Djeca rastu različito - prvi koraci, riječi, zgode, igre...

[Tata!]

Javila mi se jedna mama s podrškom na pp, puno joj hvala... prisjećam se toga zato što me svojom pojavom asocirala na najljepšu priču mome sinu - na Bambija.. i trenutno izmamila raznježeni osmijeh, jer mi naprosto bljesnuo prizor dječaka kako bez treptanja gleda svoj omiljeni crtić, a baš sve već zna napamet... to je i prvo ime poslije mama, tata i teta koje je naučio... nije do kraja razgovjetno, ali svi ćemo njegov Babm shvatit upravo jednoznačno...

prva riječ koju nam je opće poklonio i prije mame i tate bila je ato..sada često zajedno navijamo Bimba od Ivice Šerfezija pa sad zna i njega on je Bibm, ponekad i Bibmi... ka je voda, duda sad već lijepo kaže, a dubma je bombon, molim lijepo da se ne pobrka... zna lijepo reći nema i da i ne, opa, okej i spojiti tri riječi tata nema ato, kad bi tata došao pješke po njega... ima dvije godine i tri mjeseca i već me malo zabrinjava što ne vergla rečenice, al vidim po vršnjacima da u tome zaista nema pravila, pa se veselim svakoj novoj riječi... a dosjetljivijeg virtuoza mimike i pantomime stvarno niste vidjeli! naprosto me iščuđava inteligencija koju te male glavice imaju i kažu vam sve i objasne sa tako malo riječi, a najčešće i bez njih...

Eto uz mali govorni riječnik moga sina, možda bi mogli započeti novu temu... da bi shvatili kako nam djeca različito odrastaju i da umirimo sve one koji zbog toga možda brinu, a da se opet zabavimo i sjetimo veselih trenutaka i iznesemo slatke stvari naših malih bića... igre koje vole, priče, pjesme... podijelite s nama i vesele zgode i nezgode...


Tata!

[single]

i moj mali obozava bambia, no u zadnje vrijeme mu se jako svidaju svi crtani filmovi i jaako jaako voli da mu citam duge slikovnice, ne s tvrdim kartonskim stranicama koje imaju malo teksta su mu dosadile(poceo ih je listati sa 10 mjeseci), sada ima 2 godine i 2 mjeseca i sad zeli duga stiva, tako da u zadnje vrijeme uzivamo u citanju...
jako jako voli voziti motoric na struju vani, a ja naravno moram trcati za njim, ali se i zabavimo...
posebni gusti su nam izaci u park kad je lijepo vrijeme jer imamo ogroman park pokraj kuce(ne mislim na mali parkic vec je velik nekih 5 km sa 5 km), jos nisam ni prosla sve biciklom....
jako se voli voziti u sjedalici na bicikli, pa onda provedemo cijeli dan u parku, malo trcimo po travi, pa jedemo, pa on odrijeme 1 h na klupi, ili u kolicima ako ih uzmemo, pa malo na ljuljacke.....
posto pricam 2 jezika s njim, tek je poceo pricati recenice i to na oba jezika...
najsmjesnije mi je kad je zvao ziu, koj se zove carla... 'zia aaa', a njen muz je franco, nega je zvao tatum
smijeh...

[Tata!]

:D
super! zvuči jako zabavno mada si nikako ne mogu predočit gdje to može postojat park od 25km2?!? to je enormna površina, pa cijeli manji gradovi se formairaju na takvim prostorima.. mora da zaista uživate! još ako ima koje jezerce, šumu, park za djecu s rekvizitima, ludilo...

jel priča, sastavlja riječi u rečenice?

[Loryblue]

... ima dvije godine i tri mjeseca i već me malo zabrinjava što ne vergla rečenice, al vidim po vršnjacima da u tome zaista nema pravila, pa se veselim svakoj novoj riječi...

istina, nema pravila, a muškići obično kasnije progovore i počnu spajat rečenice nego curice (ma ko je ono kazao kako su ženskice lajave ).

najgore je uspoređivat djecu jer onda uvik nađeš nešto što tvoje dite ne radi, a drugo radi, pa ti glavom ide milijun pitanja.
ali ti ne padne na pamet da tvoje dite radi nešto drugo što nečije dite niti ne pomišlja napravit.
svako je dite individua za sebe i ima svoj tijek razvoja.

ja sam u prvoj godini života svoje šefice stvarno je znala uspoređivat s drugom dicom i sama sebe mrcvarila tim usporedbama

i danas zna usporedit nju i neko dite njene dobi i kužim kako se sva dica ne razvijaju jednako.
moja se druži s jednom curicom koja je od nje starija 3 miseca i čiji je vokabular na razini na kojoj je kod moje bio s neke 2 godine. a u isto vrime ta je curica toliko otvorena za pristup drugim ljudima koji me fascinira i mislim da ga moja neće imat do punoljetnosti.

[NATTIE2]

kod nas je situacija nešto drukčija, od kada je progovorila (oko 1 godine) to su čiste i tečne rečenice tako da sada sa 2 godine i 8 mjeseci laje 100 na sat i jedva čekamo kad će joj se potkrast neka pogreška da umjesto kapuljača zbog brzine lajanja kaže pakuljača ))))))

[single]

najvjerojatnije si cuo za parco di monza gdje se inace odrzava formula 1, uglavnom oko piste je ogroman park i samo zelenilo, rijeka puna kornjaca i nekih dugih riba, ima jezerce sa labudima, rekvizite za djecu, klupe i stolove za raditi rostilj, pa konji na koje mozes otpeljati i djecu da naprave dir....stvarno sam presretna da imam taj park koji me spasava grada i zatvorenih prostorija jer obozavam zelenilo i boravak na otvorenom, dosta sam aktivna kao osoba i obozavam provoditi vrijeme s malim vani i maksimalno iskoristiti, iako me zna ismoriti, no kad mi se samo jednom nasmijesi meni se odmah napune baterije....
inace, kad se doma pocnu cuti formule ili motori odmah me pocne pitati neka idemo gledati, pa cesto navracamo i do piste...
iskreno zelim ti da uspijes lijepo srediti da imas dane u komadima i da ih mozes maksimalno iskoristiti s tvojim djetetom, jer po tvojim postovima vidim koliko ti je stalo do njega!
drzi se i ne daj se, imas za sta biti jak i gurati naprijed, zar ne?

[Točkica]

kod nas je situacija nešto drukčija, od kada je progovorila (oko 1 godine) to su čiste i tečne rečenice tako da sada sa 2 godine i 8 mjeseci laje 100 na sat i jedva čekamo kad će joj se potkrast neka pogreška da umjesto kapuljača zbog brzine lajanja kaže pakuljača ))))))

Isto sve kod nas! A prohodala samostalno tek sa 17 mjeseci....
Pravila nema.

[Tata!]

Ma potpuno vas razumijem međutim meni je situacija malo različita od vaše, sinčić mi na žalost živi odvojeno od mene, sa mamom, pa tatu viđa samo povremeno i to za sad još uvijek vrlo vrlo rijetko..a da bi se dečki dobro razumjeli bitan im je razgovor i riječi..mama mi ne prenosi njegove navike i novosti iz života, pa sam uskraćen za razumijevanje onoga što mi govori, pogotovo kad smisli nešto novo..zato nekako silno žudim konačno za tim riječima i proširenim vokabularom, a kamo li tek za rečenicama... uh bit će ovak :D kad ih čujem!

na žalost nitko se nije javio sa izmišljenim izrazima svojih klinaca za pojedine riječi, kojima sami sebi pojednostavljuju njihovu vokalnu kompliciranost...a baš bih volio čuti... kao i priče koje im čitate i pričate, kakve crtiće gledaju, da li su pod utjecajem ovih novih pokemona i teletabisa ili ste im odnekud iščupali one stare miroljubive crtiće na kojima smo mi odrasli...

moj jako voli Bambija i Pčelicu Maju, a sad su ga počeli zanimati i tom i jerry i ptica trkačica...probat ću mu nekako, barem kao izbor, vratit "program" na kojem sam ja odrastao, da mu pružim lijepe navike kako su se djeca nekad puno više družila uz loptu, igralište i zelenu travu, a ne televizore i video igrice ko danas...poskidao sam mu i smogovce i kockicu i sve one zabavne muzičke i edukativne dječje emisije koje su nas uveseljavale kad smo bili mali. Danas mi je sve to nekako hladno i kruto i nemaštovito, uopće ne vidim neke kvalitetno osmišljene edukativne emisije za djecu.

Možda griješim što tako razmišljam. Svjestan sam da ga ne mogu izolirati od tehničke naprednosti sadašnjeg vremena, drastično različite od onoga u kojem sam ja živio, niti mi je to namjera. Vidim kako djeca danas prihvaćaju puno više informacija, puno bolje se snalaze čak i od odraslih sa daljiskim upravljačima, tastaturama, funkcioniranjem uređaja...ko spužvice upijaju sve rutine uključivanja uređaja, već i na jedno viđenje...al bih svejedno da mi dijete jednog dana ipak puno više voli igru s vršnjacima u parku i na igralištu, nego u fotelji pred ekranom!


Tata!

[Vodenjak]

Marin obožava Pepu, Štrumfove (one stare, novu verziju ne voli), Garfilda, Nemu, Bob Graditelja, pčelicu Maju.. Pepa mu je najdraža. Vergla 100 na sat. Broji do 10, zna boje i mrzim kada mi kaže Mama, nactaj mi motoj, budući da sam u cijeloj užoj, a i široj familiji antitalent za crtanje. Opčinjen je zvijezdama, mjesecom, suncem, kišom.. Najdraže slikovnice su mu 3 praščića, mačak u čizmama, pčelica maja..

[Romy]

Moj je počeo slagati rečenice s nepunih osamnaest mjeseci. Jako rano za dečka. Prve su bile "naučene, štreberske", Tipa, Daj meni, Dođi meni. Nešto što bi čuo od nas, pa bi on ponovio, ali je zapravo i znao značenje. Moja mama ga je konkretno naučila da kaže kad ga pita, Koliko voliš nonu, on bi raširio ruke i rekao "Puuunooo". Tako i ti probaj. Sad već jako razumije što govori. Kad kažem da idemo u dućan, on me pita "U shopping?" . Kaže mi, "Mama, daj piti, samo malo", jer bi samo nacijavao iz boce. I tako.
Što se vas dvojice tiče, probaj izmisliti neki vaš mali svijet i vaš vlastiti jezik, naravno smislen. Pokušaj ga naučiti nekim riječima, pa znaš kako to ide, pokezuješ mu zvonik, kažeš din, don i klinci to obično ponove. Naravno, ima izuzetaka.
Ni ja svog koji stvarno dobro priča, neke stvari ne razumijem. U zadnje vrijeme mi neprestano govori, "Mama baleće", nikako ne kontam o čemu se tu radi. Možda, "Mama blebeće" :? ?