Ovako... Moja curica stara je 4 i pol mjeseci i zadaje mi dosta briga.
Ne znam od kud da počnem... Mrzi se voziti u kolicima. Alo stvaaaaaarno mrzi. Čim ju stavim u kolica najprije počinje protest na kojeg ne reagiram a onda počinje glasan plač koji ne staje dok ju ne primim na ruke. Budući da živim u inozemstvu daleko od svih svojih i dane provodim samujući s curicom sve mi je teže (tata radi po cijeli dan). Ne možemo se nikud otpremiti iz stana jer ona ne želi u kolica. Još je gore s autosjedalicom. Čim vidi da ju namjeravamo staviti u auto počinje krič. :shock: Nisam ju nikad vozila nevezanu i ne namjeravam, ali stajemo svakih par metara (doslovno). Osuđene samo biti u stanu jer mi je preteška da ju nosam okolo na rukama. Imamo i maramu u kojoj hoće biti samo ako je pospana (po danu spava u najviše tri prilike po 30 minuta). Jednostavno ne može podnijeti da bude sputana. Napominjem da nikad nije imala neka neugodna iskustva i da sam ju vozila i u kolicima i u autosjedalici od prvog dana.
Druga stvar je hranjenje... Dojim ju od početka kada je jela svaka 2 sata i po danu i po noći. Mislila sam da će si ti ona produžiti ali ostalo je na svaka 2 sata po danu a po noći bez ikakvog reda. Ona ne odspava ni jedan sat u komadu i imam osjećaj da samo visi na meni.Kad nije na siki, kao da je navinuta: okreće se, boksa, rita ...i to sve u polusnu ne budeći se (svake 3 sekunde se okrene s jedne strane na drugu i sl). Smiri se donekle samo kad ju stavim kraj sebe i dam joj papati. Probala sam sve: pustiti je da se samu umiri (to je rezultiralo da se svaki put probudila i počela plakati), probala sam ju nježno ljuljuškati, maziti...Ništa! Ništa ne pomaže ako nije sika. :?
Dosad mi to nije predstavljalo probleme, ali ona je sve veća i teža, a sve manje spavamo, još je premala da ju nešto zanima pa ju non stop nanašam uokolo.
Ima li nade da se počne voziti u kolicima, da ljepše spava i sve ostalo...
Hvaaala!