o ne dojenju

[Lu]

evo mislim si danas, ne zelim ogovarat isl pa necu u detalje ali kako je to cudno da si neko u glavi zacrta da ˝nece moc dojit˝ jos prije nego rodi. i onda rodi i u rodilistu sve super a za tri dana dodje doma i opa! umjetno mlijeko se ˝slucajno˝ naslo u kredencu. i sad tu krecu raznovrsne ˝objektivne poteskoce˝. izgubis grlo objasnjavajuci i potrosis tisuce kn mobitela, dajes linkove i nista! e sad to je ok da neko odluci ne dojiti jer eto postujem svacije pravo izbora, ali ono sto mene doista nervira kod toga su ta lazna opravdanja. ja ne mislim da sam super mama , i ne mislim da sve najbolje znam i da je upravo ono sta ja radim najbolje na svijetu ali mislim ako se odlucis ne dojit, onda budi dosljedan i reci ˝ok, dojenje je najbolje za bebu ali meni se ne da, mislim da nece bit bas toliko uskraceno ako je na adaptiranom i sl˝
uh sta sam se raspisala...poanta je : ako neces dojit, nemoj!! ali onda stoj iza tog stava i ne trazi lazna opravdanja!
zasto one koje ne doje a zaista nemaju nikakvih problema, uporno te hoce uvjerit da mlijeka nema, da je vodeno i sl i proglasavaju te skoro pa idiotom kad im iznosis znanstvene cinjenice.
kao da se hoce sakrit ispred same sebe??

[emily]

mozda te mame zaista vjeruju da im je mlijeko slabo, nema ga dovoljno, da je jednostavnije i bolje (ili barem isto) dati adaptirano, a beba ce rasti i uz njega kao sto bi i da je dojena

tesko je ponekad napraviti odmak, posebno ako se radi o nekom poznatom i dragom
pa se osjetimo osobno pogodjenima ako nas ne poslusaju, ne shvate (ili ne zele shvatiti) ono sto govorimo, ne fermaju nas trud i volju da pomognemo.
tad je najbolje pustiti.
dali smo informaciju, rekli da smo tu ako zatreba pomoc, a na mami je da odluci hoce li to iskoristiti

znam,sve je ovo lako reci i napisati, meni je dosta trebalo da dobijem taj odmak (hvala Djuli )

[blondie]

Lu potpuno se slažem s tobom i upravo o istome sam ovih dana i ja razmišljala. Naime, dvije moje frendice upravo su po definiciji to što si napisala. One kao bi dojile ali.... objema su bebači od prvog dana kad su došle dome na umjetnom. Jest da se izdajaju i rade čuda ali su i na umjetnom. Zašto? Nemaju dosta mlijeka jer su bebe rođene velike, neće ciku jel su naučile na flašicu, bla bla bla..... A jesu li se ikad potrudile ukinut sve osim cike? Nisu. Velim im ja za Rodu, ma kakvi, ništa. Pa puno je lakše zmiksat flašicu i udri brigu na veselje... svi sretni. I onda vide Lunu i njezine preslatke obrašćiće i u čudu pitaju -pa kaj je samo na cici? I ne daješ ništa osim cike? Ništa drugo cure osim puno, puno ljubavi i strpljenja

[Lu]

znam da neki vjeruju da je svejedno adaptirano ili ne i sve te ostale mitove smatraju istinitima, i ima takvih ali te cvrsto stoje iza svog uvjerenja i to mi je ok.a znam i puno takvih. one rade ono sta misle da je bolje. ali tesko mi je kad kad vidim one koje same sebi lazu,i znaju da si lazu i onda se direktno nerviraju na mene cim zinem. mozda sam ja glupa sta se uopce idem petljat u to ali zao mi kad vidim mamu jako mladu, fakultetski obrazovanu koja ima sve knjige i internet a opet.....ne znam, ne govorim to zato da bi nekome ˝solila pamet˝, niti mislim da je moje poslanje prosvjetljivat druge, al sta ja znam...
i onda mi jedna rece (nije mama) ˝niko ti ne bi vjerovao da je toliki samo od tvog mlijeka˝ kao da mu potajno dajem spek i luk a okolo pricam da dojim!
nisam nikada bila u dilemi hocu li dojiti ili ne, ali da sam odlucila da necu onda bih iza tog stava stala i to bi branila isto kao sto stojim iza toga da je dojenje najbolji moguci nacin othranjivanja djeteta.

[tweety]

Lu, a zasto uopce trazis da ti objasnjavaju zasto ne doje.
dala si im informaciju o dojenju i to je po meni dovoljno.
meni je zaista tuzno kad vidim da neka meni draga prijateljica ne doji, a mogla bi, ali ne dovodim tu osobu u situaciju da mi mora objasnjavati zasto ne doji.
mene je jedino zivciralo sto sam pet mjeseci (dok sam bila kod roditelja na krku) morala do iznemoglosti objasnjavati zasto Frana samo dojim.Nebi mi to islo na zivce da nisam to morala objasnjavati stalno istim osobama, ali ovako kad bi istu informaciju izgovarala na svakom ispijanju kavice, to vise nebi bilo upoznavanje ekipe sa cinjenicama vec maltretiranje i grecevito branjenje svog stava o dojenju.

[babyblue]

Joj, cure, ali znate i same koliko je naporno dojiti. Pogotovo prvih dana. Ja sam imala "prst na bocici" vec nekoliko puta do sada. A onda bih te iste prste prebacila na telefon, popricala s Rodicama i nastavila s dojenjem . Sjetila sam se usput rijeci pedijatrice mojeg prvog djeteta. Kada sam je nazvala (jer je malac imao grceve, a ja "pametna" mislila da je gladan) rekla mi je: "Dajte mu bocicu, pa cete tek vidjeti sto su grcevi." Ako se nema podrska okoline, a za mene je tu jedini bitan bebacev tata, onda stvari postaju jos teze. Elem, donekle razumijem te cure. Iako ne opravdavam niti odobravam to sto cine.

[Fortuna]

sve dok ne bude svakidasnja slika da se susrecu mame koje javno doje i dok to ne prodje u naviku i svakidasnjicu stanje se nece puno promjeniti.
u kulturama di se doje djeca javno to je sasvim normalno, o tome se otovreno prica, zene prihvataju pomoc a i sigurne su u same sebe da mogu svojim tjelom prehraniti svoje dite.
u kulturama di smo i same odrasle na bocicu, di smo se svaki dan susrecali sa njom dok smo bile male i vjezbale kako cemo davati hranu djeci, do crtanih filmova i naravno svih oko nas price o dojenju i da mozes svojim tjelom prehraniti dite zvuci kao preseravanje osoba koje misle da nakon sta su procitale dosta knjiga su popile pamet svita.
i nasem coviku je tesko to uvalit u glavu jer ne zeli pomoc vec se oslanja na ono sta zna i sta je vidila da svi oko nje godinama koriste...... bocicu i mliko i na taj nacin ima neku kontrolu nad bebinom hranom tj vidi koliko je ona pojela a opravdanje ce uvik bit da je i sama na tome odrasla pa sta joj fali i slicno.
najvaznije je sta vise zena upoznati sa dojenjem i da su sposobne za to a poslije je na njima da izaberu sta ce davati svom ditetu, ti si svoje obavila i ne trebas se ni ljutiti ni biti zalosna.

[JaMajka]

Joj, cure, ali znate i same koliko je naporno dojiti. Pogotovo prvih dana.

Naporno :? !??
Početničke muke brzo prođu, a meni bi se bilo puno napornije ustajati po noći i raditi bočice nego dijete privinuti uz sebe. Mislim da je velikim dijelom upravo u tome stvar - dojiti je "naporno" i "gnjavaža" :/ . Lakše je uzeti 2 dl vode i 2 žlice mlijeka u prahu, smućkati i uvaliti bebi u usta. A često se osloboditi i tog napora pa uvaliti bočicu tati, baki i sl. .

[apricot]

. Sjetila sam se usput rijeci pedijatrice mojeg prvog djeteta. Kada sam je nazvala (jer je malac imao grceve, a ja "pametna" mislila da je gladan) rekla mi je: "Dajte mu bocicu, pa cete tek vidjeti sto su grcevi."

Bravo za pametnu pedijatricu!

I, potpisujem da je na početku jako teško - tu su volja i podrška najvažniji.
I Rodin SOS, naravno!

[Matilda]

Ja sam jednom vidjela u ljekarni trudnicu (po trbuhu se vidjelo da je pred porodom) koja je stajala ispred police s adaptiranim i dvoumila se koje će kupiti.

To mi je bilo malo Mislim, meni nije bilo ni na kraj pameti da u pripremu za bebu stavim na popis i adaptirano. Nisam na njega ni pomislila, nit sam znala išta o njima.

meni bi se bilo puno napornije ustajati po noći i raditi bočice nego dijete privinuti uz sebe.

Pa to sam napisala na onom topicu zašto dojite...Iz LIJENOSTI...na stranu činjenice o dobtobitima dojenja, ovo je jedan dobar dio...nema tog boga koji bi mene natjerao da se uz cicu koja je na raspolaganju dižem tri puta po noći i ubijem minimalno 15min na mućkanje, porvjeravanje temperature...

[Lu]

nije da na kavama maltretiram o dojenju,zapravo nisam curku ni vidila jer je dosla prije dva dana ali mi je krivo jer je iz rodilista javila kako je super i kako super doji i nakon tri dana gotovo, nemam bas puno sa kim ni pricat o tome jer moje frendice jos nemaju djecu (90% njih), zapravo malo se o tome uopce tu i govori. znam samo do sada tri mame koje doje, ali glup mi je stav da beba ˝sa tri mjeseca sama trazi nove okuse˝.
kuzim kad neko rece da je dojenje naporno, imala sam mastitis i krvave bradavice i cinilo mi se da nikad nece to dojenje krenut kako treba i sve sam si govorila ajde bar tri mjeseca izdrzi, sad dojim pet i nesto malo mjeseci i ne pada mi na pamet prestat. i ok briga me zasto druge mame ne doje.

[mamma Juanita]

[I, potpisujem da je na početku jako teško - tu su volja i podrška najvažniji.
I Rodin SOS, naravno!

potpisujem ovo za pocetak, ALI steta sto premalo mama u iskusenju je svjesno da je dojenje nakon pocetnih problema daleko najpraticnije i najjednostvnije.
nema bocica, pranja, iskuhavanja, kupovanja formule, muckanja, nocnog ustajanja, trazenja di ces smuckat kad si van kuce, itd.
ja bi im to navela kao svjetlo na kraju tunela .
i stoput potcrtala da adaptirano nikako nije "mozda jednako dobro", jer nije ni blizu, niti za zastitu od infekcija, probavnih smetnji, alergija, junejmit.

ali sam se i ja na vlastitom primjeru vec par puta uvjerila da ako ti je u pitanju neko blizak ipak treba zadrzat odmak, pa onda obicno ishvalim SOS telefon kao zaista kompetentan izvor, eventualno probam dat koji savjet, ali je vazno da se ta bliska osoba ne osjeti napadnutom niti krivom jer tad tesko da cete joj pomoci.

ali one koje zaista zele dojiti uglavnom i uspiju.
uvijek mi je najjaci primjer moja frendica kojoj su u Petrovoj zeznuli dojenje jer je zbog nekih komplikacija s bubrezima nakon poroda ostala tamo nekih 10ak dana, a bebi su gurali bocicu pa je vrlo brzo pocela odbijat dojku.
ona je toliko zbog toga bila tuzna i tako je silno htjela dojit, da nema sto nije pokusavala.
na kraju je nabavila onu sisaljku cija se cjevcica prikaci na dojku, tako da beba pije adaptirano iz toga umjesto iz bocice, a istovremeno stimulira dojku, tj. proizvodnju maminog mlijeka.
ona je na taj vrlo tezak nacin kombinirano hranila svoju bebu citavih 8 mjeseci :shock: :D .
nije se dala ni odustajala, znala mi je reci da cak ako beba izvuce svega par kapi joj puno emocionalno znaci taj kontakt koze na kozu i da bi se i samo zbog toga trudila to odrzat.
ha, sto je volja :D !

i slazem se s Fortunom o pojimanju dojenja u nasem drustvu gdje se zaboravilo zasto sluze cice .

[Vrijeska]

ALI steta sto premalo mama u iskusenju je svjesno da je dojenje nakon pocetnih problema daleko najpraticnije i najjednostvnije.
nema bocica, pranja, iskuhavanja, kupovanja formule, muckanja, nocnog ustajanja, trazenja di ces smuckat kad si van kuce, itd.
ja bi im to navela kao svjetlo na kraju tunela .
i stoput potcrtala da adaptirano nikako nije "mozda jednako dobro", jer nije ni blizu, niti za zastitu od infekcija, probavnih smetnji, alergija, junejmit.

a tek koliko se novaca uštedi 8)

Godišnji izračun je čini mi se oko 10000Kn.
Jesam li u pravu?

Mislim da će još dugo proći dok dojenje postane prva opcija, a da će se adaptirano davati samo u slučaju velike potrebe ...

Ja imam primjer: trudnica, tek nekih dva mjeseca.
Susreli smo se kod zajedničkih prijatelja koji imaju dijete od 6 mjeseci - naravno dojeno samo prvi mjesec jer je eto mama uvjerila sve oko sebe i samu sebe da nema više mlijeka (a razlog je bio taj što se njoj prohtjelo malo šetati i ostavljati dijete s bakama itd.)
i ja koja već 20 mj dajem na zahtjev.
Koga je širom otvorenih očiju slušala ta buduća majka?!?
Eh, pa nije mene. Upijala je informacije o bočicama, grijačima, sterilizatorima itd. itd.
Ja sam dala infromaciju i podršku, ali vidjela sam da ukoliko nastavim s raspravom borilabih se s vjetrenjačama.
Oni koji su tako odlučili, teško ih je promijeniti sa svim mogućim argumentima. No ti isti se žale kako im je naporno dizanje po noći, slijede knjigu "Svako dijete može naučiti spavati", kako ih bole leđa, dijete spava na jastuku (bez uvrede, ikome, molim), sjedi sa 3,5 mjeseci, jede špek i luk sa 6 itd.itd. S takvim je "uzalud vam trud svirači".
Ne treba se živcirati. Ja se samo smješkam na sve te gluposti.

[happy mummy]

vrijeska, dobro si to sve napisala. zaista je sve to "uzalud vam trud sviraci", no mene ipak svaki put zasmeta kad mi jedna poznanica koja je dojila 12 dana jer joj je mlijeko bilo vodenasto i dijete gladno, "svira" meni kako ja radim krivo sto luciju jos uvijek dojim. njena mala je s 8 mjeseci jela govedju juhu iz kesice, pila kravlje mlijeko iz tetrapaka jer je ona veliko i napredno dijete, a ja sam kriva sto moja lucija s osam mjeseci jos uvijek slabo prihvaca drugu hranu i sika joj je zakon. samo sto mi ne kaze da je moje dijete zaostalo zbog toga. a ja (bas zato sto se radi o poznanici) nemam volje za borbu s vjetrenjacama.

[Eki]

Meni se više ne da sa nikim raspravljati o dojenju.


Svako malo čujem savjet da djetetu po noći dam vodu jer ono nije gladno, da ću se ja uništiti i završiti u bolnici (od buđenja po noći), da uništavam njega jer ne spava u komadu ..... i više mi je zlo od takvih izjava.

Mogu reći da je meni sada jednako teško kao i na početku, zna me bolit da je to neizdrživo (zubići rade svoje), čak mi nekada suze idu, ali ne odustajem, jer znam da on to tako voli.

Bilo je i faza kada nisam smjela proći pored njega, ni pomaziti ga, on bi odmah tražio siku.

[spooky]

Ja sam se prestala nervirati... meni samo ponekad dignu tlak komentari poput:
- Kaj još dojiš pa već je velika i ne treba joj više tvoje mlijeko?
- Nemoj davati cicu svaki put kad traži jer ti bude razvukla bradavice! :shock:
- I ne daješ joj vodu pa dehidrirat će! :shock:
- Trebaš je odviknuti od cice jer će uskoro u jaslice! :shock:

Kad mi tak dignu tlak, odem na RODIN FORUM i osjećam se super!

[Eki]

- Kaj još dojiš pa već je velika i ne treba joj više tvoje mlijeko?
- Nemoj davati cicu svaki put kad traži jer ti bude razvukla bradavice! :shock:
-- Trebaš je odviknuti od cice jer će uskoro u jaslice! :shock:

Ajmeee, koji komentari, baš sam se nasmijala.

A to bi trebalo biti žalosno.

[Oriana]

Nikad se ne mijesam previse. Pokusala sam par svojih frendica nagovoriti da malo procitaju o prednostima dojenja, dala im broj Rodinog telefona za pomoc. One nisu prihvatile, ja nisam insistirala.
Jedino su shvatile koliko sam ja u 9 mjeseci ustedila novaca. I onda mi kazu blago tebi :/ :/
Od kako Joco ne siki, potrosimo mjesecno oko 5 kutija ****-a (znaci cca 200 kn). s time da on pije samo ujutro i navecer po 2,5 dcl. Ta jedna kutija ode da niste trepnuli. Ne smije se stediti, nego bas odmjeriti kako treba.
Primjetila sam da mi se Joco sav zapuse i napuse nakon tog obroka. Kad se uspavljuje, prvih pola sata se vrti, udara nogicama po kinderbetu, kao da ga to tiska u zelucicu Dok je sisao nikad nije bilo takvih problema.

[gloria]

E kad bi makar mogla i bebu i muza dojit do kraja zivota nebih morala rucak kuhat!

Vjerujem da je nekome gnjavaza..neznam..u nasem slucaju prva klopica je pala 20 min po rodjenju..bez ikakve frke..kao da je znala kako i sta treba..sama.Komunikaciju smo odmah uspostavili,tocno znam kad je gladna.I to je fakat najjednostvniji i najbrzi nacin da nahranis bebu..i u toku noci..netrebas ustajat,ici u kuhinju,muckat,grijat...dok beba vristi...Samo je njezno uzmes sebi,repetiras sisu i juris!I sve to lezeci!Ma milina!

[gloria]

E da!A nema ni prljavog sudja nakon rucka!

[kloklo]

E kad bi makar mogla i bebu i muza dojit do kraja zivota nebih morala rucak kuhat!

[ninet]

Gloria, cestitam na stavu....kod tebe ni traga baby bluesa....cuj "repetiras sisu"...

[Lu]

nije meni bio cilj dizat hajku na one koji ne doje, zaista smatram da je to stvar izbora svake pojedine osobe. samo sam htjela prokomentirat one koje traze opravdanja same sebi (jer ne provodim ja policijska ispitivanja doji li ko ili ne, samo recem sta znam o dojenju onome koga to zanima). pa tako rece zena u petom mjesecu trudnoce ˝ja planiram dojit ali ZNAM DA CU SA DVA TRI MJESECA OSTAT BEZ MLIJEKA˝ ili ˝DAVAT CU BOCICU PAR DANA DA SE ODMORIM PA CU NASTAVIT SA DOJENJEM˝.
pa mi to bude glupo. ja bih si rekla ¨necu dojit i to je to˝.

[spooky]

Ja ne kužim kaj to znači odmoriti se od dojenja :?
Mislim, svaki početak je težak ... i Pia je znala cijeli dan biti na cici, imala je grčeve kad sam ja pila kravlje mlijeko ili jela zelenu salatu, ali nije mi bilo teško izbaciti to na neko vrijeme iz prehrane ( inače sam strastveni obožavatelj zelene salate, a bez mlijeka ne mogu zamisliti dan ), pekle su me bradavice jer su me napale gljivice, ali bez obzira na to , meni dojenje nije bilo teško!

[spooky]

Mislim da je najveći problem u tome što žene nisu dovoljno informirane o dojenju pa ih pokolebaju zablude koje se prenose s koljena na koljeno.

[ms. ivy]

točno tako. a nije žalosno što nisu informirane, nego što se mnoge ne žele ni potruditi doći do informacije. ja sam zasjela na internet čim mi je doc potvrdio trudnoću... našla rode... i eto!

[Lu]

točno tako. a nije žalosno što nisu informirane, nego što se mnoge ne žele ni potruditi doći do informacije. ja sam zasjela na internet čim mi je doc potvrdio trudnoću... našla rode... i eto!

upravo tako. a kad probas rec da se bez mlijeka ne ostaje tek tako odmah napad i sta ti znas pa vidis koliko zena nema mlijeka. zapravo sam upravo to htjela rec. kao da zele nemat mlijeka pa eto nisu one krive!

[Maja]

Cure, ja bih malo spustila loptu. Jeste li se probale zapitati ponekad zasto te mame, kako vi kazete, "lazu same sebi i vama"? Vjerujem da se te mame osjecaju jako lose kad cuju nesto kao "i mene je bolilo, i meni je bilo tesko, a ipak dojim". Ja bih se tada osjecala vjerojatno kao losa majka, jer ja, eto, nisam imala te snage da unatoc teskoci nastavim dojiti ili jer se nisam zeljela/mogla/whatever ustajati po noci/dojiti neprestano/biti 24/7 s bebom - i znaci li sad to da ja manje volim svoje dijete jer mu nisam pruzila najbolje. I mozda bih u tom slucaju postala defanzivna, a mozda bih pokusala i samu sebe i vas uvjeriti da s dojenjem nesto nije stimalo. A sve u zelji da osjetim da sam i ja, eto, napravila najbolje za moju bebu. A jesam.
Stoga bih vas molila na ovom topicu, budite blazi prema svojim prijateljicama/kumama/sestrama. Ja bih se na njihovom mjestu jako lose osjecala da ovo citam. Svatko ima svoju individualnu pricu, svatko reagira na neki nacin na svoje dijete, nitko od nas nije savrsen, ali velika vecina zeli i daje najbolje od sebe svojim bebama. Jako je puno kombiniranih faktora koji oblikuju roditelja u nama.

[anchie76]

U potpunosti se slazem s Majom...

Samo bih jos napomenula da nismo svi isti..... nekim ljudima predstavlja veci problem sjesti za kompjuter (jer ga ne znaju niti upaliti), nego sto misle da je dojenje problem.... puno njih misli da je dojenje prirodno i da se o tome nema nista za uciti... pa onda dodju do problema i pokleknu....

A sve bi to bilo drugacije da su svuda oko nas tocne informacije... da kad mama ima problema s dojenjem da se moze obratiti svakom doktoru ili patronaznoj.... da jos u trudnoci od svog ginekologa moze dobiti informacije o dojenju... itd....a to na zalost nije slucaj.... na svakom koraku su lose informacije...

A posto nismo svi isti... te mame koje ne surfaju netom, ili koje nemaju naviku kopati za informacijama nego vjeruju da ce im sistem pomoci ako budu imale problema, one nazalost nemaju puno sanse za uspjeh... I uz sve "dobronamjerne" savjete o vodenom mlijeku, o mlijeku koje nestaje, itd.... te majke, ja vjerujem, istinski vjeruju u to da je njihovo mlijeko lose ili da je dijete pocelo plakati vise i cesce traziti jer im je mlijeko pocelo nestajati... sistem im je podmetnuo nogu...

I da, postoje neke majke koje odluce dojiti, ali postoji jaaaako puno njih koje godinama poslije (ili cijeli) zivot imaju griznju savjesti kad vide majku da doji, ili se lose osjecaju sto one "nisu imale mlijeka za svoje dijete", i prizeljkuju da je to barem bilo drugacije..... Grozan je to osjecaj... i zato im se ne treba nabijati osjecaj krivnje zbog nedojenja....

Vi sve koje se educirate mozete biti ponosne na sebe, a ako se netko ne zeli educirati, to je njegov izbor, i treba ga takvog prihvatiti

[Mony]

Zbilja je u danasnje vrijeme tesko odluciti dojiti, kad smo tolko zatrpani svim i svacim na trzistu, a i raznim savjetima.
Ja zbilja ne gledam drukcije zene koje ne doje (ili nisu uopce ni pocele), ali mi ide na zivce kada ne dopustaju da im se nesto kaze o dojenju ili objasni jer misle da razlog zbog kojeg su prestale (ili nisu dojile) je doista opravdavajuci.
Primjerice, jedna mi prijateljica kaze da je prestala dojiti jer joj je njezina mala unistila bradavicu. Pa, vjerojatno kad joj bradavicu nije ugurala dublje u usta. E, a kad joj to pokusavam rec, ne da ju optuzujem, nego da mozda zna za ubuduce, ili tek tolko da zna, onda kaze: Ne, ti si to uopce ne mozes zamisliti...
Onda se ja pocinjem osjecati krivom jer ne zelim da zbog mene ona ima mozda griznju savjesti sto ipak nije dojila.
Upravo sam o tome pisala u kolumni jer me to bas izivciralo ovih dana.

kao da se hoce sakrit ispred same sebe??

I, Lu, vjerojatno je to istina!

[mina]

Evo da se javi i netko tko nije uspješan u dojenju, čini mi se da su dosad pisale samo mame koje su isključivo dojile...
Jel to samo u glavi, okolini ili stvarno postoji opravdan razlog???
Ne bih vam znala reći. Znam samo da mi na kraj pameti nije bilo da ćemo morati raditi flašice jer je to stvarno gnjavaža... i skupo...
I naravno, skoro cijelu trudnoću sam proučavala samo dojenje, položaje... I znala sam da na početku bude teško... Pročitala sam sve do čega sam došla i mislila da ću sigurno uspješno dojiti, da me ništa neće spriječiti, ni zastoji ni bolne bradavice...
Nisam imala pojma o adaptiranom mlijeku, flašicama, sterilizatorima i svemu ostalom. Mislila sam da će moje dijete biti isključivo dojeno. I nakon poroda uslijedilo je veliko razočaranje, svima u bolnici mlijeko curi, a u mene ništa, niti kapi... Rekli su mi u bolnici da to može potrajati i petnaestak dana i da neka samo pokušavam dojiti što više i izdajati... I mislila sam, bude to došlo na svoje kad dođemo doma...
I došli mi doma, cijeli dan se mučili, dijete gladno, plače, malo vuče, plače... I nakon par sati, kad više nismo znali što bi, ipak tata ode kupiti flašicu i adaptirano... I beba se najela i zaspala... Probudi se i ja opet pokušavam, dam jednu, drugu, mijenjam položaje i nakon par sati opet flašica... Nisam mogla slušati da mi dijete plače jer je gladno, vidim da mlijeko nejde, grudi skroz mekane, ništa se ne puni i zato smo počeli davati flašicu... Stvarno sam pokušavala i pokušavala, tek nakon jedno dva mjeseca je bilo skoro dovoljno. I dan danas ja pokušavam, mlijeka nešto ima ali nedovoljno za svaki obrok. Znalo se dogoditi da zbog rješavanja nekih stvari moram biti odsutna na par sati i preskočim dva-tri hranjenja ali meni se nikad grudi nisu prepunile ni mlijeko curilo... Niti sam ikad imala kvržice i zastoje... Ne mogu reći da mi je mlijeko nestalo jer jednostavno nikad nije ni došlo u dovoljnoj količini... Ne bi baš rekla da nisam bila dovoljno uporna jer nikad nismo odmah skočili s gotovom flašicom, uvijek se prije flašice mučimo i pokušavamo dok više ne mogu podnijeti plač i dok mi ne dođe da i ja plačem s njom... I ponekad ona i odbije flašicu, htjela bi ciku ali vuče i plače... i na kraju ipak flašica... Uvijek ona pojede manju količinu i nije baš svaki obrok na flašici, u stvari nemamo mi raspored ni ne gledamo na sat pa sad je vrijeme ručka ili večere... Uvijek jede kad hoće i koliko hoće... I uvijek prvo ciku... Osim u zadnje vrijeme kad oko podneva dobije voće...
I ja se čudim mamama koje imaju mlijeka, kojima u bolnici curi i onda ono najednom nestane ili uvedu bočicu jer mlijeko im nije dovoljno hranjivo i sl... Ali kod mene to nije bio slučaj, DA GA JE BILO NIKAD NE BI IMALI FLAŠICU... i ja smatram da je dojenje nešto prelijepo i prirodno i spavamo na ciki i obožavamo ciku ali mlijeka nikad nije dovoljno da jedan dan prođe bez bar dvije flašice

Jednom smo bili na dječjem rođendanu i došla na red tema dojenje i jako sam se iznenadila kad sam shvatila da mame imaju mlijeka i zbog nekog razloga prestanu dojiti, uvode flašicu... A najviše me iznanadila jedna mama kad je rekla da je dugooo dojila. Ja pitam koliko, mislim žena će reći bar dvije godine, a žena kaže šest mjeseci...

Zato bi stvarno trebalo još puno više pisati i pričati o dojenju, održavati tečajeve, ali pišite i pričajte i o tome što kad mlijeko ne dolazi uz sav trud... Ili sam ja ipak negdje pogriješila??? Slobodno me i "špotajte" jer sam uvjerena da sam dala sve od sebe...

[anchie76]

Slobodno me i "špotajte" jer sam uvjerena da sam dala sve od sebe...

Svaka ti cast mina na ovom postu




Cure, cure... stanite na loptu (kako bi to Maja rekla )

NEMA POANTE nekoj mami ponavljati zasto nije uspjela u dojenju, vrijeme se ne moze vratiti, a jedino sto se moze napraviti je nabiti osjecaj krivnje toj majci - a vjerujte mi - to joj ne treba... i to dijete treba sretnu i zadovoljnu majku bilo ono dojeno ili ne.....

Stvari koje su bile, bile su... i takve su kakve jesu...i ako ta mama vjeruje da joj je nestalo mlijeko, OK, ona to vjeruje... nema poante da je vi sad uvjeravate da joj mlijeko nije nestalo nego je dijete imalo skok u razvoju ili sta ja znam... prekasno je za takve informacije.... i te informacije dane prekasno, samo ce joj povecati kolicinu griznje savjesti jer ce mozda i uvidjeti svoju gresku a nista nece moci napraviti da je popravi....

Jedino sto mozete napraviti je uputiti je u sljedecoj trudnoci na pravu adresu i to je to.... ako bude htjela, educirat ce se, ako ne - prihvatite to.... to je njen izbor.... nismo svi isti, i nisu nam svima granice iste.... sto je jednoj mami super tesko, drugoj se cini lako.... nemojte tako olako suditi...... ako traze informacije, recite im, no nemojte im ih nametati..... Znam, znam.. tesko je slusati o nestajanju mlijeka kad znas da ono ne moze nestati... ali nasmjesite se i nastavite dalje.... ako vas mama pita o nestajanju mlijeka - objasnite joj, ali ako vas ne pita - pustite je - NE MOZETE EDUCIRATI NEKOG TKO NE ZELI BITI EDUCIRAN - zapamtite to....

A vjerujte mi, bit ce mama koje ce htjeti nauciti od vas, koje ce vas pitati - e na takvima nemojte stediti svoje znanje, nego podijelite sto znate

[Ifigenija]

Evo jedne koja sve zeli cuti i informirati se, a nitko iz obitelji (i moje i mm )nikad nije dojio i uz par frendica - vi ste mi sve na svijetu

[lidac2004]

Cure, ja bih malo spustila loptu. Jeste li se probale zapitati ponekad zasto te mame, kako vi kazete, "lazu same sebi i vama"? Vjerujem da se te mame osjecaju jako lose kad cuju nesto kao "i mene je bolilo, i meni je bilo tesko, a ipak dojim". Ja bih se tada osjecala vjerojatno kao losa majka, jer ja, eto, nisam imala te snage da unatoc teskoci nastavim dojiti ili jer se nisam zeljela/mogla/whatever ustajati po noci/dojiti neprestano/biti 24/7 s bebom - i znaci li sad to da ja manje volim svoje dijete jer mu nisam pruzila najbolje. I mozda bih u tom slucaju postala defanzivna, a mozda bih pokusala i samu sebe i vas uvjeriti da s dojenjem nesto nije stimalo. A sve u zelji da osjetim da sam i ja, eto, napravila najbolje za moju bebu. A jesam.
Stoga bih vas molila na ovom topicu, budite blazi prema svojim prijateljicama/kumama/sestrama. Ja bih se na njihovom mjestu jako lose osjecala da ovo citam. Svatko ima svoju individualnu pricu, svatko reagira na neki nacin na svoje dijete, nitko od nas nije savrsen, ali velika vecina zeli i daje najbolje od sebe svojim bebama. Jako je puno kombiniranih faktora koji oblikuju roditelja u nama.

maja,super si to napisala......

[spooky]

Evo, pročitala sam sve ispočetka i stavrno zvuči grozno!
Moji komentari su bili više iz revolta zbog toga što drugi kritiziraju mame dojilice u smislu da rade nešto krivo, a na kraju je ispalo da ja na isti način kritiziram i osuđujem mame koje su prestale dojiti iz nekog razloga.
Ovom prilikom se želim ispričati svim mamama koje sam svojim komentarima povrijedila.

[Lu]

mozda sam dala krivi naslov topicu, opet ponavljam da nemam ama bas nista protiv onih koji ne doje, samo sam zeljela prokomentirat kako neko jednostavno i prije porodjaja odluci da nece moc dojit jer nema mlijeka a kad kazes da mlijeko ne nestaje tek tako samo sta ti oci ne iskopaju jer to ne zele cut. kao da sam je ja za jezik vukla da unaprijed tuguje jer nema mlijeka a jos se beba nije ni rodila. i onda ja ispadam kreten jer dojim pa mi kaze : mozes vec davat vocne kasice, a ja kazem znam ali pokusat cu samo dojit 6 mjeseci pa onda uvest drugu hranu a ona meni:
˝NECES VALJDA BIT OD ONIH KOJE DOJE NE ZNAM DO KAD˝ :shock: :shock: :shock:
mislim da dojenje jest nesto prirodno i prekrasno ali uopce ne optuzujem one koji ne doje, jer ja nisam planirala ni da hocu ni da necu, isto kao sto ne planiram ni koliko dugo hocu nego dojim od dana do dana pa dokle bude islo. a da nije bilo mm u prvom redu i tekstova na rodi mozda bi ja vec bila odustala.

[Lu]

zapravo nisam uopce trebala otvarat ovaj topic, jer je glupo generalizirat, osobito kad zapravo u glavi imas jedan sasvim odredjeni slucaj. ali eto kad je muz jedini s kojim mozes pricat o dojenju dodje ti tuga pa pozelis s nekim podijelit razmisljanja.
ispricavam se ako je ispalo da osudjujem mame nedojilice jer su moja razmisljanja nisu bila upucena u tom pravcu. :?

[Lu]

nisu bila upucena u tom pravcu.

[Eki]

I nakon poroda uslijedilo je veliko razočaranje, svima u bolnici mlijeko curi, a u mene ništa, niti kapi... Rekli su mi u bolnici da to može potrajati i petnaestak dana i da neka samo pokušavam dojiti što više i izdajati...

U ovome te apsolutno razumijem. Ni kod mene nije bilo ništa.


A druge dvije ženske su izdajale ko lude, špricalo je na sve strane. :D

Meni je P. doslovno stalno sikio, osim kada sam išla na wc i na tuširanje.

Mina, dala si sve od sebe!

[anlan]

drago mi je za svaku majku koja doji, ali mi ipak nije jasno čemu takve žestoke reakcije, zar zaista mislite da one kojima je to upućeno dolaze na ovaj podforum. Ja sam došla na ovaj forum i obilazim ga još uvijek tražeći odgovore na pitanje zašto mi nije uspjelo i iako je sada gotovo, a imala sam veliku volju i doma mi nije na pamet bilo nabaviti adaptirano.
Žalosno je da neke od cura tako jako osuđuju one koje ne doje bez obzira koji su im razlozi. Možda prave razloge ne možete niti saznati. Zar su one i njihova djeca manje vrijedna, zar su one manje majke od onih koje doje? Znam da je većini vas bilo teško uspostaviti dojenje i da ste sada na to jako ponosne što je normalno, ali možda ipak ne znate koliko je teško nekom drugom bilo jer kako je i porod individualan tako je i dojenje. samo ću ja znati kako sam se osjećala i kako se još uvijek osjećam.
A osim sebe krivim i totalno nezainteresirano osoblje rodilišta i nedostatak stvarne volje da se pomogne unatoč tome što su svim stručnjacima puna usta prednosti o dojenju, izgleda da je to ipak samo za slikanje za TV i novine. Drugi put ako ću rađati, a zbog ovih pomiješanih osjećaja nakon poroda koji mi je najljepši događaj u životu ne znam hoću li, izgleda da ću morati do Slovenije gdje je patronažna s mojom frendicom provela cijeli dan u pokušaju da doji. Meni je moja mom mužu, dok sam ja pokušavala staviti bebu na sisu, davala upute kako smućkati bočicu.
P.S. A i nije mi jasno da vas netko krivo gleda jer dojite, iz moje perspektive većina krivo gleda one žene koje ne doje, od pedijatrice do žene u kemijskoj čistioni koja je na moj odgovor da ne dojim samo zavrtila glavom pogledavši me sažalno kao, a vidi jadnice, jadno li joj dijete. Prema tome :?

[NatasaM...]

A i nije mi jasno da vas netko krivo gleda jer dojite, iz moje perspektive većina krivo gleda one žene koje ne doje

Bas smo pricale ja i prijateljica: ja dojim 3 godine, ona je dojila 3 tjedna, a obje imamo isti osjecaj - da ljudi misle da nista nismo dobro napravile.

Meni se cini da uvijek netko nekoga krivo gleda. Pretpostavljam da je to normalno. Bitno je samo ne dopustiti da ti to smeta.

[Mony]

Mislim da nitko nikoga nije uvrijedio - ovo je vise bilo prakticki polemiziranje o pogledima na dojenje i dojilje.

I slazem se sa Spooky:

Moji komentari su bili više iz revolta zbog toga što drugi kritiziraju mame dojilice u smislu da rade nešto krivo

Pa cure koje niste dojile - bez uvrede, jer je nije ni bilo

Moja iskustva s dojenjem su jako traumaticna. Marka sam uspjela dojiti (naravno u kombinaciji s flasicom na inzistiranje patronazne) cak(!) tri mjeseca, a onda sam jednostavno pokleknula pod pritiskom starijih (“Vidis da se stalno dere, sigurno je gladan”, “Nemas ti ni dovoljno mlijeka, niti ti je ono dovoljno jako za njega”, “Pa i ti si se odhranila na flasici i nis ti ne fali”, “Ja sam rodila dvoje djece, valjda ja znam…”). S Magdalenom sam jos odavno u trudnoci odlucila da cu ignorirati sve komentare, napraviti po svome i niti ne pomisliti na flasicu cak ni u najkriznijim trenucima. I sto se dogodilo - dojila sam ju kad god bi zaplakala, znala mi je biti na prsima i po par sati. Prvih tjedan dana sam imala velikih problema s pronalazenjem pravilnog polozaja, sto je za posljedicu imalo skoro unistene bradavica, izuzetno bolne podoje, ali nisam odustajala. Konacno smo se nasle, prestalo je boljeti i sve je izgledalo vrlo obecavajuce. A onda je pocelo…nakon svakog podoja ona bi 10-tak minuta zadrijemala, a onda je pocelo urlanje i vristanje uz strasno kruljenje u crijevima, sto smo pripisali prvim grcevima. Iz dana u dan je bivalo sve gore - sve je vise vristala, a sve manje sisala, no ja ni dalje nisam zeljela ni cuti za flasicu, histerizirala sam po kuci kako “moje dijete nece jesti umjetno mlijeko!” Izbacila sam iz prehrane sve sto bi moglo biti uzrokom grceva, na mlijecne proizvode nisam niti pomisljala (iako ih obozavam i tesko da mogu zamisliti jedan dan bez mlijeka, sira, jogurta…), pila sam najmanje tri litre tekucine (vode, caja od kamilice ili komoraca), jela sam sve kuhano, puno juhica…A Magdalena je naocigled kopnila… Na prvoj kontroli s mjesec dana imala je tocno 550g MANJE nego na porodu. Naravno, odmah je savjetovana dohrana adaptiranim, no i dalje sam uporno odbijala flasicu. Pokusali smo sa svime – od strcanja medicinskom spricom u kraj usana dok beba sisa, preko zlicice i salice, pa sve do gumenih cijevcica spojenih s najlonskom vrecicom, koje se nalijepe na bradavicu…a ona je i dalje vristala i vristala, a ja zajedno s njom…sve dok jednog dana MM nije puknuo film, slozio je flasicu i uz komentar (glas razuma!):”Svaka nam cast na upornosti, ali ocito je da ovako dalje nema smisla” nahranio bebicu uz moje uzasnute proteste (da nisam bila tako iscrpljena vjerojatno bih mu je iscupala iz ruku). I tako je Magdalena slistila svoju prvu flasicu i po prvi put u vise od mjesec dana ZASPALA KO TOP! Preko noci se pretvorila u sretnu i zadovoljnu bebu, od grceva vise NIKADA nije imala niti’g’, a u sljedecih tjedan dana je dobila 1100g! A ja i dalje po noci nisam mogla spavati od jada zbog neopisive griznje savjesti i stalnog preispitivanja gdje sam pogrijesila??? Ona ce uskoro napuniti dvije godine, a ta griznja savjesti niti malo ne jenjava, dapace sa svakom majkom i bebom koje s ponosom doje u javnosti meni se srce stisne i strasno me zaboli zeludac od ocajnog osjecaja neuspjeha i nemoci! I to vjecito pitanje – u cemu je bila greska???

A da ne spominjem komentare poput:”Kako sam ja sa svojim malim cicama uspjela dojiti dvoje djece, a ti sa svojim velikim – nista!”(sveki, naravno!) I zato vas molim, nemojte biti bas tako jako strogi prema nedojilicama, svaka od nas ima neku svoju tuznu pricu o neuspjehu.

Za cca 5 tjedana trebam roditi po treci put i vec se mjesecima ne skidam s interneta i upijam sve, ali bas sve moguce informacije, dezinformacije, iskustva, savjete… I ako mi niti ovaj put ne uspije – ubit cu se!

[Mima]

Eto, dobili smo i odgovor na pitanje iz prvog posta - žene koje ne doje opravdavaju se zato što zapravo znaju da je dojenje najbolja stvar za njihovu bebu, pa osjećaju krivicu jer ne doje.

Kad god se dojenje spomene, ja imam potrebu ispričati kako je Lea bila dugo u bolnici, kako sam se ja izdajala ali je mlijeka bilo sve manje itakodalje itakodalje. Osjećaj da svom djetetu nisi pružio ono što je za njega najbolje zaista je strašan.

Ono što je na ovom topicu zaista ružno je to što se nedojenje automatski povezuje sa svekolikom nebrigom o djetetu, sa davanjem djetetu špeka i luka i slično.

[Mony]

I ako mi niti ovaj put ne uspije – ubit cu se!

Hej, curke - nemojte pretjerivati - jedino bitno je da su vam bebice zdrave i to je doista jedino bitno!!!

Sad mi je cak i malo zao sto sam se ukljucila na ovaj topic :/

[apricot]

dille, mala Mirela će cicati ko luda!
Do škole, ako bude trebalo

[anchie76]

Eto, dobili smo i odgovor na pitanje iz prvog posta - žene koje ne doje opravdavaju se zato što zapravo znaju da je dojenje najbolja stvar za njihovu bebu, pa osjećaju krivicu jer ne doje.

Upravo tako.. Izvrsno sazeto Mima .... i zbog toga sto one vec znaju da je dojenje najbolje i nisu uspjele u tome, stvarno im nije potrebno da im zena koja je uspjesna u dojenju govori kako je trebala biti upornije ili sta god vec... To ce samo povecati taj osjecaj griznje savjesti......

Live and let live


Dille

Super je da si tu na forumu! To je vec jako dobar znak da si na dobrom putu sto se dojenja tice

Pitaj nas sto god te zanima.... a i poslije poroda, mi smo tu i slobodno nas pitaj... pomoci cemo ti koliko god mozemo

[Poslid]

Moja mlada susjeda (18 g) rodila djete i imala je puno dobrog mlijeka. I onda su došle njena mama i baka i uvjerile je da djete ima grčeve (novorođenče je malo više plakalo) i da njezino lijeko NIJE KVALITETNO :/ i da nek mu da adaptirano. I kraj dojenja
Sad ona već malog od 2 mjeseca hrani na bočicu i daje mu kukuruzni griz i mali ima 7,5 kg.:shock:

Nisam se imala volje tu nešto komentirati. A baka od malog je 66-to godište. Užas.