Danas sam umrla od straha - mali mi je pao sa bračnog kreveta kao što se skače u vodu na glavu... Srećom (Bog čuva djecu kad već mama zakaže ), nekim je čudom potpuno izbjegao udarac u glavu i napravio je kolut prema naprijed. Osim što se strašno prepao, nije niti izgubio svijest, niti igdje ima ikakvu čvorugu ili modricu.

Ali to mi je dalo temu za razmišljanje - ako mi se dogodi da stvarno opali glavom, što sve prvo trebam provjeriti? Kako ću znati da je potpuno sigurno sve ok? Počeo se dizati uz namještaj, kojekako pikira i stalno sam u stanju pripravnosti. Današnji me dan dodatno ispunio užasom, doslovno se radilo o sekundi... Iz dana u dan je sve (ne)spretniji, odnosno iznenada je postao vrlo okretan i, naravno, istražuje svijet punom parom.