Neznam jel vec negdje bila ova tema,pa sam otvorila novu....naime dali ste svoje novorodene bebe drzali na rukama non-stop,ili samo kad ste vidjeli da ih je potrebno dignuti..????[/quote]
 |
|||
|
|
|||
Dali nosite dijete na rukama?
Neznam jel vec negdje bila ova tema,pa sam otvorila novu....naime dali ste svoje novorodene bebe drzali na rukama non-stop,ili samo kad ste vidjeli da ih je potrebno dignuti..????[/quote]
Kako mislis kad ih je potrebno dignuti? Ja sam svoje cure uvijek jako puno nosila, nosim sada i ovu najmladju. Ne procjenjujem i ne vazem...nije mi tesko i stvarno ih volim drzati po rukama. Ne nosim ih onda kad mi se ucini da bi im prijalo malo odmoriti od fizickog kontakta ili kad moram nesto nabrzinu uraditi. (oguliti krompir, otici na wc, nabrzinu nesto ocistiti ako situacija dopusta itd.)
Ovo o odmoru od fizickog kontakta mislim na djecu dok su jako mala..obicno kad propuzu ili prohodaju jasno daju do znanja kad im je necega previse ili premalo.
Nosila sam i kad je trebalo i kad nije. To mi je oduvijek bio takav gušt. I danas kad ima 15 kg malo je pronosam iz gušta. Obožavam da mi je blizu, što bližeI nije se nikad "naviknula" na to da bi manipulirala...
Mi smo se jaaako puno nosili i nije mi zao ni jedne minute koje su proveli na mojim rukama. Stalno se pitam da li smo ih mogli nositi i veise, da li su mogli spavati na nama vise...??? Tako brzo rasti i prerastaju neke stvari, mijenjaju se, da zbilja treba hvatati svaki trenutak i maksimalno uzivati u njemu, jer se nista ne da vratiti. Prva tri tjedna samo na rukama i po doma i u duuugim setnjama od nekliko sati, a onda smo poceli za setnje kombinirati sling, maramu i ruke. Sad s 4 mjeseca za setnje im je ipak najbolja marama i sling, ruke su im nesto manje udobne, kolica stoje u haustoru.
Nosili smo ju stalno: na rukama, u marami, slingu... Iako, poštovali smo njezinu volju, ako bi po znakovima skužili da joj je too much, nismo forsirali.
jako, jako puno sam nosila Zacha, posebice tijekom prve godine. to je uglavnom uvijek bilo na njegovu inicijativu - on je taj koji je trazio biti u narucju.
sada mi se pokusava izmigoljiti kada ga hocu uzeti.
vrijeme brzo prolazi i djeca brzo rastu. i to nosenje na rukama nece dugo trajati, a maloj djeci jako puno znaci.
zaboravih staviti link na jedan jako lijepi tekst na nasem portalu:
vaznost faze narucja
svakako procitaj.
Nosali smo kad god je trebalo, a često je trebalo. Puno je plakala, i bila kako bi ja i MM rekli "beba kojoj se ne dopada što se rodila". Stalno je tražila da se nosi, da budemo uz nju, tražila dodir. I sad, iako je već uveliko sposobna da se igra neko vrijeme sama, eto je ide i pruža mi ručice. Šta bi drugo nego je uzela
Nikad nije željela u kolica. Tako da se "slingamo" od početka. Koliko god da me bole leđa, uvijek ću je podići, pa makar samo da se malo pomazimo
i mi smo među vama koji se nosite...stalno...na puno načina
a. se obožava nositi i to naročito u kretanju, kolica-eh da sam znala kakvo dijete donosim na svijet nikad ih ne bismo kupili-eno stoje mjesecima netaknuta :/
mislim da u nošenju nema apsolutno ničeg lošeg-baš kao što cure kažu, treba u tome uživati dok djeca to žele jer vrijeme brzo prolazi.
meni srce puca kad vidim da neka mama ne želi uzeti dijete u naručje-"da se ne bi naviklo".
I mi se nosimo, ljuljamo, cupkamo, plesemo... mnogo. Poslednjih 10-15 dana problem je sto princeza hoce da se nosi skoro iskljucivo u jednom polozaju - licem prema napred, polusedeci, buni se cim je malo nagnemo. Cudo jedno i kako odmah primeti kada sednem, ma koliko vesto pokusavala da simuliram iste pokrete kao i kod kretanja. Takodje, nije dovoljno da bude u zeljenom polozaju u narucju, niti da se stoji na nogama, potrebno je da se krecem!
Ono sto mi otezava situaciju jeste da malecka ne voli maramu. Kada u njoj zaspi - izdrzi oko sat vremena, ali place najstrasnije kada je stavim u nju, pokusava da se iskoprca, imam utisak da je nervira sto je ogranicena i u kretanju i u posmatranju okoline. Zato, kada je stavim u maramu moram da pojacam hopsanje ili da sto pre zbrisem vani da je osamuti svezi zrak pa da zaspi. Kolica voli - kada se u njima krece, isto vazi i za auto sedalicu, ma sve voli, sem marame, samo da je u pokretu.
U ruke je uzimamo kada place ili negoduje, a nije u pitanju glad ili neka druga potreba koja se moze jednostavno resiti. Malecka ima sada 2.5 meseca i jos uvek se samo kratko ume zabaviti sama - ispod baby gyma ili jos redje gledajuci rucice i odgurkujuci se nozicama. Ne podnosi da lezi na stomaku, u toj meri da pocinjem da se brinem kako ce vezbati rucice i vrat.
Ni ja se ne brinem sto je mnogo na rukama - gledam je iz dana u dan kako se menja, kako je vec daleko daleko od one malene bebice s kojom smo dosli iz porodilista i znam da ce narednih nekoliko meseci proci brzo i ona ce se migoljiti iz nasih ruku i hteti da bude samostalna.
i mi se jako puno nosimo! strašno mi je tužno kad vidim mamu di sjedi/pije kavu/čita novine a mala novorođena bebica leži na krevetu i gleda u plafon!
Na pocetku smo se nosili stalno, na rukama i u marami ... bezbroj puta sam izasla sa kolicima i nju nosila u narucju a kolica gurala prazna... spavala je na nama ... i onda je negdje sa 3 mjeseca odlucila ipak neko vrijeme provesti na podu/krevetu/kolicima ali dalje smo je nosili na svaki njen zahtjev i sad je jos uvijek tako ... i kad mi netko kaze 'naviknut ces je na nosanje' samo ponosno dignem glavu i kazem 'pa neka cu' ... znam da je to jednostavno nemoguce jer ona se svakim danom sve vise 'odvaja' od mene, zanimljivije je pokusavati gmizati, dizati se na rukice, okretati ...
o-daaaaaaaaaa.
nosala sam ju, nosam ju i nosat ću je, kroz sva glagolska vremena
Ne znam koga ću pre i radije da potpišem, da li srecicu ili Anu i mamino zlato.
To je to, mi smo nosači i takvi ćemo ostati dok šefica bude htela.
xFrida prvotno napisa
kad god bi trazila.
na rukama, marami slingu...
da pitam vas mame nosilice-jeste se zbildale od nošenja?
ja mogu bez problema rahlo umiješati snijeg tučen sa šećerom u onu gustu kremu za kremšnite, bez da me zaboli ruka i da mi kremšnite ispadnu bez i jedne bijele mrvice od snijega
prije mi je to bio SF jer mi se od bolova nije dalo miješati lijepo.
sorry na ot, ali to sam upravo danas skužila kad sam radila kolače
zanima me, do kad su se vaša djeca voljela nositi?
danas kad sam vidjela ovaj topic sam odmah pomislila na ovaj tekst, htjela ga linkati, ali se nisam mogla sjetiti točnog naziva pa ga nisam mogla naći.. Predivan tekst, mene natjerao da si kupim knjiguzaboravih staviti link na jedan jako lijepi tekst na nasem portalu:
vaznost faze narucja
svakako procitaj.
rvukovi
i ja primjetila neki dan kad sam adila kolač da mi ne otpada ruka kao prije
moj se još uvijek voli nositi, a i ja ga volim nositi. Samo nisu to više onako duga nanašanja kao prije.
Zašto pitaš u perfektu?
Da vidiš moje mišiće, ko Popaj!
aha, pa sori za perfekt-super-onda ću i ja biti popaj, a muž u toplice
a tko bi odolio malcima kad traže da ih se nosi.
ja čak nikome osim mužu i frendicama nisam rekla da mi se prilično spustio mjehur i crijevo nakon poroda.
babe bi me doslovno satrale pričama da će em ću se rapsasti po šavovima od nošđenja klinca, em klinac bude bio mamina maza
tipfeleri nemaju veze s nošenjem
Nosili smo se dosta i još uvijek ju nosim mada u zadnje vrijeme nastojim smanjiti jer me rasturaju leđa. Ali spavamo zajedno, danju zna zaspati na meni pa se nadam da joj to neće puno nedostajati.
F. je prvih nekoliko mjeseci skoro stalno bio na rukama jer je tako trazio, a i mi smo naravno uzivali u nosenju.
cula sam za djecu koja se bas ne vole nositi, ali uvjek sam mislila da je to mozda zato sto su ih roditelji tako "naucili".
a onda je stigao moj E...
E. je beba koja voli lezati bilo gdje, smijati se, "pricati" i promatrati nasa lica. rijetko place, skoro uopce ne trazi da ga se nosi, a kada ga uzmemo u narucje, vec nakon kratkog vremena se pocne buniti i odgurivati rukama i nogama. smiri se cim ga spustimo i odmah pocinje gugutati i smjeskati se. :/ zaspe u kreveticu, kolicima, viperu...zaspe naravno i meni u narucju ali samo ponekad kad sisa, ma on zaspe gdje god se nadje u trenutku kad mu se spava. ja sam jos uvijek :?
Nosili smo se staaaaaaaaaalno i ne znam kome je više pasala ta blizina, Leoni ili meni
Nikad, baš nikad nisam požalila što sam tako radila
ps. ma nosim je ponekad i sad kad je curetak od 16 kila, a di ne bi onda
Nosili smo se stalno, i uživali smo u tome
Sada puzi i ne želi se više toliko nosati, zato uživaj dok traje
doci ce opet u tu fazu...kad se zasiti hodanjaNosili smo se stalno, i uživali smo u tome
Sada puzi i ne želi se više toliko nosati, zato uživaj dok traje
staaaalno smo se nosili. i još sad voli biti u naručju.
MM je može nositi nekih 20desetak metara, a ja cijeli krug po kvartu
(a kao on je jači spol
Nosala starijeg stalno,sad nosim mladeg non stop
Nosila sam ih puno, ali ni izbliza stalno. Dosta su bili na podu, možda negdje od 2 mjeseca, ponekad u seđolinu, i spavali su u krevetiću ili seđolinu. U svakom slučaju, nosila sam ih kad god su to tražili, a onda još i kad sam ja htjela a oni nisu imali ništa protiv.
Ma daj :shock:doci ce opet u tu fazu...kad se zasiti hodanjaNosili smo se stalno, i uživali smo u tome
Sada puzi i ne želi se više toliko nosati, zato uživaj dok traje
Zaboravila sam reći da kada god idemo u šoping ili po većim centrima uvijek ga nosim
ja i sad volim nositi svog 6godisnjeg sina, iako en mogu dugo
on se smije kako ce on mene nositi kad ostarima on bude velik
I ja ovako. Kad je bila jako mala, bilo mi žao da leži kad je budna (u ovo ne računam hranjenje, presvlačenje i ostale poslove oko njege bebe), kasnije je jasno pokazivala da hoće biti na rukama. Nosali smo, nismo vjerovali u ona "naviknut će se". Nije se navikla, nije bila prezahtjevna što se toga tiće.
naš se navikao još u maternici 8) 8) i šta da mu radim
ovako je bilo i kod nas
a ako je nekome trebao odmor od fizickog kontakta, onda je trebao meni 8)
Aaaaaaaaaaaaa, slatkicaon se smije kako ce on mene nositi kad ostarima on bude velik
Same here! Mlađu curicu sam nosila (nosim) puno manje, ona to nije tako puno tražila kao sin. Iako su joj npr. kolica nepoznati pojam, ali opet je to puno manje od 0-24 koliko sam nosala Mislava.ovako je bilo i kod nas
a ako je nekome trebao odmor od fizickog kontakta, onda je trebao meni 8)
i mi smo nosači
MM ima običaj reći:
jedna dobra posljedica ovog nosanje će biti da se uskoro neću morat saginjati da obučem cipele
nosam nosam i bole me leđa i ruke ali ne mogu mu odolit
nosenje i tjelesni kontakt su izuzetno vazni za razvoj djece...
djeca po domovima se cesu uz zidove , jer su zeljin bilo kakvog kontaktas.....mnoge studije i nazalost neki grozni pokusi dokazuju isto-grupu djece su ostavljali bez socijalnog i tjelesnog kontakta i ona bi umirala i od bezazlenijih bolesti cak ....
zato ih treba nositi i nosenjem se djeca ne razmazuju, razmazena postaju zbog drugih stvari, mozda cak zbog nenosenja
Uvijek sam ju nosila. Dok mi nisu popustila ledja, a onda sam nabavila maramu da ju mogu jos malo nositi
Cak i kad je bila mala bebica znala nam je dati do znanja kad je dosta nosenja i kad zeli biti na miru. Beba od par tjedana nam je jasno signalizirala - dosta nosenja idem spavati u krevetic.
I nikakvu razmazenost ne primjecujem. Niti navikavanje na ruke. Sad hoda i ne zeli se nositi. Zeli biti samostalna.(kao sto sam cula dok joj ne dosadi hodanje
Ovo mi je odličan odgovor na nepoželjne negativne komentare, moram zapamtitinaš se navikao još u maternici 8) 8) i šta da mu radim
Mi se ne nosamo. Naravno, podignem ju kad plače, ali radije se igram s njom na podu nego da ju nanašam okolo bezveze.
medusa, zasto?
mislis da je nosenje djeteta -nanasenje bezveze okolo?
Kad je Lea bila mala beba bila je stalno na rukama; to su nam bile i preporuke fizijatra, a maramu nismo smjeli koristiti, pa smo je nosili na rukama. U krevetiću je bila samo kad je spavala (a po danu je i spavala na rukama), a u viper bih ju odložila kad sam išla na WC. I danas ju puno nosimo, premda ju i tjeramo da hoda (jer mora, da bi jačala mišiće). Ja ju volim nositi jer onda razgovaramo licem u lice, nekad ju nosam po kući i pričamo.
Ja nemam izbora
potpisujem.......majko mila ,same nosalice......pa jel radite kaj po kuci osim kaj nosite klince na rukama??????nije niti cudno kaj klinci nece u kolica.....
sve se moze s djetetom na rukama
nekome je vaznije dijete nego kuca
i nije mi jasno zasto majko mila, kad je dokazana vaznost nosenja djece
a ustvari, meni je zao ljudi koji ne nose svoju djecu, to je zbilja neopisiv gust
sling je zakon
s njim se može kuhati, mesti pod, brisati prašina .. a bebica mirna ka bubica
samo je moja bebica imala 10 kg (5mj) kad sam napokon nabavila sling
sad ima 17,5kg i ima dana kad idemo u duže šetnje da nosim ju u slingu
više voli šetkati se okolop pa bi mi kolica samo stvarale problem, no sling stane u torbicu
nije ti palo na pamet da je možda obrnuto, da djeca žele biti nošena? i zašto bi ih nosili na rukama - pa tu su marama i sling da mama ima slobodne ruke.
neka djeca vole provoditi više vremena igrajući se sami na podu, promatrajući mamu i sl.
neki neće ni čuti za to.
a nema te mame koja može 12 sati dnevno provesti s djetetom na podu.
pa lijepo uključiš dijete u svoje aktivnosti - staviš ga u maramu i obavljaš svoje a ono gleda, sluša te, uči, socijalizira se... i spava.
ja ne znam zašto su ovakvi topici tako teški za razumjeti - ne radi se o tome da svu djecu treba nositi svo vrijeme nego o tome da treba osluškivati djetetove signale i zadovoljavati mu potrebe. dijete nam vrlo jasno pokazuje što želi.
i mislim da je plač kasni signal kojem prethode raniji, koji govore "trebam društvo". nošenje je vrlo, vrlo bitno za djecu.
Re: Dali nosite dijete na rukama?
aha, sad vidim početni post:
postavila si stvar u dvije krajnosti - nanašanje bez obzira na djetetove želje i nošenje samo kad dijete plače. ili si nešto drugo mislila pod "potrebno dignuti"? možda ovo o čemu pišemo?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom