Da,ljudi su definitivno u najmanju ruku čudni...Ajde,naša rodbina je sve skupa dosta dobro prihvatila,takve grozne komentare nisam čula,ali mogu zamisliti svoju reakciju na njih...Jedino sam se jednom u dućanu istresla na lokalnu lajavicu,zapamtilo je to cijelo selo zasvagda (ko u nekoj Kićijevoj pjesmi ). A pomogne i činjenica da imam i susjedu mamu dječaka sa Downom,pa nas dvije nekako skupa sve lakše prebrodimo. Nadam se da će Eni Petrovim stopama,jer mi ovakav napredak jako sliči našem,barem vremenski. Problem su nam stopala koja su se dosta ukrivila,pa zato jedva čekam to opuštanje i ortpedska pomagala. Imala je već longete,ali su brzo postale neupotrebljive jer je stalno izvlačila noge iz njih. Kakvu guralicu imate? Vidjela sam Franovu,nešto slično ovome,čini mi se bolja od one sprijeda jer se dijete trudi ravnati leđa. Kako ste s kolicima?