Bok, evo i nas tu iako tek u nedjelju imamo 6 godina tj. Ema.Zanima me koliko ima predškolaraca da malo razgovaramo o programu u predškolama, kako ih pripremate za školu itd.
_________________________
EMA 20.01.2002.
Bok, evo i nas tu iako tek u nedjelju imamo 6 godina tj. Ema.Zanima me koliko ima predškolaraca da malo razgovaramo o programu u predškolama, kako ih pripremate za školu itd.
_________________________
EMA 20.01.2002.
Moja B. (6,5) je predškolka - kreće u školu ujesen. Pripremu za školu će obaviti u vrtiću, ali i mi doma dosta radimo s njom. Ona to želi i dobro prihvaća. Učimo s njom slova i brojke, radimo grafomotoričke vježbice i različite male zadačiće sa crtanjem, prepoznavanjem oblika, povezivanjem, čitanjem, pisanjem i računanjem. Za sada je prošla radne listiće Vučinić i Hrvoj-Puškarić, te neke Profilove vježbanke. Sada ću za neko vrijeme to prepustiti teti u vrtiću, jer znam da jako puno radi s djecom na pripremi za školu (bila je teta M.), a ja s njom još namjeravam proći Hlapićevu slovaricu i Mozaikove vježbanke.
Tara je predškolarka, na jesen kreće u školu. U vrtiću su već prošle godine radili radne listove, ove godine isto tako, doma samoinicijativno piše slova, čita, pomalo radi i brojeve i vidim da je to zanima..........
Evo pitam zato što je teta u predškoli rekla da neće učiti slova nego pripremu za pisanje tipa kosa crta, ravna, krug itd. ja sam nabavila vježbenice, slovaricu, edukativne igre ali ona to više voli raditi sama nego uz čiju pomoć.Ponekad je raspoložena da joj pomognem. Slova zna ali da složi neku riječ skuži prvo slovo i zadnje a ostalo ko napamet.
neki kažu da djeca moraju znati pisati kad dođu u školu ,a neki ne.
ja mislim kako je pametnije vježbati finu motoriku (te kose, ravne crte, kružnice), nego sama slova.
slova su, zapravo, kombinacije geometrijskih likova.
i moja je nestrpljiva, piše sva slova, čita Gospodara prstenova... ali joj slova nisu lijepa: napisat će sama i najkompliciraniju riječ (rješava križaljke: mi dajemo odgovor, ona upisuje), ali joj je svako slovo različite visine i širine...
ida je prije skole porjesavala dosta tih grafomotorickih knjizica. slova pisala nije, znala je samo slova nasih imena. niti je citala (a ni sad jos uvijek bas ne obozava citat...).
u skoli problema nije imala (jedva je znala brojat do deset kad je krenula u prvi razred), a kasnije sam primijetila da je dobro sto nije ucila slova pisati od nas (a pogotovo ne sama) jer oni kad u skoli krenu uciti, imaju poseban sustav rada - posebno se pisu slova, trebaju pratiti koju crtu prvo povuc i u kojem smjeru i kad vec unaprijed znaju drugacije - onda ih to ometa u radu.
al zato ja sad pustim idu da pokazuje noi jer ona je friska i njezin nacin pisanja je jos "neiskvaren"
Evo i kod nas su počeli u vrtiću radit radne listiće, i odmah su nam tete izreferirale da joj grafomotoričke vježbice idu jako loše. To ih je sve začudilo jer je "u svemu najbolja" ( citiram tetu). Inače je to i mene začudilo jer stalno nekaj crta i to čisto pristojno. Kad sam joj dala da riješi tu nekakvu vježbicu vidla sam da fakat teško spaja te crte i sl. zadatke. Inače piše već sva slova i čita glatko, tak da me je ovo dosta začudilo. Ne znam jel bi sad forsala tu grafomotoriku ili da ju pustim pa joj možda samo legne.
Mislim da kod predškolaca ne treba ništa forsirati. Dovoljno je ovo što rade u vrtiću, a kod kuće neka radi onda kad to želi. Ponudi joj, ali nemoj je obvezivati da radi.ideja prvotno napisa
ema inače piše lijevom rukom i obožava penkalu pa su tu dodatni problemi.učim ju pisati od crte do crte,a onda si to lijepo popacka kako povlači ruku
inače obožava crtiće i nakon što ga pogleda zna sve napamet nadam se da će pamtit i pjesmice u školi.
Mom će Jerku biti punih 7 godina krajem ožujka, a na jesen će u prvi razred.
Ono što me brine je prilagođavanje strukturiranom i planskom učenju, prihvaćanje školskog režima rada, kao i socijalizacija.
Jerko u "anamnezi" ima 2 mjeseca neuspješnog prilagođavanja na vrtić u Zagrebu, u dobi od 3 i pol godine
(ispisali smo ga jer nikako nije funkcioniralo, pa ga je čuvala teta čuvalica),
3-4 mjeseca neuspješnog prilagođavanja "maloj školi" u Francuskoj u dobi od 4 i pol g. (radilo se zapravo o vrtiću,
samo što je besplatan; na kraju je završilo tako da je ostao kod kuće jer sam ja bila na porodiljnom s trećim klincem,
dok je njegova dvije godine mlađa sestra zadovoljno pohađala "školicu"...), te konačno godinu dana Montessori vrtića u Austriji
(malo smo se seljakali zadnjih godina, kao što se može zaključiti...). Zadnjih par mjesci MM je na porodiljnom,
pa su i Jerko i ostalih dvoje s njim kod kuće. 1.3. vraćamo se u Zagreb i Jerko bi tamo trebao krenuti u vrtić (već smo ga upisali).
Naravno, on već unaprijed nije bio oduševljen tom idejom ponovnog polaska u vrtić, ali olakšavajuća okolnost je
što će biti u grupi s jednom svojom prijateljicom, pa barem ideja za sad nekako drži vodu.
Inače, po prirodi je introvertiran i "autističan", dugo vremena nije pokazivao ama baš nikakav interes za vršnjake.
U zadnje je vrijeme u tom pogledu došlo do pomaka jer je razvio nekoliko prekrasnih prijateljstava. U svim slučajevima,
radi se o curicam (ne znam, one mu iz nekog razloga "bolje leže"...) i djeci naših prijatelja s kojima se viđa u sklopu obiteljskih druženja
(u vrtiću se tijekom godinu dana nije posebno vezao niti za jedno dijete ! ).
Informacije koje sam uspjela iz njega izvući o tome što mu se općenito ne sviđa u vrtiću su: prvenstveno "buka koju rade djeca" (bila sam :shock: ,
premda sam znala da je hiper-osjetljiv na zvukove), to što je tamo "predugo" i nekakvi pojedinačni slučajevi aktivnosti
koje mu se vjerojatno u danom trenutku nisu sviđale...
Što se tiče priprema za školu, meni ovo što opisuje Zdenka2, a i ostali, djeluje kao SF priča u kontekstu mog Jerka.
Naime, on ako osjeti i najsuptilniju namjeru s moje strane da ga nečem podučavam, potpuno gubi interes.
To ne znači da ga mi ne podučavamo - zapravo, već duže vremena čita i piše hrvatski, priča nešto njemačkog i
kuži donekle njihov sistem pisanja, zna malo i francuski, ima za svoju dob odlično znanje zemljopisa,
"rastura" neke tehničke stvari (npr. u detalje će opisati kako radi parni stroj...).
Problem je što je sve to znanje došlo u trenutku kad je on izabrao vrijeme i mjesto!
Kako će to funkcionirati u režimu rada jedne klasične škole (za koju smo se odlučili iz raznih razloga...),
strah me i razmišljati. Sve što mogu učiniti u pogledu priprema je da napunim police s tim vježbankama i radnim listićima
i zauzmem poziciju "priprema- pozor..." . Iako, bojim se da će, čaki i ako ih uzme u ruke,
vrlo brzo prokljuviti njihovu skrivenu edukativnu svrhu (imali smo takvo iskustvo s jednom "učilicom",
totalno ju je ignorirao nakon samo jednog pogleda na nju). Ljudi moji, njega zanimaju stvarne stvari !!
E pa, ako ste izdržali s čitanjem do ovdje, već ste mi puno pomogli.
A sad još i pitanje koje se samo po sebi nameće:
Ima li tko iskustvo ili ideju kako pomoći jednom ovakvom malom individualcu da se uklopi u školski sustav?
Puno, puno hvala unaprijed...
--
J 2001
T 2003
R 2005
i mis mo morali svoju ispisati iz vrtića jer je prestala govoriti,ali sam to napravila drugačije i upisala ju na ritmiku u dogovoru sa mamama njezinih prijateljica s kojima se družimo i bilo je dobro.sad predškoli isto ne voli druženje barem ne sa curama ako ju pitam što su radili ne želi odgovoriti.ne uzrujavam se zbog toga. ni meni ponekad nije do razgovora i do druženja.
Kanga, ponudi mu te vježbanke, nemoj ga siliti i nemoj mu govoriti da je to za školu. Mislim da bi ti za početak najviše odgovarale vježbanke od Profila, jer su one nekako najviše za igru. Pokušajte raditi neke stvari zajedno - meni je to palilo kod M. A kod B. je stariji brat inspiracija - čim on izvuče bilježnice iz svoje školske torbe, ona trči u svoju ladicu po vježbanke. Mogu reći za sebe, kada moje dijete ne bi željelo to raditi i ne bi se dalo motivirati na blagi način, ja je ne bih silila. Jest da je važna priprema za školu, ali to je i zadnja godina predškolske slobode.
Zdenka, ali ja o tim vježbenicama uopće ne razmišljam kao o pripremi za školu već kao o razvoju fine motorike što nam šteka u odnosu na ostale vještine.
ne forsiram, ali - neće.
neće ono što vidi da nije odlična :/ (a to sama zaključuje, mi uvijek vičemo kako je "super", "fantastično")...
Kod nas isto fina motorika nije naj, radimo na tome koliko se može, ali on to tek sad kao i crtanje dobro prihvaća.
Orka je, koliko vidim, školski obaveznik tek naredne jeseni, puno se toga još promijeni, naš je N tek od ove jeseni počeo crtati, do tada je uvijek nalazio načina da se izvuče čak i u vrtiću. Sve u čemu nije bio odličan nije dolazilo u obzir da proba...
Čita stvarno dobro, čak i pisana slova, iako ga nismo učili 8) zna i pisati ali piše slova koja su jako raspjevana i rasplesana
fina motorika se jako dobro razvija kroz - nizanje perla (sto sitnije to bolje), sivanje, goblen i sl. stvari (rucni radovi), neka sivaju gumbe i sl., fina se motorika razvija pisanjem u palenti (u plitku poudu se stavi palente-tanko i pise se u njoj), razvija se kroz igru glinamolom i glinom, tijestom za igru, plastelinom...tek tad na kraju svega ide olovka i ove vjezbe, bas zato jer nisu nimalo zanimljive i najmanje igrovne.
inace za dob od 6 god. max 15 min dnevno aktivnosti olovka i papir.
Ovo s palentom zvuči stvarno dobro, baš ćemo probati, samo se bojim da će nam se i P htjeti pridružiti
za njegovu su dob izvrsne igre pretakanja, u to doba tuperw. je bio zakon, znaci njemu palentu u jednu posudu pa nek pretace.
moj zna napisatu svoje ime i to tako da je zadnje slovo 10puta
veće od prvog
brojati zna do 20,čitati ništa
čini mi se da je bio zainteresiraniji za priče i učenje sa 3g nego sada :/
ja nadobudno nakupovala slovarica,vježbenica,malu učilicu ....... a dijete
me uopće ne šljivi
ne forsiram ga i tješim se da će valjda htjeti učiti kad krene u školu
ema ima vršnjakinju (6 god) koja zna čitati,pisati , čita prijevod kad gleda film ( ne stigne sve ), uči njemački, zbraja i oduzima do dvadeset itd. ja neznam dali ti roditelji pretjeruju ili što. zato sam otvorila ovu temu jer stvarno neznam što se danas očekuje od tih klinaca
Pa razvoj fine motorike i je važan za pripremu za školu, zbog pisanja.apricot prvotno napisa
Inače, M. je isto tako perfekcionist. Dogodilo se da ravno 6 mjeseci nije crtao, jer nije bio zadovoljan svojim crtežima. A onda je ipak počeo. U školi se trudi oko slova, ali ne pretjeruje - ako je učiteljica zadovoljna, zadovoljan je i on.
ovo smo dobili kao naputak od psihologice još kad je imala tri godine. nema šanse da radi bilo što od toga, kao ni božićne ukrase, izrezivanje cvijeća... nikakav "ručni rad"...flower prvotno napisa
(jedino što hoće je - pisati mi po leđima pa da ja pogađam. jel` to isto kao i pisanje po palenti)?
ali, olovku ne ispušta iz ruke, bilo da piše, bilo da boja.
ja bih radije da je to imalo neki svoj "predrad", ali nije zainteresirana.
CIARA, ne vjerujem da roditelji pretjeruju: ni mi Orku nismo učili slova, pogotovo mala i slučajno smo otkrili da ih zna kad je rekla "Makni ruku, da pročitam".
Ako titl filma ima manje riječi u jednome redu, može pratiti...
Jednostavno je takvo dijete.
Ali crta,
Naglašava ono što ja nikada ne bih: na svakom crtežu čovjeka , svi zglobovi su naglašeni kružnicama, tako da smo svi vrlo "svemiroliki"...
evo moja mi sad pokaza kako je riješila u vježbenici boje (sve ih je uredno popisala) i onda mi otkrila da ima rješenja.ako ništa drugo snalažljiva je. rekla mi je da joj dam zadaću dok sam sutra na poslu pa da rješi i to.
Nabavit ću te vježbanke od Profila, hvala!Zdenka2 prvotno napisa
Iako, glavni problem koji ja želim riješiti nije poboljšavanje njegovih sposobnosti u nekoj vještini (mislim da će tu u svakom slučaju doseći nekakve prosječne standarde), već kako mu najbezbolnije približiti koncept tematskog, ciljanog i planskog učenja (imam osjećaj da nisam jasna, pa se ponavljam). On ima interes za razne stvari i ne savladava ih teško, ali potpuno mu je strano (rekla bih odbojno) raditi to kad mu netko drugi diktira mjesto i vrijeme. Zapravo, takvo nešto ga užasno frustrira. To je bio i jedan od razloga zašto smo odlučili školu odgoditi za jednu godinu (inače, mogao je krenuti prošle jeseni sa punih 6 i pol godina), ali nije se puno toga promijenilo u međuvremenu. Ne znam, možda bezpotrebno brinem, možda će sredina učiniti svoje, ali voljela bih znati postoji li išta što bih ja mogla učiniti.
Ova ideja sa nekim "stvarnim" starijim modelom kojeg bi oponašao mi se sviđa i imam osjećaj da bi mogla pomoći, ali, na žalost, on nam je najstariji, pa toga nema u obitelji...
I moj 5,5 godišnjak piše velika slova, a čita mala i velika, ali izgled slova je isto boli glava. Na početku pisanja sva su slova podjednake veličine ali drugi i treći red su takvi da jedna riječ zauzima cijeli red. I njemu je crtanje boljka, tek je prije godinu i pol počeo nešto crtati, a sad to već na nešto i liči, ali bojati nevoli, pa smo sve bojanke podijelili. A u vježbenicama voli rješavati labirinte, točkalice, uljeze, ali iscrtavanje po lijinama, tipa valovita/kosa crta to ga uopće ne zanima.
apri, evo moja D u zivotu nije obojala vise od 5 bojanki, to joj je takva tlaka, nikad nije izradila niti jedan red neke graf. vjezbe, a kad crta to je uvijek jedno te isto...
...i ne zamaram se, ima vjezbanke koje ja donesem, one stoje na polici, ponekad joj dodje i sama rjesava i to one zadatke opceg znanja. ja mislim da je to sasvim ok, ne treba nista forsirati, kad joj dodje doci ce - kad u skoli bude morala, morat ce, ja sad uzivam s njom uciti teme koje nju zanimaju, na nacin koji ona zeli i tempom koji ona zeli. morat uciti i pisati zadace morat ce kad krene u skolu.
fali mi dodatak - ako je dijete normalnog i adekvatnog razvoja ne treba neke velike pripreme 2 god. prije polaska u skolu i s time se ne treba zamarati.
jasno mi je da par mj. pred skolu treba pomalo stvarati navike, ali nikako ni to forsirati.
nije mi palo na pamet!
mi na prijedlog psihologice na Goljaku kupili te vježbenice, stavili ih na stol u njezinoj sobi, pa joj je na volju: ako hoće - hoće, ako neće - neće.
ma naravno, nekad i psihologice budu preambiciozne
Ni Sven ne voli ni crtati, ni bojati, ni pisati. Imamo razne vježbenice i bojanke, tu i tamo ih ponudim ali ih uglavnom odbija. Uopće se time ne zamaram. Imao je period kad je obožavao spajati točkice po brojevima da dobije sliku, rješavati labirinte i jednostavne slike koje je trebalo zrcalno precrtati. Držalo ga pa pustilo, jednako kao i sve kod njega i to je trajalo do kje bio u takvoj fazi.
U vrtiću nas povremeno dočeka neki crtež ili obojana slika, i vidim kad se zainteresira da može i da uopće ne izgleda tako loše.
Zna napisati svoje ime, većinu slova raspoznaje, brojeve zna pročitati i napisati...
Obožava društvene igre, a pogotovo Memory (koji smo kupili sa slovima pa ih je usput savladao) i Monopoly (uz njega je savladao raspoznavati veće brojeve), pa ih često koristimo za usputno učenje.
Dok je period da se ne želi približiti olovci nadoknađujemo učenjem (isključivo o temama i stvarima za koje je zainteresiran) na verbalnoj razini koja mu ionako oduvijek ide puno bolje i čekamo ponovno fazu olovke.
Ne zamaram se time s kakvim će znanjem doći u školu jer vidim da može... A jednom valjda i hoće, ako ne prije onda kad će morati.
Kanga, prvi korak je da prihvatiš da je tvoj sin takav. On uči na svoj način i neka uči. Priprema za školu se mora odvijati kroz igru i s voljom, a ne da dijete osjeća pritisak. Razumijem tvoje bojazni, jer je i mene isto mučilo s mojim sinom. On je pokazivao izrazitu sklonost prema učenju, ali isključivo u slobodnoj formi. Slova je naučio rano, sasvim spontano, a o brojevima da uopće ne govorim; matematika mu je prva strast. Ali, sjesti i napisati neki zadatak onda i onako kako se od njega traži uvijek je završavalo diskusijom u stilu: A zašto bi to trebalo tako, a ne onako...? Međutim, u školi se je upravo izvanredno prilagodio. Škola i učiteljica su za njega zakon, odgovoran je prema obavezama i s voljom radi sve što mora. Hoću ti reći, dijete ne može krenuti u školu prije nego krene. Mi njega zapravo uopće nismo pripremali za školu. Prošao je pripreme u vrtiću, a doma smo ponudili vježbanke i to je radio kad i ako je htio. Bile su to vježbanke od Mozaika za koje sam poslije skužila da su daleko teže od većine školskih zadaća u prvom razredu.već kako mu najbezbolnije približiti koncept tematskog, ciljanog i planskog učenja (imam osjećaj da nisam jasna, pa se ponavljam). On ima interes za razne stvari i ne savladava ih teško, ali potpuno mu je strano (rekla bih odbojno) raditi to kad mu netko drugi diktira mjesto i vrijeme. Zapravo, takvo nešto ga užasno frustrira.
S B. radimo nešto više iz više razloga. Jedan je taj što moramo nadoknaditi nedostatak inputa u njezinih 6 godina života u domu. Ona je pametna i traži znanje, samo ga do sada nije dobivala u dovoljnoj mjeri. Drugi razlog je taj što ona slijedi brata - svjesna je da zna mnogo manje od njega, ali se ne da. Hoće i ona znati. I treći razlog - imamo relativno malo vremena prije škole, tako da moramo pojačano raditi. Inače se slažem s flower da dvije godine, pa ni jednu godinu prije škole nije potrebno provoditi nikakve ciljane pripreme. Evo, npr. vrtići počinju s time tek u proljeće prije polaska u školu i to umjereno.
a kako se snalaze u prometu? da li već nekud idu sami?
moja ne. ja šećem s njo do škole barem da nauči put
kavi su što se tiče obuvanja i odjevanja? trebaju li još uvijek pomoć?
Sam još ne ide nigdje, mislim da je previše zaigran za takve stvari, put do škole već odavno zna, jer školsko dvoriše vidim s prozora. Često se igramo u školskom dvorištu, u školu ide i na karate, ali ga još nismo puštali samog.
Obuti se i obući odavno zna sam, ali uglavnom usput radi bar tri stvari, priča, čita, ili se gleda u ogledalo, pa još ponekad obuče cipe naopako ili mu zapne cif od jakne
Da, ima nešto i u tome...Zdenka2 prvotno napisa
Zdenka, pomogla si mi svojim razmišljanjima i iskustvom sa svojim sinom (koji, čini mi se, ima dodirnih točki s mojim Jerkom), hvala!
Mogu vam reći da i ja strepim od polaska u školu iako sam ja skroz u školi jer u njoj radim! Znam kakva djeca danas dolaze u školu i mislim da bi mnoga mogla preskočiti 1. r. , a za svog sina to ne mislim. Uvijek sam bila mišljenja da je mali da se treba igrati , kada je pokazao interes za nešto ja sam mu pokazala, objasnila ili pročitala no bez ikakve prisile. Pažnja mu je kratkoročna, interesi svaki dan drugačiji i čini mi se vrlo neozbiljan. Uf..... a da o prometu i samostalnom odlasku u školu ne govorim!
Da se i ja nakratko priključim ovdje, iako mi se čini da je topic malo pasivan....
Užasavam se škole, ali ne toliko zbog gradiva koje mora svladati, ne zbog prometa jer škola nam je zaista blizu, ne zbog problema s odjevanjem, obuvanjem ili samostalnim bivanjem u kući, nego, bojim se tog odnosa među djecom. Djeca su užasno okrutna i nemilosrdna. Moj sin je priličan emotivac, nije baš probitačan i samouvjeren. Dosta mu se toga promijenilo u životu zadnjih par godina (preselili se, promijenio vrtić, prijatelje, tete, mama se udala, dobio brata), a sada još i škola. Čini mi se da je postao nekako samozatajan, bojažljiv, a ne živimo baš u nekom mirnom i miroljubivom kvartu (Dubrava). Stvarno se bojim, eto.
Moja curka bas slijedi ovaj razvoj, najdrazi joj je rucni rad. Cak me nedavno pitala kad ce nauciti sivati. Sto se tice pisanja i citanja to ne zna. Zna napisati svoje ime i tu i tamo nas zna traziti da joj napisemo nesto pa ona to prepise, ali to je samo kao dodatak na crtezu. Citati ne zna i za sada ne pokazuje interes.flower prvotno napisa
Da je recimo 3,5 mjeseca mlađa bila bi skolski obveznik sto je meni nezamislivo iz ove perspektive. Ali da je, valjda bi mi to bilo normalno.
hmm. I mi smo dobili takvo upozorenje o grafomotorici za starijeg sina kad je on bio predskolarac. Sad je u 3. razredu osnovne, i pisanje mu je na granici s disgrafijom, makar nema disgrafije. Granicna disgrafija, mislim da je tako bilo napisano (kod logopeda). Mi smo, nakon dobivanja takvog upozorenja od vrtica otisli privatno kod logopeda radi provjere (imas nekoliko topika o tome na forumu). Testiranje kod logopeda je bilo veselo iskustvo za dijete, nista traumaticno, tako da ne bi bilo lose provjeriti......ideja prvotno napisa
inace, i moje dijete je u vrticu bio mali intelektualac i u skoli je odlican djak tako da znakovi disgrafije ili dislekcije uopce nisu znakovi "manje" sposobnosti ucenja.
i da, prijavljujem svog mladjeg sina u skupinu predskolaraca :D
ovako se i ja bojim zbog LedeUžasavam se škole, ali ne toliko zbog gradiva koje mora svladati, ne zbog prometa jer škola nam je zaista blizu, ne zbog problema s odjevanjem, obuvanjem ili samostalnim bivanjem u kući, nego, bojim se tog odnosa među djecom. Djeca su užasno okrutna i nemilosrdna. Moj sin je priličan emotivac, nije baš probitačan i samouvjeren.
glede ostalog, Leda jako dobro crta, sama ce zasiti plisanca koji joj pukne, voli rezati skaricama, ali od slova zna samo A i zna prepoznati pocetno slovo u rijeci
naucila je u vrticu pisati svoje ime i jos par slova, ali ih pise nekako krivo, mislim, tocno ih napise, ali krivo povlaci crte (npr. I od dolje prema gore)
i moj J najesen kreće u školu. i sad imam dilemu - da li cjelodnevni boravak ili produženi? imate kakva iskustva, preporuke?
Evo da mlo podignem ovu temu
Malo sam čitala ovaj topic i vidim da se dosta dugo nitko nije javio na njega,a kako se vrijeme škole polako bliži zanima me da li ste primjetili da i su vam dječica spremnija. Ja svojega gledam iz dana u dan i stalno ima neke novosti i čini mi se sve više spremniji i kao da ga sve više i više počinje škola interesirati,ali isto tako mi još uvijek djeluje i dosta zaigrano. Što se tiče bilo kakvog učenja ništa ga ne forsiram nego on sam od sebe uzme vježbenice ili iz vrtića donese radne listove pa nas traži da zajedno sve to prolazimo.
evo da sad više puno ne davim voljela bi malo čuti i vaša mišljenja :D
Moja kći se jako veseli školi, jer će biti "ista kao braco". Prošla je sva testiranja i dobila je mnoge pohvale, tako da joj je samopouzdanje naraslo. Zadnjih dana hoda po kući sa školskom torbom na leđima i pjeva: "Ja idem u školu, ja idem u školu". Što se tiče vježbanja, ne forsiramo ništa - brat joj zada dnevno po jednu stranicu grafomotoričkih vježbica i crteža u crtančici i to je to. Mislim da je spremna i da ne treba ništa posebno raditi s njom ni forsirati je prije početka nastave.
pitanje - da li planirate uzeti godišnji par dana na početku nastave?
Da,da makar samo prvi tjedan,a ubuduće ako bude potrebe vodit će ga baka ili deda pošto će ići u školu kod njih u kvartu. A kako je škola odmah skoro pored zgrade mislim da neće biti potrebe. Vidjet ćemo ali prvi tjedan obavezno ga ja vodim. :D :D
Evo i nas predškolaca. U travnju smo napunili 7.
Zna čitati, pisati, zbrajati do 20, oduzimati do 10.
Nikad nismo forsirali, samo bi postigli kontra efekt.
Rijetko radi bilo šta od toga, ali zna pročitati slikovnicu.
Prvih tjedan dana i MM i ja imamo godišnji odmor, a dalje, cili misec, samo MM.
Sa mojim D u školu ide i njegov susjed.
Zašto ga spominjem?
Pa eto, s tim malim susjedom, njegova je baka prošla cijeli prvi i prvo polugodište drugog razreda :shock:
Ne bez veze, već sa knjigama od prvog i drugog razreda.
Taj dječak piše ko zmaj. Onda mi bude krivo jer D sve piše ofrlje.
Ona misli da će joj tako biti lakše.
Šta vi mislite o tome?
Moje je mišljenje da je sve to malo previše... :/
Rijetko izričem ovakve sudove, ali za ovo moram reći da je preambiciozno gnjavljenje djeteta. Zašto bi dijete trebalo krenuti u školu prije nego krene? Sasvim je nešto drugo podupirati djetetov interes nego ga ovako filati školskim gradivom u vrijeme kad bi se morao opušteno igrati u posljednjim mjesecima prije škole.jadranka605 prvotno napisa
To je i moje misljenje. Moj sin ce u rujnu napuniti 6, tako da smo daleko od vase price, ali najesen krecemo s radionicom kod TS, koja ga je odusevila tako da vjerujem da ce mu ta priprema biti zadovoljstvo.
Ovo sto radi ta baka - cemu? Da malac pokaze da je pametniji od drugih u trenutku kad ce raditi to gradivo? Cemu sluzi skola prije skole, osobito prvi razred? Ne vidim u tome svrhu! Djeca trebaju biti djeca - da, treba ih poticati i siriti njihov svijet, ali ne na ovakav nacin.
To je i moje misljenje. Moj sin ce u rujnu napuniti 6, tako da smo daleko od vase price, ali najesen krecemo s radionicom kod TS, koja ga je odusevila tako da vjerujem da ce mu ta priprema biti zadovoljstvo.
Ovo sto radi ta baka - cemu? Da malac pokaze da je pametniji od drugih u trenutku kad ce raditi to gradivo? Cemu sluzi skola prije skole, osobito prvi razred? Ne vidim u tome svrhu! Djeca trebaju biti djeca - da, treba ih poticati i siriti njihov svijet, ali ne na ovakav nacin.
slažem se s zdenkom2
Duuugo nas nije bilo na forumu, ali pošto kreće škola malo vas čitamo. Miha će imati 6,5 kad krene,a o njegovom interesu za školu govori njegova izjava: Nemojte mi spominjati dok ne dođe taj dan !!!
i moj M će za mjesec i pol biti školarac.
kako djeca brzo rastu!
zanima me jeste li već kupili školsku torbu, i imate li kakvih preporuka?
uskoro ćemo u šoping, đak je nestrpljiv, a ja nisam sigurna što odabrati.
na što da obratim pažnju?
ne bih htjela da se torba za dva-tri mjeseca skoro pa raspadne.