Meni su isto čudni ti komentari: zbog izgleda, zbog teškog poroda, da dijete ne mora dijeliti... ja se ne osjećam tako. Ja trenutno osjećam da moram cijelu sebe dati svom djetetu - mene uopće više skoro nema. Dijete me usrećuje i obožavam ga. Cijelo to iskustvo je jako nabijeno emocijama i iscrpljujuće. Osjećam da mi Noa to vraća svakim smješkom i da će mi vratiti još više kasnije kad bude više razumio.
Mislim da su djeca najsretnija kad su im roditelji sretni i zadovoljni i da uče o životu na našem primjeru. Svi su ljudi drugačiji. Ja bih željela, u snovima, imati mali čopor djece koje trči oko mene i zapitkuje me svašta - to mi je super! Ali ako budem osjećala da nemam dovoljno energije i vremena radije ću ostati na jednom nego da svi budu nesretni...