gubitak anđela

[sir_oliver]

u 19. tjednu sam otišla na redovan uzv i reklli su mi da srce moje bebe ne kuca već dva tjedna. nakon toga je uslijedio inducirani pobačaj i velika praznina.
na forumu sam shvatila da nisam sama i da takvih slučaja ima puno, više ili manje sličnih. želja mi je da ih objedinim jer jedno nam je zajedničko - gubitak anđela.

ne spavam kao prije, ne jedem ili pak na nervnoj bazi jedem cijeli dan. živci su mi se skratili. tuga me obuzima, više se ne smijem kao prije, puna sam boli i gorčine s tisuće neodgovorenih pitanja.
imam curu od 9 godina koja me sve više živcira i samo uz pomoć muža uspijem izgurati cijeli dan, posebno vezano za moju curicu. a ona, toliko se radovala bebi. pratila je njen razvoj po tjednima na internetu, u školi pisala pjesmice o mojoj trudnoći i bratu ili sestri.

istina da vrijeme liječi rane. malo mi je lakše. barem manje plačem, ali ovo me skroz promijenilo.
osoba sam koja se bori. sve što sam postigla uspjela sam sa svoje dvije ruke, a kasnije uz pomoć muža. život nas nije mazio. međutim, svi ti problemi su mi bili normalni. loše djetinjstvo, biti bez posla, stana, nesuglasice u braku...
ali izgubiti bebu, to mi nije normalno, na to nisam bila spremna. zato mi je ta bol sada još jača i još teže ju podnosim.
izgubila sam bitku a da nisam ni znala da se borim.

[Joe]

jako mi je tužna tvoja priča... ali nemoj protiv svoje curice, nego ispitajte zašto je beba umrla i pokušajte ponovo, i čuvaj ovo veliko dijete koje imaš, držim ti fige da vam se što prije pridruži još jedno malo

[manal]

jako mi je zao zbog tebe i izgubljene bebe... to je valjda nocna mora svake buduce mame. uopce ne znam sto bih ti mogla reci, a nisam mogla ne reagirati, jer me jako rastuzilo tvoje bolno iskustvo. iskreno se nadam da ces se uskoro bolje osjecati, da ces opet zanijeti i sretno proci trudnocu. do tada ti zelim puno snage i saljem ti puno toplih misli.

[andiko]

ajme koja tuga. Skroz te razumijem i imaš pravo. To je skroz neprirodno i ne bi se trebalo događati. Jako mi je žao. A i lagano me panika.... Nisam bila na pregledu mjesec dana :/

[a72]

Draga moja, price su nam skoro identicne,isto imam curu od, sad vec skoro 9.god, 14.11. prije dva mjeseca sam imala kiretazu u 11. sedmici,isto na redovnom pregledu su mi rekli sto i tebi,a tu trudnocu sam cekala...pa punih 6.god. Sta da ti kazem, ovo mi je prvi ciklus poslije toga, i ja se nadam da cemo opet uspjeti, a da je praznina, da je tesko, da te ne razumiju pa ni najblizi- to znam...neko kaze bice opet, neko kaze dobro je da je tako kad je vec moralo,itd,ali nista nije utjeha-samo prazne rijeci.
Nikad nisam imala problema sa linijom, a sad jedem ko luda,mislim i ja da je od nervoze.
Moja curica je isto tesko podnijela, cak mi je njena uciteljica rekla kako je "jako tuzna i sta se s njom desava?"
MM je druga prica, suti,zatvoren,ne prica o tome, hoce da me utjesi a ne zna kako. I tako...
Znam da ti je jako tesko,nadu nam daju price zena sa ovih stranica koje su poslije svega ipak uspjele doci do svojih bebica,valjda cemo i mi,nista drugo ne mogu da ti kazem, u istoj smo situaciji, ali ja znam da ne odustajem!

[lilium]

sir_oliver,
jako mi je zao, drzite se!

[Tajci24]

Jako tužna priča i jako mi je žao. Istina je da su to najveći strahovi budućih mama.Ja sam u 14tj. i strah me uopće čitati ovakve tužne priče a kamoli pomisliti da se to meni može dogoditi.
Teško je sada naći riječi utjehe,držite se i budi jaka.

[Berlin]

Nažalost znam kako se osjećaš jer i ja sam izgubila anđela.
Jednostavno moraš otugovati i nemoj da te grize savjest.
Meni nakon svega više ništa nije bilo isto.
Pokušaj......ma u stvari neznam što da pokušaš.
Trebala sam isto puno strpljenja za igranje i razgovor sa mojim djetetom, nisam se uspjela ni isplakati, ali moraš se truditi jer su nam oni neprocjenjiva sreća!
Želim ti da nađeš snage i da izdržiš!

[litala]

ne postoji na svijetu rijec koja moze utjesiti, pa ni bar malo olaksati, majci koja je izgubila dijete





budite hrabre

[uporna]

Žao mi je zbog tvog anđela

[sir_oliver]

sve ste u pravu, tu utjehe nema.
čekam nalaze pa da saznam uzrok, ako ga otkriju i poslije još oni silni brisevi.
još gore u cijeloj toj priči je što sam bila kod svoje ginekologice tjedan dana ranije i ona nije ništa skužila. doduše, obavila je vaginalni pregled, trbuh je bio na svom mjestu, ja zatvorena bez ikakvih simptoma. tko će mu ga znati.
eto, borac sam, čekam par mjeseci da se sve smiri i vrati na svoje mjesto pa ćemo opet na posao.

[mrla]

baš mi je žao jer znam otprilike kako ti je. imala sam sličnu situaciju sa prvom trudnoćom koja je završila u 10. tjednu.
tjedan ili dva prije toga sam lagano krvarila i otišla drugom ginekologu (koji mijenja mog), i dao mi je Dobroston tablete te rekao da je sve OK (a da je napravio UZV bi skužio da nije sve kako treba)
kad mi je moj ginekolog na redovnom pregledu rekao da ništa od toga, da srčeko više ne kuca jedva sam izašla iz njegove ordinacije. nikada u životu se nisam groznije osjećala. tako prazno...

uzrok je bio neki virus koji je kolao i visoka temperatura.

nekoliko mjeseci nakon toga (kad je ginić dao zeleno svjetlo) primili smo se ponovno posla. 9 mjeseci kasnije rodila se E.

držim fige da uspije sljedeći put...
pusa devetogodišnjakinji

[ZO]

žao mi je zbog anđela
nitko to ne bi smio nikad proživjeti
i ja sam izgubila anđela u 12. tjednu...ostale dvije trudnoće su otišle jako rano....

svi smo mi veliki borci, takve smo

[sandraf]

sir oliver, zao mi je

ja sam imala mors in uterus u 26. tjednu. nije bilo lako, meni je to bila prva trudnoca. ne prodje dan da se ne sjetim, nekad mi je nevjerojatno kako ne mogu pustiti da to sjecanje jednostavno "umre" u meni, al vrijeme lijeci, to stoji - iako vjerujem da ti sad mislis da je pusta fraza. samo si daj vremena, bit ce sve ok

[zhabica]

joj ja ne znam sta bi ti rekla osim da suosijecam. stvarno. imas vec jednog andjela pa nadji snagu u njoj, znam da je sad tesko ali neka ti ona bude snaga. drzi se

[sir_oliver]

kako me vaše riječi jačaju. ponekad mislim da je pravo čudo da se na jednom mjestu, kao što je ovaj forum, skupi toliko dobrih ljudi. imati riječi utjehe za nekoga koga nikad nisi upoznao - mislila sam da je to prava rijetkost

[Romeo&Julija]

sve ste u pravu, tu utjehe nema.
čekam nalaze pa da saznam uzrok, ako ga otkriju i poslije još oni silni brisevi.
još gore u cijeloj toj priči je što sam bila kod svoje ginekologice tjedan dana ranije i ona nije ništa skužila. doduše, obavila je vaginalni pregled, trbuh je bio na svom mjestu, ja zatvorena bez ikakvih simptoma. tko će mu ga znati.
eto, borac sam, čekam par mjeseci da se sve smiri i vrati na svoje mjesto pa ćemo opet na posao.

ja sam isto izgubila drugu bebu u 12 tjednu,pokušali ponovo i rodila troje djece nakon toga,a sad čekam peto i u 34 sam tjednu
Dakle,samo hrabro naprijed

[Leni]

nema riječi s kojim bi te mogla utješiti..
stvarno me rastužila tvoja priča, ne mogu to ni zamisliti ..


svu sreću ti želim za novu bebu..

[bebeto]

Sir Oliver , i sama sam izgubila 2 mala anđela ali u dosta manjoj trudnoci nego ti mada majci nije vazno koliko je beba imala tjedana jer je zavolis otkako vidiš onaj mali plusić. Teško je krenut dalje ali treba skupiti snage posebno radi curice koju imas. Ja sam snagu nasla u svome sinu i on me tjera da idem naprijed, želim i tebi isto !!!

[ina33]

Žao mi je . Probaj smoći snage zbog svoje cure.

[malena beba]

jako mi je zao zbog tvog gubitka...

[mikka]

sir_oliver, tako mi je zao .

od naj prijateljice sestra je izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoce, bog zna kako je prvenstveno njoj grozno bilo, kad smo svi mi oko nje to isto tesko prozivljavali. nadam se da ce ti, kao njoj, slijedeca trudnoca ublaziti rane. ona sad ima sina od 3 godine i ceka jos jedno dijete.

[Lupko]

Uvijek se pitam zašto se to događa,tako tužne stvari,no shvatim da se sve lijepo,i nažalost ružno događa s razlogom,neka ti dragi Bog ulije snage i utjehe,jer u ovakvim situacijama kao čovijek sam preslaba da bih te mogla toliko jako utješiti u tvojoj velikoj boli.

[sammy]

jako mi je žao!

[corina]

zlato samo hrabro dalje, mi smo žene valjda takve da nas nešto gura dalje... ja ne gubim nadu, iako ponekad klonem, ali uvijek iznova gledam neku pozitivu... sad se nadam četvrtoj sreći

samo polako
pusa tebi i tvom

[sir_oliver]

corina, da li da ti poželim sreću ili zdravlje. vjerovatno treba oboje.

tješim se onom starom - što nas ne ubije to nas ojača

[navi]

i ja sam izgubila bebice...

prvu u 10-tom tjednu, drugu u 6-7, slijedeće su tri trudnoće također završile ranim spontanim... bilo je strašno

ali, sada imam curicu od 13 mjeseci i ponovo sam trudna (29 tjedana), tako da mogu samo reći da život ide dalje, da se bol ne zaboravlja, ali ipak blijedi, da ne znam kako sam to izgurala, da nije bilo lako, ali da sam preživjela i sada živim svoj san...

Želim ti svu sreću ovoga svijeta i da uskoro ponovo ostaneš trudna, strah će biti velik, ali nagrada će ti vratiti osmjeh

[sir_oliver]

navi, držim fige.

[rebeca]

Imala sam sličnu situaciju, sebi sama nisam dozvolila da plačem jer sam se tako osjećala još jadnijom. Nego sam se odma trznula i počela razmišljati kako dalje. Dok nisu prošla 2-3 mj. pauze radila sam što me čini sretnom, bez obzira na sve . I evo ga sad idem u nove pobjede, nikako ne smijemo dozvoliti da nas to zarobi i ne da nam gledati verdo i pozitivno. Kome ćemo takvi, nitko nas neće, a i za bebu moramao bioti zadovoljni, sretni... Kada dođe da se bolje ugnjezdi...

[koksy]

Mene je moj andeo napustio u 24. tj. prije 2 god. Nisam uopce reagirala sljedeca 3 dana, kao da se nista nije ni dogodilo. Dok nisam pukla i pocela plakat i plakat i plakat. Svaki dan sam palila svijecu za mog malog sincica, zivot mi je stao. Potrazila sam pomoc. Strucnu. Psihijatrica mi je savjetovala da puno pricam o tome jer svaki put kad to ispricam bit ce mi lakse. I da ne dozvolim da stanem na mjestu, da radim nesto za sebe, nesto sto me veseli. I jesam, i bilo mi je puuuuno lakse. To savjetujem i tebi. Ako trebas nekog s kim ces pricati slobodno mi se javi.

Sad imam deckica od nepuna 4 mj. Kad se rodio, kad sam ga satima gledala, tek tad mi je bilo najteze jer sam vidjela sta sam ustvari izgubila. Ali zivot ide dalje, jos uvijek zapalim svijecu kad osjetim potrebu i popricam s mojim andelom. Kazem mu da ga volim i bude mi puno lakse.

Nemoj se ustrucavati plakati, vikati i sta god ti olaksava. Ali napravi to kad si sama, udaraj jastuk, ko ja.
Nemoj povrijediti svoju obitelj jer ni njima nije sad lako.
Drzi se, nemoj se slomiti, ako zbog nikog drugog, onda zbog svoje curice.

[sir_oliver]

dok sam bila u bolnici smijala sam se do suza. tek kada sam došla kući je sve sjelo na svoje mjesto. a onda su krenuli potoci suza. taj prvi dan mi je bio najgori.
zadnjih par dana me stegne u grlu, a oči se napune suzama kada vidim druge bebe

[koksy]

dok sam bila u bolnici smijala sam se do suza. tek kada sam došla kući je sve sjelo na svoje mjesto. a onda su krenuli potoci suza. taj prvi dan mi je bio najgori.
zadnjih par dana me stegne u grlu, a oči se napune suzama kada vidim druge bebe

Apsolutno te razumijem. A da ne spominjem ljubomoru na trudnice.
Vjeruj mi, vrijeme lijeci rane. Istina, neces to vjerovatno nikad u potpunosti preboljeti i uvijek ces se pitati "zasto?" ali bit ce ti lakse.

[lilium]

svima vam saljem veliki virtualni zagrljaj

[dixie]

žasno mi je žao i nadam se da ćete naći snage za nastaviti dalje i pozitivno gledati u budućnost

[dixie]

žasno mi je žao i nadam se da ćete naći snage za nastaviti dalje i pozitivno gledati u budućnost

[nikolina29]

sir_oliver

[Crni labud]

29.12.2007.pukla mi je plodna voda a još mjesec dana do poroda.
Još u 25 tjednu bebi su dijagnosticirali gastroschisis,poremećaj koji se javlja kod jedne od deset tisuća beba.Trbušna stijenka se nije zatvorila do kraja i dio crijeva je ostao van. I doktori su tvrdili da će to biti samo jedna rutinska operacija,da će beba preživjeti.
Mihaela sam rodila na carski rez,bio je mrvica samo 1800g,izdržao je operaciju i još dvadeset sati.
Otišao je a ja ga nisam ni vidjela,pokopali su ga a ja mu nisam bila na pogrebu.Nisam ga ni zagrlila,ni poljubila..
Još uvijek nisam svjesna da se to sve zaista dogodila,svi se oko mene prave da je sve u redu i tješe me da sam ja još mlada i da će biti još djece.
Nadam se da hoće,ali neće biti moje mrvice..
U bolnici je bilo lakše,jer bilo je još cura u sličnoj situaciji pa smo se razumijele bez puno riječi.
U bolnici je bilo lakše jer sam se nekako nadala da svi lažu,da je Mihael živ i da ću ga odvesti kući.
Ali došao je i onaj kišni dan kad sam dobila otpusno pismo i sama napustila bolnicu.Bez svoje bebe..
Teško je,ne znam kako nastaviti dalje jer ništa nema smisla...

[malena beba]

crni labude
neman rijeci... saljem ti veliki virtualni zagraljaj

[pirica]

Crni labud žao mi je

[mikka]

isuse boze crni labud.. strasno me rastuzila tvoja prica.
tako mi je zao .

[Crni labud]

HVALA VAM..
Jednostavno ne mogu više ni plakati,ne osjećam više ništa,nije to ni praznina.Nisam se ni u jednom trenutku pitala "zašto baš meni" jer znam da mi je Bog to sve dopustio zato što zna da mogu to izdržati i ovo ne želim nikome ali svaki dan se pitam zašto nije mene uzeo a njega ostavio..
Ne znam kako ću izdržati drugu trudnoću ali ako Bog da,jedva čekam ponovno jer mi se sad čini da mi ništa drugo ne može pomoći ni ispuniti moj život osim te sreće da imam svoje dijete..živo i zdravo..

[Tajci24]

Crni labud užasno me rastužila tvoja priča,drži se i imaj vjere!

[traktorka]

O Bože kako tužna priča

Crni labud-nadam se da ćeš vrlo brzo imati novu šansu i postati sretna mama

[lilium]

crni labud,
Jako mi je zao. Drzi se!

[sir_oliver]

[div]

__________

D 1998.
I 2007.

[sammy]

jako mi je žao.

[iskrica]

Crni labud

[navi]

Jako mi je žao draga...

[ZO]

žao mi je, nemam riječi za nešto ovako strašno