 |
|||
Peterlin prvotno napisa
Ovakva sam i ja bila.
Kanta za smeće.
I onda sam prelomila u sebi.
I bacim, ne pojedem.
Evo baš sam maloprije bacila pohanu piletinu. Rađe i to nego da pojedem, a nisam gladna.
Ni psu to ne dajem, a zašto bih sebi?!
I puno bolje se ovako osjećam.
Zašto ne daš psu pohanu piletinu?
Zato jer ima gastritis i ne smije ništa osim posebne, dijetne hrane za pse oboljele od gastritisa.
Ništa masno, slatko, kruh...
Ni slučajno.
Zimus smo ga skoro izgubili koliko mu je loše bilo.
Naravno da on stalno žica, ali nema šanse da išta dobije.
Jedino mu dajem kuhano meso iz juhe, ali mora biti skroz nemasno i bez soli.
s druge strane mogla si maloj toi stavit u sendvić za danas, a ne baciti, ili ti ponijeti sebi za ručak
Ma pustite ženu, bacila je! Kamo lijepe sreće da i ja to naučim. Ne bih bacila baš prvi dan, ali da mi tri dana stoji zadnji komad pohanog mesa, bome ga treba baciti.
Onda nabaviš još jednog psa koji može sve.
Mojima sam jučer bacila avokado jer nisam na vrijeme primijetila da je prezrio, pa je već počeo crnit iznutra. Šteta, jer košta. Isto, proso koje mi zagorilo. Ne onaj crni dio naravno.
Što se tiče debljanja, uvijek sam se mogla natjerati da pojedem taj zadnji komad i nemam problema s kilama. Osim u trudnoći sad kad to radim uhvati me žgaravica. Ali bolje i to nego da hranu moram baciti.
Da, to je taj osjećaj - kanta.
Evo razmišljam zašto to radim - zato što sam stalno umorna i iscrpljena i meni je to stres. Zato što nemam nekog drugog izvora zadovoljstva, tipa. hobi neki pa sad uživam dok isheklam nešto ili šoping za koji sad nemam ni vremena ni novaca pa mi bude super kad si kupim sitnicu. Zato što sam pogubila sebe po putu i kao da se moram ponovo definirati sada kada sam majka.
Zato što imam muža koji...koji nije žena, eto, haha. Više sudjeluje nego prije, ali da razumije kad mu pričam o svojoj iscrpljenosti - ne razumije.
I zato lijepo pojedem kolač.
Dobro, ne pojedeš tri, pet deset kolača. Ne vidim u čemu je problem ako pojedeš jedan kolač zaboga. Ma i dva kolača nisu tragedija.
E, al imam sve trudničke kile, nisam ni jednu skinula. 80 kila imam na 167 cm. Realno, debela sam i ono, ne sviđam se sebi takva. A kad vidim kolika sam, od očaja opet jedem.
Ja baš imam binge napade. Plus to jedenje u snu.
E, da te utješim, imam ih i ja. Imam isto kila i isto centimetara (imala sam nekad 170, ali nisam sigurna da još uvijek imam toliko, kičma mi se sva spigala).
A stariji sin mi u subotu slavi 16. rođendan....
Ja nisam nešto opterećena svojim kilama (imala sam 90 kao maturantica, cijeli život sam takva, skinula na 70 u jednom dijelu života i onda nisam mogla ostati trudna sve dok se kile nisu malo vratile, pa si ti sad misli...) Imam i teške kosti, imam mesa, a bome i špeka. I volim jesti. Ništ me ne opterećuje, nemam nikakvih izlika (na stranu ono kaj sam dresirana da se hrana ne bi trebala bacati) aliiiii volim jesti
Pazim da te kile ne eskaliraju samo radi zdravlja. Imam osjetljive zglobove, počeli su problemi s venama i kapilarama (nisam nezahvalna, ja ću ove godine proslaviti 54) i to je to.
Inače, prije 3 godine završila sam s ozbiljnom boleštinom na nekoliko tjedana i kile su se otopile u vrlo kratkom vremenu, pa neka nama naših kila... Ako je onak malo više, to je ok. Ja samo moram paziti da to malo ne preleti neosjetno u puno više.
Moje je isto bilo treći dan.
Jelena, ti bi dala djetetu četvrti dan da jede pohano meso?
U snu je jedem (zasad), ostalo potpisujem... a moje brojke su još gore.
ne bi, jer ja ne poham meso, ili kad bi pohala splanirala bi si kolko treba
uostalom ja sam skužila da je pohano taj dan
A barem mi je lakše kad znam da smo sve debele haha
Ma ne napadajte Tanči, bacila, pa bacila..ja sam bacila jednom cijelu čokoladu kroz balkon, digla se, i valjda sam u dijeliću sekunde skužila što idem radit i pljus van.
a šta bi da usfali? nema gujici kol'ko traži nego kol'ko joj se da?
lavko, probaj prijeći prvo na zdravije slatkiše i grickalice. jednako su kalorične, ali neka te zadovolji taj prvi korak koji si učinila za sebe.
drugi neka bude da počneš trošiti pojedeno. a treći bi trebao doći nakon toga, da jedeš bez da mjerkaš stalno što i koliko jer se krećeš dovoljno.
bez ovog drugog nećeš na zelenu granu, a tjelesna aktivnost će ti višestuku korist donijeti.
Ja sam bila doma preko tjedan dana na bolovanju (što zbog nje, što zbog sebe)... ništa mi nije trebalo... ni slatko ni UH... samo salatice, kuhano, maslinjak... nisam ni gladna bila.
Danas sam počela raditi, glad nemila me trese, osim doručka, ruččka i međuobroka sam i dvije čoko tortice pojela... a usput me pere i tjeskoba. Užas jedan.
X
Ja volim čips od jabuke. To mi nije tak slatko kao štajaznam suhe brusnice (volim i njih i cvebe i smokve suhe...ali se klonim).
Na poslu znam imati one tanke slane krekere iz Lidla koji dolaze u malim paketićima. Ponesem jedan, pa onda i pojedem toliko. Danas sam si donijela vanili kifle, ali isto samo koilko mislim pojesti uz kavu. Da donesem pol kile, toliko bih bila u stanju pojesti, pa onda nema. NeIma na dohvat ruke. Sutra ću nastradati - kolega ide u mirovinu, pa ima oproštajnu feštu. Vikend je još gori - moj stariji će napuniti 16 godina (pečem patku, Jozefinu tortu i pitu sa sirom). I kak da onda budem na dijeti (nisam baš karakter kad je klopa u pitanju, sva sreća da nemam ni šećer ni masnoće visoke, pa mi može biti...)
pozovi pa će ti manje ostati
Bez brige, bit će nas dosta... Ne samo da će se pojesti, nego će se i razdijeliti kao svaki put. Ali ne bum ja bila samo na juhi dok svi ostali mlate po pečenoj patki i torti... iako bi možda trebala, hehehe
jesi li ponijela na posao sve što si inače jela doma?
jer to se meni zna dogoditi. dođem na posao u ponedjeljak i gledam gdje bih što proždrla. a ne bih čokoladu ni gluposti, kakti, ne bi trebala. a niš nisam ponijela, imam jednu jabuku koja mi je odavno izrifljala želudac i... šta sad? onda userem višestruko. kad se priredim od doma za te krizne situacije, onda tih kriznih ni nema.
Inače nosim od doma, danas nisam... ali i kad nosim svoju klopu, obrazac je isti.
Meni nije problem na poslu, pojedem gablec i gotovo. Najgore je kad svi zaspu. Onda onak umorna od svega, odlučim da i ja imam pravo na 5 minuta veselja i opalim po slatkom, ako ga imamo.
Inače, muž zaključa špajzu u 21h, ja si ostavim 2 banane i one u noći stradaju.
A kad bi bilo manje umora, misliš da bi bolje funkcionirala?
Ja brijem da ne bi imala 20 kg viška da imam drugi posao.
Znaci lavko, tebi je slatko nagrada
Dobar savjet ti je da pocnes sa nekom aktivnoscu. Bez toga neces imati neke rezultate i doista ces stalno biti nesretna.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Bih, sigurno bih...ovo je samo kompulzivno natrpavanje u nedostatku ostalih sadržaja u životu.
Znaci lavko, tebi je slatko nagrada
Dobar savjet ti je da pocnes sa nekom aktivnoscu. Bez toga neces imati neke rezultate i doista ces stalno biti nesretna.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Znaš, od sinoć razmišljam o ovome i mislim da je ovo srž...ja se stvarno nagrađujem slatkim u nedostatku drugih načina samonagrađivanja - jer odjednom ne stignem, nemam volje, nemam ništa drugo da se razveselim i onda jedem.
I mislim si - pa kako nisam prije to shvatila, idem vidjeti što Google kaže i nađem milijun stranica s naslovom "How to reward yourself without food".
Da, stvarno ću biti nesretna ako ne promijenim to.
Navela si me napravi trag, ne znam, nisam to uočavala...
Hvala ti.
Gledaj sa pozitivne strane. Kada nesto osvjestis, nades uzrok i odlucis to promjeniti, tada to doista i ide. Samo hrabro dalje
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
A koji sadržaj ti nedostaje?
E sad, po cijenu da zvučim sebično, otprilike cijeli život. Haha.
Šalu na stranu, fali mi ni sama ne znam što ali ono nešto da te drži dok te svakodnevica melje. Kao što je planinarima brdo, roniocima more i tako. Meni se sad čini da nemam vremena ni za što. Posao-kuća-dijete-muž. I pol sata foruma i fejsa prije spavanja. Moram da menjam.
Skroz razumijem.
Nije to sebično, jednostavno je nužno imati vrijeme za sebe.
Istina, meni nedostaje vrijeme za mene, a kad ga dobijem, onda mi nedostaje Smjehuljica.
I tako u krug.
Haha, ovo si dobro rekla. Ima nas takvih.Skroz razumijem.
Nije to sebično, jednostavno je nužno imati vrijeme za sebe.
Istina, meni nedostaje vrijeme za mene, a kad ga dobijem, onda mi nedostaje Smjehuljica.
I tako u krug.
XSkroz razumijem.
Nije to sebično, jednostavno je nužno imati vrijeme za sebe.
Istina, meni nedostaje vrijeme za mene, a kad ga dobijem, onda mi nedostaje Smjehuljica.
I tako u krug.
Meni nedostaje da se odmorim malo za početak..ali u ovom žrvnju to neće ići, moram si zmisliti vrijeme sama.
Odi u spa centar, na masažu, u kino. Nešto u čemu ćeš uživati.
Znam.
Jučer sam provela dan u pidžami... osjećala sam se bolje... u smislu da me ništa nije boljelo. Jutros opet sve boli.
Kaj te boli?
Sve... križa, kukovi, ramena, mišići leđa...
Ja bih se osjećala bolesno da provedem dan u pidžami, a s druge strane moja susjeda koja radi zahtjevan posao u bolnici često se baš tako odmara jer joj to paše.
Moje je prokletstvo to što se ne znam zaustaviti, znam imati adhd faze koje rješava samo rad, gdje god. Odmaram psihički tako da kuham i pečem kolače koje onda zajednički i umlatimo. Ne mori me nikakvo nezadovoljstvo ni pretjerane brige, samo volim jesti. Sve. Eto, nemam baš nikakav izgovor, hehehe...
Joj Peterlin onda nemas brige...ja jedem iz cistog umora/frustracije/sto ja znam
Dobro, jel taj umor s vremenom popusti kako dijete raste? Pa nece uvijek biti ovako valjda? Sve cekam da se pocbe igrati.malo sama al njoj je non stop 'mama,mama,mama' (a žalila sam se danismo vezane.)
A koliko je stara?
Sigurno neće uvijek biti ovako. Ali to ne znači da će biti lakše ili teže, bit će jednostavno drugačije. Život je kao sinusoida, malo bolje pa malo gore... Meni se koji put čini kao da je netko drugi živio umjesto mene one godine dok su klinci bili mali. Kad su dorasli do 2 i 3 godine, mislila sam dasam sad na konju i da će biti lakše, a onda jestariji morao na t3rapiju zbog ambliopije i strabizma, pa logopedu, a mali je ranije rođen, alergičar i astmatičar. Uvijek nešto, ne nužno loše.
John Lennon je davno rekao da je život ono što ti se događa dok ti kuješ druge planove.
Moj ti je prijateljski savjet da se opustiš, da prestaneš očekivati da bude ovako ili onako, da probaš uživati u sadašnjem trenutku i da te smije biti baš briga. Evo, ja imam osmaša i srednjoškolca. Mogla bih sad odabrati uzrujavanje jer štajaznam mlađi n3ma prosjek 5,0 kao stariji u osnovnoj, a stariji ima prosjek 4.4 u miocu. Uvijek ima stvari oko kojih možeš brinuti, ali treba birati bitke. Treba se opustiti oko sitnica i posvetiti stvarno važnim stvarima. Uživaj u dobrim stvarima i svemu nađi dobru stranu.
Ja sam neki dan bila bqš žalosna, jer sam čula da je umro moj dobar prijatelj iz mladosti. Baš mi je bilo teško jer tu se ne može više ništa učiniti. Prema takvoj konačnosti jedenje slatkog je bezvezarija. Nije vrijedno druge pomisli, bez obzirq na umor ili nezadovoljstvo. Jer glupo je potrošiti veći dio života na trice. Kad to čovjek shvati, često istovremeno shvati i da je ostario i tu nema natrag.
Uživaj u svakom danu, kakav god bio, a kile i slatkiši... mhm....kad čovjek prestane razmišljati jede li previše slatkog, često i prestane jesti previše slatkog. Sretno!
Lavko, Peterlin je sve rekla. Ovo sam isto mislila, samo je ona ljepše napisala.
Mojoj je tri pa i sad mamaka, stalno. Ali drugačije nego kad ne bila manja. Sa dvije je već lakše, tad se kao počinju igrati.
A razumijem kako ti je, prošla sam to.
Moji su 15 i 11 pa jos mamacu. A i kada se prorijedilo, ova je taman naucila za svaku sitnicu vikati mama (18mj)
Nema to veze sa trebanjem, vec sa odnosom prema samoj sebi. Ako se volis dozvolit ces si da uzivas u necemu sto te u konacnici cini i boljom osobom/majkom/zenom.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Sad sam došla iz shoppinga, jer više u ništa ne stanem.
Nisam nista kupila. Zato sam se ubila u kruhu i majonezi.
Je*eš?
Hahaha, kakav finiš na ovu raspravu. Valjam se.
Idem si po čokoladno mlijeko.
Zašto meni ljudi obično savjetuju da se opustim - is it me?
Ne, ovdje se ne mogu opustiti, ako se opustim, jest ću svaki dan pet kila čokolade. Kad se opustim kile idu još gore..Shvaćam da je ovo naspram ozbiljnih tragedija u životu glupost, ali ni ovo nije bezazleno, mogu si nabiti i kile i bolest.
Možda trebam olabavit pristup, al ne pustit kolica da odu..(možda su već ošla)
Dobro, nemoj se opustiti.
Napravi kompromis. Kada hoćeš slatko, neka to bude nešto kvalitetno. Umjesto jeftine Milke s puno šećera uzmi komad kvalitetne, crne švicarske čokolade. Skupoću kompenziraj tako da je ne pojedeš cijelu odmah nego odvoji malo po malo. Umjesto protvanja kolača koji sama ispečeš uzmi fini, kvalitetni kolač, jedan, u kojem ćeš uživati taj dan, i onda opet za dva dana drugi. Razmazi se, ali da to bude u malim slatkim zalogajima, a ne kili šećera i brašna koji će ti sjesti na želudac.
Eh, draga, ima opuštanja i opuštanja. Opustiti se u smislu relaksirati se je jedno (meni za ovo treba fizička aktivnost), a otpustiti uzde je nešto drugo (ležanje na kauču uz zdjelu čipsa ili čokoladu je ponekad dobrodošao predah, ali dugoročno mene unazadi).Zašto meni ljudi obično savjetuju da se opustim - is it me?
Ne, ovdje se ne mogu opustiti, ako se opustim, jest ću svaki dan pet kila čokolade. Kad se opustim kile idu još gore..Shvaćam da je ovo naspram ozbiljnih tragedija u životu glupost, ali ni ovo nije bezazleno, mogu si nabiti i kile i bolest.
Možda trebam olabavit pristup, al ne pustit kolica da odu..(možda su već ošla)
Meni je oko toga (da odaberem što je bitno a što ne) puno pomogla jedna liječnica, psihijatar, specijalist za obiteljske odnose. Bilo je to na samom početku mog braka i fakat - nije da ja to nisam razumjela, ali mi je žena pomogla da promijenim fokus, a i danas je se često sjetim.
Eto, nekima od nas treba malo "poštelavanja" izvana. Nije to jedini put da sam se okoristila, bila je još jedna prilika. U jednom trenutku svoje karijere (ako se to uopće može tako nazvati) dobila sam sa svog omiljenog posla prekomandu na puno zahtjevniji i odgovorniji posao koji je bio dosta daleko od moje struke. Teško mi je palo, ali to je bila ponuda koju se ne odbija. I što - odoh ja na savjetovanje... Psihologica specijalizirana za takve stvari mi je puno pomogla. I nje se često sjetim jer te metode (kako izaći na kraj sa svojim nesavršenostima) vrijedi zapamtiti.
Nadam se da ćeš i ti sebi naći pravu mjeru, da budeš zadovoljna sama sobom i da se ne opterećuješ,a da istovremeno ne ugroziš svoje zdravlje. Sretno!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.05.2016. at 11:56
Potpis na Peterlin.
Treba presložiti prioritete u životu.
Ali, dodala bih, to dođe s vremenom.
Kad pogledam sebe: ja sam sad skroz drukčija nego sam bila s dvadeset, trideset...
lavko, šta je bilo s onom zumbom?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
