Nama je opet jutro bilo grozno
Onaj prvi tjedan vrtića nije nijednom zaplakao, a sad, nakon bolovanja - koma. Počne plakati već kod kuće. S tim da to nije plač u stilu - ja sam tužan i plačem, nego: ja sam bijesan, urlam i usput plačem! Cijela zgrada nas je čula jutros kad smo odlazili iz kuće. Nije htio iz stana. Pa nije htio iz lifta. Pa nije htio iz zgrade. Pa nije htio hodati uopće.
Kako je u početku krenulo, činilo se da ćemo imati super-laku adaptaciju. Ovo bolovanje je sve pokvarilo. Stalno ponavlja: neću u vrtić, ja bih ostao doma (vrlo je eksplicitan u zahtjevima).