
    Dakle svakakvih sam nebuloza čula, ali ovo je nadmašilo sve! :shock:

  9. #109
    Pooh avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    454

    Početno

    Ja isto mogu samo reci HVALA RODI !!!!!!!!!!!!!!!!!!

    Takoder mislim da kasnije stavljanje na prsa nije razlog za nedojenje.
    Malce sam na podoj dobila tek treci dan i to nakon urlanja po hodniku. Nitko mi nije rekao ni A kako bebu staviti na prsa, nitko nije ni pokusao pomoci (prva dva sam ih samo na kratko vidjela).
    Na srecu sam imala dva mala sisavca koji su zbilja suradivali i uz moje teoretsko znanje koje smo skupa pretvorili u praksu nam je uspjelo :D :D !!!
    Za par dana ce navrsiti 4 mjeseca, mjesecno dobivaju po kilu i naravno samo su na cici .

    Nasoj cimerici je beba pri prvom podoju raskrvarila bradavice (meni je hrp aljudi govorila da ce se to i meni dogoditi, jer oni jako vuku i to je normalno), jer kad je TRAZILA pomoc, pomoc je bila tocno ovo:
    "Pa stavite ju na sisu."
    Mislim, dobro da su joj rekli, jer, ko zna mozda bi u suprotnom malu stavila na lakat.

    Na izlasku iz bolnice sam od jedne sestre dobila savijet, da su to dvije bebe, vrucine su velike i da im cim dodem doma dam malo caja, jer ce mi inace dehidrirati.

    Na jednom pregledu kada je E. bio tezak 4050g, e B. 4500g sestra mi je isti tren rekla da bi E. morao na adaptirano !

    Svaki put kad bi ih izvagali ili ih netko ovako vidio, slijedilo je iscudavanje kako su lijepi i veliki, a "SAMO" na maminom mlijeku!
    Zanimljivo da se nitko ne cudi da bebe rastu samo od kemije i praha .

    Ono sto je meni najvise znacilo je ona sigurnost koju mi je dala Roda, jer da ju nisam imala vjerovatno bi u nekom trenutku pokleknula. I ovako mi je znalo biti tesko...

    Hvala Rodo!

  10. #110

    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    83

    Početno

    što i tko?

    vlastita beba

    nakon 3mj je počela odbijat sama cicu jer joj je smetalo bljuckanje i podrigivanje po 2 sata iza svakog podoja...

    i nije je uistinu bilo lako držat ta 2 sata i slušat kako se dere i plače
    dobro mi susjedi nisu socijalnu zvali

  11. #111
    bfamily avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    694

    Početno

    Joj kako je nama dojenje dobro išlo. Punih 18 dana.
    Malo upaljene bradavice na početku, mala dobro papila i sve super.
    Počela sam je dojiti dan nakon poroda (carski), sestra je ostala :shock: , govori ona meni "pa vidi nju, ona već doji a jučer se nije mogla pomaknuti" a ja cijela ponosna!
    A onda 15 dana po porodu, problemi. Ja bolesna, moram na ljekove dugo dugo i moramo prestati dojiti. Tri dana nisam htjela piti ljekove, samo da još malo dojim ali onda su me natjerali.

    Tako da je kod mene bolest definitivno bila jedini krivac zašto nisam dojila.

  12. #112
    teta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    102

    Početno

    kod mene se fino poklopilo da su mi svi koji su mi došli "vidjeti bebu" pilili "moraš joj davati nadohranu, vidiš da je gladna kad je stalno na cici"
    a ja tele nakon svih pročitanih tekstova o dojenju podlegla zrnu sumnje i dala bočicu i tu je bio početak kraja naravno tu ubrajam i patronažnu i pedijatricu...
    nadam se da ću sa drugim biti pametnija, i malo oštrija na jeziku kad mi počnu držati predavanja

    sada niti ne mogu opisati koliko mi je žao što se sve tako brzo završilo jer otkad sam saznala da sam trudna dojenje mi je bilo stalno na pameti i jedva sam čekala da počnem dojiti svoje malo zlato ali eto što je tu je na iskustvu se uči...

  13. #113

    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    255

    Početno

    Rodilište:
    -nosili mi bebu prvi dan nahranjenu na podoj, onda sam dreknula pa ga više nisu dohranjivali
    -inače malo tko se bavio sa mnom jer je mali dobro prihvaćao ciku

    PAtronažna:
    -po 10 min na svaku ciku i onda opet za 2 sata - nju sam samo zanemarila jer sam se već ranije educirala na rodi
    -ne mogu sve žene dojiti, nije strašno aku mu date bočicu, dajtge bočicu poslije podoja pa ćete vidjelti je li gladan ili ne

    Druga patronažna:
    -samo vi njega dojite koliko god traži i hoće


    Pedijatrica:
    -najbolje je isključivo dojenje
    -nije bila zadovoljna što dajem ad i savjetovala me da postupno izbacujem

    Svekrva:
    -dijete je gladno, ni ja nisam dojila, dijete je žedno, daj mu vode, čaj obavezno... (nisam slušala) - ona je bila najupornija i najviše protiv mojeg dojenja - ali mislim da bi se tu dalo pričati o motivima :/

    Danas uspješno isključivo dojim :D

  14. #114

    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    255

    Početno

    Eh da.. zeznula sam u startu kad smo došli iz bolnice, mali je plakao cijeli dan i cijelu večer, nije cijeli dan popiškio ni pokako pelenu pa smo krenulai kombinirano ad i dojenje - srećom, nije predugo potrajalo i vratila sam se isključivom dojenju

    Meni bi bilo zanimljivo napraviti istraživanje o ženama (i stručnim i iz okoline) koje daju loše savjete o dojenju i/ili preporučaju adaptirano:
    koja od njih je uspješno dojila, koliko ih je dojilo samo prvih mjesec dana i zašto su prestale dojiti, i kako se danas ojećaju vezano uz to svoje ne-dojenje kad vide druge majke kako uspješno doje...

    Moja teorija je da nije u pitanju samo needuciranost, nego i duboka (vjerojatno podsvjesna) zavist.. Jer kako ona može dojiti, a ja nisam mogla?!
    Meni su najžešći zagovornici adaptiranog i davanja raznih čajeva bile uglavnom žene koje svoju djecu nisu dojile jer "nisu imale mlijeka" i "jer neke žene jednostavno nemaju mlijeka"

  15. #115
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj Leilani-m prvotno napisa

    Moja teorija je da nije u pitanju samo needuciranost, nego i duboka (vjerojatno podsvjesna) zavist.. Jer kako ona može dojiti, a ja nisam mogla?!
    Meni su najžešći zagovornici adaptiranog i davanja raznih čajeva bile uglavnom žene koje svoju djecu nisu dojile jer "nisu imale mlijeka" i "jer neke žene jednostavno nemaju mlijeka"
    ne bih se nikako s ovim složila. najčešće savjete daju, barem savjete koje dolaze u obzir da ih poslušamo, mame, svekrve, pedijatrice i sl. a te sigurno nisu zavidne. i, u većini slučajeva, to su sasvim dobronamjerni savjeti.

  16. #116

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    vukovar
    Postovi
    310

    Početno

    meni su u bolnici išli na živce.svaka sestra svoju teoriju,on taman se nasisao i zaspao-stavite ga na sisu,bude ga iako nije ni 2h spavao,ćim je budan na sisu a on nije gladan,prekini dojenje da podrigne,kada je sve posisao nema mlijeka ne to nemože biti pa pritisne bradavicu a ono kapljica a inaće sve štrca.a bio grdosija od bebe i nije uopće gubio na težini
    bila sam 8 dana u bolnici i već sam mislila otići na svoju odgovornost kući.

  17. #117
    MGrubi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    10,389

    Početno

    Citiraj Leilani-m prvotno napisa
    Moja teorija je da nije u pitanju samo needuciranost, nego i duboka (vjerojatno podsvjesna) zavist.. Jer kako ona može dojiti, a ja nisam mogla?!
    nije zavist, drugi osječaj , najvjerojatnije zamaskiran u taj: priznati da si pogriješio u korac ima? da je tvoja pamet a ne tvoje tijelo krivo

    naletjela sam na takav slučaj, koliko je učestao, ....ne znam

  18. #118
    Dionea avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    150

    Početno

    Meni dojenje nije nitko uspio pokvariti jer ipak imam puuuno znanja zahvaljujući Rodinom portalu i mojoj struci,a donekle i mami koja je mene ipak dojila godinu dana.

    Rodilište: pedijatrijske sestre su mi dosta pomogle oko namještaja na dojci, dojenje je bilo prema rasporedu, no, kako je moja curka bila nedonošena i žuta to je tako bilo u redu. Kod izlaska iz rodilišta nisam dobila nikakav adekvatan savjet.

    Patronaža: potpuna podrška, ocjena 5+. Čak sam ja pitala za AD da kupim 'za svaki slučaj', a sestra je rekla da to uvijek stignem i da mi to doma ne treba. Čak nije pravila nikakvo veliko pitanje jer beba nije kakala svaki dan, a kad je vidla izgled stolice, rekla je da je u redu.

    Pedijatrica: bila je ok. Sad sa 10 mjeseci pokušavamo uvaljati nekakvo energetski pojačano AD jer ne jede dohranu i ne dobija baš na težini, ali sumnjam u uspjeh.

    Rodbina: - što prije dati flašicu da se nauči na dudu
    - po noći ne dojiti nego vode sa šećerom davati
    - morat ću davat AD jer brzo dobiva na težini i neće joj moje mlijeko biti dosta
    - moja mama: treba dijete piti vode jer je žedno, pa tako skoro svaki dan tijekom 6 mjeseci
    -čekam reakcije na produljeno dojenje

  19. #119
    icyoh avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    3,717

    Početno

    Meni su najgore bile mama i svekrva sa svojim komentarima - nijedna nije dojila mene ni muža, a oboje smo zdravi i veliki. Dodatni problem je stara baka koja mu poskrivečki gura u usta hranu (npr L je sa 3mj nahranila kremom iz Milch šnite pa je povraćao cijeli dan).

  20. #120
    koryanshea avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    1,654

    Početno

    Citiraj Dionea prvotno napisa
    - morat ću davat AD jer brzo dobiva na težini i neće joj moje mlijeko biti dosta
    znači TO je razlog za davati adaptirano kad beba očigledno super napreduje na MM.
    ma hilerijus

  21. #121
    Dionea avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    150

    Početno

    Citiraj koryanshea prvotno napisa
    Citiraj Dionea prvotno napisa
    - morat ću davat AD jer brzo dobiva na težini i neće joj moje mlijeko biti dosta
    znači TO je razlog za davati adaptirano kad beba očigledno super napreduje na MM.
    ma hilerijus
    Pa da! I to mi je rekla jedna mama koja je tako radila i uvjerena je da je u pravu. A mene pere baby blues i valjda postporođajna depra iz sto razloga i bez razloga i razum malo dolazi do izražaja tak da sam tu rečenicu sa strahom primila i pitala se: 'pa kaj me to čeka? :?' Ali brzo me prošlo.

  22. #122
    mama u boji avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    Pula
    Postovi
    65

    Početno

    Naša priča je priča o zelenoj kakici:

    Patronažna nam je tjedan dana dolazila na vrata provjeravati boju u peleni, tvrdeći kako se radi o famoznoj kakici gladi.
    S (kršitelj koda)om se svaki dan razbacivala kao rješenjem svih naših problema
    Uza svo znanje o dojenju i popisu mogućih razloga zelene boje (hvala Rodi ), moram reći da mi je kao neiskusnoj prvorotki poprilično razdrmala samopouzdanje. No, pukla sam i nabavila vagu, koja je za 20-dnevnog dječaka pokazivala + 1 kg od porođajne težine. Dolazila više nije. Još uspješno dojimo 8)

  23. #123
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Lea B je napisala:
    Tko mi je zeznuo dojenje?

    Ja. Sad se borim s osjećajem krivnje. No svakim danom si sve više opraštam. To je pravi problem.
    Potpisujem od početka do kraja. Glavni krivac sam ja, jer nisam dovoljno vjerovala sebi, svojem tijelu i majci prirodi.

    Bilo je tu id drugih "sitnih" faktora, ali mislim da je ovo glavni.
    "Sitni" faktori:
    - preporuka pedijatrice u Rodilištu: obavezno nadohranjivati, dok se ne uspostavi laktacija
    - naručivanje na vaganje u bolnici
    - vaganje od strane patronažne sestre svakih par dana
    - povremeno savjet za spuštanje morala
    - jako uspavana bebica

  24. #124
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    Evo ovako. Ja sam jednom uspješno dojila 19 mjeseci, a sada iznova dojim 3.5 mjeseci, još uspješnije.
    Da nije rode - ne znam bih li tako uspješno, radosno i bez ikakvih ozbiljnih problema dojila. Hvala, cure. Isto tako - hvala do neba osoblju riječke bolnice!!!!!!! Svaki njihov savjet bio je na mjestu!

    E, al moram reći da mi je prvo dojenje ostalo malo u lošoj uspomeni :/ - malo, ne puno i želim vam reći zašto - čisto da netko ne ponovi moju grešku.

    Evo ovako. Ja sam doslovno poslušala savjet - da je što više bradavice u ustima, da beba ima skroz otvorena usta... i sad mogu reći da je to bila loša ideja - ja sam pomagala bebi da uhvati sve živo u vidokrugu, on je zijevao kao lav - a meni je dojenje izazivalo konstantnu, iako sitnu, nelagodu svih 19 mjeseci.

    Radost dojenja i blizine s djetetom mi je davala snage, ali moram reći da sam se preznojavala u drugoj trudnoći pri misli da sve to moram iznova.

    No, nedostatak vremena, i valjda veće samopouzdanje mi je pomoglo, i ja sam prestala gledat na taj savjet tak ortodoksno. Pustila sam bebu (već u rodilištu) da uzme onoliko cice koliko želli, i da zine kako joj paše. Nekad bi usisala cicu...

    Uglavnom, ovo dojenje je puno, puno ugodnije. Znate što je bilo prvi put - beba je valjda strugala i što se ne treba strugati, pa je to izazivalo iritaciju.

    Dakle - da, načelno beba treba uzet i dio bradavice - ali koliko - to ipak ona najbolje zna... Sada dojim gotovo da i ne osjetim dojenje... osim kao ljubav, blizinu, brigu i radost, naravno!

  25. #125

    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    2,908

    Početno

    Baš si nešto razmišljam,da mi je ovo prvo dijete,već bi s obzirom na savjete bila na bočici

    Nakon carskog reza i 4 dana nedojenja(zbog medazola) i dojenja u rodilištu kako su mi je donosili,doma smo se bacile na posao(non stop cicanje ),navukla si je mlijeko u dobroj količini(iako je meni teško jer ja inače nemam mlijeka za bacanje) i sve super funkcionira

    ne gledam na sat no bilo bi zanimljivo pobrojati podoje,ima ih... a razmaka gotovo da i nema

    ali savjeti koje sam u ovih tjedan dana dobila

    "pij na dan 2 l mlijka i imat ćeš kvalitetno mlijeko"
    "pomiješaj ruski čaj s pola litre mlijeka i imati ćeš mlijeka na bacanje"
    "podoji dijete i ostavi ga u kinderbetu da plače jer će se brzo naučiti na ruke i prsa"
    "stalno ti je na prsima????to ti nije dobro,izmučit će te"

    itd itd

    ja se nasmijem i radim po svom,naravno,al da mi je ovo prvo dijete,huh...od dojenja nakon svega ne bi ostalo ni d

    zašto žene o nečemu tako prirodnom poput dojenja pojma blagog nemaju????

  26. #126
    mama u boji avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    Pula
    Postovi
    65

    Početno

    Citiraj ronin prvotno napisa
    zašto žene o nečemu tako prirodnom poput dojenja pojma blagog nemaju????
    Čini mi se da je najveći problem u nestručnim savjetima stručnih osoba...

  27. #127
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Ronin, welcome back :D

    i ja sam kao i ti jedna od onih koje nemaju mlijeka za bacanje. i jedini spas za nas je 1 podoj u 24 sata

    s jurajem, bez forumske podrške, nisam odustala unatoč savjetima, ali sam si dobro iskomplicirala život - s izdajanjem i cjelodnevnim skupljanjem neke bijedne količine mlijeka u bočicu, da bih mu navečer mogla dati jer, kao, navečer nemam mlijeka. uf, kad se sjetim tog izdajanja, ne mogu, a da se ne divim volji i strpljenju onima koji na taj način hrane svoje bebe

  28. #128

    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    2,908

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa
    Ronin, welcome back :D


    da,kad se samo sjetim tog izdajanja s Josipom...s teškom mukom bih skupila nekih bijednih 40 ml :/

    sad nemam izdajalicu,dudicu,bočice..uopće ih ne želim u kući.na bočicu je pila samo u bolnici,no pametnica se na nju mrštila i pljuvala je(mala cicoljupka )a kad je dočekala ciku,nije je više puštala

  29. #129

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,727

    Početno

    ne znam što bih napisala zapravo....

    Glupih savjeta sam se naslušala i lagala bih kad bih rekla da mi nisu zasmetali... Obazirala sam se samo na one pozitivne, ostali su me živcirali.. Moja svekrva "ne postoji slabo mlijeko", ali i čim se D javi "možda je žedan - daj mu vode" (pravila sam se da ne čujem, tj. jednom sam rekla....ima popišane pelene . nije žedan).

    Moja sisterica..."nemoj ti njih ništa slušat...dojenje je super" i hrabrila me kroz soor i izdajanje u bolnici "ti si faca, dojit ćeš nakon svih tih problema"

    Ostali (rodbina) svaki dan...."a jel' imaš mlijeka?"....kak sam ja mrzila tu rečenicu

    Evo..."uspješno" dojimo 3 mjeseca i idemo dalje... Mali nije neki žderonja....sise ostaju pune nakon njega. Ne želi bit na cici kad ne jede. I nema šanse ga nagovorit da jede kad on ne želi. A da vam budem iskrena, toliko me sve boli, da sam sretna da mi ne visi na cicama cijelo vrijeme. I divim se mamama koje to mogu.... UH, zapravo, ne mogu reći da mi je dojenje prekrasno iskustvo, ali smatram da je najbolje što mogu napraviti za moje dijete, pa eto dojimo....

  30. #130
    Leni avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    381

    Početno

    evo mi uspješno dojimo 2 mjeseca...

    moj F. samo siku voli.. kad ostane doma s tatom ako nešto moram obaviti jede moje izdojeno mlijeko na bočicu, ali stvarno se muči s njom, on ne zna na nju jesti.. micek mali.. tako da se uvijek žurim kući da ga nahranim..dudu je probao ali ne voli.. samo siku ljubi.

    a savjeti:
    daj mu vode, čaja možda je žedan(a mali napuni pelene od pola kg svaka dva sata )
    ma još malo ga doji, pa prestani, da ti nije naporno(a naporno mi je tek slaganje bočice i grijanje i sl, to mi je 10 puta teže)
    aha, zelena stolica, gladan je
    trpa ruke u usta, gladan je nahrani ga, zašto ga mučiš vidiš da si jede ruke..
    ona najgora jel imaš još mlijeka??? ili jel imaš dosta mlijeka??
    a mlijeko teče u potocima.. :D
    ako treba još nečije dijete nahraniti neka se javi
    F. je udvostručio težinu za manje od 2 mjeseca, eto , pa vi recite jel gladan??

    hvala Bogu da imamo dobru pedijatricu a i patronažna nam je podržavala dojenje

    i

  31. #131

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    450

    Početno

    Ja sam imala sreće.
    Kao nedonošće je 10 dana bio na bočici.
    Uporna kakva jesam, satima sam izdajala i nosila mlijeko tako da je od trećeg dana papao samo ono što sam mu donijela.
    Kad smo išli doma imala sam dovoljno mlijeka, bradavice su se razradile a on je dobro prihvatio cicu što je bila prva sreća. Druga sreća je što je i dalje više volio sisu unatoč tome što sam ga još nekoliko dana dohranjivala na bočicu sa svojim izdojenim mlijekom jer su mi rekli da je preslab da pocica dovoljno. Od največe pomoći mi je bila patronažna od koje sam dobila i podršku i korisne savjete na samom početku.

  32. #132

    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    73

    Početno

    Nisam iz Hrvatske i nikada nisam bila u prilici prisustvovati Rodinim radionicama o dojenju.
    Ipak, zahvaljujuci ovom sajtu i ovom forumu, mnogo sam naucila i izgradila sam neka jako cvrsta uvjerenja u koja mnogi sumnjaju ali ja se ne dam (osim dojenja, tu je i "Ne po guzi" i "Autosjedalica uvijek i bez iznimke" gdje me mnogi gledaju kao da sam luda...).

    U porodilistu su odveli bebu u inkubator pa je prvi put dojio tek sa dan ipo, a ne unutar 3 sata po rodjenju. U pocetku smo se mucili sa dojenjem, koristili bocicu sa mojim mlijekom, silikonsku bradavicu, a sada smo pravi veliki momak i nista nam od pomagala ne treba

    I ja slusam - Hvala Bogu da imas mlijeka... Doji, to je najvaznije, pa makar tri mjeseca, svaki dan je bitan... Ja sam ostala bez mljeka... Imas li mlijeka?... Da li ga dojis...

    Medjutim, znam da to niko ne govori iz zlobe, vec iz dobre namjere i ne trudim se mnogo objasnjavati da je suludo misliti da zdrava zena nakon poroda nema mlijeka (ok, mozda ne nadodje svakome isti tren, ali...).
    To me ne ometa u mojoj beskrajnoj zelji da dojim svoju bebu i to to 6 mj. bez ikakvih pomagala osim kad nisam tu dohrane na bocicu, ali opet mojim mlijekom.

    Poljubac Rodi!

  33. #133

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    17

    Početno

    Nisam turbo samopouzdana osoba i zahvaljujući forumu koji sam istraživala cijelu trudnoću, predivnim savjetnicama (koje su bile moje ubojito sredstvo za sve probleme na koje sam nailazila), najoljem mužu koji mi je bio navijač kad je bilo najteže, ja danas dojim i ponosna sam. Dojim unatoč carskom, spinalnoj, groznim sestrama u bolnici SD, unatoč patronažnoj balavici od 19 godina koja mi je peporučila obavezno kutiju adaptiranog koja će mi trebat kad zagusti (i kupila sam je ali nikad otvorila-muž nije dao), ragadama, gadnim skokovima u razvoju od po 3 dana, unatoč dobronamjernoj mami i svekrvi koje su visile nadamnom i malcem sa općepoznatim pitanjima o količini mlijeka.

    Obožavam dojenje i jedva čekam da netko od mojih prijateljica dobije bebu jer sam spremna biti njihova savjetnica.
    Citiraj mikka prvotno napisa
    A najžalosnije je kad uslijedi nastavak: "Ja nisam imala, s 3 mj. je presušilo." I što onda učiniti, pričati o skokovima ili "pregristi" jezik i samo reći: "Šteta!" ? :?
    ovo me zanima. Sad kad znam skoro sve cake oko dojenja. U mojoj okolini nitko nije dojio. Šta napraviti s tim pitanjimai blagotebi konstatacijama? šutnjom podržavam te glupe rečenice a ako kažem išta- omalovažavam, time im govorim da nemaju pojma i da nisu bile u pravu dok one čvrsto vjeruju u to što govore.

  34. #134

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    zagreb/dugave
    Postovi
    330

    Početno

    na žalost, mama, bivša sveksi i najviše neka nadobudna patronažna koja je na prvi pogled zaključila da "nema tu mlijeka"...moja mum se naravno odmah priključila tome, a sveksi je dala svoj obol u dodatnom teroru i stresu...
    i tako je Lovro ostao bez cice dok je Roko dobio iz tih istih "nema tu mlijeka"cica sve svoje mljekeco koje još i sad cicka :D

  35. #135
    s3ja avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    sunčana strana ulice
    Postovi
    391

    Početno

    ...pridružujem se i ja
    beskrajno zahvalna Rodinom forumu koji mi je omogućio veliku informiranost o korisnosti i ljepoti dojenja i prenio totalno
    pozitivan stav u vezi dojenja..i sigurnost u sebe..
    Tako da nas mnogi "saboteri" nisu uspjeli obeshrabriti, pa u
    dojenju uživamo još i dandanas.

  36. #136
    s3ja avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    sunčana strana ulice
    Postovi
    391

    Početno

    Citiraj mama u boji prvotno napisa
    Citiraj ronin prvotno napisa
    zašto žene o nečemu tako prirodnom poput dojenja pojma blagog nemaju????
    Čini mi se da je najveći problem u nestručnim savjetima stručnih osoba...
    lun@
    ovo me zanima. Sad kad znam skoro sve cake oko dojenja. U mojoj okolini nitko nije dojio. Šta napraviti s tim pitanjimai blagotebi konstatacijama? šutnjom podržavam te glupe rečenice a ako kažem išta- omalovažavam, time im govorim da nemaju pojma i da nisu bile u pravu dok one čvrsto vjeruju u to što govore.

    Problem su mnoge zablude koje su jako uvriježene u našem društvu, u našim glavama i to već dobrih 50-60 godine, od početka (kršitelj koda)-buma;(
    Zablude i neznanja, koje se žalosno prenose već treću-četvrtu generaciju, s majke na kćerku...
    Mnoge mlade majke uopće nemaju (ili je vrlo mala) motivavciju za dojenje!!! A moramo priznati da nije dovoljno željeti dojiti, treba se i dobrano potruditi i prevladati mnoge poteškoće...Zato često čujemo - "blago tebi, ja nisam imala/mogla...". Nema dovoljno velike motivacije!
    I jako je žalosno što je velika većina "dječjih" stručnjaka neinformirana, i još se svojim nezhnanjem busaju i savjetuju mlade neiskusne majke!!! :shock: Svima bi im po turu dala!!! Nek radije šute, sramiti bi se mogli...

    Primjer:
    Prije dva tjedna, mali imao virozu, povraća, slab i malaksao, slabo jede, uglavnom doji. Ped nas poslala u bolnicu na dječji odjel gdje maleckog pregledava mlad doktor i pita kaj dijete jede. Na moj odgovor upita, koliko često dojim. Odgovaram - oko pet puta na dan, a sada kad je bolestan i češće. Savjetuje mi da neka "podhitno prekinem s dojenjem jer će mi kasnije biti sve teže"!!!!!aaaaaaaaaaaaaa
    no, okej, pregrmila sam to u sebi, misleći - to je njegov osobni stav, može govoriti kaj hoće. Međutim, kad smo nakon par sati provedenih u dnevnoj bolnici dobili povijest bolesti/otpusno pismo, a tamo u preporuci između ostalog piše: "Preporuča se što prije prestati sa dojenjem".
    Booožeeeeee, prosvijetli tog čovjeka. Meni je sad žao kaj ja nisam barem nekaj rekla.
    "Stručno" me je savjetovao da prekinem sa dojenjem.
    Hallo

    Po turu
    po kratkom postupku
    i to što prije.
    Da mu nebi koja majka i povjerovala.

  37. #137

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Postovi
    6,841

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa
    Lea B je napisala:
    Tko mi je zeznuo dojenje?

    Ja. Sad se borim s osjećajem krivnje. No svakim danom si sve više opraštam. To je pravi problem.
    Potpisujem od početka do kraja. Glavni krivac sam ja, jer nisam dovoljno vjerovala sebi, svojem tijelu i majci prirodi.

    Bilo je tu id drugih "sitnih" faktora, ali mislim da je ovo glavni.
    "Sitni" faktori:
    - preporuka pedijatrice u Rodilištu: obavezno nadohranjivati, dok se ne uspostavi laktacija
    - naručivanje na vaganje u bolnici
    - vaganje od strane patronažne sestre svakih par dana
    - povremeno savjet za spuštanje morala
    - jako uspavana bebica

  38. #138
    katajina avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    463

    Početno

    Nitko nam nije zeznuo dojenje a mogli su vrlo lako da nisam naišla na ovaj forum
    K. sam dojila 27 mjeseci, moja cicoljubica je imala maratonske podoje, često je plakala a sveki je tješila riječima- Kupit će tebi baba najbolje mlijeko , a moja mama mi je prijetila socijalcima jer izgladnjujem dijete :shock:
    Počela sam raditi kad je K. imala 5 mjeseci, i dalje isključivo dojila, izdajala se na poslu da ima mliječni obrok dok mene nema, bacala se na siku čim bi ja došla doma
    Prestala sam se družiti s izdajalicom oko njenih 13 mjeseci i još smo preko godine uživale.
    Sada J. isključivo doji već skoro 5 mjeseci, pedica me prošli tjedan pitala jel imam mlijeka i da možemo početi sa sokićima. Ja i MM smo se počeli smijuljiti! Pedica inače radi i nosi H***ovu majicu !

  39. #139
    jurisnik avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    1,112

    Početno

    Prvo da kažem da nas ništa nije uspjelo pokolobati i da i dalje dojimo (19 mjeseci).
    Evo nekih primjera kojih se sada mogu sjetiti:
    U rodilištu mi je nisu dali nakon poroda nego su je munjevito odnijeli na odjel. Kad su mi je prvi put donijeli (u 6 ujutro a ja rodila u 3) ona je jako plakala, ja sam još bila sva u komi i na brzinu su je odnijeli tako da je prvi put sisala tek u 9.
    Dobro iskustvo iz rodilišta - sestra mi je pomogla u masiranju dojki da ne zaradim upalu i zadnju noć me zvala da je dođem podojiti u njihovu sobu.
    Patronažna mi je savjetovala da joj dam čaj od komorača radi grčeva i kad sam je ja onako upitno pogledala rekla je da ga mogu ja piti ne ona.
    Pedijatrica mi je s njena 4 mjeseca rekla da mogu početi sa dohranom, a kad sam joj sa 6 mjeseci rekla da još uvijek samo sisa, rekla mi je da djeca sa 6 mjeseci već sve jedu.
    Što se tiče mojih najbližih njima sam na samom početku neke stvari rekla i stavila do znanja tako da nitko nije gnjavio.

  40. #140

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    237

    Početno

    Prije svega hvala RODI što sada isključivo samo dojim.
    Kod prve bebe krivci:slaba informiranost,jako puno davanja čaja na preporuku osobe koja radi s novorođenčadi,te preporuka iste osobe da ču si zakomplicirati život ako je hranim stalno,odnosno ako traži cicu na zahtjev.Tada još nisam imala pojma šta znači dojiti na zahtjev.

    Danas svekrva uporna da kupim adaptirano,da je mali gladan!Nedamo se,samo cicamo!

  41. #141

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    237

    Početno

    Zaboravih napomenuti da imam predivnu patronažnu sestru,i jako pozitivno iskustvo iz rodilišta.Dolazili su od rodilje do rodilje pokazivati,i pričati o dojenju.

  42. #142
    tajchi73 avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    1,923

    Početno

    ja mogu samo reć da mi je žaoooooooo što nisam prije otkrila rodu . Iako dojim i danas ( uz pomoć adaptiranog ), da sam toliko znala prije vjerojatno ni s prvim ni s drugim ne bi davala adaptirano. Ovako sam za to kriva ja zbog neznanja ( najgore je što sam proučila hrpu drugih stvari ali dojenje ) i straha da je dijete gladno + patronažna sestra ( kod prvog djeteta ) jer me uvjerila da nemam dovoljno mlijeka + pedijatar koji me nije poticao već je savjetovao koje adaptirano da dam

  43. #143

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    156

    Početno

    ja sam imala srecu sa jako dobrim sestrama vec u rodilistu Merkur koje su poticale samo iskljucivo dojenje i patronazna sestra koja mi je dolazila tako da nisam imala apsolutno nikakvih problema sa dojenjem .
    No moram napomenuti da su se gotovo sve zene iz moje okoline cudom cudile kada sam rekla da iskljucivo dojim i da mu ne dajem nikakve cajeve ni vodu .I moram priznati da sa sam se naslusala komentara da mi je dijete gladno i zedno . No mojom upornoscu mi se sada vec 7 mjesec isljucivo dojimo i uredno napredujemo na tezini , cak imamo i kilu previse.

  44. #144

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    176

    Početno

    Rodilište
    Carski uz spinalnu.Dobila je nakon 29 sati.Tu se je nahranjena igrala sa mnom.Bila je tako dobra beba.
    Nakon što su nas smjestili u sobe, dobili smo ih na cjelodnevno druženje, moja princeza je već bila navućena na bočicu.Vrištala je, grizla, bila prištekana po 2 sata u komadu.Krvave ragade.
    Preporuka dječije sestre...fantastično vam podnosi xy adaptirano.
    Doma
    Cijelu trudnoću sam slušala kako je mm bio gladno dijete, pa su ga nahranili sa preprženim brašnom i kravljim mlijekom i kad su mi prvi put došli s tom spikom, po kratkom postupku sam ih se rješila.
    Prvih mjesec dana je visila 24/7.Jedva sam se rješila ragada.Mazala kremom, prije svakog podoja prala bradavice, ujutro pod tuš da lakše krene mlijeko.Dobila i soor, koji je jako bolio, čupala sam plahte na krevetu.
    Ali eto....uporna sam kao mazga i čitala sam rodin forum.Za svaki svoj problem, pronašla sam tu odgovor.
    Patronažni
    Kako sam imala muškog(vrlo zgodnog) koji nije imao sklonosti pametovati, meni je bio super.Pozvali smo ga kad smo prošli sve tegobe.
    Dojili 24 mjeseca, prestala je sama po malo smanjujući.

  45. #145
    kljucic avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    početak Slavonije
    Postovi
    2,138

    Početno

    U rodilištu (carski):
    - 2. dan mi je sestra pokazala kako se izdajati
    - 4. dan ju dobila (bila je na intenzivnoj), pokušala ju je sestra namjestit, ona neće, pa neće, ne može uhvatit (mrvica od 2200, a moja cika šestica), plače, vrišti, ja skupa s njom, a sestra kaže "vježbajte!" i ode
    - zaključili su da mi ne možemo dojiti, nadohranjivali su ju na bočicu, ali su ipak se ipak svaki puta derali na mene da zašto ne dojimo, a ja nisam znala šta da radim i bila sam užasno isfrustrirana jer sam sanjala o dojenju još kad sam u trudnoći "otkrila" Rodu
    - zaključak: mama će se izdajat pa će hranit na bočicu
    Patronažna:
    - odmah ju je uspjela stavit na ciku
    Dojile smo 2 dana, a onda je završila u bolnici na intenzivnoj, dobivala je moje izdojeno na sondu pa na bočicu, a kad je izašla iz inkubatora bila je po njihovom preslaba da bi dojila pa nismo ni pokušavale. S vremenom se odvikla i od bočice jer nije htjela pojest cijeli obrok u 10 minuta pa se hranila isključivo na sondu. itd. itd.
    L. je opet u bolnici, a ja se još uvijek izdajam (cca 3 mjeseca).
    Savjeti su bili oni standardni, još u trudnoći su me svi ispitivali jesam pripremila dude, bočice, čaj, adaptirano. Moja mama je kad god bi L. plakala pitala jel gladna ili žedna i da ju sigurno muče grčići pa da joj dam čaj od komorača.
    "Pa ako ju hoćeš smirit daj joj dudu umočenu u vodu sa šećerom.", svekar
    "Ne smije ona ništa dodatno, rekli doktori", ja
    "Pa barem maaaalo dudu umoči u vodu!"
    , svekrva (ne znam samo koja je onda poanta jer je bit očito bila u šećeru )
    U svakom slučaju, dijete treba bar kap vode dnevno...
    "Još imaš mlijeka?", svi
    "Vaše mlijeko sad više nije dovoljno, nema dovoljno minerala i vitamina", medicinska sestra
    itd. itd.
    Da L. nije kronični bubrežni bolesnik i da nije takva specifična situacija, ti "savjeti" me sigurno ne bi pokolebali, a ovako je dojenje naš nedosanjani san

  46. #146

    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Postovi
    43

    Početno

    ja rodila u eu, u baby friendly rodilištu koje promovira isključivo dojenje pa opet -

    - vaganje prije i poslije svakog podoja (ja sam to odmah odje..., sestre su bile lude na mene)
    - nitko mi nije vjerovao da stvarno ne mogu dojiti bez šeširića ( ogromne sise a bradavice ravne ravne)
    - nudili mi prvi dan adaptirano jer ja još nemam mlijeka pa da ne bude gladna
    - sve žene (nas 3) u sobi moraju po noći dojiti u isto vrijeme >(sestra dolazi buditi mame i djecu svaka 2 sata i onda joj se nikako ne može objasniti da je beba jela prije pola sata i nek ju ne budi)
    - nikakva pomoć oko dojenja, samo ti stave bebu na sisu pa ti doji
    - glupa pitanja- jel imaš mlijeka, pazi da ne bude gladna, daj joj na flašicu, daj joj čaja, daj joj vode, daj joj dudu- a svekar najjači- kad može jest krutu hranu, kaj nije samo mlijeko malo?

    sjetit ću se još. ali nije nas pokolebalo ništa, nadam se i dalje uspješnom dojenju, evo nakon 4 tjedna imamo 750 grama više :D

  47. #147
    Osoblje foruma mikka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    7,247

    Početno

    blala, po ovom sto si napisala to je rodiliste miljama daleko od baby friendly titule :/

  48. #148
    zhabica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    u radosti ...
    Postovi
    3,922

    Početno

    Citiraj blala prvotno napisa
    evo nakon 4 tjedna imamo 750 grama više :D
    :D :D :D

    super!

  49. #149

    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Postovi
    43

    Početno

    Citiraj mikka prvotno napisa
    blala, po ovom sto si napisala to je rodiliste miljama daleko od baby friendly titule :/

    da, znam. a ja ga izabrala baš zbog toga, a kad tamo užas ma joj, kad se sjetim samo se isfrustriram bezveze

  50. #150

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    86

    Početno

    Evo nesto i ja imam za reci na ovu temu...

    Nema dana da ne pomislim i ne podsjetim se da nisam uspjela dojiti kako treba i ta bol koju u tom trenutku osjetim posebno je duboka... to smatram svojim najvecim zivotnim neuspjehom... ma kako to mozda nekome pateticno zvucalo...

    A sad ukratko o okolnostima (moji bliznji kazu olaksavajucim... ja svejedno ne mogu preboljeti...):
    - rodila sam blizance u 32. tjednu te sam ih dobila u ruke ( i na pokusaj dojenja) nakon tjedan dana (kad su izasli iz inkubatora), prvi pokusaji na drvenoj stolici u toploj sobi, bebe male, sestre pokusavaju u letu pokazati kako... decke vazu prije i poslije, samo 10 odnosno 15 grama... ipak dalje sonda i bocica...preslabi su
    - do tada laktacija uspostavljena, izdajam se uspjesno i hrane ih sondom ili bocicom 80% mojim mlijekom
    - pokusam jos koji put dojiti na moju inicijativu, sestre bas ne forsiraju (cijelo vrijeme sam s njima u bolnici i dolazim ih hraniti svaka tri sata, i po danu i noci, ne preskacem izdajanja!)...opet malo sisaju... jedna mi sestra prisapne ("al nemojte nikom reci")...da sto se mucim, ionako ih obojicu necu moci dojiti, nek im dam bocu da sto prije dobiju na tezini pa cu vidjeti kod kuce sto cu, preslabi su oni za dojenje...- ukratko bili smo u bolnici vise od 3 tjedna dok nisu dostigli tezinu, inace su bili zdravi, hranim ih svojim izdojenim mlijekom na bocicu... tek kad su mi dosli u sobu, izmedju hranjenja na bocicu stavljam ih sisati i oni lijepo prihvacaju...
    - pedijatrica zaduzena za dojenje kaze "lijepo napreduju, ali steta da ne dojite nego izdajate." - i nista vise - ni rijeci o tome kako pristupiti dojenju nedonoscadi i to blizanaca.. da je to moguce... da se ne moraju brojati mililitri...
    - dolazim kuci, dajem sisati, ali i na tri sata izdajam i hranim na bocu (tako pise u otpusnom pismu da moram), kazem sama sebi da cu tako do prvog pregleda da vidim koliko su dobili na tezini pa cu onda poceti dojiti iskljucivo. oni za to vrijeme savrseno sisaju
    - prvi pregled kod pedijatrice, sve okej, "Kojim adaptiranim hranite?". Sokira se kad cuje da se izdajam za vise od 80% obroka, ali ni jednom rijecju ne sugerira prelazak na dojenje.... Ja sve vise pocinjem vjerovati da to nije ni moguce i stavljam si za cilj da se izdajam najmanje 4 mjeseca.
    - patronazna je deklarativno sva bila prodojeca, ali nijednom rijecju ne sugerira da bih i ja to mogla... ja se kao izdajam i pomalo dojim i to je to...
    - da ne spominjem mamu i ine... pa ne mozes imati dovoljno mlijeka za blizance...
    - i jos nesto, meni i MM nitko nije pomagao... sto je pridonijelo dodatnom umoru...
    Jako sam oduzila: uglavnom mogla sam iskljucivo dojiti jer su decki savrseno prihvatili dojku... zbog straha, nesigurnosti, nedovoljne informiranosti, prevelikog umora, nedovoljne upornosti, lutanja sto i kako... preskocila sam pravi trenutak i bilo je kasno. Izdajala sam se 2 i pol mjeseca, onda sam pocela kombinirati dojenje i adaptirano na bocicu. Decki su sve manje htjeli sisati. J. je sisao pomalo do 4 mjeseca, a I. do 5 i pol...

    Ja bih samo htjela poruciti curama koje ovo procitaju, a mozda tek trebaju postati majke, budite uporne, trazite pomoc, pitajte, ne odustajte... ja ponekad i danas zamisljam nase podoje, neke u tandemu... to je nesto tako prirodno, nezamjenjivo i neprocjenjivo...

    Pozdrav svima!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •