mokad= nikad (pišem u marku!)
Ma nisu neizbjezne, ali su moguce... No, kod mene je bio problem u tome sto sam rodila na cr i nije mi bilo izvedivo drzati bebinu glavu i dojku drugom rukom dok lezim bocno... tu su krenule ragade koje su potaknule sve probleme kasnije. I jos nesto, nisam znala koja je bol normalna a koja nije. Boljelo je a ja sam mislila da tako mora boljeti, jer bol je bila izdrziva. No, ocito ta bol nije bila normalna, nego "ragado-stvarajuca". kad sam to spoznala, vec je bilo prekasno.printemps prvotno napisa
totalno me impresionirala tvoja upornost i tvrdoglavost sto se tice dojenja i jos jednom me uvjerilo u tezu da svarno svaka zena moze dojiti i onda se jos vise ljutim na mame koje odbace ciku radi svoje svoje slobode i komoda
za tvoju tvrdoglavost meni je ovo sve nevjerovatno; jer ja sam jedna od onih sretnica kojoj dojenje od pocetka ide bez ikakvih vecih preblema (kuc, kuc, kuc u drvo da se ne ureknem)
Pronasla sam ovu temu jer sam se htjela prisjetiti teskih pocetaka, danas kad je moja M malo poprilicno prehladjena i bez apetita, dojenje je spas. Ima 25 mjeseci i jos dojimo s puno ljubavi i bez ikakvih problema.
Neki dan sam prelistavala prezentaciju dr. Newmana s RMK3 i nasla slucaj slican nasemu. Beba je slabo vukla, lose dojila, gubila na tezini, dr. je zbog loseg dojenja posumnjao na urinarni infekt i bio u pravu. Mojoj je curici trebala jaka upala bubrega i temperatura skoro 40 s 2 mj da doktori vide da nesto ne stima (isto je imala e coli ali je stanje organizma vec bilo pred sepsu ). Nitko naime nije probleme s dojenjem povezao sa bolescu, a da je, vjerujem da puno kasnijih problema ne bismo ni imale.
A sad, kao Anchi76 rece, ali i nasa prijateljica Dora the explorer, mogu se samo okrenuti i reci: Uspjeli smo, uspjeli smo, yes we did it
Ali ne bih uspjela bez nekih od vas, nadam se da cete se prepoznati...
Lucija Ellen prvotno napisa
tek sam sad pročitala priču, i draga lucija ellen, skidam kapu na upornosti
Svaka čast, to se zove upornost! Nadam se da se beba oporavila od infekcije i da i dalje dojite.
Svaka čast žene! I mi smo bili uporni, isplati se!
Priča mi je prije promakla (jer sam valjda bila u svojim dojilačkim problemima u to doba) i baš mi je drago da si je podigla. Plakala sam nekoliko puta čitajući je. I baš mi se sviđaju zaključci koje si donijela - razumijevanje za one koji ne uspiju na istom putu, i dojenje, kao i život bez dugoročnih odluka... iz dana u dan. Problemi kroz koje prođemo nam postanu dragi kad vidimo kakve su nas velike stvari naučili.
Mnogih nasih problema ne bi bilo, bar ne u toj mjeri, da se skuzilo ranije d ami beba ima urinarnu infekciju. Da opet imam bebu i pri najmanjoj sumnji da nesto ne stima s dojenjem, stvarno bih trazila pregčed lijecnika i osnovni pregled urina. Bez odgode. Kod tako malih beba svaka minuta je vazna kad je infekcija u pitanju...
Hvala svima
i ja tek sad vidjeh pricu, svaka cast na upornosti
Bravo! Lijepa priča i svaka čast na upornosti, lijep primjer za sve nove mame. Ja sam rodila prirodnim putem, bez epiduralne, i doktori i babice su bili savršena podrška, a najveća je bila naravno ona mog muža koji je bio samnom cijelo vrijeme, i bebach je bio s nama prvih sat vremena, i odmah je počeo sisati,...Bili su to prekrasni i pre-dirljivi trenuci,...no neću sad o tome jer bi nastala još jedna mega priča. he he. Htjela sam reći da uza sve to što je beba bila samnom odmah nakon poroda trebalo mi je 3 dana da nadođe mlijeko, imala sam ragade na obje dojke i to skoro mjesec dana i da boli ko sam vrag,...Probala sam izdajati, ja za razliku od tvoje priče u sat vremena uspjela bih izdojiti max30 ml i ručno ili na izdajalicu-jenostavno nije išlo, probala sam silikonske bradavice, bočice, plakala dok je dojio koliko je bolilo, ali eto izdržali smo,... o dojenju i njegovom gubljenju težine i privremenom uvođenju AD sam već pisala na drugom podforumu, ali smo na kraju ipak uspostavili dojenje - ali prepoznajem se u opisima tvojih osjećaja i plakanja, stvarno počneš svašta razmišljati...Nekom dojenje ide lako, nekom jako teško,....jedno je sigurno - upornost se isplati, a dojenje je stvarno kad se uspostavi prekrasno, posebno, ispunjava emocionalno jer znaš da svojoj bebi daješ samo najbolje... I da-definitivno je podrška tvojih najbližih jako bitna...Još jednom hvala što si podjelila priču, sigurno će ohrabriti mnoge nove mame.
Divna priča, hvala ti
svaka čast na upornosti i požrtvovnosti
i za tvog muža
Saljem prijateljici link na temu, pa evo da malo dopisem. Dojim vec u kontinuitetu 6.5 godina Prvu sam curicu nagovarala da prestane i uz pregovore je prestala nakon godina i godina divnog dojenja koje mi s njom valjda nikada nije bilo naporno, za razliku od moje drugodojilice s kojom imam faze "uskoro prestajemo" ali brzo me prodje i dojenje se nastavlja i kako sad stvari stoje trajat ce jos nekoliko lijepih i katkad napornih godina.
Tebi i tvojim ljepoticama!
Stvarno priča nije karikirana ni u jednom detalju - čak te tvoje ragade što spominješ su me tad bile zgrozile koliko su bile strašne.