Citiraj Ivanavu prvotno napisa
Tamarina mama, jel vas još čekaju nove operacije?
Jesi se mogla pripremiti prije poroda na to, ili si doznala kao neki od nas tek nakon poroda?
Super je što ste išli na drugo dijete, idemo i mi, ali nama baš ne ide poso (ha, ha). Jesi išla na pretrage tijekom trudnoće (onaj alfafetoprotein, tako nešto), mene nije toliko strah, ali bih ipak išla na jednu, dve glavne pretrage,... Nije me toliko strah jer jako želim i jedno zdravo dijete, mislim da bi to bilo toliko lagano njegovati i brinuti se, da bi jedva osjetili da je tu što se tiče toga, a svi bi bili presretni što je s nama, čak i Petar, koji stalno govori da bi, i to sestru; a inače sam se nadala da ću imati četvero djece...
Mislila sam da vam dolazi pomoći netko iz ustanove za njegu, par puta tjedno (pon.-pet.), par sati, da ti dobiješ malo lufta....
nisam se nikako mogla pripremit na to,bilo mi je jako tesko ,u 35tj.su mi otkrili da ima hidrocefalus,a bila sam na 10 uzv tjekom trudnoce,jer sam u 3mj.krvarila jako i u 6mj serklaza i to oni nisu vidjeli a ostecenje je bilo jako veliko da su se dr.u zg cudili kako to ginic nije vidio,rekli su mi da se to moglu vidjet u 2mj jer je veliko ostecenje.2 tjedna sam lezala u Osijeku u bolnici s drugim mama,koje trebaju roditi ZDRAVU DJECU,svaki dan sam plakala i govorila zasto??zasto ja???trebalo mi je vremena da prihvatim sve to.pa sve te op.,i dijagnoze,muz mi je bio velika podrska bez njega ne bi sve izdrzala.kako mi je jedan svecenik rekao da su to bozija djeca on ima svoj razlog zasto ih je takve poslao na zemlju,te recenice se uvijwek sjetim kad mi je tesko.A drugo dijete nam je jako pomoglo,bila nam je spas.kad se sjetim kao smo se cudili njezinom razvoju ja i muz jer smo se bili prilagodili Tamari,tako da nam je sve bilo cudno(prvo dizanje glave kad lezi potrbuske,prve rijeci,prvi pogled )Tamaru ne bi mjenjala za nista na svijetu i ne mogu zamislit zivot bez nje,i nase mazenje.kad joj dam poljubac pa mi se nasmjesi,nema nista ljepse.