pogreb

[mama Vesna]

Jutros je umro moj svekar.Svi smo bili spremni na to i znali smo već nekoliko mjeseci da je kraj blizu.Pogreb je sutra,a muž i ja smo se upravo posvađali jer on želi da kćer (5 godina) ide na pogreb a ja smatram da djeci nije mjesto na groblju (drugačije bi bilo da je u pitanju smrt tate ili mame, ovo je djed).Jednostavno vas molim za mišljenje, da li na pogreb sa djetetom ili ne.Ne tražim opravdanje za moje mišljenje ili za mišljenje moga muža, već samo kako vi na to gledate, kako ste postupili (ili bi postupili) u takvoj situaciji.Ionako si sve više mislim da će mi kćerkica provesti dan u vrtiću na igranju sa prijateljima.

[leela]

kad je meni umro tata imala sam 5 godina...i mogu ti reći da se malo toga sječam..mame u crnini i moje bake...ostalo mi je sve u magli...

iako mi nije ostao da tako kažem u ružnom sjećanju, mislim da moje djete ne bi išlo na pogtreb djeda...

[Mateja]

Ja mislim da mala ne treba ići, mislim da bi se dijete samo ne potrebno time mučilo. Bolje da se igra u miru u vrtiću.

[anima]

ja sam prvi put na pogrebu bila kad sam imala 8 god.
sjećam se samo da me je to jako zanimalo ali ne pamtim nikakve osjećaje vezano za to, mada mi je to bio stric kojeg sam obožavala

ja isto mislim da klince ne treba s tim opterečivati, jer ionako ništa ne kuže još u toj dobi, čemu onda u takvoj situaciji još misliti na njih

[Bubica]

ukoliko ne ocekujes neke "velike" izljeve emocija na pogrebu ja bi dijete vodila. Smrt je sastavni dio života, koliko god se pokušali zaštiti od toga ne ide. Vazno je prije toga razgovarati s djetetom i objasniti u kratkim crtama sto ce se sve dogadjati...

[Joe]

ukoliko ne ocekujes neke "velike" izljeve emocija na pogrebu ja bi dijete vodila. Smrt je sastavni dio života, koliko god se pokušali zaštiti od toga ne ide. Vazno je prije toga razgovarati s djetetom i objasniti u kratkim crtama sto ce se sve dogadjati...

potpisujem... a i uvažila bih mišljenje TMa.

[Mateja]

Istina da je smrt sastavni dio života, ali mislim da je suludo tako malo dijete upoznati s tim. Za to ima vremena, mislim da je ipak još mala za to.

[Bubica]

mislim da bi se dijete samo ne potrebno time mučilo

s cime bi se mucilo? Dijete od pet godina jako puno toga razumije ali ne na apstraktnom nego na konkretnom nivou. Lakše će si sve posložiti u glavi ako konkretno doživi situaciju zbog koje su svi uznemireni i rastrešeni (naravno, na djetetu primjeren način).

Ako odlučite ne voditi dijete bilo bi dobro da ga par dana nakon pogreba odvedete onda na groblje i na miru porazgovarate o svemu...

[mamma san]

Smrt je dio života, ali ja svoje dijete sa 5 godina sigurno ne bih vodila.

[mamma san]

[quote="Bubica"]

................

Ako odlučite ne voditi dijete bilo bi dobro da ga par dana nakon pogreba odvedete onda na groblje i na miru porazgovarate o svemu...

a na ovaj način bih mu objasnila sve o smrti bliske osobe.

[Roza]

ja svoje dijete ne bi vodila. na sisvete se raspitivala o grobu pradjeda, jer smo mu zapalili svijeće i poslije je non stop pričala o tome. gdje je njen stari deda ivo, jel je na nebu, ona bi išla k njemu....beskrajni razgovori, pravi crnjak.

[Mateja]

Svakako treba djetetu sve objasniti, ali kao što rekoh ja svoje 5-godišnje djete ne bi vodila. Pričati o tome da, ali baš na pogreb nemora ići.

[Bubica]

gdje je njen stari deda ivo, jel je na nebu, ona bi išla k njemu....beskrajni razgovori, pravi crnjak.

oprostite, ne inzistiram. Svaka obitelj ima pravo na svoju odluku u potpunosti.

Ali, ne mogu ne pitati, sto je u ovome kvotanome lose? Dijete pita ono sto ne razumije, pokusava to dokuciti, posloziti, nauciti. nama je, u tim situacijama, vjerojatno puno teze nego njima, od tuda i nasa potreba da ih zastitimo, a zapravo nemamo od cega.

[vertex]

A. smo vodili na pogrebe njegovih pradjedova, s 3 i s 4.5 godine. Relativno često ih je viđao i dobro ih je poznavao. Nismo požalili. Na pogrebima je bilo sve u redu, nismo očekivali da će netko na previše uznemirujuć način ispoljavati emocije i tako je i bilo. Nakon pogreba drugog pradjeda, nekoliko puta se igrao slažući upravo savršene male odre od raznih igračaka. Tad sam se zapitala jesmo li pogriješili - ali nismo. On se jednostavno igrao onoga što je proživio, a bilo je posebno. I danas govori o oba pradjeda s puno ljubavi i ponekad kaže da je žalostan što su umrli.

[AdioMare]

Slažem se s tobom, Bubice.

Moj sin je kao četverogodišnjak prisustvovao sahrani svoga djeda, a moj brat, kao desetogodišnjak, svom ocu.
Dobro pitanje, zapravo, od čega mi to štitimo svoju djecu?

[Matilda]

M je imala 3 godine kad joj je umro djed, i to omiljeni njen dedek (moj tata).
Nismo je vodili na pogreb.
I sama istina da njenog dedeka više nema, prihvaćanje i objašnjavanje smrti je bilo sasvim dovoljno za nju, pa i situacija u kući (moja i bakina tuga i suze).

[vertex]

Da nadodam, moja je mama umrla puno prije nego što se on rodio. Ne idemo često na groblje, ali on voli kad odemo. Uvijek želi da stavimo cvijeće svima dragima koji su nam umrli (ja bih nekad samo do maminog groba). Ne uznemiruje ga to, već ga ispuni osjećajima - malo tužnim, malo lijepim - životnim.

[anima]

ja svoje dijete ne bi vodila. na sisvete se raspitivala o grobu pradjeda, jer smo mu zapalili svijeće i poslije je non stop pričala o tome. gdje je njen stari deda ivo, jel je na nebu, ona bi išla k njemu....beskrajni razgovori, pravi crnjak.

tak smo i mi za Svesvete išli na groblje u Slavoniju, i nakon par dana meni Nina reče "mama ja bi šla u nebo", o majko moja, nije mi bilo svejedno...

[mama Vesna]

Kćer mi ˝zna˝ da je djed mrtav, da ga više nema, da ga više nećemo vidjeti, razgovarali smo o tome da će ga zakopati u zemlju, zna da ćemo mu nositi cvijeće na grob i paliti svijeće (jer imamo nekoliko grobova koje redovito obilazimo), mislim da smo taj dio dobro savladali, mene muči plakanje i naricanje na groblju i njezinih tisuću i jedno pitanje koje će biti vezano uz sve to.Spremna sam ja na sve odgovoriti i trudim se već pet godina da ne lažem kod objašnjavanja i kod odgovora, ali neznam da li ću na samom pogrebu moći odgovarati onako kako bi htjela, jer živim u maloj sredini i uvijek se mora gledati na druge.No da ne duljim, hvala vam i na ovome.Zapela sam između osjećaja i mišljenja muža i između(dok smislim čega)pokušaja da zaštitim dijete od ružnog događaja.Iz svoga ranog djetinjstva se ne sjećam pogreba, prvi kojeg se sjećam je bio u petom osnovne,kada nam je kolegicu usmrtio kamion i onda smo sa razredom bili na pogrebu i išli smo u mrtvačnicu gledati ju u lijesu i to je nešto što pamtim i sada,ružno, nešto što ne želim svome djetetu, barem ne još.Kužim da je smrt sastavni dio života,ali?
Naprosto, neznam.

[Roza]

ne smatram da je u tim pitanjima išta loše. smrt je vrlo teško percipirati i odraslima, a kamoli ne djeci. i zaista smo se potrudili s objašnjavanjima. možda i previše. jer se to njoj svidjelo kao neka uzbudljiva priča.
netko umre, ide na nebo, od tamo pazi na sve nas...uz naznaku da se znala jako rasplakati zbog svega toga.
i stalno želi da joj pričamo o tome. e sad je li pričanje o smrti od 01.11. do sada baš poželjno? meni nije. možda nekon drugom je. ja bi se radije prebacila na vedrije teme.

svaki roditelj odlučuje za svoje dijete. ja ti nisam preporučila što bi ti trebala napraviti (ili itko drugi), samo sam rekla da ja svoje dijete ne bi vodila. uglavnom zbog ovog što sam napisala.

i nažalost baka mi je na tom putu, pa ću kroz neko vrijeme imati istih problema. i morati donositi teške odluke, jer mi je princeza jako vezana za nju.

[Mateja]

Nije zaštita u pitanju. Nemožeš znati kako će to dijete reagirati na sve to što vidi, i zašto onda djete izlagati nepotrebnom stresu??? Radi se o tome da dijete ima tek 5 godina, za sve to ima vremena kad bude starije i kad bude shvaćalo neke stvari.

[Lutonjica]

sa 5 godina dijete jako dobro shvaća

[Suzizana]

ukoliko ne ocekujes neke "velike" izljeve emocija na pogrebu ja bi dijete vodila. Smrt je sastavni dio života, koliko god se pokušali zaštiti od toga ne ide. Vazno je prije toga razgovarati s djetetom i objasniti u kratkim crtama sto ce se sve dogadjati...

potpisujem....
.....i dodajem da se s tim slažu i tete u vrtiću, kako djetetu isto treba dati vremena da odžaluje svoje i oprosti se na neki način od svog djeda.

[anima]

sa 5 godina dijete jako dobro shvaća

ja se bome ne sjećam da sam puno shvaćala, ali ajde, vremena se mjenjaju, i djeca su danas drukčija nego prije :/

[Mateja]

Da, ali nerazumijem zašto bi to dijete trebalo ići. Jel ima nešto lijepo ne pogrebu pa da to dijete baš mora vidjeti? Neznam, moje mišljenje je da je djete premalo i ja svoje dijete svakako nebi nepotrebno izlagala takvom stres. Bolje da joj djed ostane u lijepom sjećanju, a ne mrtav u lijesu.

[AdioMare]

Dijete obično reagira onako kako majka reagira.
Bar sam ja tako mogla utjecati na svoju djecu u ovakvim i sličnim prilikama.
A ovo, tek 5 godina ... :/ - ja sam se dugo bojala proći pored kuće pok. susjede Munire koja je ležala mrtva u svojoj kući i sva djeca su je išla gledati, ali to se događalo onda kada sam, kakti, već bila dovoljno velika da bi me svatko poveo na pogreb.

Ja ne znam kako bih objasnila svojoj kćerki gdje joj je djed, a da je ne odvedem na mjesto gdje se svi opraštaju od njega. Njen djed, s kojim živi u maltene istom kućanstvu?! Vjerujem da bi njoj bilo lakše kada bi nazočila svakom neminovnom koraku, ali to je moje mišljenje.

[Lutonjica]

sa 5 godina dijete jako dobro shvaća

ja se bome ne sjećam da sam puno shvaćala, ali ajde, vremena se mjenjaju, i djeca su danas drukčija nego prije :/

možda su tvoji roditelji mislili da ne shvaćaš, pa ti nisu objašnjavali
ja sam s 3 godine znala jako puno o npr. smrti, seksualnim odnosima, trudnoći, porodu... zanimalo me, a roditelji su mi objasnili svaki detalj za koji sam pokazala interes

[Stea]

mama Vesna, iskrena sućut radi tvoga svekra.

Mislim da djeca trebaju prihvaćati i takve situacije jer ih jednostavno ne možemo zauvijek zaštititi od toga. I ako ima suza više ili manje na sprovodu, i to je dio života.

Ako je TM izrazio želju da bude tamo, mislim da to nije samo iz nekog formalnog i proceduralnog razloga. Mislim da ima duboku potrebu da svi njegovi najbliži budu tu uz njega i da mu pruže oslonac.

[Bubica]

upravo zato jer djeca, kao što sam gore već napisala, stvari doživljavaju na vrlo konkretnom nivou. Može ti njemu pricati sto god hoces ali tek kada vidi kako djedu pokopavaju u grob ono skuzi sto to zapravo znaci i puno mu je jasnije da od tuda povratka nema. za ocekivati je onda i manje pitanja o tome kada ce se djeda vratiti. Ovo je samo jedan od primjera...Ne mora se dijete izlagati svemu, ukoliko je moguće dobro se organizirati da ga se izlozi sto manje ali opet bez izbjegavanja osnovnih činjenica i događaja.

[branka1]

Ja još ne znam što bih napravila, ali ne bježim od razgovora o smrti.
Do prije par tjedana, Lea (4,5 g) je bila neko vrijeme u nekoj fazi da je svako malo ispitivala nešto o smrti. Jel svi umremo, tko će prije, znači njen prijatelj iz vrtića koji je stariji od nje će prije nje :/ i tako. I uopće nije pokazivala ni najmanju uznemirenost radi toga. Niti sam ja tako pričala.
Sad kad ovako pišem i razmišljam o nekom sprovodu gdje nema nekih, kao što je rečeno, velikih izljeva emocija koji bi je mogli ušokirati, možda bih je čak i vodila.
Ono, da dijete vidi - znači kad umreš stave te u lijes i pokopaju. Sada zna da je tamo. Mislim da bi joj onda ta smrt bila nekako jasnija. Naravno, po želji ukomponirati priču o nebu, anđelima i sl.
Ali još uvijek, zapravo, nisam 100% sigurna bih li je vodila.

[AdioMare]

Ne mora se dijete izlagati svemu, ukoliko je moguće dobro se organizirati da ga se izlozi sto manje ali opet bez izbjegavanja osnovnih činjenica i događaja.

Tako je.

[Moover]

Nikad neću zaboraviti suze svoje bake koja je plakala pri spuštanju prabake u grob... nikada!

Tada sam imao možda 7-8 godina, nisam ništa kužio (ljudi, gužva, glazba, svećenik...) osim što što sam vidio baku da plače... pa sam i ja plakao jer je baka plakala...

Tako da, ako mislite da bi na pogrebu itko mogao plakati (a pogotovo tata, baka, mama), ne preporučujem da vodite dijete...

Sretno... štogod odlučili...

[mama Vesna]

Hvala Vam svima, dobro je čuti različita mišljenja

[marta]

upravo zato jer djeca, kao što sam gore već napisala, stvari doživljavaju na vrlo konkretnom nivou. Može ti njemu pricati sto god hoces ali tek kada vidi kako djedu pokopavaju u grob ono skuzi sto to zapravo znaci i puno mu je jasnije da od tuda povratka nema. za ocekivati je onda i manje pitanja o tome kada ce se djeda vratiti. Ovo je samo jedan od primjera...Ne mora se dijete izlagati svemu, ukoliko je moguće dobro se organizirati da ga se izlozi sto manje ali opet bez izbjegavanja osnovnih činjenica i događaja.

Mi Andriju s 3,5 godina nismo poveli na pogreb moga tate koji je dosao kod nas na odmor i kod nas i umro. Da mi je onda bila ova pamet, sigurno bih ga povela na ukop, jer se danas potpuno slazem s ovim sto Bubica pise. Rekli smo mu istinu odmah, da je dida umro i da ga vise nece vidjeti i odgovorili na sva pitanja. Ali, nismo ga poveli na groblje, nego tek dan kasnije i njemu nikako nije bilo jasno kako smo to didu zakopali. Pa je prekopao cijeli nas vrt u nadi da ce ga naci i trebalo mu je sigurno godinu dana da si sve to poslozi u glavi.

Lovro je nedavno, s 4,5 godina izrazio zelju da ide na pogreb naseg susjeda. I otisao je s tatom. Kad se vratio ispricao mi je da je bio pristojan, nije vikao, da je susjeda bila jako tuzna i da je plakala zajedno sa svojom djecom. I jos je pitao "Sad R.-a vise nema?". Nije mu to izazvalo nikakvu traumu ni zbunjozu. Stovise, mislim da su mu neke stvari jasnije nego prije.

[Zdenka2]

Ja sam sina vodila na pogreb prabake i pradjeda, a kamoli da ga ne bih vodila na djedov pogreb. To su bliske osobe iz obitelji i petogodišnje dijete shvaća da su živjele, da su mu bile bliske, da su umrle i da ih mi pogrebom ispraćamo.

[sweety]

Ja mislim da treba ići, pod uvjetom da mu se roditelji neće raspadat od plača i tuge, već znati pravilno djetetu objasnit, ako bude vidjelo druge ljude u takvim scenama. Ima pogreba i pogreba.

S pet godina dijete razumije jako puno. I može shvatit da je drugima teško što su izgubili voljene osobe, te da zbog toga žale.
Djeca su jako empatična i to razumiju.

Druga stvar je ako je osoba koja je umrla djetetov roditelj ili brat/sestra.
Onda je djete vjerojatno već pod šokom, pa bi ga bilo bolje ne uključivat dalje.

Što se tiče drugih osoba, u tom slučaju je jednostavnije...
Djecu treba odvest na sahranu isto kao i na svako drugo mjesto. To je mjesto interakcije s ljudima, koju će kad tad morat osjetit na svojoj koži, te naučit pravila ponašanja.
Pogreb je isto za ljude.... Bez obzira koliko tužno bilo.
Samo treba pravilno predočit djetetu bit pogreba, te ne izbjegavat njegovo suočenje.
Sutra bi se djete moglo osjećati izolirano.

Samo moje mišljenje...

[sweety]

...Lovro je nedavno, s 4,5 godina izrazio zelju da ide na pogreb naseg susjeda. I otisao je s tatom. Kad se vratio ispricao mi je da je bio pristojan, nije vikao, da je susjeda bila jako tuzna i da je plakala zajedno sa svojom djecom. I jos je pitao "Sad R.-a vise nema?". Nije mu to izazvalo nikakvu traumu ni zbunjozu. Stovise, mislim da su mu neke stvari jasnije nego prije...

Ovo smatram kao pravilan pristup.

Svaka čast!

Djetetu je jasno i nije zbunjeno. Naučilo je jako puno.

[Zorana]

ja sam onda jedna od rijetkih kojima je prisustvo sprovodu u dobi od cca pet godina izazvalo "traume"?
Naime, nedaleko od bakine kuce je groblje. I neciji sprovod je ustvari bio prilicno prisutna pojava u mom zivotu.
E sad...baka me cuvala i valjda je umro nekakav susjed, ne sjecam se. I baka me povela sa sobom. Nikakvih teatralnih scena zalovanja nije bilo....uglavnom stariji ljudi. Ali, iz nekog razloga me scene s tog pogreba i danas "proganjaju". Ok, nije bas da imam ili sam imala nocne more. Ali, kroz djetinjstvo su mi se uvijek slike tog dogadjaja vrtile po glavi. Puno cesce nego sam htjela. :/
Hocu reci...ponekad ni zdrav odnos prema smrti i obredima koji smrt prate ne znaci da je opcija odlaska na pogreb dobra ili pozeljna za dijete.
(nisam sigurna ni da nije)

[kailash]

išla sam na djedov pogreb s 5 godina. još uvijek se sjećam toga, cvijeća, limene glazbe koja svira "za svaku dobru riječ..." što je bila djedova želja. nije mi to trauma, željela sam otpratiti djeda.

[Joe]

željela sam otpratiti djeda.

Meni je ovo najvažniji razlog zašto bih vodila dijete na sprovod bake ili djeda.

[Luna Rocco]

Zorana, znaš da nisi jedina.

[CIARA]

moj tata je umro malo prije nego se ema rodila i uvijek smo na groblju pa sam joj objasnila kako i zašto, a imali smo prije par mjeseci sprovod (baka) i sve sam joj objasnila i poslala je kod prijatelja na igranje. zašto ih opterećivati time prerano.

ponajprije ih zaštiti od ljudi koji govore: jadno djete kak ćeš ti sada bez djeda?

katastrofa

[Bubica]

Zorana, naprosto je nevjerojatno kako neka banalna sitnica koju je netko izrekao ili koju je dijete krivo interpretiralo može kod djeteta izazvati traume kojih će se sjećati niz godina. Npr. puno se djece muči nakon smrti bliske osobe jer je netko pokusao utjesiti djete da je npr. djeda samo zaspao i da se više neće probuditi, ili mala poznanica kojoj je mama objasnila da joj je tek rođena seka umrla jer se prehladila :shock: . Ja se bojim i polisliti što si to dijete misli što će se s njom dogodit kada se i ona prehladi, a odrasli oko nje možda uopće nisu svjesni težine rečenice koju su izrekli.

No, sve ovo se može desiti i ako se dijete ne vodi na pogreb. Zato je, u svakom slučaju važno biti otvoren za sva djetetova pitanja i odgovarati što je iskrenije moguće na sve njegove upite, ne se bojati i sami potaknuti pricu, jer, ako dijete ne pita ne znači da ne razmišljao o istome.

[litala]

ja bih se slozila s bubicom i martom...

vjerujem da se svaki dogadjaj u zivotu treba djeci prenijeti bez previse "halabuke"...

ne zelim reci da je vodjenje djeteta na pogreb uvijek dobar izbor, vec smatram da je upravo tu odgovornost roditelja da procijeni - djetetovu dob, razumijevanje dogadjaja, ocekivano ponasanje okoline (da se ne bi tko bacao u raku i slicno...) - pa da odluci...

sigurno djetetu ne bih rekla da je djed - zaspao. to mi je totalna nebuloza. i sigurno bih unaprijed razgovarala o obredu, osjecajima, tuzi koja ce biti prisutna, o svemu... pa onda odlucila - zajedno s djetetom.


isto mi nije jasno zasto su vam djecja pitanja o smrti - crnjaci? tema ko i druge... mozda jos mrvicu zagonetnija jer je poprilicno neopipljiva...

[maria71]

Ni ja ne volim sprovode i idem samo kad moram, pa ne bih vodila dijete .


S Markom idem na groblje , zapaliti svijeću i pričamo o smrti onolik okoliko on može shvatiti.

Na prvi sprovod sam išla sa 13 godina, jer sam bila obavezna.

Mislim da nisam zakasnila .

[CIARA]

bila sam na sprovodu na kojem su ljudi tražili da se otvori lijes. moj je tata umro kod kuće i imala sam 20 godina i često plaćem noću zbog te slike.
kao i zbog one gdje si je moja mama legla u lijes na njega.

to djetetu netreba

[sorciere]

kikica je išla na sprovod s 5 godina, kad mi je umrla sestrična. rekla sam joj da je bila jako bolesna, i da je otišla svom tati na nebo... i da ćemo njeno tijelo staviti u njenu novu kućicu na groblju...

nikakvih trauma nije bilo. pitala je samo da li smo i dedu tako stavili u njegovu kućicu, i mislim da su joj stvari bile jasnije.

od tada je samo jednom odbila ići na sprovod (srećom, nemamo ih puno), i ja nisam pitala za razloge. rekla sam joj da je u redu da ne ide ako ne želi.

[filip]

Jutros je umro moj svekar.Svi smo bili spremni na to i znali smo već nekoliko mjeseci da je kraj blizu.Pogreb je sutra,a muž i ja smo se upravo posvađali jer on želi da kćer (5 godina) ide na pogreb a ja smatram da djeci nije mjesto na groblju (drugačije bi bilo da je u pitanju smrt tate ili mame, ovo je djed).Jednostavno vas molim za mišljenje, da li na pogreb sa djetetom ili ne.Ne tražim opravdanje za moje mišljenje ili za mišljenje moga muža, već samo kako vi na to gledate, kako ste postupili (ili bi postupili) u takvoj situaciji.Ionako si sve više mislim da će mi kćerkica provesti dan u vrtiću na igranju sa prijateljima.

moj Benjamin ima 9 ,pa ga nisam vodila niti na jedan pogreb do sada.....kaj ja znam kako bi on podnio reakcije drugih,plac, viku isl.

[filip]

Jutros je umro moj svekar.Svi smo bili spremni na to i znali smo već nekoliko mjeseci da je kraj blizu.Pogreb je sutra,a muž i ja smo se upravo posvađali jer on želi da kćer (5 godina) ide na pogreb a ja smatram da djeci nije mjesto na groblju (drugačije bi bilo da je u pitanju smrt tate ili mame, ovo je djed).Jednostavno vas molim za mišljenje, da li na pogreb sa djetetom ili ne.Ne tražim opravdanje za moje mišljenje ili za mišljenje moga muža, već samo kako vi na to gledate, kako ste postupili (ili bi postupili) u takvoj situaciji.Ionako si sve više mislim da će mi kćerkica provesti dan u vrtiću na igranju sa prijateljima.

moj Benjamin ima 9 ,pa ga nisam vodila niti na jedan pogreb do sada.....kaj ja znam kako bi on podnio reakcije drugih,plac, viku isl.

[Anemona]

Ja svoje dijete ne bih vodila na pogreb. Ne znam niti sama zašto. Kad sam imala 6 godina umro mi je najbolji djed na cijelom svijetu, bila sam na pogrebu. Cijeli pogreb mi je ostao u sjećanju kao da je bio jučer, ali nekako neutralno, nisam imala nikakve traume. Djed mi je uvijek u prekrasnom sjećanju. Ali danas pogrebe jednostavno teško doživljavam, bez obzira da li je umro netko blizak ili ne. U širokom luku ih pokušavam izbječi, ne znam zašto. Jednostavno me kasnije previše to opterečuje. Cijeli taj koncept nekako meni ne znači oproštaj, oprostili smo se daleko prije. Ne znam, ne mogu objasniti, ali meni je to uvijek trauma. :/