Naručeni smo s dvije godine na kontrolu kod psihologa, logopeda i fizijatra na Goljak.
Zadnji put (i prvi) je bio kod psihologa sa 11 mjeseci i bilo je super. Igrao se s tetom i umetao oblike u umetaljke, šarao po papiru i rasturao joj igračke. "Ocjena" je bila ovakva:Opći psihomotorni razvoj (RTČ, Kiphard) je u okvirima viših prosječnih vrijednosti. Selektivno rješava zadatke za dob od 15 mjeseci.
Logopedica ga je tražila (sa 1,5 godinom) da pokaže u slikovnici psa, macu, cipelu i sl. "Ocjena" je bila: Predgovorni i rani govorni razvoj uredni. Receptivni govor primjeren dobi. Orjentiran je na sebi, izvršava jednostavne naloge, adekvatno manipulira predmetima. U ekspresiji koristi niz imenovanja, poziva, prvi slog u funkciji imenovanja, onomatopeje. Grafomotorički-olovku uzima naizmjenično u obje ruke, šara.
E sad, mene zanima zašto moramo opet na te kontrole i dokle ćemo morati tako? Da li netko isto mora tako hodati po Goljaku a da je s djetetom sve u najboljem redu?
On je sa 3 mjeseca imao dijagnozu Distony sindrom, ali je na slijedećoj kontroli već bilo sve u redu. Čak nismo ni vježbe dobili. Tu dijagnozu su mu držali do godine dana, a onda mu je fizijatrica na povijest bolesti napisala Rizično dijete. :shock:
Fizijatrica je između ostalog na toj kontroli napisala (s 1,5 godinom): Razumije praktički sve što mu se kaže, govori više od 15 riječi sa značenjem. U neuromotoričkom statusu u skladu sa kronološkom dobi.
I još me zanima ako netko zna, što psiholog radi s djetetom od dvije godine?