Upravo čitam letak - Bebini savjeti za mamu i tatu.
Jedna rečenica glasi: Pojednostavnite noćne podoje .... ne palite svjetlo i promijenite djetetu pelenu samo ako se pokakalo!
Prvi savjet koji sam čula u bolnici je bio: nikada ne dojite u mraku!
I taj savjet mislim da bismo svi trebali poslušati: dijete, posebice u početku, se zagrcava na dojci. Moja beba je nekoliko puta poplavila jer joj je previše mlijeka navrlo i ona nije mogla progutati. Morala sm ju podići, okrenuti, prodrmati. Da nisam imala svjetlo upaljeno (mislim na noćnu svjetiljku!, ne na veliko svjetlo) ne znam kao bi to završilo.
(Inače, ja otkada je dijete s nama cijelu noć imam upaljenu noćnu svjetiljku, nikada nije potpuni mrak. Ne vjerujem u one priče da će se dijete naviknuti na svjetlo pa kasnije neće htjeti spavati u mraku. A zašto bi uopće spavalo u poptunom mraku? Od kada znam za sebe u stanu mojih roditelja uvijek je bilo upaljeno neko lagano svjetlo, odškrinuta vrata od kupaonice i sl. Ili npr. kada sam u nepoznatom prostoru kao hotel ili sl. uvijek ostavim svjetlo u kupaonici - inače bih razbila glavu, udarila nogom od nešto, zar mi je to potrebno?!?)
Da se vratim na temu - mijenjanje pelena - kada se dijete nahrani, ono najčešće i zaspe. Pelena se može promijeniti djetetu u snu, možda se malo probudi, ali zaspe nakon nekoliko minuta. Mislim da dojena djeca puno više piške nego ona koja se ne doje i da bi im se pelena trebala mijenjati kada je puna, tj. jako mokra, ne čekati da se pokaka. To ionako od 3-4 mj. rijetko čini noću.
Mokra pelena može izazvati upale, stoga je bolje promijeniti.
A ako puno piške, ujutro su često bebe skroz mokre (pelene ne mogu više upiti svu tu tekućinu), što u ovim zimskim danima i nije baš ugodno - spavati mokre pidžame!