Peterlin, upravo ovo-sto je bilo prije kokos ili jaje-mene stalno muci. Na nijedan segment ne mozes gledati izolirano jer sve je to isprepleteno i utjece jedno na drugo.
Isto tako, jedan dan mi zablista, a drugi mi se cini da je koma. Imam jednu ruznu naviku da ga stalno usporedjujem s drugima i analiziram svaki njegov pokret (ne mogu si pomoci!!!) i onda cesto i ja sama imam uspone i padove u raspolozenju, motivaciji za dalje...
U prvoj fazi sam tragala za dijagnozom (obisli smo valjda sve kaj smo mogli), a sada kad vidim da mi nitko ne moze tocno reci sto je jer se simptomi jako preklapaju i djecji je razvoj jako nepredvidiv, odustala sam od obilazenja i maltretiranja djeteta i sebe. Sada tragam za metodom rada koja ce mu najvise pomoci. Tu se jako lomim i vazem. Ali vrijeme ce pokazati... Ono sto me drzi je vjera u moje dijete i nada da cemo zajednicki uspjeti.
Cure, jos jednom puno vam hvala na svim vasim savjetima i sto ste podijelile svoje iskustvo. Nama koji smo na pocetku puno znaci kada cujemo da ovakve price imaju happy end i da se trud isplatio
sretno i vama i vasoj djecici!!!