Mi smo s Petrove nepune dvije godine dobili doznake za guralicu, Otto Bock za guranje sprijeda. Niti slično onome što sam ja zamišljala, čak piše da je samo za unutra (indoor), teška i dosta glomazna. Produživat ćemo je svake godine, ona se podešava, pa može biti i za puno starije dijete (do oko 12. godine?). Mislim da jesu ona iza bolja za leđa, samo im se možda teže naviknuti na njih.
Petar nosi cipele br. 23, ima malo stopalo naspram tijela. Nosi Valekove ort. cipele otkad je mogao stati na nogice, žnjiranci još uvijek, poluvisoke, al ih uvijek napravi tako da stopalo nema lufta niti milimetra, skroz ga stisne. Nisam mu mogla preko zime navući još jedne čarape, što bi bile deblje, stopalo bi bilo hladnije. Htjela bih da mu sada napravi visoku cipelu s čvrstim jezikom tako da ne može hodat na petama, što često radi.
Mirjana, a što je s onim botoksom, to je obavijeno velom tajne, samo odabrani imaju pristup tome. U knjizi piše: "In mild cases the equinus deformity or equinovarus deformity can be treated by manipulations and casting, but most need subcutaneous release of the Achilles tendon with postoperative splinting. Such operations are easily done as outpatient procedures. (što god to značilo, ovo zadnje)
Mislim da se orto pomagala mogu početi tražiti kad mama misli da djetetu već trebaju. Što se tiče kolica, Petar je pretežak za ona obična kolica, a doznake možemo tražiti sada, isto kao i za pelene, poslije 3., svake godine nova (?). Već sam gledala u Korak lakoće (Ilica), to nam je blizu, br. 1, imaju i svoja imena, malo su glomazna ipak, ali dobra su, od 3. do 8. godine djeteta. Petar ne može dugo hodati, pa nam trebaju svakako.
Moram ići...