Ja ih imam dvoje i stalno ih nosim;tj. kad god pokažu da žele nošenje
Stignem gotovo sve;od kuhanja,pranja,kolača...i svaki dan smo vani barem sat vremena i stignem i forum škicnuti
 |
|||
|
|
|||
Ja ih imam dvoje i stalno ih nosim;tj. kad god pokažu da žele nošenje
Stignem gotovo sve;od kuhanja,pranja,kolača...i svaki dan smo vani barem sat vremena i stignem i forum škicnuti
Moram da se nadovežem
Pišete da nosite djecu dok kuhate, pečete palačinke, ribate pod... Meni je to u najmanju ruku smiješno. Baš je fina situacija da ti špricne vruće ulje ili da se dijete finoi našnjofa Domestosa...
da, ja svojeg ne nosim za sad dok kuham jer ga još uvijek ne smijem staviti na leđa-premali je, nego me gleda iz ležaljke.
a i to kuhanje izgleda svakako, npr. sad napravim jednu stvar pa ga uzmem pa drugu pa ga uzmem i tako se kuhanje produži na više vremena nego kad imam apsolutni mir za kuhanje.
kupaonicu uglavnom ne perem ja nego muž od kad sam bila trudna, što zbog kemikalija -što zbog toga jer mi je fizički bilo nemoguće.
sad dok dojim, pazim da unesem što manje kemikalija u sebe koje bi eventualno mogle štetiti djetetu preko mlijeka.
meni je smiješno kako si tu određene osobe percipiraju to naše nošenje djeteta
pa nijedno dijete se ne nosi ful 100% vremena na rukama.
jedna mama s kojom se druži me je išla uvjeravati kako njen mali ne voli nošenje, pa sam u razgovoru s njom čula ovu situaciju:
Kaže ona meniresvukla sam ga, nahranila i derao se bezveze, a sve sam mu napravila.
Pa sam onda otišla vješati veš da ga ne slušam kako cmuže i tako napravila 2-3 puta i sad bez brige šuti kad ga ostavim u kolicima.
Pa tko bi ga nosio kad se on sjeti :shock:
I tako to dijete, kad vidi tatu na vratima da se vraća kući, bude sav ozaren jer ga ovaj nosi čim dođe.
A ta ista mama mi kaže-eto vidiš da se neće nositi-otima mi se čim ga uzmembaš se pitam zbog čega:?
I btw. nas dvije više zajedno ne idemo u šetnju jer ja svog nosim a njezin se vozi u kolicima pa kad njen koji se vozi u kolicima vidi mog kako ga nosim, počne cmugati da bi i on, a ona ga ignorira.
Tako da i meni i njoj odgovara da se baš ne šećemo zajedno, meni jer me duša boli što gledam kako ga ignorira, a njoj jer ju nervira što ja svog nosim pa njezin cmuže.
Aj, sad već vidim kud će ova rapsrava krenuti...
Ali, eto neke mame misle da djecu treba nositi, druge mame misle da ne treba i tu se nikad nećemo naći na sredini jer su mentalni sklopovi nas mama iz jedne i mama iz druge skupine dosta različiti.
Kako se izvlače stvari iz kontekstamedusa prvotno napisa
Ovako je kod nas, kada radim sa uljem David je na podu ili sjedi na kuhinji, a kada radim bez ulja držim ga na boku ili opet, sjedi na kuhinji.
Čistim kada dijete spava, usisavam kada je budan jer mu je to zanimljivo, cvijeće i okućnicu uvijek zalijevamo zajedno, ako kuhinju prebrisavam onda ga nosim, pri korištenju kemikalija gledam da nije u njihovoj blizini tj, kada spava
I šta sam ja tu izvukla iz konteksta? :/
Ali općenito mislim da je ova rasprava suvišna. Svatko svoje dijete odgaja na svoj način i najbolje kako zna.
Ništa u kući ne ribam s Domestosom, osim WCa
Palačinke tako radim rijetko i jako pazim. Sve se može kad se hoće
A ja ni ne perem ništa niti ribam s njom u slingu.
cure molim vas
:?cure molim vas
da ne ulazite u "osudjivanje"
da ne secirate svako nosanje
Nosimo se puuuuno puno jer imamo maramu pa nas ne bole ruke a i slobodne su.
Nekad je sama davala do znanja da joj je dosta nanašanja i smirila bi se tek kad bih ju spustila.
I Janka koji ima 16 kg ponekad nosim po stanu a po vani ponekad pišalonca. A to je onako da se pomazimo, da vidi da se ne nosi samo seku i da ne ide bos od kupaone do kreveta
i mi se još UVIJEK nosamo
ne tako često i puno,ali nosamo se
L se jako jako boji usisavaca pa sad zajednickim snagama lijecimo strah, pripremim sve za usisavanje, nju strapam u maramu i usisavamo skupa, ona gleda s visoka na usisavac i cini se da joj je tako manje strasan :hehe: a kad je frka uvijek digne glavu i trazi moj pogled, ja je cmoknem i sve 5... istina je da tako bas ne mogu detaljno usisati svaki cosak i ne mogu se zavlaciti pod krevet, ali bolje tako nego nikako, a za detaljno ciscenje je zaduzen MM.
I slazem se sa ovim
MOja beba bas nece u maramu ni sling, valjda ne vezem dobro pa joj ne pase iako je prije koji tjedan htjela... tak da se nosamo bas na rukama.
pošalji pp Josie ona ti je stručnjak za te "nosilice",a i ajko je prijatna i pristupačna
Usisavamo,peremo posudje,setamo i penjemo se 6 spratova-u slingu!!!
Nisam baš skužila koga to ide. Još uvijek točno ne kužimda ne ulazite u "osudjivanje"
da ne secirate svako nosanje
Ja nikoga ne osuđujem.
Ali imam osjećaj da se npr mene osuđuje jer "pretjerujem" i izlažem dijete opasnosti
Ja svoju Mašu dosta često nosakam. Al ju ipak ponekad stavim i da leži ili na trbuh, pa se onda može igrati - no i onda često traži društvo. Sad se puno nosimo i u marami - pogotovo dok se ne želi sama igrati i proučavati igračke. Onda ju stavim u maramu, pa Maša zna i odspavati malo. Ispočetka joj se marama isto tak nije uopće svidjala, al sam svake toliko vremena probala ju staviti nutra, i probala više načina vezanja i sad je ok.
Čak dok si zna prek dana odčoriti malo, volim ju držati na rukama.
Dal je to ok ili nije, moglo bi se raspravljati, ali me onda uvijek negdje stegne u srcu dok pomislim kak brzo raste, i da će doći dan kad ne bude htjela da ju mama gnjavi tolikim grljenjem
islo je sve. mozda se slucajno naslo bas ispod tvog posta ali posto nisam nikog quotala, islo je sve sudionike rasprave jer je u jednom trenu bilo na rubu da krene u krivom smijeruNisam baš skužila koga to ide. Još uvijek točno ne kužimda ne ulazite u "osudjivanje"
da ne secirate svako nosanje
Ja nikoga ne osuđujem.
Ali imam osjećaj da se npr mene osuđuje jer "pretjerujem" i izlažem dijete opasnosti
, ali me onda uvijek negdje stegne u srcu dok pomislim kak brzo raste, i da će doći dan kad ne bude htjela da ju mama gnjavi tolikim grljenjem
uživaš u maženju dok su mali, dok ne odrastu i na vrata sobe naljepe natpis s velikim slovima : KUCAJ ili KEEP OUT
nošenje
Pobornici smo nošenja. Naša kći je počela sisati palac s 2 mjeseca, nakon toga smo ju počeli često nositi u rukama i s 5 mjeseci se sama riješila palca. Drugo djete ne stignem nositi toliko zbog obveza prema prvom i općeniti obveza, što mi je žao, a i ona to izražava kmekanjem.
I moje drugo dijete je počelo sisati palac s 2 mj i u jednom trenutku, možda još uvijek pod utjecajem hormona
Ali mislim da su to gluposti.
Jer Lana i dan danas (15,5 mj) najradije siše palac kad je u mom naručju. To je njoj izraz maženja. Ono, kreće prema meni da će me zagrliti i na tom putu već gura palac u usta
Lijevi palac u usta, a desna ruka u moju kosu
Neki dan je navratio susjed, ja taman nosam malu poslije dojenja da podrigne a on ni pet ni šest nego odmah s vrata ispali: "A jesi ju već naučila da se nosi? Tako su i moja žena i punica najstariju - na svaki kmek je bila na rukama dok ja tome nisam stao na kraj." Sve me srce boli zamisliti kako je on točno tome stao na kraj....
Tata mi jučer kaže "Pa ne mora stalno biti gore, niš joj ne bude ako ju pustiš da malo plače".
Ježim se od takvih komentara jer ja svoje dijete ne mogu pustiti da plače, ne mogu ni zamisliti da to radim. Opet, s druge strane, rodila sam prije manje od mjesec dana i još se snalazim u svemu tome tako da me jako znaju pokolebati takvi komentari. Nije da ću ih poslušati, ali me čine nesigurnom
re
mlađu nosam intenzivno, a stariju manje
o komentarima neću
ah... ma ja mog ne smijem više ni spustiti. u stvari već dugo, jednostavno kad si ga jednom uzeo, moraš ga nositi, na svako ama svako spuštanje on negoduje
i tako se mi sad dosta nosimo. mislim da je razlog što ga zanima da vidi sve iz druge perspektive, da nije na jednom mjestu, mislim da je znatiželjan. ali... ja bi da on malo hoće i ležati, prevrtati se... šta već druge bebe rade
Mi se počeli nanašati po kući sad kad je nakrcala 10 kg :/ , a ja nekidan uspjela zamijesiti i napraviti njoke jednom rukom
Do prije malo joj nije bilo napeto za nosanje (naravno da je bila po rukama ali ne čitav dan), jedino kad je bila baka za vikend (živi daleko) nije ju ispustila iz ruku ni uz njeno negodovanje od petka do nedelje, pa smo idući tjedan nagrabusili, nije se moglo ni na wc ići
i mi se nosimo otpočetka, a imamo 3,5 mj. i 8kg ravno, nismo debeli nego dugački. ja 55kg, smršavila od cicanja!
mrzim komentare. često ignoriram, ali kad mi moji najbliži nafinjaka zvocaju, e to me izvede iz takta i onda im moram svašta kazat!
no komentare na nošenje još super podnosim! alergična sam kad me pitaju "jel još uvijek SAMO sisa?"- DA!a šta bi još trebalo??? - pa malo čaja mu daj! žedan ti je! (šteta što nema smajlića sa kosom prema gore)
komentar br.2 pa spusti ga malo, nek se malo sam igra, daj mu neku igračku! pa di su ti igračke? nemaš igračaka, pa moramo ti ih mi kupiti! - ne trebaju mu još igračke- ja sam mu "draža od svake igračke" (citat iz teksta "što nam žele reći našemale bebe" , a oni me na to blijedo gledaju
komentar br.3 pa mora malo plakat, pusti ga nek plače (dok on za to vrijeme na njihov nagovor stavljen sjedi u sjedalici na kuhinjskom stolu i jasno nagovještava nervoznim kmekanjem da ne želi tu sjedit da se želi nosit) - pa kako bi vama bilo kad bi vi nešto stalno tražili da vam se doda a ne da vam se ustati s mjesta ili u najgorem slučaju ste bolesni i imate temperaturu, tražite čaja, a vaši najdraži oko vas vas ignoriraju, i misle si ma zanovjetaj malo, kmeči, čekaj dok vam se netko ne smiluje! to bi vam se sviđalo!?
komentar br.4. zašto ga šetaš samo u marami, šetaj ga malo i u kolicima ko svaka normalna žena!pa eto kad smo ja i moj sin nenormalni što ne volimo kolica!
ima ih još, ali to su mi najgori -zasad!
nakad si mislim najbolje mi je kad smo sami kod kuće bez ikakvih posjeta jer i od najbližih i od najdaljih ne dobivam nikakvu podršku.
zato sam se i upsala na baš ovaj forum!!
živili nosači!
i sisači!
e sad sam se sjetilajoš jednog super (od svekike i od mame): pa moji ( odn. pa ti i sestra ) se nisu nikad budili po noći! kad smo ih okupali dobili su bočicu i spavali do 7 ujutro! - sad ovo ja više neću komentirat jer ću se uzrujat nepotrebno!
pozdrav,
Blago meni, ja oko sebe nailazim samo na pozitivne komentare, osim par dobronamjernih zabrinutih pitanja necu li ga ugusiti maramom
Cak sam dozivjela da je teta na trznici jako lijepo primijetila kako mu je kraj mog srca lijepo, toplo, a i marama drzi kukove u dobrom polozaju.
I primijetim puno osmjeha kad prolazimo ili ljubopitivih pogleda.
Nosimo se puno, po kuci i vani. Po kuci, uz nosenje, prakticiramo puno vremena na podu gdje se igramo.
ja svog nosam non-stop, i sve više i više, i sve usput radim.....
I moj mali obožava da ga se nosi. Sada ima 6 mj, i iza nas je puno nošenja, a pred nama još više.
Evo da se i ja pohvalim. Nosim Lauru kad ona to želi i kad je se ponekad zaželim. Inače, od prvog dana nije voljela puno po rukama i najsretnija je kada leži negdje u mojoj blizini da me može promatrati.
Takvo je dijete, nikad je i ne uspavljujem, jer obično zaspe sama kada joj se spava.
J je imao velikih problema s obilnim povraćanjem u luku do cca 1,5 mj., a ja sam imala problema razno raznih zbog kojih se nisam usudila hodati s njim na rukama jer sam bila jako slaba.
Tijekom i nakon svakog hranjenja morala sam ga dizati da podrigne. Ja sam bila u polusjedećem položaju i držala ga sebi na ramenu....obično je tako i zaspao... i tako sve do 2. mj..... tad smo se napokon opustili i prestali s tim...
Nije se na to navikao.... normalno je spavao u krevetiću bez posebnog uspavljivanja... Oko njegovog 3. mj počela sam sa intenzivnim nošenjem i još se uvijek nosamo...., ali mu to nosanje služi za razgledavanje... uvijek se okreće od mene i zuji... ja sam mu samo prijevozno sredstvo...
Jedina stvar na koju se "navikao" je da ne podnosi kolijevka položaj i ono slavno nunanje.... a tako obično ljudi uspavljuju djecu... pa kad ga netko tako položi počne se derati i trgati.... i svi me gledaju u čudu.... šta to radim djetetu da se tako ponaša
Ja baš i ne vjerujem u to navikavanje na ruke.... djeca koja žele, traže, koja ne žele trgaju se iz ruku i to je sve normalno....
Mada su meni one priče o istraživanjima plemena iz kamenog doba... malo.... hm, ne znam kako bih to rekla... smiješne? :/
zasto?
Zato što dijete u plemenu koje živi još u kamenom dobu sa 7 god treba razlikovati koje su bobice jestive, a koje nisu.... I kod njih cijelo selo odgaja i nosa i nitko se pretjerano ne zamara peglanjem, usisavanjem, sl.
Ja sam mm-a u naših prvih 2 mjeseca dotukla s pričama kako će nam J biti emotivni bogalj jer ga ne nosamo gore dolje po stanu po cijele dane.... a ja eto čitala da se to mora.... a mm dođe doma kasno... J spava... pa kad se probudi, kupanje i jelo pa ga mm nosi dok ne zaspi...a to bilo obično nekih pola sata - sat.... meni se činilo nedovoljno (ok... hormoni ili šta li mi je već bilo... osjećala sam se krivo što ne mogu, a htjela sam)... a sama bila doma i nikog da nosa J... uf kad se sjetim...
Kod nas "na zapadu" dijete s 7 god mora znati čitati i pisati.... pomalo matematiku, pa likovni, pa tenisice za tjelesni, pa šlape za školu, da ne pričam o dijeljenju - u svijetu koji im šalje "sebične" poruke , očekujemo da s osmjehom na licu pristanu podijeliti čokoladu, posuditi igračku, poštivanje i ostalo što očekujemo od njih....
Jednostavno nije isto pa mi je usporedba smiješna....
Pa čitam kako divno majke nose svoju djecu u nosiljkama u pojedinim dijelovima Afrike... a tamo još curice genitalno obrezuju.... uf.... ma nije mi to dobro za usporedbu.... pričaju o početku, a svi znamo kako se priča nastavlja...
Korisne su mi bile (a to me je i napravilo paranoikom) one usporedbe s djecom koja su u domu.... koja ostaju u bolnici nakon poroda, a mama nije tu... vezano za nošenje... toga se uvijek sjetim kad mi je teško i kad J naglo poveća kilažu, a moje ruke i kičma nisu spremni za takav skok... pa se potrudim po malo... malo nosim pa odmor... pa tako u krug dok opet ne dođem do toga da ne moram razmišljati i da mi je lako nositi... samo jako pazim na položaj tijela.... da nosim mišićima, a ne kičmom...
I bitno mi je da i sebe ne "uništim" tim nosanjem.... mislim na zdravlje... iskrivljenost.... neki ljudi jednostavno nemaju iskustva s sportom (ja sam na treninzima kao srednjoškolka naučila kako pravilno dizati i nositi... bilo kakav teret pa tako i mog J) pa ne znaju pravilno dići pa ih sve boli i onda, s pravom, negoduju na to konstantno nosanje, jer ako će do djetetove 2 god uništiti kičmu, kako će i dalje davati sve od sebe... sve je to individualno....
Moja Lucija je počela malo zafrkavati s tim nošenjem. Prolazi samo ako pritom hodamo, a ako stanemo ili ne daj Bože sjednemo (bez obzira što je i dalje na rukama koje je njišu u jednakom ritmu), dreka. Čim se pokrenemo, mir. Poprilično je naporno, otpadoše nam i ruke i leđa i noge
Osobno, dijete nosim jer mi ima smisla objasnjenje da se dijete na zivot van majcinog trbuha privikava bar devet mjeseci nakon rodjenja (nino=nine in, nine out) i tada mu jedan roditelj treba biti fizicki na raspolaganju. Ako dijete ne voli nositi se (ja osobno nisam upoznala takvo), treba i to postivati, ali i potrebu djeteta za roditeljevom fizickom blizinom.
Eto moja Mašica je jedna takva da se nije baš voljela nosati, jako joj je bilo bitno da se može slobodno kotrljati po krevetu/kauču/podu, dizati na ručice, hvatati igračke...naravno mi cijelo to vrijeme uz nju, ali je često rađe bila "slobodna". Propuzala je nešto prije 6 mjeseci i sada sa 9 još malo pa hoda- ali se i puno više želi nosati nego prije
bebice moraju da budu blizu svojih majki i što više osjete blizinu njihovu!!!
nisam svoju bebicu nosila bespotrebno po rukama, ali sam znala leći pored nje i maziti je ili je uzeti u naručje dok ležim i držati prislonjen obraz uz nje-to joj je i sada najdraže
mašenka
To sve ovisi od djeteta. Moja nikad ne plače. U rodilištu su mi govorili da je to od žutice i da je uspavana, ali ni sada sa 2,5 mjeseca ne plače. Jednostavno je takvo dijete. Ona se "iznervira" kada je se puno drži po rukama. Isto tako, sada stalno traži da ležim pored nje i pričam joj. Dok nešto radim po kući ona zna satima gledati okolo, sliku, TV, mene kako prolazim pokraj nje, itd...
Jednostavno je to takvo dijete.
Što se tiče nošenja, kod mene nema tu neke velike nauke i logike, kad želi nosim je, kad ne želi ne nosim je, kad se zaželim dignem je i to mi sve dolazi nekako spontano.
Što se tiče tekstova gdje se spominje da je nošenje bitno zbog emocionalnog razvoja itd...nisam baš pristalica toga.
Više vjerujem onoj da će mi dijete pokazati točno što želi i što mu godi i naravno da neću raditi ono što ne želi i što mu ne godi.
Ista stvar kao i kod mene. Kad ležim do nje, stalno mi se smije i "priča s menom". Nikad se nije tako smijala dok sam je nosila. Jednostavno je takva i da se nasadim naglavačke ne mogu to promijeniti.
To je moj mali Strijelac
Ja i mm joj često znamo dati dudu, jer je presmiješno kako se zgadi i kako je baca
Ona je cijela pusti me stat.
nisam citala sve postove pa ne zamjerite ako je netko vec pisao o slicnom - jeli moguce da se s 2, 5 mj. zakaci na nosenje? i sto mislite o tome da se pusti da place ukoliko je presvucen i nahranjen, znaci nista mu nebi trebalo faliti?
Fali mu mama.
bez obzira sto smo stalno skupa? igramo se, papamo, setamo, nunamo se, pricamo,kupamo......sam je jedino kad se zaigra u kreveticu ili u baby gymu.
Djecu većinom u prvim mjesecima smiruje zagrljaj i nošenje, poznato ljuljuškanje u ritmu maminih koraka (odgovor za Mrvnu - i mi smo imali takvu fazu koja je trajala brat-bratu 10 mj :shock: )
Znala sam od sveg srca poželjeti da malo legne, gleda u palfon a ja da čitam novine i pijem kafu. Jesam, jesam. Ali nije bilo tako. Od prvog dana je htjela samo na ruke, cijelo vrijeme. I imam ubilačke nagone kad mi netko kaže da sam je na ruke naučila, rodila se tako naučena, a ja sam je mogla samo odučiti.
Istina, da mi dijete samo leži u krevetiću i gleda u plafon, brinula bih se da li je s njime sve u redu. I čak i dok mi je bilo najteže znala sam da ne nosim samo da spriječim buku, nego i da tim zagrljajem i tješenjem prižam ljubav i sigurnost koja je važna za emocionalni razvoj djeteta. Da baš ne želi da ga nosam, naravno da ne bih silila, prostrla bih dekicu s igračkama i bila uz dijete da osjeti moju blizinu. Bilo bi mi lakše, mogla bih uz dijete pospremiti, čitati, odmoriti se... opet to baš ne bi bilo to... najbolje da je malonosim a malo da bude na dekici... ali čovjek snuje, a od toga ne bude ništa
Poka, mislim da nije dobro ostaviti dijete da plače, ni ako je nahranjeno i presvučeno, pa ni ako ste se već igrali, papali, šetali... njegov najveći strah je samoća i napuštenost, i najveća potreba nakon hrane je majčin zagrljaj.
PS: ....njegov najveći strah je samoća i napuštenost, i najveća potreba nakon hrane je majčin zagrljaj,
a ono što tebi izgleda 10 minuta, za njega je vječnost.
sva sam se naježila
da nebi bilo zabune - ne ostavljam ga da place - to su neki savjeti i razmisljanja moje okoline, ali moje misljenje je da je premali za tako nesto...a citala sam o tome kako se do 6 mj. ne mogu zakaciti na nosakanje. i da ako ih grlis i dignes kad placu da ce biti sigurniji i da ce im se razviti samopouzdanje na taj nacin.
dijete se ne moze "zakaciti" na nosenje.. ono je "zakaceno" na to svojim postojanjem.. njemu je to u genima i jedna od osnovnih potreba. Dijete je noseno 9 mjeseci 24 sata dnevno, zbog cega bi nakon tog perioda pozeljelo prestati biti noseno i zagrljeno od strane mame?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom