 |
|||
Eci prvotno napisa
Ako tako gledaš, i ovo će narast i odjurit i opet ćete ti i muž ostat sami.
Mislim da to nije dobar razlog za rađanje.
I ponavljam, požuri.
Vremena je malo, a ženska plodnost varljiva.
Ja nisam uspjela. Pregazile me godine.
I jako sam tužna zbog toga.
Evo bas ovako...
Tako je!cure, samo naprijed. ako želite još djece, imajte ih.samo požurite, jer u godinama oko 40-te ili iznad 40-te, slobodno možemo reći da svaki mjesec znači puno, ne za zavidne susjede i znance, već za naš reproduktivni kapacitet.
rodila sam u 42-drugoj i nikad nisam čula zloban komentar, naprotiv, samo riječi ohrabrenja od osoba koje su znale koliko imam godina. oni drugi koji nisu znali koliko imam godina, jer ne piše mi na čelu, nisu niti mogli komentirati.
sretno svima!
Vidim da je tema zamrla, valjda ste sve na trudnicama?
Mi smo se trudili 6 mj, brojali dane i nista. Kad smo vec odustali iznenadio nas je +!
Sada sam u 10.TT. Nitko se nije previse iznenadio od prijatelja jer su svi znali da zelimo jos jedno, djeca su sretna... Samo me brine da sve prođe u redu.
Mi smo dobili + u drugom ciklusu, tako da kod nas ne stoji teza o tezem zacecu blizu 40-te
Cure, sretno ❤️
Hvala, Tanči
Cure čestitam!
Sretno!
Jos malo ohrabrenja ovdje: nama je uspjelo iz prve uvijek kad smo htjeli, u 30-ima i evo s punih 40. Nazalost, od 5x, dva smo andjela izgubili, no zadnji + (dobiven u 40.-oj) evo lezi do mene u krevetu i mirno spava! Sve je moguce... ova zadnja trudnoca s puno straha, ali i vjere da ce sve biti dobro!
Cestitke!!!
Čestitam!
ajme diiivno mama 28, cestitam od srca!!
tocno se sjecam našeg pisanja ovdje i tvojeg preispitivanja prošle godine, a sad je vec srecica pored tebe
Eci i martinaP lagane trudnoce vam želim...
i nadam se da cu vam se i ja uskoro pridružiti...
Hvala vam! [emoji8]
evo mene opet, ovaj put sam trudna i presretna
javljam se ovdje jer želim ohrabriti sve one cure koje poput mene nekad citaju ove stranice i bore se sa tom silnom željom za prvim ili još jednim djetetom unatoc godinama...
meni je ovo deveto malo srceko ispod moga.. imam dva živa i zdrava... šest sam ih izgubila...
svi mi se cude i ne vjeruju da nisam odustala..
no ja sam znala da još jedna beba ceka da mi dođe i nisam mogla odustati..
pritom sam probila sve svoje granice do koje svoje godine mislim pokušavati (sad imam 40)...
zato mogu reci - ne dajte se i slijedite svoje srce
Zelena vilo, prekrasna vijest! Grlim na najjace! ♥️
Čestitam!
Zelena vilo čestitam!
Zelena vilo, čestitam!
hvaaala vam cure, puno, puuno!!
divno je imati mjesto gdje te razumiju
Zelena vilo, cestitam! Sretno!
hvala ti Jadranka!
Cestitke
Posljednje uređivanje od Optimist : 16.12.2017. at 08:16
Kod nas je suprotno.Meni je još malo i 41,a mužu 39,potpis vidite.Muž bi bebu,a ja nisam sposobna ni fizički ni psihički.Kad god vidi malo bebu on se sav rastopi.Ja sam se uvijek zamišljala sa više djece,i jedno vrijeme me grizlo da li se odlučiti na još jednu bebu ili ne.A onda sam rasčistila misli,zanemarila tuđe želje i svoju staru maštariju i shvatila da trenutno ne želim dijete.Ne želim jer sam psihički i fizički u rasulu i bojim se šta bi to značilo za mene.Muž me trenutno pustio na miru,ali s vremena na vrijeme pokrene tu temu.I sad čitam vas i kako su se vaši muževi složili iz ljubavi prema vama,pa pomislim da sam sebična.
ja ne mislim da si sebicna.. ipak je na ženi, barem u vecini slucajeva, puno veci teret brige oko djeteta, pogotovo dok je malo..
pa ako osjecaš da nisi spremna zašto se muciti, a moraš biti dobro zbog ovo dvoje koje vec imaš...
moglo bi ispasti da sam ja sebicna prema svojem mužu no on zna da se njemu nece otežati život, barem ne u fizickom smislu jer je zbog svojeg posla jako malo doma pa je cjelokupna briga oko djece na meni..
Pozdrav svim hrabrim ženama ovdje!
pozdrav drage majčice i one koje će to tek biti
evi četrdeseta mi opasno kuca na vrata, a ja sanjam o još jednoj buhtlici...
svo troje smo dobili iz prvog pokušaja, i tog dijela se ne brinem, ali me muči jesam li doista prestara, je li rizik od malformacija bebe doista veći, da li ja tražim previše..
iza mene su i dva carska, treći slijedi po tome...
puno pitanja mi se vrte po glavi, uglavnom strahovi.. a želja je jaka
javite se s pozitivnim pričama..
ljubavna1pogled, nemam pozitivnu priču samo se nalazim u sličnoj situacji. Sve nešto važem, teško mi se odlučiti a mm je definitivno za. Zapravo i ja sam za, samo bi se htjela malo odmoriti, a 40.ta nije daleko....
da, baš to, malo odmoriti. nekako sada dolazim u fazu da mogu u miru sjesti i popiti kavu, obaviti nešto.. a onda s druge strane, svaki puta kad vidim bebu, dojde mi tako drago i pomislim kako bi mogli.
mm je za, njemu je to super. ali većina obaveza je na meni, obzirom da nam je život tako organiziran, tako da mi se teško odlučiti.
još i taj treći carski.. ufff nekako si još i mislim, ajde, oporavim se nekako, ali teže mi padaju strahovi, nekako postaneš svjesan svih rizika i komplikacija, blažena prva trudnoća kada ništa nisam znala.
Ako zelite i mozete, samo naprijed. Sad s trecim djetetom uzivam puno vise, manje se uzrujavam, sve mogu i sve stignem.
Da, blaženo neznanje. Doduše, nisam imala carski, ali svejedno me pomisao na porod sad straši. A nikakvih posebnih komplikacija nisam imala, doduše, sve troje rodila za 2-3 sata.
Ne znam kako opisat trenutnu dilemu. Ovih troje sam planirala i jedva čekala, bila sam sigurna 100% da želim i hoću. Sad nisam 100% sigurna, bilo bi lijepo ali ipak se nađe pokoji ali.....
Mislim da ću ostati neodlučna, ne planirati a priželjkivati da se dogodi neočekivano
Ivana s, ako nisi imala problema sa zacecem, to ti je vec pol posla
ivana i ljubavna, bila sam na vasem mestu pre 3-4 godine, i odlucili ici na 4. bebu. Do duse, bila sam ispod 39, ali sam i imigrantkinja s nigde pomoci i svakako sam presrecna s odlukom. Trudnoca, porod, beba kao beba nisu ti koji uzimaju najvise energije, ali briga o svima zajedno (skola, aktivnosti, kuvanje, veseraj, i sl.) jeste puno veca s vise dece. No ipak, kao sto rekoh, 'ja tu nista ne bih mjenj'o' :D
Ma da, slažem se u potpunosti, iako su mi sve trudnoće bile fizički zahtijevnije, definitivno sam najviše uživala s trećom bebom, potpuno smo neopterećeni i onako, baš uživanje maksimalno.
Ma da to definitivno, iako su mi sve trudnoće redom bile sve zahtijevnije fizički, s druge strane s njom najviše uživamo, baš smo onako opušteni i neopterećeni.
a organizirani smo baš dobro, tako da se sve nekako odradi bez puno stresa i frke.
Posljednje uređivanje od ljubavna1pogled : 02.05.2018. at 10:23
Joj, baš divno!
ja sam jako blizu četrdesete, mjeseci me dijele i odtud dilema.
znam da donosi puno posla, puno dobr organizacije, odustajanja od sebe i nekih drugih stvari kojima bih se mogla posvetiti....
ivanas dobro govoriš, možda se stvarno treba jednostavno prepustiti, pa šta bude
mada, kao što sam napisala u prvom postu, mene nekako najviše blokira taj strah jesam li doista prestara s 4 banke LOL i strah hoće li sve biti dobro s bebom i trudnoćom..
ali opet... beba
ne znam možda
Moja prijateljica je rodila s 43. Imala je novog partnera i jako su zeleli bebu. Trudnoca i porod protekli sasvim savrseno, a i dalje je sve super. Gledajuci ih nikad ne bih rekla da su prestari. Inace ovde gde zivim ima mnogo mama preko 40, to je bas onako normala :D Jednu znam koja je rodila s 46, a druga s 48. Ova od 46 je imala spontanu i neplaniranu trudnocu, a zena od 48 je isla na IVF s doniranom jajnom celijom. Prva ima sina od 10 god koji je u istoj izvidjackoj jedinici kao moj, a ona im je vodja. Fakat nikakvih razlika ne vidim. Drugoj je devojcica 4.5 godine stara, osim sto je malo blesava Francuskinja, ne bih je po necemu drugom izdvojila, lol.
Vidim da se tu nisam prijavila, pa evo, ako će kome dati vjetar u leđa...prvo sam dijete rodila sa 37 (iz potpomognute), a drugo s punih 41 (iz kućne radinosti).
Ne želim nikom pumpati lažne nade jer bih prva svakoga u toj situaciji poslala direkt na IVF - to je vjerojatno bio onaj “the last fling” fenomen, jer iako je partner drugi ipak sam 4 banke prošla, i još u međuvremenu ostala prikraćena za jedan jajovod.
Eto, vjerujte mi da kod mene moć pozitivnog razmišljanja ni nikakvi pripravci nisu igrali, no život je ipak našao put
Rodila sam prije 3 mjeseca nesto nakon svog 40-tog rodjendana, ivf trudnoca.
Ne znam kako je biti mlada mama, ali s 40 se nikako ne osjecam starom za roditeljstvo, dapace. Prije bih rekla da bi se prije 40-te osjecala premladom
Haha e to, Optimiste...ja ne znam kako je biti mlad roditelj, sigurno će doći momenti kada ću reći da sam too old for this shit, ali tako bi bilo i da sam rodila 20 godina prije
Moje su obje trudnoće prošle bez ikakvih problema. Prvi porod je završio CR zbog položaja djeteta, dakle razlog nije bio povezan s dobi, drugi uredni VBAC.
Ali zaista često u svoji okolini čujem podrugljive opaske o starijim roditeljima, klišeje o “baka u jaslicama”, “u kolicima na maturalnu” i slično (tu se obično izlete oni koji mi nisu dobro procijenili dob pa ne znaju da sam i ja jedna od tih ili koji misle da ih ne čujem, valjda misle da ni ne čujem više dobro). Posebno me rastuži to što to ne čujem od jako mladih mama, nego od onih koje su rodile u neko srednje doba, tipa 30.
Najčešće predrasude su da:
a) nemaš više toliko energije,
b) toliko živaca i
c) da si overprotective.
Kod mene su b i c upravo obrnuti, živaca imam više nego prije a i prilično sam flegma, za energiju eh sad...teško mi je procijeniti jer da, u dvadesetima sam imala više energije ali i puno manje obaveza, tako da to onda nije mjerljivo.
Što se tiče majčinstva sa 37 ili 41, ne opažam baš nikakvu razliku.
Sad bi neprijatelji rekli “čekaj, čekaj, vidjet ćeš kad ti djeca uđu u pubertet”...ma uvijek imaju spreman odgovor. Ne znam koja im je motivacija za to, valjda da naglase kako su upravo oni napravili najbolji izbor. Nebitno ni ako tvoje nije bilo izbor. Evo, ne kužim što sam ja trebala napraviti, ne roditi jer je voz prošao? Nisam čula da je itko rekao da bi radije da se nije ni rodio jer su mu roditelji bili prestari.
Sad sam zabrijala na temu “Jesmo li prestari...” ali kužite me što hoću reći.
Da nismo
Argente, jasno mi je sto zelis reci. I apsolutno se slazem da dob sama po sebi nike nikakav bitan cimbenik. Ali, radi se o tome da sam ja prvo rodlila s 25, nakon toga jos dvoje djece i jasno osjetim razliku između faze u 20-tim s jednim i blizu 40-te s troje. Na neki nacin, bar mene, djeca potrose, kosta puno zivaca i strpljenja sa svakim od njih. Pogotovo u zadnje vrijeme kad smo zakoracili i u pubertetsku fazu. Upravo zbog toga mi se mijesaju osjecaji, htjela bih jos jedno a nisam sigurna jer lijepo bi bilo i malo odmoriti i priustit si neke stvari koje teze idu dok su djeca mala.
Da, vjerojatno je različito kad si samo stariji roditelj, ili i mlađi i stariji istovremeno.
Ardjo❤
Meni je po koja vise od 40. Najdraze mi je kad je igraliste prazno pa mogu s curama na tobogan...
Prebrzo prodje vrijeme za trudnocu...da ne ponavljam argente
Di si mare
Mene u veranju na tobogan ne sprečavaju godine, nego dupe više ne stane, haha
Ja sam u zadnje vrijeme nekako... a možda mi je takav đir, možda moje spec. zdrav. stanje koje nije bilo nikad najbajnije, ali, eto, baš žalim što dijete nije došlo puno ranije, čim smo se uključili u IVF (s mojih 28), nego s mojih 38 kad je uspjelo. Prošlo je desetljeće roditeljstva. Znam da nije OK generalizirati, ali ljudi u 50-tima i ljudi u 40-tima, i ljudi u 30-tima, razlika je u zdravstvenim shitovima koji zahvaćaju prosjek. Jest i da su prosječno ljudi u 40-tima situiraniji nego u 30-tima. Jest, da nisam mogla birati (osim da ne rodim dijete)... ali, eto. Sve je neki give and take. Sretno svima
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.05.2018. at 15:33
Ivana ti i ja smo slicnih godina (ja upravo napunila 39, mislim da si ti malo mladja) i prva deca su nam iste dobi, i skroz kapiram sta hoces reci. Ja sam se tako osecala za Theu, cetvrto, a imala sam 35-6 godina (imala jedan pobacaj pre nje). Ne osecam bas nikakvu razliku izmedju tad i sad sto se tice nivoa energije, ali da se oseti vise obaveza s cetvoro dece (tri skolarca i beba), to je fakat. Znaci, ako se odlucis, da, sustici ce te BRDO novih izazova i obaveza, ali za energiju ne bih brinula :D. E sad, pluseva isto ima. Recimo, ovo je prvo dete koje brat/sestra zaista mogu pricuvati. Nije moglo ni to odmah, ali evo sad kad je ona 2.5 godine a sin skoro 13, moze. Sto se jezika tice, argente, ljudi su biseri sta god komentarisali: cesto cujem da BLAGOMISE sto mi stariji moze (pola sata) pricuvati najmladju... odgovaram im obicno, s 'da, i njega sam rodila.'
ina33, slažem se u vezi “izbora”. Ne kažem da je bolje imat dijete sa 40 nego s 30, samo kažem da ga je bolje imat ikad nego nikad. A da sam mogla, i ja bih izabrala desetljeće ranije, ako ni zbog čega a ono zbog toga jer bih onda duže mogla biti roditelj.
Ali s obzirom na to da sam mogla postat mater samo stara ili ne postat uopće, meni taj drugi izbor nije bio prihvatljiv, i šta sad- ništa, imam sreće da sam zasad savršeno zdrava.
I tu disklejmer da to važi za mene, da za nekoga zbilja jest bolje da postane roditelj sa 40 vlasitim izborom. Za mene važi jer ja u tom desetljeću praznog hoda nisam ništa značajno postigla, da sam proputovala svijet ili zaradila svoj prvi milijun, vjerojatno bih pjevala drugu pjesmu.
da, da, tako svi meni reagiraju da mi je najstariji pomoć.daleko od toga da naravno je, ali ne pada mi na pamet da on svoje djetinjstvo provede čuvajući braću. pa i on je djete. naravno za neke požarne situacije da, ali da nam je to praksa, apsolutno ne.
meni je žao da nismo ranije krenuli, čisto radi ove fame da si čim si preko 37-38 star i odmah te šalju na sve i svašta i nemaš mir.
(bila sam neki dan na redovnom sistematskom i kad sam pitala gin o novoj trudnoći, nije baš nešto bila pozitivna i baš mi je žao da sam je i pitala, samo me uznemirila. počela odmah o nadzoru i dijagnostici, statistici bla bla. i kako više od dva carska ne preporučuju
iako govore da su djeca za mlade ljude, što na neki način i stoji, jer fizički lakše odradiš sve. no meni je definitivno iskustvo da što sam starija sve više živaca i tolerancije imam, brate mili teško me možete ispalit
a što se tiče same organizacije, ma sve preko 2 zahtijeva dobre organizacijske vještine, multitasking i žonglerstvo. k
ako su stariji veći, tako su samostalniji pa mogu recimo sami na trening, ali onda voziš mlađe, pa si uvijek u biti u - istom sosu
ne znam... ponavljam, meni je jedina brija u glavi jesam li prestara u smislu povećanih rizika vezanih uz zdravlje djeteta i postporođajni oporavak, a to je već za neku drugu (psihološku) temu
i da, definitivno, sad je ispred mene period gdje će sve nekako biti jednostavnije i lakše, i gdje ću malo po malo moći naći "malo vremena" za sebe, da se vratim sebi i sjetim što volim, što ne, možda posvetim kakvom hobiju, il makar popijem kavu u miru, bez da letam oko stola ko manijak za njima.
još jedna beba će definitivno narušiti tu sliku, znam da vrijedi toga, i u to ne sumnjam ni sekunde
Koliko ti je godina? Ako je 40+, dio trudnoća se spontano prekine do 10. tjedna (ako su neke kromosomske anomalije zbog starosti jajne stanice). Drugo zapravo ovisi o tvojim stavovima - što ćeš raditi od prenatalne dijagnostike.ne znam... ponavljam, meni je jedina brija u glavi jesam li prestara u smislu povećanih rizika vezanih uz zdravlje djeteta i postporođajni oporavak, a to je već za neku drugu (psihološku
Postporođajni oporavak, ako si OK zdravlja i nemaš neku opterećenu anamnezu... s tim dijelom se osobno ne bih puno brinula, dok je god trudnoća pod nadzorom.
Sretno
Starijeg sina rodila sam s punih 35, trudnoća rizična, prerano otvorena, uglavnom gotovo cijelu preležala, psihički sam je teško podnijela jer sam prije te trudnoće imala i jedan spontani... porod totalna koma, drip, vukli ga na vakum, mene izrezali, opravak je trajao 2 mjeseca, a jedan šav me mučio još gotovo godinu dana nakon.
I ja i mm, nakon tog iskustva nismo se mogli odlučiti ići ili ne na još jedno, više prema ne nego prema da....pa su i godine prošle... no očito podsvijest je bila jača.
Bez planiranja, i ne znam kako
Nekoliko mjeseci prije trudnoće bila sam kod svoje gin koja me i poticala na još jedno dijete, a moj odgovor je bio: pa zar ne znate koliko imam godina? odgovor sam dobila da moje godine nisu problem.
Bojala sam se opet istog scenarija, mirovanje, prerano otvaranje, strah od prijevremenog poroda, i još s 40+, tko zna što me čeka....
No, trudnoća je bila savršena, radila sam do zadnjeg dana, bolovanje sam uzela samo 2-3 dana zbog viroze, počela se otvarati tek s 36 tjedana, iako, porod je na kraju završio carskim zbog velike bebe, no ekipa je bila super i susretljiva. Rodila sam s punih 41, a oporavak je trajao isto 2 mjeseca.
Ne osjećam se starom mamom, možda zato što ih mojih godina u okolini ima mnogo, nikad nisam dobila negativan komentar.
Evo, moje iskustvo je pozitivno, i uživam u tom malom biću, a da mi ponekad nedostaje energije, nedostaje da...
A da li bi mijenjala, ne bi, jer život nosi svoje, vjerojatno je trebalo tako biti....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
