S obzirom da sam sva friska od poroda htjela sam se osvrnuti i na urbane legende kako je odjel pun zohara, da je sve prljavo...to nista nije istina, ni sada, kao ni 2006. kada sam prvi puta rodila.
Wc je non stop cist i uglancan, ukljucujuci i tus, lavabo..., zohara nema nigdje, mislim da sve ovisi kako se zena postavi te ako ne ocekuje da je dosla u hotel moze cak i uzivati ta tri ili 7 dana u bolnici jer se moze posvetiti bebici, vec i to puno znaci sto je beba stalno uz mamu, sestre ih odvedu samo ujutro na kupanje i to je jedinih pola sata sto je mama bez bebe, a na kraju krajeva taj odnos i je najvazniji, a ne razglabanje kako je npr. bolnicka hrana uzasna jer gdje nije, iako na kraju nitko nije u bolnici umro od gladi.
Ja mogu reci da sam bas uzivala ova tri dana, najteze mi je padala razdvojenost od starijeg sina, ali eto izdrzali smo ta tri dana, a i vidjeli smo se svaki dan tako da je i to dobro proslo.
Dakle, onako nam je kako si napravimo...mislim na vrijeme poslije poroda naravno jer porod ko porod, da boli boli, ali prezivi se.
 |
|||
Odgovori s citatom
Nikina mama prvotno napisa
Tijekom izgona babica mi je masirala međicu tako da me nisu rezali, popucala sam tek neznatno i to su poslije zašili s par šavova. Rodila sam u 13.20.
i sve u svemu ta tri dana mi je brzo prošlo i svakako će mi ostati u lijepom sjećanju.
. 
Za prvi porod sve je proteklo više nego super ...... hvala svima koji su bili uz nas 
mđtim on se držao stoički i nije pokazivao ni mrvicu nelagode. vrijeme je prolazilo, ja sam se sporo otvarala, prošlo je i onih 3-4 sata kako sam trebala roditi po procjeni dr Bobić ali ništa. u par navrata ja sam dobila jake grčeve u nogama i stopalima i skoro iščupala braunile s ruku jer sam morala ustati s kreveta da se ispravim i tada se se sestre obrušile na mene i počele vikati, no ja u svojoj polusvijesti nisam im mogla ništa reći. par puta su mi nudile patku no ja ni jednom u tih DEVET sati koliko sam ležala na stolu nisam mogla mokriti - toliko o nepotrebnom hidriranju organizma za vrijeme ležanaj u rađaoni!! napokon je došao i taj trenutak kad su me odlučili poroditi. čekali su da budem svih 10 prstiju otvorena i rekli da je sad vrijeme. mislim da je i ctg očitavao i neke usporene otkucaje bebinog srca i zbog toga je baš tada izbrano to vijeme. tu je nastupio problem jer ja nisam znala izdisati izgon. na tečaju smo učili kako da prodišemo trudove, kako da se smirimo i ja sam to sve štreberski izvježbala, ali izgon je rečeno da ne vježbamo i jednostavno sam zakazala, a prirodni instinkt mi nije dolazio. ja sam tiskala koliko sam jače mogla i to najviše kao da vršim veliku nuždu. čak je jedan dio nužde , bez obzira na klistir, izašao van. dr M. je govorio da udahnem kao kad ronim i tiskam. baš ja znam kako se diše i izdiše dok se roni u tom trenutku!!! 
uglavnom , sve se odvijalo meni i dalje u nekoj magli sve dok plavuša nije dva puta poskočila na mene i M.izletio van. ja sam joj tad bila zahvalna u neku ruku iako su me turbo bolila rebra, ali ipak je to bio kraj mojim mukama -porođajnim. mm kaže da je ekipa bila u laganoj panici dok su kratko oživljavali M. koji je ostao bez kisika i nije odmah zaplakao. mm je tad doživio neki šok i nije se usudio presjeći pupčanu vrpcu a kad su ga pitali za ime djeteta on je zanijemio 
