 |
|||
xxxLu prvotno napisa
za svaku sigurnost,uvijek prije polaska u rodiliste pripremim kutiju adaptiranog.
i svaki put na kraju ta kutija zavrsi neotvorena u smecu.
i sad mi jedna stoji neotvorena na polici,a moj osmomjesecni bebac jos uvijek iskljucivo dojen na zahtjev i za dohranu ni da cuje
Ja nikad nisam imala pripremljenu niti hranu, niti bočice. Jednostavno sam znala da ću dojiti i to je to. (a onda još nisam ni znala za Rodu).
Uspjela sam dvije frendice odgovoriti od bočice nakon prvih skokova u razvoju i dojile su dugo i danas mi zahvaljuju na tome.
Ali najbolju frendicu nisam uspjela, čak se naljutila na mene i rekla mi je da ju gnjavim, a dijete joj je gladno. Jako mi je žao radi toga i svaki puta se pitam šta sam krivo rekla, da li sam pretjerala u objašnjavanju, napravila preveliki pritisak?
...ali ja sam mislila na to da netko kupi formulu zbog straha, već zato što to želi...to mi je
Dobila sam na poklon 10 dudica i 10 bočica. Sve stoji spremljeno i zapakirano. Ne mislim joj dudu nikad davati, a umjesto bočice imam onu čašicu.
Međutim, ona neće ni da čuje za ništa drugo osim za siku
Nejasna mi je rečenica...ali ja sam mislila na to da netko kupi formulu zbog straha, već zato što to želi...to mi je
:
Htjela sam reći da još mogu razumijeti da netko pripremi kutiju zbog straha, ali da netko unaprijed odluči ne dojiti to mi je
ja sam oba puta odlučila dojiti pa se dogodilo da trčimo po adaptirano i bočicu u 6 ujutro.
ako bude slijedećeg, ima da lijepo pripremim adaptirano i bočicu na vidljivom mjestu, pa bu možda dojenje bilo uspješno 8)
ovo za obješene grudi i dojenje mi je najsmješnija fora..
ja po tome dojim od 15-te jer su mi otada grudi obješene..
...i bez prestanka, jel da?
kao sto su mene uvjeravali da se ne moze dojiti s malim sisama.
neki misle da su sise kao tetrapak pa one male su od pola litra,a one vece od litar.
jedno znam iz iskustva,da mi se s brojem dojene djece trajno povecao i broj grudnjaka.
i usprkos gravitaciji-ne vise!
dakle za povecati sise ne bacajte lovu na silikone nego dojite vase bebace sto duze
kao sto su mene uvjeravali da se ne moze dojiti s malim sisama.
neki misle da su sise kao tetrapak pa one male su od pola litra,a one vece od litar.
jedno znam iz iskustva,da mi se s brojem dojene djece trajno povecao i broj grudnjaka.
i usprkos gravitaciji-ne vise!
dakle za povecati sise ne bacajte lovu na silikone nego dojite vase bebace sto duze
daješ mi nadu, sad su opet na predtrudničkoj "veličini" a još dojimo.
...i bez prestanka, jel da?
makar nema veze što sam dijete rodila u 28-oj
Leni svaka čast, baš si me slatko nasmijala. I slažem se
...i bez prestanka, jel da?
makar nema veze što sam dijete rodila u 28-oj
pepita,
manal, ništa ako ne budu poslije dojenja kakve želimo uvijek postoji izbor plastičnjaka
Pa kad cure mogu stavljati silikone zbog "izgleda", što osobno podržavam u potpunosti ako nekog usrećuje, onda možemo i mi posjetiti plastičara s obješenim grudima. Bar mi imamo razlog za to
Mogla sam izdvojiti još par citata koji ukazuju na ono što mene osobito smeta....
A to je što mislim da puno žena odustaje od dojenja zbog te fame o gladi i debljini tj. težini djeteta.
Kao da je cilj hranjenja bebe ( vjerojatno evolucijski negdje zapisano u našim staničicama, a i predanjem a koljena na koljeno od razdoblja stvarne gladi i štednje hrane) napucat je da bude ko praščić koji se budi malo ili uopće ne po noći....
I te tablice težine.... radi profita.
To je TEROR.
Znam kako sam se s N frustrirano osjećala kad bi me pitali - aha, samo dojiš....zato je tako tanka, .....ili- kad ces poceti davati dohranu...
S R nitko nis ne pita jer je on okruglastiji, iako su slični prirasti težine...
Uglavnom, moja je poanta da bi trebalo udarit na tu sliku debljeg djeteta kao izrazito poželjnu i jedinu socijalno prihvatljivu i istaknuti da je to jednako nasilje kao propagirati ženama da većinu života dok su menstrualno u funkciji imaju težinu tinejdžerki...
(Opet profit!)
Naravno, ne stajem u ničiju obranu, meni je ok i kad se doji do 5 g, i kad se ne doji, jer ne možeš nikog prisilit na ništa. Ako bi žena to osjećala kao žrtvu, i bila frustrirana, pod stresom, bolje da ne doji, već sa ljubavlju da bočicu.
Ili to neke od dojilja (i ja dojim) cijelo vrijeme kalkuliraju svoju žrtvu, pa ih to odustajanje drugih živcira...
Čisto primjećujem, nekad mi se čini da to "njušim"....
Imam bebu od 6 mjeseci...mučili smo se sa dojenjem skoro dva mjeseca,ali svi problemi su iza nas-bar sam ja tako mislila
Prvo dijete sam dojila 22 mjeseca, nije mi nikada palo na pamet da neću moći dojiti, da mi je mlijeko slabo ili da ga nema dovoljno. Dobivao je i adaptirano, 1-2 flašice na dan jer je puno bljuckao, po cijele obroke pa sam mu dodavala (savjet pedice). Sad znam da nisam trebala, ali onda je bilo to tako. Osim početnih problema, ragade i prepunjenost, sve je dalje teklo bez ijednog problema. Niti jedna upala, niti jedna kvržica, nikakve gljivice, ugrizi niti ništa.
Onda je došlo drugo dijete i nije mi ni palo na pamet da bi moglo biti problema. Počelo je jakom boli odmah u rodilištu, mali nema istinkt sisanja prvih par dana, mlijeka previše, prva temp., 3. dan navečer mali počne sisati ali prejako stišće bradavicu. Doslovno je gnječi. Ima sindrom stiskanja. Boli sve više, ne prestaje ni nakon 2 tjedna. Pojavi se prva kvržica i saznajem da imam soor. Dobivam i prve ragade i to stravične veličine :shock: ...
Uglavnom, soor sam liječila 6 mjeseci, do sada sam 5 puta imala mastitis, jednom sam bila i na antibiotiku, ragade su prošle negdje sa 2 mjeseca, grice, štipa... E da, blisteri su mi bili skoro pa dio inventara na cici
Prošla sam sve i svašta! Plakala prva 3 i pol mjeseca ko kišna godina svaki podoj, a do 6. mjeseca me iako manje, ali i dalje bolio svaki podoj. Pila ljekove za soor 3 mjeseca, bila na strogoj dijeti i smršavila 7 kg (opet zbog soora). E da, imala sam i puknuće kapilare pa je malac popio brdo krvi i zbog moje panike završili u bolnici.
Sad će proći prva godina i ja još uvijek dojim. Ne pada mi na pamet prestati. Kad me netko pita do kada mislim dojiti ja jednostavno odgovorim "dok ne krene u školu!" Time im začepim usta
I onda kad čujem nekoga da mi kaže da nije mogla dojiti jer ju je boljelo, ili nije imala dobro mlijeko, ili slične "sitnice" ja poludim.
Dojenje zna biti jaaaaaaaako teško, bolno i naporno ali se isplati svaka suza, svako stiskanje zubi i svaka patnja.
Roditeljstvo općenito nije lako, bolno je, teško, komplicirano, naporno ali nesmijemo nikada odustati. U ničemu. Svaki mali trud se isplati.
Tuntun, a nema terapija koja se može primjenjivati s dojenjem?
E sad, nije mi namjera svađati se, jer naš stav o dojenju je isti....
I s N i s R dojenje nije bilo, odn. nije pjesma. R i sad siše ležećki u mraku i to je to, a nijedno dojenje nije preskočio, dakle tada smo doma. Znači nema šetnjice i dojenja vani, dojenja kod prije. On hoće dom, i ništa ne pije na bočicu.
Moja poanta je da sam to ja, ono što si ti napisala si ti, ali otkud nam pravo zbog toga sto smo se mi "pomučile" da osuđujemo druge koje to nisu imale snage (ili htijenja)... Pa životi su nam, stavovi, sposobnost trpljenja, vrijednosti i podrška okoline različiti, čak i u slučaju jednake informiranosti.
Mislim da nas to ne čini boljim majkama...
Možda netko tko nije dojio će djetetu u ovim prvim godinama, a i adolescentskim, biti daleko bolji roditelj od mene, davati djetetu taman ono što mu treba....
Sa djecom je neizvjesan ishod, mislim bitna je ljubav, ali nikad zapravo ne znaš što tvoji postupci danas donose djetetu sutra u njegovom odr. životu...
Ma sad sam se raspisala, ali grozna mi je ta dojiljska "majčinska nadmoć " i uspoređivanje.
I da - ja nekad posustanem i odustanem (ne u dojenju, čak i desetak+ puta noćas
tandina, jako lijepo pišeš
baš sam se i ja htjela osvrnuti na taj dio.
Moja poanta je da sam to ja, ono što si ti napisala si ti, ali otkud nam pravo zbog toga sto smo se mi "pomučile" da osuđujemo druge koje to nisu imale snage (ili htijenja)... Pa životi su nam, stavovi, sposobnost trpljenja, vrijednosti i podrška okoline različiti, čak i u slučaju jednake informiranosti.
Mislim da nas to ne čini boljim majkama...
svakome je njegov križ najteži.
dok čitam ove probleme koje je pliska opisala ili neke druge o kojima pišu mame na pdfu problemi s dojenjem, pomislim, ma ja bih već 100 puta odustala, svaka im čast. a za neke koje su odustale zbog neke (po meni) sitnice, pomislim, pa mogla se još malo potruditi.
ali nisam ja u njihovoj koži.
i znam da ću se jednom boriti i rukama i nogama da dojim svoje dijete, ako se budem trebala boriti. i da ću uz sebe imati svo znanje koje sam upila s ovih stranica (i broj sos telefona) zbog kojeg ću znati zašto ustrajem i ne odustajem.
a ako i odustanem, to će opet biti samo moja odluka.
Imam frendica ko u priči koje mi pričaju bajke o tome zašto nisu dojile,ali primjetila sam da su glavno ulogu odigrale nihove majke koje nisu njih dojile...vidim ja po svojoj mami(dojila me 1 tj.nakon čega je završila u bolnici)koja mi je visila nad glavom "joj,kaj nije gladan,kaj se najel,kaj nije žedan...ja mislim da je on gladan,daj mu flašicu bude bolje spaval,kak je tak mršav itd...(sa 5 mj je imao 7 kg,u mjesec dana nakon poroda natukao je 1125g,isto i sljedeči mj...)zbudil se...gibam,nastavim dr.put
Probali smo,nije uspjelo-tvrdokorna beštija
Meni nije bila namjera nikoga osuđivati,samo sam se htjela požaliti,jer mi je teško kada vidim kako se lako odustaje-vjerojatno je to zbog moje situacijei moje želje za dojenjem...
Ja mislim da se još uvijek radi o nedovoljnoj edukaciji majki i općenito okoline!
I sama sam tu edukaciju izostavila smatrajući dojenje jednostavnom i prirodnomstvari,koja se sama po sebi podrazumijeva,međutim ni slutila nisam da nije uvijek tako jednostavno-no ponovila bih sve opet jer znam da se isplatilo kada vidim svoju bebu kako mi svaki puta vrati smiješkom i zadovoljstvom...
Ovo mogu samo potpisati i to od riječi do riječi.
... ali otkud nam pravo zbog toga sto smo se mi "pomučile" da osuđujemo druge koje to nisu imale snage (ili htijenja)... Pa životi su nam, stavovi, sposobnost trpljenja, vrijednosti i podrška okoline različiti, čak i u slučaju jednake informiranosti.
Mislim da nas to ne čini boljim majkama...
Možda netko tko nije dojio će djetetu u ovim prvim godinama, a i adolescentskim, biti daleko bolji roditelj od mene, davati djetetu taman ono što mu treba....
Sa djecom je neizvjesan ishod, mislim bitna je ljubav, ali nikad zapravo ne znaš što tvoji postupci danas donose djetetu sutra u njegovom odr. životu...
Ma sad sam se raspisala, ali grozna mi je ta dojiljska "majčinska nadmoć " i uspoređivanje.
Osim toga, uvjerena sam da svaka mama čini ono za što misli da je najbolje za njeno dijete i da je jako malo onih koje nisu dojile zato što im se nije dalo zafrkavati s tim. Isto tako mislim da je od parole "dojenje je dobro za moje dijete", do trenutka kad u to zaista misliš dalek put. A na tom putu ti je, osim prave informacije u pravo vrijeme, prije svega potrebna iskrena podrška nekog tko u tu rečenicu doista vjeruje. Takvih je, nažalost, u našoj svakodnevici malo. Meni je naime upavo taj, psihološki aspekt i podrška koju sam dobila na SOS-u bila ključna. Naime, usprkos činjenici da sam na portalu i forumu proučila sve dostupno o dojenju, ključni klik u mojoj glavi dogodio se nakon famozne rečenice koja je dopirala s druge strane žice.» Ja mislim da vi radite sve kako treba...»
I zato mislim da nije fer osjećati se «nadmajkom» (nemojte me krivo shvatiti) zato što sam ja teškoće s dojenjem uspijela riješiti, a neka druga mama zbog spleta različitih okolnosti to nije uspjela. Možda će ta druga mama neke druge probleme roditeljstva, kao što kaže Tandina, hendlati puno bolje od mene.
Mislim da ljudima treba pristupati tako da poštuješ različitosti i da si spreman iskreno pomoći ukoliko te netko pomoć traži.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom