ma bravo
 |
|||
|
|
|||
individualac, želi svoj mirŠvedica prvotno napisa
Nera ima faza kad želi spavati u svom krevetiču i kad ne želi van iz velikog kreveta
sve smo spojili u jedna kombo krevet pa neka se premješta kako joj paše
Švedice, moje je iskustvo isto. Beba ima danas 4 mjeseca i prije nekih mjesec i pol muž je skužio da jednostavno se ponekad hoće odmorit od nas - plače na rukama i zašuti kad ju staviš u krevetić i zaspe u roku od par minuta. Tako je bilo po danu. Probali smo onda isto navečer i otad liježemo bez problema: kupanje, dojenje pa spavanje. Napola budnu je stavim u krevetić i za pet minuta već spava. I da, nakon podoja noću ne želi nastaviti spavati u našem krevetu, nego zaspi tek kad je vratim u njen krevetić
švedice, baš mi je drago. :D Sad ćeš se vjerojatno uspjeti bar malo odmoriti, pa će ti sve biti lakše i vedrije ćeš gledati na život.
Budi sretna ako ti je dijete takvo, bit će ti noći puuuuno jednostavnije.
Btw. ako se ne varam, moj je mali noćas prvi puta odspavao cijelu noć osim ako ga nisam dojila automatski da se ni ne sjećam. Zaspala sam navečer, a probudila se nešto prije osam... Eh, kad bi se tako i nastavilo...
ma bravo švedice!
ima takve djece.
ja sam bila takva kao beba-nije bilo šanse da spavam sa svojima u krevetu.
da je meni ovo moj MM reka...u nekim trenutcima....mislim da bi ga koknula istog trena...Nervozna mama - nervozno dijete...
Rješenje: strpljenje, smirenost, pomiri se da je većina djece takvo... traže pažnju. Neće to vječno trajati... samo prvih nekoliko godina...
Nek ti pomognu ukućani.
Nisi jedina, ak misliš da je samo tvoje dijete takvo...
Kćerkica ti ima najljepše ime na svijetu!
reć "sama si si kriva za to".....
ko da sam ja pisala.....švedice, evo još jedan mali trik koji je meni pomagao - na mobitel sam snimila njegov smijeh. Kada bi malog spopalo vrištanje, puštala sam mu smijeh i pomagalo je. Probaj, možda upali. Na minus ne možeš ići minusom, samo plusom.
Osjećaj krivnje je sasvim normalan u ovim situacijama, kao i totalna iscrpljenost te osjećaj da dalje više ne možeš. Mali je imao 3 mjeseca kad sam plakala u kupaonici. MM me pitao što mi je i rekla sam mu da dalje više ne mogu, da moj život nema smisla... Muž je na to pukao, počeo vikati na mene da kako tako nešto mogu reći i izbila je jedna od "krvoločnijih" svađa... Naprosto nije mogao shvatiti. Mihovil je od jutra do sutra visio na meni, nikom nije htio, a još sam imala i osjećaj da sa nikim ne mogu podijeliti kako se osjećam. Pa osjećaj krivnje - toliko smo ga željeli, a ja ovako tonem, preispitujem se jesam li uopće bila ikada spremna na majčinstvo...
Vjeruj mi, znam kako ti je. Izdržat ćeš i bit će bolje. Kao što ljubav nije ono što se prikazuje u ljubavnim romanima, tako ni majčinstvo nije romantično kao što izgleda na plakatima sa veselim i nasmješenim licima. Ima teških perioda, a oni dođu i prođu...[/b]
Zmaj, ali tvoj MM se nije educirao na Rodinom forumu.
mogu se kladit da ni Mooveru prije godinu dana to ne bi bilo na kraju pameti napisati/reci.
Švedice, ja takodjer mislim da ima djece koje cvrsce i slabije spavaju, kao i mi, pa tako neku djecu bude sumovi prilikom okretanja, meskoljenja, hrkanja. treba im veci prostor...pa svako rjesava problem kako umije. netko prebaci dijete u drugu sobu a netko muzane mogu dijete preselit u dn. boravak
izuzetno mi je drago sto ste vi svoj rijesili
leonisa, educirala sam ga JA
ako je beba zdrava, a onda niš drugo nego ona "proći će"
a do tad ko živ ko....bar je meni tak bilo....jedno vrijeme (mjesec, dva, tri...više ni ne znam :/ ) je imao faz u "nosi me"...aaaaa....grozno, grozno....il kad je uzimao i bacao stvari sa šanka na pod, pa bi ja trebala to pokupit, vratit nazad i opet sve ispočetka
hvala Bogu pa je propuzao, a kasnije i prohodao....
iako i danas zna visit na meni...uf
zmaj, i moj je prosao edukaciju by leonisa.
i neku vece me tako ugodno iznenadio kada je pricao o prednostima produzenog dojenja da sam ga morala pitati jel citao sta meni iza ledja
no da se na to trosilo dosta (a i previse, brate mili) energije- je.
lakse je (po zenu/majku/forumasicu...) ovaj put kojeg je Moover prosao
NHF, ali s obzirom na to koliko smajlića koristiš u svojim postovima, mogla bi i naučit čemu oni služe... (vezano za moju izjavu)...da je meni ovo moj MM reka...u nekim trenutcima....mislim da bi ga koknula istog trena...
reć "sama si si kriva za to".....
daj nemoj bit luda, minimalno 2 m, pa di ce drugo djete stat???
Ovo je točno, dvoje djece na 180daj nemoj bit luda, minimalno 2 m, pa di ce drugo djete stat???
Kad se Janko ugura u naš krevet nitko se ne naspava, bolje rečeno ni MM ni ja se ne naspavamo
nas 4 na 160cm+dječji krevetić prislonjen, na koji se idu samo luftati kad zakuhaju među nama.
OT, Storma, sa sadasnjih 140 ovo ce biti pista
pokusala sam 200 ali ne stane
no ma koliko ja obozavala imati L. u krevetu samnom, imam filing da joj i ja polako smetam- kad se usuljam u krevet uvijek je probudim, a imam filing da i ovih par narednih budjenja izazovem ja i moje meskoljenje. no za nju kindac nije definitivno jr joj treba barem 90 sine.
Da se samo nadovežem na svoj problem...ne znam kako da je potaknem da spava danju, ona se probudi ili odmah čim zaspi ili u sljedećih 20 min bez obzira jel spava na dojci, pored mene, ili sama u kindaču....odspava jedino sat-dva u kolicima ili marami, ili u autu (dakle u pokretu) ak potrefim pravi trenutak za nju za izać van, ali čim stanem, oči širom otvorene i opet plač......mislim da to nije pravo spavanje, više dremuckanje.....
Ne znam postoji li način da ih se posebno potakne da spavaju, bebe se uglavnom ravnaju prema sebi i svom ritmu. Mihovil od rođenja spava dva puta dnevno po cca. 1,5-2 sata bilo doma, na cici ili u kolicima. Ako ne odspava svoje, živčan je ko pas.
rasplakala sam se čitajući.. u puno toga prepoznala sam i nas.
švedice, tako mi je drago.
vibram i molim da tako i ostane.
a pratit ću savjete za spavanje po danu jer je A identičan.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da tako i ostane
:D
a ja ću o onim mjerama kreveta
za nas valjda važi - što manje to bolje!!
na moru je 2×2 i malac i ja smo izgurali MM-a s tolikog kreveta jer je mišu bilo očito preveć mista pa kad bi uz to još krenuo dojit..s jednog kraja smo došli do drugog
tu kod kuće imamo 200×160 i mislim da mi mogla još jedna bebica stat
ak niš dr a onda MM-a šibnut van 8)
Re: Zašto je dijete takvo? (očajna sam i ne mogu više...)
da se malo nadovezem iako sam u svemu ovome nova i jos me puno toga ceka, rodila sam 09.11. znaci moja beba ima jos malo 3 tjedna, ispocetka isti takav problem, beba je cijeli dan na cici, malo vuce, malo zaspi, budenje uz plac, i tako nekoliko dana, i ja sam se pitala dali je s mojom bebom sve ok tim vise jer je rodena na vakum. nakon tih par dana shvatila sam da je beba stalno gladna, a poslije dojenja je hvataju takvi grcevi koji su je drzali i po par sati, ocajna, neispavana, nervozna, uplakana odlucila sam se na dohranu naravno konzultirajuci se prije sa odogovarajucom osobom, nazalost mlijeka vise nemam pa je hranim umjetnim mlijekom, ali ja sam sretna moja beba spava 3-4 sata, nakon toga bocica, grcevi traju oko pola sata, ali ja sam sretnija kada je vidim da je ona, nema vise onog placa koji me toliko umarao. ne znam da li je neka utjeha ali vrijedi sve isprobati...
VFR, meni je drago da ti se čini kako ste ti i tvoja beba sada zadovoljnije, ali "isprobavat" s adaptiranim mlijekom zbog problema koji je možda mogao biti riješen, ili iz vlastite komocije... svakako nije preporuka.
žao mi je da se nisi prije javila, možda smo to zajednički mogli riješiti iako ni sada nije kasno.
ako ti to želiš, naravno.
ja vjerujem kako je plač tvoje bebe mogao biti povezan sa nezadovoljstvo uslijed manje količine mlijeka, ali to je u počecima dojenja gotovo uobičajeno.. pogotovo ako je povezano uz maminu nesigurnost, umor...
Re: Zašto je dijete takvo? (očajna sam i ne mogu više...)
e draga moja....isto je tako kod mene bilo....koma...čak na skoro isti dan rođeni...mene su plašili da nema dovoljno mlijeka...muž je otkrio rodu i savjetnice...nagovarao me da nazovem sos tel...sve ostalo je prošlost....
zahvaljujuć primljenim informacijama na vrijeme 8)
Baš sam htjela dodati svoje iskustvo u korist dojenja... Nije pohvalno jer nisam zvala SOS telefon, no imala sam sreću jer smo svi u kući i izvan nje zagovaratelji dojenja, a također je mali napravio svoje. Naime, ja sam po povratku kući iz rodilišta kapitulirala nakon dva dana zbog totalne iscrpljenosti te je mali dva dana za redom dobio adaptirano mlijeko (po principu - bar ćemo se on i ja malo naspavati). Međutim, on je od adaptiranog dobio grčeve koje nikada više kasnije nije dobio. Također, osobno ni u ludilu nisam prestala dojiti vjerujući da će organizam prije ili poslije napraviti svoje. Kako je mali vukao, tako je mlijeko nadolazilo. Imala sam sreću te je treći dan sam odbio adaptirano i nastavili smo dojiti bez problema.
S obzirom da je tvoje dijete VFR staro samo tri tjedna, sigurna sam da još nije kasno za prirodno dojenje. Dovoljno je stavljati ga što češće na prsa (meni se nije skidao, imala bih pauze od maksimalno sat vremena. Iscrpljujuće, ali definitivno se isplatilo). Količina mlijeka prilagodila se potražnji te do dan danas besprijekorno funkcionira. Kada mali redovito i normalno jede dohranu, osjećam da su mi grudi manje pune (ne znam kako bi se drugačije izrazila), no kada je bolestan te isključivo doji jer mu se gadi ostala hrana tada mi se prsa napune kao u prvim mjesecima i mlijeko gotovo pršti... A da ne govorim koliko je dojenje korisno kada su djeca bolesna jer putem mlijeka dobivaju antitijela. Mali je vrlo gadne "jasličke" viroze "odradio" s gotovo minimalnim simptomima (dok su svi ostali u kući su od istih viroza bili na rubu snaga) te ni u jednom trenu nije bilo bojazni od dehidracije. Naime, odbijao bi svu tekućinu osim mog mlijeka.
Moja je topla preporuka da se obratiš savjetnicama na SOS telefonu jer je prednost dojenja neizmjerna. Nije sve u gladi, riječ je o zdravlju tvog djeteta.
[quote evo pa sad vi recite....puka slučajnost ili dijete radije spava samo
u miru nego u blizini majke..... :?[/quote]
Pa čitajući o tvom problemu upravo sam isto i ja pomislila : možda tvojoj curici treba više prostora i, na neki način, mira. Znam da nije lako pronaći taj balans, ali meni instinkt kaže da ponekad dijete treba pustiti da se samo zabavlja pa je tako obavezno nakon buđenja ostavim da se igra ručicama.
Znam da smo negdje pisale o istim problemima dojenja, ne sjećam se više, ali jesi li provjeravala da nema Iskra možda GER? Često ga nije lako prepoznati, naročito ako beba dobro napreduje, a može uzrokovati nervozu i plač.
U svakom slučaju želim ti da sve ovo čim prije završi i da za tebe i tvoju malu lavicu počnu sretni i bezbrižni dani. svi to zaslužujemo
Totalno OT: Kad smo već kod širine kreveta, tko se sjeća one iz "Smogovaca" kad je Mazalo maznuo Dragecu i Sonji lovu za novu spavaću sobu. "Bolje da spavaju stisnuti na krevetu na rastezanje, nego rastegnuti na krevetu za stiskanje"
E sad si me sjetila, otvorila sam i topic na "Kamo s ovim?"Totalno OT: Kad smo već kod širine kreveta, tko se sjeća one iz "Smogovaca" kad je Mazalo maznuo Dragecu i Sonji lovu za novu spavaću sobu. "Bolje da spavaju stisnuti na krevetu na rastezanje, nego rastegnuti na krevetu za stiskanje"
baubarasplakala sam se čitajući.. u puno toga prepoznala sam i nas.
švedice, tako mi je drago.
vibram i molim da tako i ostane.
a pratit ću savjete za spavanje po danu jer je A identičan.
Jučer smo bili na redovnom cijepljenu koje je za posljedicu imalo 3 sata dnevnog spavanja u komadu, nisam mogla vjerovat! :shock: Noć prije smo imali 3 podoja a između jednog je bio razmak čak 5 sati! :shock: Tako da je moje dijete bilo taj dan naspavano valjda 1. put u svom životu i taj dan smo vidjeli kakvo bi dijete imali da inače dobro i redovno spava: vselo, vedro, odmorno, sama se zabavlja i igra....
Naša sreća i divljenje trajalo je samo taj jedan jedini dan....
Inače, noći su nam sad uglavnom dobre, imamo boljih i lošijih, i ujutro je Iskra super dok ju ne ulovi pospanost i nemogućnost da zaspi po danu, tako da nam je i dalje isti scenarij kao i u mom 1. postu....
švedica, izdrži sve ovo...nadam se da će uskoro proći, a kad Iskra bude trčkarala kraj tebe, sa smješkom ćeš se sjetiti kakve ste muke prošli.
Mene uvijek tješi misao - pa neće biti takav do punoljetnosti.
Stalno mislim na tebe švedice, već dugo nisam bila toliko prisutna na nekom topicu. I znam da ću dočekati tvoj post kako sve ide na bolje. Bolje su vam noći, a bit će i dani čim krene dvostrana komunikacija.
Pokušavam analizirat zašto je baš kad je cijepljenje taj dan Iskra bila dobra. Da li se dobro isplakala na pregledu? Nisam pristalica da ih se ostavlja da plaču ali ponekad im je potrebno bar par minuta da izbace iz sebe nervozu. Ali pravog plača ne cmizdrekanja.Znaš kako je i nama - nekad nam je lakše kad se isplačemo.
naravno da im je potrebno, ali i tada mozes biti uz dijete, ne ostavit ga da place vec ga uzet u narucje i biti s njim dok izbacuje sve frustracije koje su se tokom dana nakupile, a nakupi ih se puno. nekad i previse jer tokom dana dijete dobiva cesto i previse podrazaja i dio njih ne moze "ishendlati".
to je cesto i ona "veceranja nervoza".
Stalno se vraćam na ovaj topic i dvoumim da li da ti nešto napišem.
U cijeloj ovoj situaciji ja se ne mogu oteti dojmu da nisi imala iskustva vidjeti stvarni život s malom bebom ili da se nisi dovoljno pripremila na ono što slijedi nakon poroda. Ili da si jako mlada.
Meni se dogodilo slično. Ja nisam mlada
Idealizirala sam majčinstvo; iz filmova, savršenih reklama veselih, slatkih i neodoljivih malih bića, iz površnih kontakata sa raznim roditeljima i njihovim pričama iz konteksta sam izvlačila samo lijepe stvari i priželjkivala trenutak u kojem ću i ja osjetiti nadnaravnu ljubav i napokon biti "potpuna". No ne da nisam bila potpuna, već posve prazna, beživotna, a puna gorčine. Mrzila sam život, situaciju u kojoj sam se zatekla, robotsku ulogu udovoljavanja njemu, a najviše sebe zbog takvih osjećaja. I tako u krug.
Stalno sam se pitala čime sam zaslužila takvo dijete (koje je btw bilo znatno "zahtjevnije" od tvog)....dok nisam stigla do opasnog ruba s kojeg ne bi bilo povratka. Srećom našla sam dovoljno snage i lucidnosti da preživimo kritičnu točku i da prihvatim da je problem u meni i mojim očekivanjima. Jer, posve je normalno što se 4- mjesečna beba, stalno budi, što želi tvoju blizinu, što te ne želi izgubiti iz vidokruga, što bi se mazila, nosila, što nema koncentraciju dulju od 15-tak sekundi, što se ne zna, niti može zabaviti sama i što komunicira plačem. Imaš normalnu, nešto senzibilniju, radoznalu i emocionalno inteligentnu curicu.
Sigurna sam da bi moj klik došao i ranije da nisam bila toliko umorna, da sam imala ikakvu fizičku pomoć ili..... da sam potražila stručnu pomoć...kao mnogo mama u sličnim situacijama.
Nije išlo glatko, on nije postao smirena beba uz smirenu mamu, ali s potpunim prihvaćanjem situacije sam ja postala sretnija i funkcionalnija.
Svakim danom je bilo lakše, pogotovo kad je počeo koristiti, rukice, kad je počeo puzati i pronalaziti i druge interese. Neka ti to bude misao vodilja- neće trajati vječno (ne može).
I da završim sagu, danas mi je drago što sam bila (jesam) AP roditelj i što ga nisam "preodgajala" jer je uloženi trud svakim danom vidljiviji.
ovako nekako i ja ... ko bibai... posebno sam idealizirala dojenje... a na kraju me spopalo sve i svašta... stručnu pomoć, nažalost, nisam potražila, iako sam išla kod dr opće prakse, iako je vidila da sam koma...ni ona niš nije napravila... meni je jako teško bilo... do tog da sam tila a me nema il još bolje da nema njega
joj svedica u dosta postova pronalazim i nas, nocno spavanje nam ide (iako se zadnja dva dana malo precesto budi - mislim da je skok sa 3 mj.) ali dnevno nam malo steka :/ , nema spavanja vise drijemanje od 10 minutica.
A sto se tice zabavljanja, svega joj bude dosta za 10 min max, pa idemo stalno u krug s istim, 10 min u baby parku pa 10 min u viperu sa igrackicama, pa 10 min u vrticu, nosanje, pjevanje i sl. Kad je stvarno vise nikako ne mogu smiriti skinem joj pelenu, moje djete je potencijalni nudista
Inace u dosta situacija cika upali, zovemo je cika tjesilica
saljemo ti veliku
samo jos da se nadovezem na temu dojenja, odnosno trudnickog ocekivanja
kad bi me netko pitao uvijek sam odgovarala da ja necu dojiti, nece mene nitko potezati i takve slicne gluposti. Na kraju sam isla na trudnicki tecaj, naucila pravilne polozaje isl. i sada sam trenutno jedina pripadnica nase familije cije je djete ISKLJUCIVO dojeno.Kad mi je svekrva donjela caj od komoraca za malu otisla je doma s njim. Druge moje 'pametnice' nisu htjele biti rob cice :shock: i nije im jasno kako ja mogu biti :shock: no comment
rezultat je takav da je djete u prvih 10 mj zivota popilo 10 sirupica a mi smo, hvala bogu, zdravi kao dren.
mene je sve zateklo, nisam nis ocekivala niti planirala i zato sam sa svime sretna
Švedice, to što ti je curica spavala nakon cijepljenja posljedica je cijepljenja. Kako smo rodile otprilike u isto vrijeme, pretpostavljam da ste sa cijepljenjem odmakli kao i mi: i ja sam primijetila da je moj sin pospaniji nakon što primi pikicu.
Kako smo i mi imali sličnih problema sa spavanjem prva dva mjeseca (čitaj: uopće nije spavao po danu što je rezultiralo sličnim ponašanjem kao i kod tvoje kćerkice), mogu ti samo reći što sam ja radila i s vremenom je upalilo (ali ne odmah). Nosili bismo se, ali u mirnom ritmu, uz smirivanje glasom (dok je još bio u trbuhu, znala sam mu tepati na specifičan način, i vjerovala ili ne, kada sam prvi put pokušala plač smiriti istim zvukovima, trenutno se smirio). Isto tako, puštala sam mu jedan CD ambijentalne, vrlo smirujuće glazbe koji zaista djeluje opuštajuće i relaksirajuće. Međutim, nikada ne bih dozvolila da mi zaspe na rukama: onoga trenutka kada sam vidjela da tone u san, ali da je još "na pola puta" nježno bih ga spustila u krevetić i još neko vrijeme dragala po glavici dok ne zaspe (i to je nešto što pamti još otkako se rodio i što mu ulijeva sigurnost i smirenje, otkako sam ga prvi put dobila u rodilištu dragam ga po glavici). U našem slučaju neizbježna je bila i duda, ako nisi popustila pritiscima okoline i nisi je naučila na dudu, neće ti trebati. I to je to - kada jedamput uspiješ, svaki sljedeći put ići će sve lakše. Ključan je trenutak spuštanja u krevetić, ako bih ga spustila prerano, ponovno bi se razbudio i rasplakao i sve bi počelo ispočetka. S vremenom ćeš se izvježbati i znati prepoznati točan čas. Meni se čini da je najvažnije da dijete osjeti da je mama tu cijelo vrijeme i dok spava i da se prestane bojati zaspati - kada pređe tu granicu, sve postaje lakše.
napisah cijeli roman i onda mi post nestane. Probat cu ponovo, nadam se da se djeca nece probuditi.
Kao prvo da odgovorim na onu teoriju - prvo dijete ili tezak porod.
Kod mene je prvo dijete cudo koje bi svakom pozeljela, divno umiljato milo dijete s kojim se ama bas sve moze dogovoriti. Oba poroda dobro iskustvo, drugo dijete sam rodila kad je starija imala godinu i pol, tako da svedice znam da te ne tjesi ali zamisli si da jos uz takvu bebu imas i dijete godinu i pol staro, apsolutno sam sama, zivim u inozemstvu i muz je vecinu vremena na terenu na drugom kraju svijeta -kad te krene krene te.
Sve znam i ocaj i suze i ruzne misli i ona koja mi se bila uvukla "ja cu se ubit, ja ne mogu vise, ja ne mogu vise........." Meni je ovih sat vremena o kojima cure pricaju bilo kao SF ja sam na glas plakala noseci svoje uplakano dijete i boga molila daj mi samo deset minuta, samo deset minuta da ne cujem plac.
Doktorovo objasnjenje - ona je jednostavno napredna za svoj uzrast i iz toga proizlazi njenja frustracija, stalno hoce pokret, nesto novo..... ja ne znam sta znaci dojiti sjedeci (strogo hodajuci polozaj), s ruku ni sekunde, najesti se i istusirati su mi bili luksuz, o spavanju da ne govorim. Cijelu noc je sisa morala biti u ustima, cim se pomaknem ona u plac, to su bile dobre noci, lose su kad ni sisa ne pomaze.
Da skratim. Shvatila sam u cemu je greska a mislim da si i ti svedice. DIJETE MORA SPAVATI: DIJETE MORA IMATI DNEVNI RASPORED. I ma sto mi mislisli o tome nije vazno kako ces ju dovesti do sna - BITNO JE DA SPAVA. Ja sam sa svojim prvim djetetom mogla vjezbati igrice zvane - zaspati sama, zaspati bez placa, zaspati u kreveticu, ali s ovakvom djecom je jedna jedina stvar bitna ZASPATI.
Dakle ja sam svoj "problem" rijesila prije jedno mjesec dana, moja djevojcica je sest mjeseci stara i otkrila sam da je ona zapravo jedan veliki veseljak i pametnica kad je NASPAVANA. Dakle prvo sam skuzila u kojim djelovima dana je umorna i onda sam odlucila nac nacina da zaspe i da spava, jer ona do tada uopce nije danju spavala, ako i jest - ne duze od tri do pet minuta.
- prvo je bio usisavac - upalim na turbo, nju na sisu ona zapse i usisavac radi dok se ne probudi
- zatim je spavala u setnji u klokanici (naravno da kolica nisu nikad dosla u obzir) - onda smo se svaki dan setali u odredjeno vrijeme
- jedno vrijeme je morao biti auto, pa smo se u tocno vrijeme vozili
- sad smo opusteni pa spava u zamracenoj sobi s upaljenom muzikom i u atosjedalici
Poanta svega je da smo dobili to da ona SVAKI DAN od devet do deset ujutro spava, zatim od dvanaest - do dva (ha neces vjerovati dva sata u komadu) i onda negdje oko pet (taj dio mi nije previse bitan pa ne forsiram) i navecer obavezno u devet, probudi se par puta dok ja ne legnem kraj nje, ali u pravilu spava, znaci od devet je u bracnom krevetu (tam svi spavamo), par puta je podojim ako zaplace ali ju vratim u krevet (to mi je bilo nepojmljivo prije mjesec dana) i ona u pravilu spava do jutra, naravno uz mene i sisu.
Ono sto sam shvatila - nakon desetak dana sto je u tocno odredjeno vrijeme isla na spavanje, njoj je to vrijeme postalo normalno za spavanje, ja sam nacin uspavljivanja mogla malo mijenjati, tako da sad i krevet prolazi, cak spava i otprilike jednako dugo i naravno dok je budna ne smijem ni sekunde od nje ali nije problem igramo se par sati a ja znam da ce ona tad i tad na spavanje. Ona je u medjuvremenu vesela, nasmijana razigrana, mama isto, a i starije dijete je dobilo sansu da ponekad bude s mamom :D . TI vragca i rucak se uspije skuhat.
Probaj, sve kako si opisala svoju situaciju je identicno s mojom, cak sam u nekim gore spomenutim stvarima bila malo i u "goroj" situaciji, tako da ti od srca i iskreno zelim da probas uvjerena sam da ce i kod tebe upaliti.
Sto se tice "isplakavanja" ima nestó i u tome, ja npr. znam kad ona pocne bi sisu pa ne bi, pa kenjka pa hoce pa nece pa place a spava joj se, onda je uzmem i nosim i pustim nekih pol minute da place (jer se ona hoce igrati sa sisom) ali ju nosim, ne ostavljam je samu pa kad se malo rasplace nakon toga prima sisu sam tak i u trenu su oci zatvorene.
Ispricavam se na duzini posta.
samo sam jos nesto htjela dodati. Recenica proci ce za par mjeseci i faza je zenama u toj situaciji djeluje kao samarcina po sred lica. Ma koliko ta recenica bila dobornamjerna i istinita. Barem je meni bilo tako, jer u tim trenucima imas osjecaj da ne mozes vise NI SEKUNDE, pamtim par scena - prva da sam s njenih dva mjeseca pala u nesvjest, sva sreca da je muz igrom sudbine bio tada tu i bas je dosao s posla, znaci lezala sam u nesvjesti - dvije minute - katastrofa kad pomislim da su djeca bila sama, druga scena je s nekih cetiri mjeseca - dakle cetiri mjeseca bez sna i uz uporan plac kao je nosim u gluho doba noci po stanu i teturam hodnikom ko pijanac od jednog zida do drugog i samo sam se nadala da mi nece ispasti. Zelim reci da su to stvarno trenuci u kojima covjek zaista ne moze vise, iskreno ni fizicki ni psihicki, ni sekunde, a kamoli do puzanja, hodanja ili ko zna cega. Dakle samo konkretni savjeti pomazu. I ako se jos netko nalazi u takvoj situaciji ne ustrucavajte se traziti pomoc pa makar i nekog rodjaka, prijatelja ili bilo koga, sat vremena - sat, to nekad zna biti jako veliko.
E, baš je ovako kako kaže radost. Mi nismo, na sreću, imali velikih problema sa spavanjem, tj.uspavljivanjem, ali ne mogu reći da nikad nije bilo nervoze i plača (moje curice). Prvih nekoliko mjeseci nismo imali nikakav uhodan ritam ali malecka je dojila, imala dovoljno, spavala super...Kasnije su počeli problemi kod uspavljivanja i sve dok nisam skontala da dijete zaista mora imati određeni ritam spavanja, bilo je teško. I ja sam upratila kad mi je dijete pospano, koliko maksimalno može izdržati budna, itd... Npr. nakon jutarnjeg buđenja izdrži otprilike 2 sata pa opet odspava (1-2sata). Onda je budna 3 sata pa opet spava (1,5-2sata). I opet budna 3 sata pa spavanje, nekad samo pola sata a nekad duže. Kao i radost ne forsiram ovo zadnje spavanje. I onda opet izdrži najčešće 3 sata, ali ako je posebno dobro raspoložena i više. Naravno da bude i izuzetaka, ali i sa tim lako izlazim na kraj.
lucylu je napisala:
rezultat je takav da je djete u prvih 10 mj zivota popilo 10 sirupica a mi smo, hvala bogu, zdravi kao dren.
Prije mjesec dana sam bila toliko prehlađena da sam se sva izobličila (ali srećom, nisam imala povišenu temp.), a pošto smo bili u gostima nekoliko dana, curica je spavala samnom (inače ne spavamo zajedno), ja sam je cijelo vrijeme i ljubila i mazila, ona je ostala potpuno zdrava. Živjelo dojenje!
pa kad se potencira to zajedničko spavanje kao alfa i omega roditeljstva, pa se forumaš/ica ni ne usudi/e spomenuti da postoji i kinderbett-i. a uvijek je ono najbanalnije rješenje - ono pravo.
u svakom slučaju nek si se i ti nama naspavala!
MC opet bockas. brate, nedjelja je
pripisat cu to tvom postanju u sitnim, sitnim, sitnim satima
potpuno je jasno da ukoliko mi dijete ne spava danju da je to ravno katastrofi ali ne budi se ujutro kao vekerica, nekada zaspe na cici, nekada plače jer ga cica u taj čas živcira kao i sve ostalo što je palilo ranijih dana.., (meni je još uvijek enigma kako iz prve uspavati i pogoditi djetetu što taj tren želi tj. kako želi spavati) da zaista odspava kako je to činio do svojih 3 i pol mjeseca- spavao je kada je bio pospan a ne ovo sada- vidiš da je pospan- trlja oči, zijeva ali ih ne zatvara i kada počne "cendrati", gotovo je barem slijedećih sat i pol.
radost,
leonisa
bauba je napisala:
(meni je još uvijek enigma kako iz prve uspavati i pogoditi djetetu što taj tren želi tj. kako želi spavati)
Eeeeeee! To ti je umjetnost!
Ja sam npr. skužila da moja cura voli zamračenu sobu i da joj rukom poklopim jednu stranu lica (tada zažmiri). Malo ležim pored nje i.....gotovo.
Nikakvo ljuljanje i nosanje nisu dolazili u obzir (to joj je samo gnjavaža bila). Ipak, moraš svašta probati dok ne nadođeš šta pali.
E, i mi se učimo dnevnom spavanju tj. kako ga malo produžiti.
N. bez problema spava 2puta po 2h, a E. spava samo po 15-20min. i onda je naravno nervozna i cendrava cijeli dan.
Znači kod mene pali, mora biti tiho i mračno u prostoriji. Kad zaspe, nakon 15min dežuram i kad se probudi gurnem joj cicu na par min. i ona nastavi spavati. Na lice joj naslonim medeka koji je vjerovatno pokupio njene i moje mirise pa joj paše.
Nekad ju stavim u autosjedalicu i ljuljam. Isto joj naslonim medeka uz lice i ako se počne meškoljiti ponovo ju ljuljam. Tako uspjevamo produžiti san nekad čak i na 2h.
A kad se dijete naspava, uspijevam izvući čak i pokoji smješak.
Imam jedan savjet pa ako imaš priliku: ja sam isto bila jako iscrpljena umorna i sve ostale "čari" majčinstva su me krasile- kad imaš malu bebicu tako aktivnu .I onda smo otišli na vikend u toplice. bebica je uživala u vodi bolje spavala danju a da ne govorim noću( 1 buđenje) ja se oporavila, pošla na masažu. saunu isplivala se i popravila malo svoja leđa.Bebica je bila s mužem dok sam ja malo uživala a i meni je bilo lakše igrat se s njim u vodi nosat ga , zabavit. TU je stekao rutinu 3 dana je redovno i dobro spavao po dani i po noći, ja se odmorila i otada je krenulo sve na bolje. Pa ako imate slobodan vikend...
Kod nas je povuci - potegni svaki dan. Taman kad otkrijem novi način uspavljivanja i njega prihvati na par dana i onda gotovo! Smišljavaj nešt novo! Pa smislim nešt novo što opet upali samo još koji put, pa se vratimo na jedan od starih načina, a ponekad ama baš ništa ne pali, i tako u krug....fakat moram biti čarobnjak kad je njeno spavanje u pitanju. Ali činjenica je da ak ne odspava svoj dnevni i noćni san, da nam je taj dan katastrofa. Evo jučer i danas spava u AS, zadnje dane je spavala isključivo u kolicima, a još prije toga je zaspala kad bi ju samo polegla u kindač.
A noći su nam pravi cirkus. Prvo je par noći super spavala u kindaču i kad je skužila da mama skače na 1. kenj - kenj, e a zakaj ona ne bi zvala i ovak. Pa smo se opet noćas dizale svaki čas, a kad bi se samo nadvila nad kindačem iz kmeeee kmeee u roku sekunde: osmjeh od uha do uha i hihotanje ko da je dobila na lotu..pa ti tome stani na kraj... :?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom