Ivana, po tome kako si ti opisala, tvoj je mali super s nogicama, zato je on tako rano i prohodao. Moja se Denia tek prije par mjeseci počela dizati na noge kad se drži za guralicu (igračku od tomya), i tako zadrži par sekundi pa sjedne. I ona ne osjeti nikakvo škakljanje. ja moram potkoljenicu stisnuti ko luda da ona nešto osjeti, a stopalo baš ništa.
Longete jesu ortoze, i nisu ništa strašno, fiksiraju stopalo, i idu samo od iza do pola lista, i zakače se na čičak. to čemo raditi u otto bocku, a kad njih dobijemo, onda moramo u valek da nam naprave cipele po mjeri na nogicu u longeti. Moram priznati da se veselim tome jer se nekako nadam da će onda više stajati, jer ona se stvarno veseli tome kad se uspije dići.
kvadricepsi i jesu mišići zaslužni za hodanje. mi smo prije nekog vremena kupili u italiji aparat za elektrostimulaciju. terapeut nam je nedavno pokazao kako jačati baš kvadricepse, tako da ja njoj sad poljepim elektrode samo na kvadriće, stavim ju tako da joj nogice vise preko jastuka,okačim joj utege na
stopala, pa bilda. program za hipotrofiju. a na podkoljenicama radimo program za denervirane mišiće. i što je najbolje, za sad joj pomaže.
Chiari...šta tebi nisu ništa rekli?? ste radili MR?? Nama je do sada u nalazima uvjek pisalo sumnja na AChiari, a tek sad nakon MR nam je potvrđen. Iako piše da ga večina djece koja imaju SB imaju, uvjek postoje iznimke. Koliko sam se ja raspitala, on se ne operira niti ne dira dok ne počme smetati. trebali bi redovito raditi EMNG, kažu da se po njemu najbolje vidi jer navodno kad se m mozak previše spusti počme stiskati vratne žile i smetati normalnoj funkciji ruku.
ja stalno paničarim, i stalno pratim ponašanje, reakcije, i pipkam joj glavu, gledam u pišalinu, uf, kad plače po noći... i što je najgore, paničarim u sebi, ne želim nikoga strašiti, pogotovo ne mušku polovicu, tako da mi nije jasno kako još nisam potpuno sjeda.
Što se zdravlja tiče, 6 mj nakon poroda su mi rekli da imam rak grlica maternice, naravno, to je česti rezultat stresa... i sad godinu dana poslije, nakon brdo pregleda i tableta, regenerativno izlječenje, kažu da sam zdrava, čudom nestalo. neki dan sam vodila stariju kćer kod dr, i došla kući ja s 2 kutije antibiotika. na silu me doktorica pogledala kad me vidjela, a sam ja vikala da mi nije ništa. nemam vremena biti bolesna.
ali mislim da bi nam psihiatar tu i tamo dobro došao, bar da nas netko pita kako se mi osjećamo. ja sam toliko puta tako slomljena od svega, a pomoći ni od kuda.