Otkako je počela škola moj 8,5 godišnji sin je za ne prepoznati. To pristojno dijete koje je na kraju prvog razreda dobilo pohvalnicu za primjereno ponašanje s napomenom: "izuzetno poštiva starije osobe..." je krenulo jednim suprotnim putem. Naime on toliko puno priča da je uopće teško doći do riječi uz njegai time prekida učiteljicu u držanju nastave, gura se stalno jer pati od toga da bude prvi u redu za pranje ruku ili za odlazak na užinu, za vrijeme pisanja zadaće u dnevnom boravku ometa druge stalno ih dozivajući. Još više me zabrinjava njegovo ponašanje doma, jer je na sve počeo odgovarati sa: "Ma boli me đon !" ili "Iso Miki, kaj si dosadna!" te smo ja i MM iskreno rečeno u šoku zbog takvih odgovora koji su nam apsolutno neprihvatljivi i ja više ne znam kako bi se nosila s time, kažnjavanje u vidu zabrane izlaska van ili negledanja TV ili neigranja PS više ne djeluju. :?
Imamo mi i curicu od 13 mjeseci i oni se uzajamno obožavaju, te ja silno nastojim njemu se što više posvetiti. Možda to nije dovoljno ? :/
Želim vaše mišljenje, da li je netko prolazio kroz isto sa svojim predpubertetlijom , da li je to samo tipično ponašanje u drugom razredu ili je možda ipak u pitanju ljubomora na mlađu sestru i način da mi sprivuče pažnju na sebe?