Evo mene nakratko,muče nas zubići po cijele dane... Dakle,prvo da odgovorim Ivani. Za spinu smo čuli u 35. tjednu trudnoće, doslovno sasvim slučajno, pa sam tako i završila u Zagrebu. Rodila sam sa 37 tjedana, iako mi je vremenski agonija koju smo prošli izgledala stoljećima duga. Za Bartoleka sam nešto načula od jedne sestre,navodno zbog ugovora na određeno i zamjerke nekome sa više veza...E,sad, jeli istina...Ako su lagali mene,i ja lažem vas,jel ide tako? Knjige nemam nijedne, ali sam često na stranicama američke udruge spine bifide (stavim link poslije,sad sam na muževom accountu,a nešt se skida u podzadini). Alergiju na lateks zasad nisam primjetila, a o kateterima ću ti na pm, shvatiti ćeš zašto.
Eh, Nadice moja,nemoj se pitati zašto odlaze ortopedi koji nešto valjaju...jesi li ikad upoznala Profesora? Kod Đapića mi konstantno smeta što uvijek (ali stvarno uvijek) u ordinaciji ima najmanje dva pršuta, boce najkvalitetnije žestice i puno šarenih vrećica neidentificiranog sadržaja. Nisam mu nikad ništa odnijela (kao ni nikome drugome),a primio nas je i preko reda. Kaj ja znam, poslije Klaićeve više neznam razborito ocjenjivati...I ja bih voljela da mi šapneš ime privatnika (jel to onaj što je otišao u Lovran?),drugo mišljenje nemože škoditi.
Cure, jel vam imaju momci brata ili sestru? Moja Enči ima dva starija polubrata koja ni ne viđa previše,a moja mi pedica svaki put kad se vidimo tupi o drugom djetetu,kako je važno čim prije opet roditi. Znam da bi bilo dobro za Eni, ali ja sam na tu temu totalno sebična i stalno pričam kako još nije vrijeme...Što vi mislite o tome?