Nije točno.
Moja prijateljica je prvo dijete rodila bez komplikacija, drugo izgubila u 39 ti. Nakon toga su joj utvrdili da se radi o faktorima trombofilije. Samo ti napravi pretrage.
Nije točno.
Moja prijateljica je prvo dijete rodila bez komplikacija, drugo izgubila u 39 ti. Nakon toga su joj utvrdili da se radi o faktorima trombofilije. Samo ti napravi pretrage.
Popularno raditi...?!
Ja bi to stavila u obaveznu pretragu prije trudnoće.
sigurno da ću napraviti sve pretrage, no evo trebam još malo vremana za oporavak. trenutno sam psihički malo potonula, no nadam se da ću uskoro isplivati iz ovog stanja.
Ja sam odradila pretrage na trombofiliju, imam 2 mutacije koje mogu i ne moraju pridonijeti pobacajima, no receno mi je da zbog te sklonosti zgrusavanju i dobi ipak preporucaju heparine ako se odlucim za jos jednu trudnocu.
marla-s, zao mi je i veliki saljem. Ima tema na kojoj pisu mame andjela (Kako dalje nakon gubitka...) meni su cure tamo puno pomogle i digle me kad mi je bilo najteze.
Pozdrav svima! Evo, kako su mi klinci vec veliki (9,13 i 16), nakon puno razmisljanja i kalkuliranja sa njegove, a malo sa moje strane, mm i ja smo se odlučili na jos jednu srecicu u nasem zivotu. Malo me strah jer cu uskoro napuniti 39. Da li cemo uspjeti ( svaki put sam ostala t u prvom ili drugom ciklusu) i naravno da li ce biti sve u redu. (Jednu bebicu sam izgubila u 24 tj.t. )
Sve trudnoce sam docekala i provela uz ovaj forum i nadam se da ce mi i ovaj puta donjeti srecu kao i vama svima i da cemo se uskoro druziti na trudnicama!
Sretno Enci!
Taman kad sam počela razmišljat o odustajanju od 3. bebice zbog godina, pročitam tvoj post.
To mora da je neki znak.
Hvala cure! Cathy, nevjerojatno, imamo sva tri ista godista. Mozda cemo i cetvrto! Mami2- isto ja 77, mm73! To mora biti znak
Ima nas jos koje smo rodile 4. put sa 39+
Trudnoca i porod prosli bez ikakvih problema. Dijete zdravo.
Doduse imala sam nesto cesce preglede, povisen tlak, pa sam ga terapijom regulirala, no odbila sam amniocentezu. Nisam trebala mirovati, dobila sam samo par kila. Porod je bio tako brz i lagan, bez tiskanja, da ne bih vjerovala da se i tako moze roditi da nisam dozivjela
Nakon svih problema s trudnocama koja sam imala kao mlada mama, ova u "starim" godinama je bila kao iz price.
I onda setas s kolicima sa mamama kojima mozes biti mama.
Moja me kasnorodjena kcer pomladila za bar 10 godina.
Ok, ponekad je tesko biti mama u 40im, teze nego u 20im, ali je divno.
Eci, sretno.
Ali počni odmah raditi na tome.
Vrijeme užasno brzo prolazi, a ženska plodnost opada.
Hvala!
Danas mi je tek 5 DC . Jos malo i bacamo se na posao.
Sta je sa ovim forumom, nestalo mi je pola posta. Velika mi je dilema ici na amnio ili ne. Nadam se da su druge metode napredovale od kada sam zadnji puta bila trudna. Ima vremena, samo da se pokaze plusic pa cu razmisljati o ostalim stvarima.
Sretno Eci!
Ja sam 4. dijete rodila s 40. Puno mi je lakše bilo s prvo dvoje nego s druge dvije. Godine ipak nose svoje. Jedno je s 30, drugo s 40., al sad kad su malecke veće ipak je lakše.
Pozdrav svima i od mene!
Nadam se da me primate u društvo iako nisam stara forumašica (godinama vas čitam no dugo mi je trebalo da vam se i aktivno priključim)..
Danas ste mi uljepšale dan i cijeli tjedan i mjesec
Ja sam prije dva mjeseca napunila 39... imam dvoje male djece i pet izgubljenih trudnoća... iako sam oduvijek htjela biti po godinama mlada mama sve mi se u životu drugačije posložilo.. i sad bi silno htjela i treće dijete, no u mojoj široj okolini svi imaju najviše dvoje djece pa me zbog toga, a i zbog godina, gledaju kao nenormalnu i zbog toga sam usamljena u tom dijelu pa bi se rado ovdje družila sa vama
Bas mi je drago da nas je sada vise ovdje! Kad sam se bila prvi put javila ovdje, dugo nije bilo odgovora, kao da sam zagusila temu... Isto imam par prijateljica koje razumiju ovu zelju, a ostatak okoline, usudim se reci i blize i dalje, me onako gleda postrance. Nakon dvoje zdravih pa dva pobacaja, sto sad jos razmisljam dalje? Nedavno sam tako u jednoj prilici bila cool pa samo mirno rekla otkud vam pravo... I sad se nadam novoj trudnoci, jako me strah uopce jer su i dr podijeljenih misljenja sto raditi u iducoj, a za okolinu bi najradije sutila dok sami nece primjetiti jer onda me valjda nitko nece castiti neugodnim komentarima?
Jos sam par dana do punih 40. Uvijek sam mislila i zeljela troje do 35, no zivot je to drugacije donio.
Kako i da li vi reagirate na te komentare? Povremeno me to pogodi, a ponekad se odbije od mene ko ping pong loptica.
Sto kazu vase bolje polovice na zelju za jos djece?a
Zelim nam svima brze plusice i zdravo dosadne trudnoce!
Cure, ja ne bi nista govorila nikom od koga ne ocekujem podrsku. Ne trebaju vam negativni komentari. A, ako ih ko bude inao kad zatrudnite, tome bi bome odbrusila da gleda svoja posla
Ne razumijem zasto negativni komentari? Zbog godina? Zasto bi nekog bilo briga sa koliko godina cete roditi svoje dijete? I zasto se vi zamarate sa tim sta neko misli o tome? Ja nisam naisla na negativne komentare a i poznam puno mama koje su rodile 40+ i bas su omiljene u drustvu na klupici.
Poslano sa mog SM-A500FU koristeći Tapatalk
Slažem se. Baš te briga... I sama sam se našla u situaciji da ljudi u parkiću ne znaju da li sam mama ili baka, hehehe, ali nije me to pogađalo. Naprotiv, znalo me zabavljati. Ja nemam iskustva majčinstva u mladim danima jer sam prvi put rodila u 38.godini, ali znam koje su prednosti majčinstva u četrdesetima: čovjek možda ne trči tako brzo kao 25-godišnjak, ali psihički je stabilniji i iskusniji, pa se lakše nosi s mnogim situacijama koje su mlađim roditeljima izazov. A za one kojima to nije prvo dijete pa imaju i vlastito iskustvo to isto može biti samo prednost. Sretno!
cure, samo naprijed. ako želite još djece, imajte ih. samo požurite, jer u godinama oko 40-te ili iznad 40-te, slobodno možemo reći da svaki mjesec znači puno, ne za zavidne susjede i znance, već za naš reproduktivni kapacitet.
rodila sam u 42-drugoj i nikad nisam čula zloban komentar, naprotiv, samo riječi ohrabrenja od osoba koje su znale koliko imam godina. oni drugi koji nisu znali koliko imam godina, jer ne piše mi na čelu, nisu niti mogli komentirati.
sretno svima!
Meni većina ne komentira u lice (rodbina) nego mi tata prenese. Ono, pa ima troje pa kaj će joj četvrto i još u tim godinama...
Ova osobna interakcija je pozitivna , svi se vesele i čestitaju.
Najbolji su mi oni koji prije ljeta nisu skužili trbuščić i sada padaju na guzicu kada me vide.
Ah, ti ljudi kao da uživaju baviti se tuđim životnim izborima. mama_28 sretno!
Sjetila sam se jednog lijepog teksta koji sam nedavno čitala vezano uz takve situacije...
https://www.facebook.com/rodaneplodn...99634876777169
Da, da to su oni koji pitaju kad ce drugo, a za trece su me znali pitati sta se zalomilo? Uglavnom svi moji prijatelji znaju da si vec dugo prizeljkujem cetvrto i nitko nije imao lose komentare. Sto se majcinstva tice sigurna sam da bi kvalitetnije provodila vrijeme i imala vise strpljenja sada, nego kad sam rodila najstarijeg sa 22.
Poslano sa mog SM-A500FU koristeći Tapatalk
Hvala, Inesz!
A u tekstu se u nekim recima bas prepoznajem...
Ja sam krila od svih. Djeca su znala vec sa dva mjeseca trudnoce, ali nisu nikom rekli. Mami i tati sam rekla kad je proslo 12 tjedana i bila sam u, relativno, sigurnim tjednima. Mamini komentari su bili ocekivani, sto ce ti to, imas zdravu, veliku djecu, bojala se za mene, a na kraju se nacuvala unuke itekako
Bila je zima i skoro do pola trudnoce sam krila bez problema, svi su mislili da se debljam. Jedno sam jutro obukla usku majicu, skinula se iz kaputa u cajnoj kuhinji i sa smjeskom pogledala kolegice...skoro su pale na rit. I sad se smijem kad se sjetim. Bas me bilo briga za komentare.
I tako, to sam rano proljece koristila da otkopcam jaknu kad pozelim da tko zna no, zivim u malom mjestu i za par dana vise nije bilo nikoga da ga zaprepastim...
Ljudi si svašta dopuštaju, i tiliko znaju bit gnjusni da nemožeš vjerovat. Ja nisam imala negativnih iskudtva jer nitko nezna naše želje i nade.
Nedavno je kolegica objavila da čeka 5, komentari su bili grozni, od tiga da su maloumni pa neunaju za kontracepcijum, seljačine i slučne gadosti. Žalisni je da ljudi ne mogu prihvatit da netko želi djecu, 3,4,5 nije bitno.
Da se mene i mm pitali bilo bi ih već 4 al, želje se ne ostvaruju uvijek.
Takve ne treba slušat, moj život moja stvar.
Btw ovaj mjesec sam osjetila O nakon hrpu godina. Sad čekamo.
Evo me, ja ne stignem pisati pored svojih srečica po danu...
Nije da se zamaram mišljenjem okoline, no ponekad me ipak dotaknu, odnosno rastuže ili naljute... možda i zato što sam ja u svome širokom društvu najstarija mama.. čak ni među poznanicima ne znam za stariju mamu od sebe... ni u parkićima
Većinu komentara ne čujem direktno, no nađu oni put do mene, a i osjetim dosta toga u onom neizrečenom riječima...
I da, i ja često ćujem što će ti treće, budi sretna što imaš ovo dvoje..
A nije da dajem na sva zvona svoju želju za trećim djetetom, no niti je ne skrivam.. ne bojim se izraziti svoje želje i stavove
No zadnju trudnoću sam imala namjeru dugo skrivati, ne zbog okoline, već zbog svojih roditelja koji se jako boje za mene, pa sam im htjela smanjiti vrijeme strahovanja
Naime kod mene postoji dodatna otegotna okolnost a to je da me ako uspijem opet zatrudniti i trudnoću iznijeti do kraja čeka treći carski rez... imam zeleno svjetlo od liječnika i nije me strah toga no da čujete samo komentare u vezi toga, uuh!!
Kakvo je vaše mišljenje oko toga? Trebala bi li zbog toga strahovati?
A što se tiće mog supruga, on je posebna priča, no ukratko bi mogla reći da je on pomiješanih osječaja oko mogučeg trećeg djeteta
Eto, vidite da trebam vaše društvo
Ako je dr. dao zeleno svjetlo ne vidim problem. Moja poznanica je ostala trudna 1,5 mjesec nakon carskog.
Moja prijateljica je imala 5 carskih. Iako dr bas nije bio sretan. Sve je prošlo super
Poslano sa mog SM-A500FU koristeći Tapatalk
Jeste li radile kakve pretrage prije trudnoće, osim onih redovnih (papa, brisevi)?
I ja sam Nova pa bih vam se prodruzila. Imam 39 godina i nekih mjesec dana pokusavamo ostati trudni. Imamo vec jednu curicu od sedam godina i jako zelimo jos jednu.
Ja sam proljetos radila papu i hormone stitnjace. Sve ok.
Poslano sa mog SM-A500FU koristeći Tapatalk
Hvala vam MAMI 2 i Eci na ohrabrujućim primjerima.... vau 5 carskih, pa moj treci bi stvarno trebao biti sitnica naspram pet
Natalie 38 baš dobro da si nam se i ti pridružila
Kako bi bilo divno da uskoro sve budemo trudnice
Moja štitnjača je koma, hormoni nisu bajni ali su u granicama referentnih vrijednosti pa nemam terapiju.
Danas me krenulo, pa da podijelim s vama, cujem vase komentare... Dakle, nekad jos kad smo mastali o svojoj obitelji, nasa slika bila je troje djece. Medjutim, nakon drugog, MM je nekako posustao, zbog raznih tuznih dogadjaja oko nas, kasnih gubitaka trudnoce, godinama nikako nije htio niti da probamo. Ja bi imala svoje ups and downs, dok nije jednom samo popustio, verbalno ne, ali krenuli smo raditi na trecem... I primilo se otprve, pa zavrsilo na pola puta, 20tt. Cekali uredno 3 mjeseca, opet uspjeli otprve, i onda paf, 12tt, srce ne kuca. I sad je proslo 6 mjeseci, odradila sam pretraga raznih, uglavnom je sve na nekim granicama, ali uredno. I dosli smo do ciklusa kad opet pokusavamo. A probudim se danas i nekako me pogodilo preispitivanje oko te zelje, jesam li ja sebicna, da li on samo meni udovoljava, sto ako opet izgubimo, da li da zivim zivot ovakav kakav imam jer nije da nije ispunjen, ali... Imam osjecaj da nikad necu znati, znam da je sve i uvijek neizvjesno stogod mi poduzeli... Bas me neka tezina uhvatila. Nadam se da me razumijete... Desava li se to i vama ponekad?
Mama 28, i ja sam imala periode takvih razmisljanja. Pogotovo nakon gubitka trece bebice u 24 tt, mislila sam da sam sebicna, zasto mi dvije krasne djece nije dovoljno. Sta ako ovo i ono. Tesko je to, sokovi su za cijelu obitelj. Ipak je zelja bila jaca i za 3 mj sam bila t sa trećim. Ali sam zato sam potiskivala zelju za cetvrtim. Puno ljudi me pita zasto ne uzivam sada kad su mi djeca velika, kako mi se da sve od pocetka. A ja bas zelim jos jednu bebicu, osjecam da me ceka tamo negdje i da tako treba biti. Uzivam u tome da imam malo dijete koje me treba i o kojem trebam brinuti i pokazivati mu svijet. Ovi veliki na kraju ionako samo odjure , a mm i ja ostanemo sami.
Poslano sa mog SM-A500FU koristeći Tapatalk
O da, preispitujem se i ja... Svaki dan moje srce i razum vode unutarnje dijaloge... i svaki put srce pobijedi jer je ta ceznja za još jednim djetetom tako jaka da ju nikako ne mogu zatomiti...
netko je na ovom forumu jednom napisao - imam osjecaj da jos nisam rodila svu svoju djecu, i ta me je recenica bas pogodila i stalno me prati i najbolje opisuje moje unutarnje stanje...
moja djeca su mala- trogodisnjak i jednogodisnjak... prvo sam imala tri spontana, pa sam dobila svoju prvu srecicu, pa opet spontani, pa sam dobila svoju drugu srecicu, pa opet spontani... zadnje cetiri sam bila na heparinu zbog mogucnosti trombofilije... uz to imam i autoimunu bolest koja se u sestoj trudnoci cudesno povukla i sada miruje..
sve to plus godine cini moje trudnoce visokorizicnima...
kako su oni jos jako mali i fizicki su ovisni o meni, pa mi je tim teze, no moje godine mi nedaju cekati..
ja zaista osjecam ogromnu srecu sto ih imam i smatram ih velikim darom.. tepam im my precious.. no istovremeno se opet javi ta ceznja i neobjasnjivi nemir.. bas to kao da jos jedna beba ceka da mi dodje..
bojim se da ako odustanem da si to nikada necu oprostiti..
Zelena vila upravo kako di napisala imam osjećaj da još nisam dvu svoju djecu rodila. Oduvijek smo htjeli barem 3, no nije uvijek kako mi planiramo. I preispitujem se često, razum mi bruji da je to to ali srce govori suprotno.