Omg, slatka kaša od mesa?
 |
|||
|
|
|||
Omg, slatka kaša od mesa?
Da...e to je bila moja granica ko bubekici boca
A starci su valjda kontali, ako može medvjeđa šapa u borovnicama...
bubekice, a koliko je on toga dosad uopće stigao probat? Tikvice, mrkva, proso, riža - na vodi, na pari, s par kapi maslinovog...nema puno djece koje se dave u tome baš. Bit će bolje kad uvedeš više namirnica pa budeš mogla skombinirat. Jer kod mojih se teorija da “oni ne znaju za bolje” pokazala kao totalni fail. Bitno je da otvara usta. I da u ta usta bar svaki drugi put uleti nešto šta mu je fino, a ne da se svaki put strese od gađenja.
Posljednje uređivanje od Argente : 03.08.2018. at 10:38
Osim...šta on ne otvara usta žlici, bocu nećeš, a kašu mu ne možeš dat da rukama jede. A jbg. Ne postoji četvrti način.
možeš mu dat i rukama ali onda treba bit malo gušća
Postoji, na casu.
Pojeo voce sad tako, popodne probamo s povrcem.
Ahaha, stvarno, čestitam na dovitljivosti! bubekica
Direktno iz čaše ili s širokom slamčicom?
Sladoled neće, niti žlicom niti lizati. Čašu prolije nakon 2 gutljaja. Slamkom cugne 2 put i onda počne proljevati. Igra se hranom. Moja je veliki izbirljivac i neće jesti sama. Tj hoće smoki, hruh ili štapić po sistemu griz njoj ostatak psu.jelena.O prvotno napisa
To su i meni rekli. Čak sam od očaja probala. Naravno da dijete neće taj bućkuriš. Ali navodno je moj rođak to svojedobno jeo.Omg, slatka kaša od mesa?
Direktno iz case.
Tako pije vodu vec neko vrijeme i stalno mase rukama i muce kad vidi nekog s casom pa mi je danas to palo na pamet. Da budem iskrena prvo sam mu priblizila zdjelicu ustima da vidim kako ce raagirati, on ju je objerucke primio i nagnuo, zatim sam mu kasicu prebacila u casu da bas ne bude cijeli od uha do uha u kasici. Super je pojeo, bas me zanima hoce li i ostala klopa proci tako.
Btw ponudila sam istu tu kasicu na zlicu, ma kakvi, ljubazno je odugrnuo moju ruku
Probaj dijete uključiti u kuhanje. Za mog E. to je bio čaroban recept. Pojeo bi čak i ovoda je bio uključen u pripremu.
Od malena je taj sa mnom kuhao, rezuckao i pripremao hranu. I to je jeo, čak i kad nije bilo jako fino...
Dobro su nam poslužili ovakvi kalupi: https://coolinarika.azureedge.net/im...header.jpg?v=0, samo moji su bili plastični. Dala sam djeci da time sami rezuckaju šnitice sira, integralnog kruha, šnitice krastavaca i drugo... Dobro je išlo. Ili ribljom paštetom u tubi na šnitu kruha nacrtati oči, nos i usta, tako da se dobije smješko...
Sad - čovječe, pohanac mora biti velik kao poplun. Moj stariji je bio ok jelac, ali nije želio jesti sam, a mlađi je bio probirljiviji i njega smo pridobili kuhačom. Napisala sam više puta - sad zna skuhati bolonjez i gulaš (na primjer) pogotovo kad se treba pokazati pred društvom i te vještine imaju sasvim praktičnu svrhu.
Daj Peterlin,ti da kuhaš a da nije fino jel to moguće?
I moji vole rezuckati,napose žgance s oblicima
Probali smo da se sama hrani, to završi na podu ili u psu. A u proces kuhanja ju nemogu uključit, jer trenutno sveki kuha. Ona ne da maloj u kuhinju, sve je opasno po njoj. A ionako jede samo juhice, tu se nema šta puno prčkat. A ne znam, nena još 2 godine ne mogu joj dat da rezucka. I daje blizu vatre, ona bi u nju rukom odmah. Borimo se svaki dan, koji put uspijemo, koji put ne. Tad ide boca.
Posljednje uređivanje od VeraM : 04.08.2018. at 11:06
Ja svome bez problema dam da reze tijesto s kalupima... a dam mu da nesto meko reze i tupim nozem... sve naravno kad sam ja blizu, a i on vise pokusava, nego sto zaista reze... al ne cini mi se da to bas utjece na kolicinu hranr koju pojede... makar on ok jede... narocito kad mene (tj sise) nema doma
Vera a da daš djetetu celog piceka da vidiš jel dete hoće uopće jest
Piceka? Misliš kokoš. Kako, batak u ruke i jedi? Jesam pileća prsa. 2 griza ona, ostatak pas. Obožava hranit psa.
A jeste probali maknut psa dok jede?
Jest, to je logično rješenje. I jesmo. Ali ona hoda uokolo s tim komadom mesa ili kruha, jede ga 15 minuta . I ne mogu psa zakljzčat u wc cijeli dan.
Probat ćemo sad češće dat joj u ruku komad čega. Možda počne jest bar 2 zalogaja. Jednostavno joj hrana nije napeta i to je samo za nju gubitak vremena.
Sestrina mala će za mesec dana 2 godine, obožava da kuva upravo juhice/supice sa mamom. Njen je zadatak da pere povrće i ubacuje u lonac sa hladnom vodom. I da ga tupim nožem "reže" da pomogne mami. Mislim da bi dete bez greške znalo i samo da ubaci u lonac sve što treba :D. Kalupe isto koristi odavno, za testo za keks i slično. Kad drži hranu sama u rukama (a to joj je dozvoljeno oduvek), hrani psa, ali i sebe. Tako da njoj ni kuhinja, a ni namirnice nisu misterija, nego vid igre i deo života.
VeraM, dijete ima glavne obroke kad i ostatak obitelji? Sjedi s vama za stolom ili se oko obroka rade promenade, hrani pred tv-om, zabavlja igrackama?
Kad je s nama za stolom, stoji meni u krilu, ili šeće oko stola. Ne želi sjediti na svom mjestu. Tako nitko ne može u miru jesti. Hranu s vilicom melja po tanjuru, baca na pod, neće ništa stavit u usta. Nekad je uspijem nahraniti ako joj se svidi, ali tako da se borim s njom. Nekad jede užinu ispred tv-a. Jer mi tada ne jedemo. Sinoć je bula pizza, davala sam joj komad u ruku, neće ni da uzme. Vilicom je bola po komadu pizze i pokušala mene hranit. Nema mira nikako. Problem je što smo sad u sveki a tamo svak doručkuje kad se ustane, ručak je u podne točno a večera često oko 9. U podne joj je rano je oko 10 i pi moram joj dat marendu, puno joj je od doručka u 7 do podne ne jest. A u 9 večerat je svima kasno, a ne samo njoj. Ona večeraje oko 7 i po. I ima užinu pipodne oko 4. Mimoilazimo se stalno.
Jesam se razvezala.... Teška je za jest jer je njoj jelo tlaka i gubitak vremena.
Za pocetak ja bih uklonila emocije iz procesa hranjenja.sa bakom u blizini vjerujem da to nije lako.
Pobrinula bih se da jedan obrok u danu jede u drustvu odraslih i da to bude socijalni moment.
Prije tog obroka potrudila bih se da bude dovoljno gladna.
Osigurala bih joj njezino mjesto za stolom , dovoljne visine da sjedi bez poteskoca, njezin tanjur i pribor. Nikakvo stajanje u krilu i ganjanje oko stola za vrijeme obroka.
Ponudila bi joj hranu i sebi bih stavila hranu na tanjur bez obaziranja na nju. Jela bih svoj obrok uz potpuno ignoriranje njezinih bjesnih glista. I po cijenu toga da tada nista ne pojede. Ok, za taj obrok bih ponudila i hranu koju ona voli , a moze ju jesti samostalno. Eto, probala bih tako nekoliko dana pa bih vidkela da li ima pomaka u sudjelovanju u procesu.
Imam dojam da nema djeca koja su vise manje stalno hranjena, bez da se poticalo od prvog dana da jedu i sami, ne znaju sto da rade s hranom.
Mislim da je tada prioritet nauciti ih jesti i nauciti ih da je jelo i socijalni moment.
Obzirom da je pojela 25 zilica necega neki dan za dorucak prilicno je ocito da ipak jede.
Isto tako vjerujem da su djeca puni sposobnija ovladati vjestinama za stolom nego sto im vecina roditelja daje mogucnost. A mogucnost im roditelji nedaju najcecesce zbog straha od gusenja i straha od nedovoljnog unosa hrane. Sto zapravo nema smisla previse, a posebnk ne dugorocno. Zato treba prvo sa sobom rascistiti svoje strahove i frustracije, pa nakon toga zna cesto krenuti na bolje.
Ovo iksam od a do ž. Taj ritual je ful bitan. Glede uklanjanja emocija iz procesa hranjenja, ja to do danas nisam savladala, ali svakako bi pomoglo
Edit: mislim na prvi siriusin post.
Posljednje uređivanje od Argente : 05.08.2018. at 15:22
I sto pas radi kod stola? Nas pas mora biti na svom mjestu bez zicanja hrane kad je rucak u pitanju.
Mislim, ako je to vama ok, ali djeca vole red. Kaos vecini djece stvara zbrku i smeta fokusu.
Odvojiti emocije od hrane i hranjenja je stvarno tesko.Ovo iksam od a do ž. Taj ritual je ful bitan. Glede uklanjanja emocija iz procesa hranjenja, ja to do danas nisam savladala, ali svakako bi pomoglo
Edit: mislim na prvi siriusin post.
Zato veliki broj osoba ima probleme sa tezinom u odrasloj dobi. Nagradivanje, kaznjavanje, uskracivanje, emocionalne i druge ucjene vezane uz pojedeno ili nepojedeno. Sve to pocinje u djecjoj dobi, a ti obrasci su tako upisani u nas mozak da ih nismo niti svjesni.
Čujte, par stvari.
Pas žica sve pa tako i nju, mi ju ignoriramo i ona zna da će teško dobit šta. Ona je član obitelji i slijedi nas svugdje, tako je i oko stola, kraj kauča, ispod kreveta....
Odvojiti emocije nije lako nikako jer od početka dohrane zeza. Bila je u jednom momentu na 3.centili. Tada je bilo jedino bitno da nešto pojede, da napreduje. Uz to je skidamo iz pelena ali neće da surađuje uopće. Žicvi su mi dosta tanki.
Sama može jesti kad hoće. Ali do seda smo imali 4 slučaja gušenja od hrane pri čemu je jedino pomoglo prst u grlo da izriga jer nije mogla disati. Tako da moram paziti dobro dok ona jede, ne mogu ju ignorirat.
Ona ima svoje mjesto za stolom i svoj pribor za jelo. Neće da sjedi. Jedino je mogu konopom vezat za stolicu.
A uz 5 drugih "pametnih" glava koje daju savjete, poludiš u sekund.
Posljednje uređivanje od VeraM : 06.08.2018. at 08:32
a ne možete vas dvije ili ona sama s mužem pod brajdu sjest za stol, i daleko od drugih očiju jesti
Nema je smisla odvikavati ako još nije uspjela kontrolirati mjehur.
Ja svoje ne tjeram da su za stolom pa mi mali jede tako da radi krugove po sobi i slijeće na zalogaje. Ne vidim kako bih trebala dijete od dvije godine tražiti da mirno fokusirano sjedi na mjestu.
Pa nitko ne tjera dijete da sjedi za stolom. Samo treba pokusati da shvati da se tako jede taj jedan obrok. Ako se ustane nakon pola minute, ok. Pustis da sece, a jedes svoju hranu iz svog tanjura. Maknes fokus sa djeteta i njegovog jela. Ne da se sve vrti oko toga kako, koliko i sto dijete stavlja u usta.
Po meni je već dovoljno velika da joj se objasni kako se hrana ne baca na pod.
Žuta u vrtiću sa dvije godine samostalno jedu sjedeći na stolici.
Znači, do nas je.
Kužim te, VeraM. I moj se davio, ni on nije htio jest za stolom (ni igdje). I drugi ljudi su hranili pse za stolom pa to njihovu djecu nije ometalo u jelu. Ali probavaj uporno ovako kako je sirius napisala u ovom postu. Meni ni dan danas (a ima skoro 5 g) ponekad ne uspijeva maknuti fokus s njegovog ne-jela pa se cijeli ručak pretvori u cirkus spektakl s mitom i ucjenom, suzama i deračinom. Ali pokušavamo svaki put iznova...jer da ga pustimo kako on želi, jeo bi samo slatkiše i to ispred TV-a. Šta ćeš...nema druge.
klinci već s godinu dana u vrtiću mirno sjede i čekaju klopu, vidjela jednom takvu situaciju, moji u toj dobi nisu išli u vrtić, ali recimo mala je i prije ponekad lijepo sjela i jela na hranilici, ali ta je svaki dan izbirala drugu boju klope, pa sam kuhala u više kolore pa ona isćupa kaj bi jela.
Velikog sam hranila većinom tak da sam sjedila na podu a on u viperu, kasnije je imal fraze od hranilice, i jedino je mogal sjest na obični stolac. Imam par slika s njegovim sadašnjim školskim kolegom ( prije smo stanovali dosta blizu) , kak obojica lijepo sjede u potkošuljama i mlate po špagetama. moj je bio 2 godine, taj drugi je mlađi 5 mjeseci od njega. dok mi mame nekaj sasvim drugo pričamo. Tu sliku mu je moj donio u školu.
e da ja sam odmah na početku zabranila televiziju, mada je nećak koji je ćesto bio s nama do godine dana, jedino tako jeo. Ok on bi za svaku žlicu od bake dobio adekvatnu nagradu u obliku mede ili slično, i to nisam dala.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 06.08.2018. at 09:53
Mirno sjede po 15 minuta dok ne završe obrok?
da sjede neš vjerovati
kad sam najmanjeg vidla da pokorno sjedi onda sam znala da nekaj ne valja
Ma kako im to pođe za rukom?
A zamisli kako bi bilo da njih 50-ak hoda po trpezariji za vrijeme obroka
Sjede i jedu, ako im se svidi traže dodatak.
Kako svi tako i moja, ali kod kuće joj je druga priča i iskorištava ono što može.
A naša je krivica što smo joj to dopustili. Nije odbijac nego izbirljiva a manipulira jer smo kod njenog hranjenja dopustili emocijama da prevladaju.
vaših 50 skupa jede?
kod nas jede vrtička grupa max. 36 klinaca, a ni tolko ih ne stane za stol pa idu u dve ture
Sumnjam da ih je 50 u grupi, vidiš da je napisala “po trpezariji”, znaci da imaju prostoriju gdje svi skupa jedu. I mi smo tako imali u vrticu (‘80.’s)
U jaslicama / vrticu mog malog nemaju trpezarije nego jedu u svojoj sobi, ali to je nebitno - point je da tako jedu, mirno za stolom, vec u mlađoj jaslickoj - dakle između godinu i dvije. Kao mala vojska. I ja sam prvi put kad sam to vidjela rekla “ma nema sanse...” Za par mjeseci i moj je tako sjedio...a nije jos imao ni godinu i pol.
Što je alternativa? Maknuti sa stola?
Jedu oni u jaslicama mirno, svi pojedu koliko mogu. Moja je u jaslicama jela bolje nego ikad meni doma. A to je stvar atmosfere, reda koji se tamo uspostavi. Njih 15 iz grupe jedu u svojoj igraonici. Druga djeca jedu 2 zdjelice, moja pola. Ali jede i to sama. Mene doma u zdrav mozak.
A da se odvojimo nema šanse, svi jedu ručak i večeru skupa, za stolom. Sjedi ona 5 min za stolom, melja po tanjuru i gotova. Evo danas sam preskočila ujutro marendicu, da vidimi hoće li bit dovoljno gladna da jede.
Razumit će me oni koji su imali izbirljivu, tvrdoglavu, svojeglavu i živu djecu. Tako da hvala na savjetima, pokušat ćemo što svašta, moramo pokušavat.
To im je faza razvoja. https://www.nytimes.com/2018/06/04/w...parenting.html
Faza! To je izmišljotina.
Hrana je neophodna. Svi ljudi jedu. Barem dvije vrste hrane
Ako želi svaki dan npr. tjesteninu, neka svaki dan jede tjesteninu. U saft se može podvaliti svašta, samo neka je ukus dobar. Bar do godinu dana dobivaju sve potrebno iz majčinog mlijeka ili AD, sve ostalo služi samo da poveća kaloričnost i navikne na žvakanje i nove okuse.
10 min može svako dijete sjediti za stolom. Nakon toga ga uzmete u krilo ili se i vi dignite.
Nikad ne davati hranu u trku, niti ispred TVa, ne smiju ni saznati da je to moguće
Ustvari, bez alternative jako dobro prolazi bar prve tri godine. Moj ustupak je bio da smiju svaki dan jesti istu hranu, ako smo našli onu koju vole, a meni je odgovarala hranjivošću.
Potpisujem sirius, baš tako treba.
Joj, daj Beti.
Jesi li uopće dala šansu ovom tekstu?
Naišla sam bila i na tekst o evolucijskoj ulozi averzije prema povrću zbog toga da se zaštitimo od biljki koje su otrovne, ali ga ne mogu naći.
Moje starije dijete je izbirljiv od svoje druge godine zivota.Joj, daj Beti.
Jesi li uopće dala šansu ovom tekstu?
Naišla sam bila i na tekst o evolucijskoj ulozi averzije prema povrću zbog toga da se zaštitimo od biljki koje su otrovne, ali ga ne mogu naći.
Sad ima 16 godina i jede mozda 10 vrsta jela. Povrce samo spinat na mlijeku i mahune s mrvicama. Voce iznimno rijetko , i samo ako mu se servira.
Njegov mozak nikada nije izasao iz faze koja se spominje u clanku.
Ali sam se uvijek trudila da hrana ne bude bojno polje i da se zajednicki obroci ne vrte oko njegovih gluparija.
Ok, trebale su mi godine da,postignem tu fazu, ali zaista nije dobro da se svijet vrti oko djeteta koje filozofira. Niti je korisno da se zajednicki obrok svede na njegovo hranjenje i gledanje sto zvace.
On je zaista ekstremni primjer, njega se nikad nije dalo niti na koji nacin uvjeriti da barem proba po njemu nesiguran obrok u vrticu. Bilo je puno dana kad je za rucak jeo samo suhi kruh. Ali i to mi je bilo prihvatljivije nego da dozivljava slomove zivaca je teta inzistirala da nesto proba.
Dakle, prilicno dobro znam kako izgleda imati super turbo izbirljivo dijete. Vrlo lako se nades u zacaranom krugu vlastite frustracije.
Pa, ok. To je jedan primjer. Većina ljudi ipak hoće jesti voće i povrće i izađe iz faze. Ja se nadam.
Jelena, imaju trpezariju pa jedu na smjenu. A broj djece je okviran.
Žuta, što je starija lakše mi ju je odstraniti od stola kad počne izvodit gluposti.
Razumijem Veru, zato ne pametujem. Al se trudim poslušati Sirus i Beti jer znam gdje griješim. Kad je bila mala zajedno s njom sam otvarala usta i pretvarala se da zvacem kao da će joj to pomoći da brže i više pojede.
A što se tiče izbirljivaca koji narastu,moja kolegica ima jednog od 19 godina koji većinu povrća još nije probao.
Pa odlično, koliko sam shvatila dete kreće u jaslice opet idućeg meseca? Znači, treba da se opustite jer će uskoro opet jesti više i bolje
Ja imam jednog od 45
Nisam ga ni otvorila.Joj, daj Beti.
Jesi li uopće dala šansu ovom tekstu?
Naišla sam bila i na tekst o evolucijskoj ulozi averzije prema povrću zbog toga da se zaštitimo od biljki koje su otrovne, ali ga ne mogu naći.
Imam i ja faze, a nikoga nije briga za njih.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
