o ne, nisam ja nigdje rekla da su mi mace na prvom mjestu. iako ih strašno volim, ipak u mojem srčeku psi zauzimaju prvo mjesto, posebno šarplaninci
 |
|||
|
|
|||
o ne, nisam ja nigdje rekla da su mi mace na prvom mjestu. iako ih strašno volim, ipak u mojem srčeku psi zauzimaju prvo mjesto, posebno šarplaninci
mioa, imaš šarplaninca? Kakva su ti iskustva?
Meni su jako lijepi, ali i o njima kruži neka legenda da su opasni u smislu da su privrženi samo jednom čovjeku a svi ostali, pa i članovi obitelji nikad nisu sigurni kraj njega. I da takvog psa možeš držati sako ako si pastir na brdovitom Balkanu i nikog osim tebe i ovaca nema na kilometre.
Baš me zanima što ćeš odgovoriti
mogu ti samo reći balkanske urbane legende. šarplaninac je osim izvrstan radni pas i prekrasan obiteljski pas, a kakav će biti kad odraste, osim o njegovom specifičnom protektivnom karakteru, dobrim dijelom ovisi i o tome kako si ga odgojiš, no pri tome nikako ne treba zaboraviti niti se smije zaboraviti da šarplaninac nije zlatni retriver ili škotski ovčar. sa svakim psom treba radit, i poznavati barem osnove psećeg svemira općenito, treba mu pristupiti kao psu, životinji čopora koja veliku važnost polaže na hijerarhiju unutar vlastitog čopora što se naravno kasnije manifestira i prema okolini.
najbitniji period je od 2 mjeseca života do 1,5 - 2 godine. kada i ako taj period odradiš kako treba imaš predivnog pratitelja za čitav život. makar, naravno, jednog šarpaninca ne treba niti pokušati stavljati u isti koš sa njemačkim ovčarom na primjer. šarplaninac je pas koji misli svojom glavom, o tome je na koncu stoljećima ovisio život pastira i stada, kao i njegov vlastiti. naravno da ako na takvom psu od malena prakticiraš silu i nasilje, huškaš ga na sve što se miče, provociraš ga i smiješ se njegovim ispadima dok je još bezazleno štene i mladi pas, možeš biti uvjeren da sa zrelom dobi tog psa više nitko neće moći kontrolirati, pa ni ti sam. ili ga pak držiš od malih nogu zatvorenog u boksu ili negdje iza kuće bez dodira sa vanjskim svijetom, bez prijeko potrebne socijalizacije, bez odgoja. i tako eto nastaju urbane legende. neka proba svatko tako držati jedno dijete pa da vidimo u kakvog će čovjeka odrasti.
osim toga sva ta pravila vrijede za svakog psa, pa i za pudlicu, samo što ona za razliku od šarplaninca ne može nanjeti štetu takvih razmjera, koju može jedan šarplaninac.
ima dosta toga na interentu o šarcima, posebno na njemačkom i francuskom, tu su vrlo popularni i uglavnom držani kao obiteljski pasi već zadnjih 20-30 godina.
napisano je i dosta knjiga o šarplanincima.
ovdje šaljem par likova.
ako ti je slučajno disejblan java script neke stranice nećeš moći vidjeti, ali trebaš samo dolje u desnom uglu u browseru kojim survaš enejblati.
slike šarplaninaca 1 - klikni na link na stranici - Naši psi i njihovi prijatelji
(jedna odlična stranica poznate uzgajivačnice "Od srpskih planina" Marije Jovanović u Belgiji. stranica sa mnoštvo fotolabuma šaraca i sa djecom i sa drugim životinjama, reportažama, a inače stranica obiluje kvalitetnim tekstovima o šarplanincima ako te zanima opšrinije o tome kakav je šarplaninac pas. žena je inače napisala i knjigu o njima.)
slike šarplaninaca 2
(pod photoalbum, pa klik na šarplaninci)
slike šarplaninaca 3
(šarplaninci u Austriji)
e da i velika većina tih šaraca živi u kući sa svojima ljudima.
zvuči prilično logično to što pišeš, posebno ovou međuvremenu sam se ja odlučila za mješance, ali šarplaninci su mi zbilja lijepi, impresivniili ga pak držiš od malih nogu zatvorenog u boksu ili negdje iza kuće bez dodira sa vanjskim svijetom, bez prijeko potrebne socijalizacije, bez odgoja. i tako eto nastaju urbane legende. neka proba svatko tako držati jedno dijete pa da vidimo u kakvog će čovjeka odrasti.
Da sarplaninci su predivni
zapravo nije točno niti jedno niti drugo.marti_sk prvotno napisa
službeno, dakle prema FCI nomenklaturi spada u grupu 2. (pinčeri i šnauceri, molosoidne pasmine, švicarski planinski i govedarski psi), a kao zemlje porijekla se vode i Srbija i Makedonija, a službeno puno ime mu glasi Yugoslavian Shepherd Dog-Sharplaninac.
znam, to je spor koji se vodi mislim dugo vec, ali to nije bitno bitno je da su psi predivni..kao mali medvjedi...pogotovo kad su bebe
točno tako
i mi dijelimo tornjaka sa bosancima i ima još takvih xy primjera u svjetskoj kinelogiji...osim toga posebno ovakve stare pasmine vuku svoje korijene zapravo tamo negdje još iz Mezopotamije
Pozdrav svima! Molila bih Vaša mišljenja i stavove o slijedećem: imamo sina od 4 godine i čekamo bebicu krajem trećeg mjeseca. Do sada nismo imali psa ali već dva mjeseca intenzivno razmišljamo o psu kao punopravnom članu obitelji... Izabrali smo štene sibirskog samojeda koji bi nam trebao stići početkom siječnja... Pas bi bio s nama u stanu pa me zanima Vaše mišljenje o tome treba li netko tko nema iskustva s psima neposredno prije rođenja bebice nabavljati psa... Unaprijed zahvaljujem na svim odgovorima...
Nisam sigurna da je ideja baš najpametnija, ako niste vrlo strpljivi tipovi. Malo štene traži puno brige i pravi veliki cirkus po stanu, malo dijete traži svu brigu za sebe, sa samojedima nemam iskustva pa ne znam kakvog su karaktera ali ako su nekad vukli saonice, trebat će mu kretanja. Nadam se da ste se dobro pripremili na sve to zajedno i da ćete i psu posvetiti pažnju koja mu je potrebna. Ali ako se možete još predomisliti, razmislite jeste li na to zbilja spremni.Pozdrav svima! Molila bih Vaša mišljenja i stavove o slijedećem: imamo sina od 4 godine i čekamo bebicu krajem trećeg mjeseca. Do sada nismo imali psa ali već dva mjeseca intenzivno razmišljamo o psu kao punopravnom članu obitelji... Izabrali smo štene sibirskog samojeda koji bi nam trebao stići početkom siječnja... Pas bi bio s nama u stanu pa me zanima Vaše mišljenje o tome treba li netko tko nema iskustva s psima neposredno prije rođenja bebice nabavljati psa... Unaprijed zahvaljujem na svim odgovorima...
Potpisujem Pomikaki, malo štene je doslovce kao mala beba, moraš ga stalno imat na oku, trčat za njim brisat piškicu i kakicu, proči če dobrih mjesec-dva-tri dok se ne nauči, i to sve ovisi o tome koliko budete radili s njim. A vaš sin od 4 godine mislim da mu tu neče moći previše pomoč. Dosta štenaca zna plakati po noći jer ne vole biti sami, pa dosta njih svaku, ali baš svaku noć izokrenu kantu od smeča, izgrizu kauč i ostali namještaj jer im rastu zubići...masu nekih "sitnica" koje uz novorođenče mogu postat naporne. Ja bi na vašem mjestu uzela psića negdje pred ili na ljeto.
jedno veliko NE.
u 99,9% slučajeva stvar završi loše i to obično po psa. mora ga se dati jer se više ne može.
pričekajte radije da beba malo poraste, da se uhodate i da sve sjedne na svoje mjesto, a tek onda u nabavku šteneta.
štenad su također male bebe koje trebaju puno rada i odgoja. koja također prolaze period puberteta i sazrijevanja, daleko brže nego ljudi, ali prvih godinu dana do godinu i pol štene i mladi pas treba puno posvete i vremena, ako nemate iskustva još k tome i pseća školica itd....
s tim više što nikad ne možete znati, bez obzira na pasminu, da li će vaše štene biti jedno od onih zahtjevnijih ili ne. i psi imaju svoj karakter i svoje zahtjeve i prohtjeve.
štene ne zna da ne smije grickati bebicu, da ne smije režati na bebicu, da ne smije lajati na nju, da se ne smije postavljati na nju kao sebi ravnoj. to štenad ne zna. štenad ne zna da to ne smije prema odraslima, a kamoli prema maloj bebi nešto malo većoj on njega samoga. to sve štene tek treba do svoje zrelosti naučiti. a samojedi inače nisu baš mirnice, dosta su živahnog i zahtjevnog temperamenta. pa to u kombiniciji sa štenetom od tek 2 ili 3 mjeseca zna biti vrlo zahtjevno.
štene je mala zvjerčica koju tek treba socijalizirati i odgojiti.
osim toga mala štenad tek treba naučiti da se nužda vrši vani, a ne u stanu. dakle uz malu, tek rođenu bebeu i dijete od 4 godine imati još i štene koje svaka dva sata treba izvoditi izvan stana - svaki put nakon što se probudi i nakon što jede - da bi s vremenom shvatilo da se ne piški i ne kaka po kući, a toga će biti i ovako i onako, pogotovo ako još živite u zgradi, pa se popiški i npravi na stepeništu, pa u liftu, pa susjedi itd...
u svakom slučaju moj savjet - dobro, dobro promisliti i razmisliti prije jedne takve odluke u vašim okolnostima.
Ja sam se jako dvoumila a nakon ovih savjeta još i više... što se moje "bolje" polovice tiče, on je spreman na sve... šetnja prije posla, šetnja poslije posla... Ja na porodiljni krećem odmah početkom siječnja kad bi trebao psić i stići pa sam mislila da imamo dovoljno vremena za neki opći odgoj i upoznavanje do kraja trećeg mjeseca kad bi se trebala roditi bebačica... Prvih dva tjedna nakon poroda će biti i suprug kod kuće a nakon toga bi tijekom dana od 15 do 7 pa do 15 i 15 bila prepuštena sebi... Mi živimo na selu, imamo ogromnu terasu od cca 30 kvadrata, živimo u stanu na 1. katu kuće, dvorište je neograđeno tako da psa ne bih nikako mogla samog puštati van ali želim reći da nam je dvorište dostupno... Inače, nas troje smo svi pomalo kaotični tako da nam nered ne smeta (ne mislim ovdje na prljavštinu već na to da kod nas i tako stvari nikad nisu na svom mjestu)... Od Gorana i ne očekujem da u potpunosti preuzme brigu o psu ali da svakako u svemu sudjeluje što će njemu, poznajući ga, biti veliko veselje. Ovo sve govorim da malo bolje dočaram kakve uvjete imamo jer bi se iz prethodnog posta možda mogao steći dojam da živimo u malom stančiću u gradu... Informirali smo se puno, konzultirati ćemo se i s našim veterinarom ali sva iskustva su i više nego dobrodošla.
A čuj, sve ti je do toga koliko ste stvarno spremni posvetit se tome, koliko to stvarno želite i koliko imate mogučnosti.
Mm i ja isto tako idemo sa bebom živjet na selo, i imat čemo krave, koze itd. Svi govore da smo poludili ali mi idemo...pa ako stvarno želite psa, glavno ti je da znaš s čim češ se morat suočit. Al ako živite na selu, imate dvorište, taracu, i dobru volju, puuuuuuuuno ljubavi za malog popišanog štenca, onda ga uzmite. Glavno je da budete 100% sigurni u tu odluku, jer najgore je kasnije shvatiti da ne ide pa traumatizirat i sebe, i dijete i psića kad ga budete htjeli udomiti negdje.
A kako beba dolazi u 3 mjesecu (ja sam skužila da dolazi u prvom) imate vremena za kakav takav odgoj i navikavanje. Sretno
Puno ti hvala... Sretno i vama u vašim naumima... moram priznati da sam nešto i čitala o tome
prije nabavke psa uzmite u obzir i da je ponekad komplikacija za ljetovanje i zimovanje, kod nas pse uglavnom ne primaju u hotele i apartmane, ne smiju ici na javne plaze, zimi ista stvar ako idete na skijanje ili negdje. to je meni kao vlasnici psa pricinjavalo probleme cak i dok nisam imala djecu. postanes dosta ogranicen u kretanju. recimo, na trajekt mozes slobodno sa psom a u katamaranu se mora voziti u onom malom kavezu. kad god zelite negdje putovati morate ga ili voditi sa sobom (ako postoji smjestaj za njega tamo gdje idete) ili naci nekog tko ce ga cuvati.. naravno, morate imati mjesta za njega i u autu.
nisam htjela uplasiti, samo govorim iz iskustva vlasnice sto vas sve ceka. moj je isao samnom svuda, i u amsterdam s autom, uvijek na more (po zabacenim plazama, kampovima i sl.), ali imala sam ga kome ostaviti ako bi negdje morala ici bez njega.
sretno
Ja bih uzela u obzir i slijedeće: pas će imati oko 5 mj kda se rodi beba. Ukoliko budete previše obuzeti djetetom, moglo bi se dogoditi da pas u dobi od 5 do recimo 13-14mj bude više manje prepušten sam sebi, ako i ti i tm budete previše iscrpljeni od djeteta. A to je doba kad se pas najviše formira i treba se posvetiti njegovoj dresuri i socijalizaciji. Da govorimo o djetetu to bi bilo kao da dijete od 6 do 12 godina pustiš bez odgoja, a onda se čudiš kad dođe u pubertet i prestane biti slatko...
Dakle: ne kažem da ga ne uzmete, ali bih na vašem mjestu odgodila za doba kad beba bude imala bar 6 mj. Osim toga, pogotovo jer nemate iskustva s psima i imat ćete puno obaveza, a i samojed je možda malo svojeglave ćudi (prema onom što sam tu i tamo usput čitala, nisam nikad upoznala nijednog, ali ja ih svrstavam s haskijima i malamutima koji su radni psi za jako teške uvjete, i trebaju čvrstog i domnantnog gazdu) bilo bi jako dobro da od malih nogu krenete s njime u neku školu za pse, gdje bi se pas školovao pod stručnim vodstvom i imao bi redovite termine svaki tjedan za povezivanje s vlasnikom.
Drago mi je da ipak niste u stanu u gradu, jer mi se čini da taj pas zbilja nije za takav život!
ovo mi tako poznato. kud mi tu i naš šarac. ovo za hrvatsku je točno. veliki problem s psom bilo u hotel bilo privatni smještaj. a sa malo većim niti pod točkom razno, niti uz nadoplatu.
u europi, zapadnoj, gdje god smo išli još nikad nismo imali takve probleme iako se radi o telencetu od skoro 60 kg. većina hotela ne radi probleme, bili oni s 3 ili 5 zvjezdica bilo da se radi o nekom đepnom psiću ili bernardincu. bitno je da ima uredne papire od veterinara i da je se vidi da je pas njegovan vanjštinom.
nije baš tako.
postoji drastična razlika između haskija ili malamuta i samojeda.
samojedi su ipak daleko mekši i manje ozbiljniji psi. više zaigraniji i spremni na sitne, šarmantne nestašluke. i ne njima ne treba toliko čvrsta ruka i dominantni vođa kao haskiju ili malamutu ili grenladskom psu. samojedi su više veseljaci među 4 polarne pasmine koji su između ostaloga za razliku od prethodne tri prema svom karakteru i temperamentu prikladni za psa pratitelja i obiteljskog psa.
osim toga još jedna ispravka. samojedi nisu nikada korišteni za vuću saonica niti su boravili u previše surovim uvijetima niti su navikli na težak rad. korišteni su prije svega kao nadglednici jelena (namjerno ne kažem čuvari jer psi čuvari su nešto drugo po definiciji), pomoć kod lova u smislu dadiljanja ne gonjenja ili aportiranja i kao grijači kreveta.
tako da samojed je u svojoj suštini prije svega obiteljski pas, koji naravno treba odgoj kao i svako štene i zahtjevno je kao i svako štene i mladi pas, pogotovo u pubiju. ali po karakteru i temperametu nema mnogo sličnosti niti sa haskijem, niti malamutom, ili recimo sa jednim šarplanincem za koje posebno vrijdi uvijek nalgasiti radni pas, čvrsta ruka, dominanti vođa čopora.
moia, morala sam se ukljuciti i potvrditi tvoje rijeci za samojeda
ljetos sam provela 2 mjeseca sa jednim nasmijanim samojedom-stvarno im je lice nasmijano, ma odusevljena sam sa rasom pogotovo za djecu ,i za to vrijeme nisam ga cula, ne znam kakav mu je lavez
Cak ne mozete ocekivati da ce nekog "zaplasiti" ni ako to zeliteosim ako se neko ne boji samog izgleda i mozda velicine. I jos nesto, nema onaj karakteristican miris psa.
Nemam uslove i ne znam da li cu ikad ponovo imati psa (imala sam jednog divnog korgije 9 godina), ali do sad sam mislila da je retriver "The Dog", a od kad sam upoznala samojeda ne bih se mogla odluciti.
I da ne budem skroz OT, mi imamo papigicu tigricu, pustena je veci dio dana, ali mislili smo kad dodje beba da i njemu dodje zenkica, pa ce mozda on nas zanemariti, a ne mi njega (iako nam nije namjera, ali sigurno ce malo biti zapostavljen), do tada ce biti veliki momak spreman za curu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom