neki dan sam se rasplakala od muke nakon tisućitog pitanja: a kamo ćeš sad sa psom kad dođe beba?
situacija je ovakva: pred dvije godine gin mi je rekao da ću imati problema kad budem htjela zatrudniti jer su mi jajnici u komi. nakon šoka i plakanja nabavili smo psa jer smo bili spremni na trećeg člana naše obitelji. i moj pas baš to i je-član obitelji. nitko mi nikad nije pružio toliko iskrene ljubavi kao on(osim roditelja) i ne pada mi na pamet da ga sad dam nekome makar morala čistiti pet puta na dan. i također jedva čekam da upozna našu bebicu jer mislim da će ju voljeti više od ikog.
drago mi je da svi mislimo isto i ako me još netko pita to isto pitanje počet ću vrištati