Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 69

Tema: Koliko vas je vaša obitelj pripremila na roditeljstvo?

  1. #1
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno Koliko vas je vaša obitelj pripremila na roditeljstvo?

    Mene moja nije da odmah skratim priču.

    Surfajući netom naišla sam na neke blogringove koji tematiziraju obiteljski život, pretežno iz vjerskog kuta, i koji su mi pomogli da osvijestim važnu činjenicu - a to je da roditeljska, supružnička, obiteljska, kućanska, domaćinska... znanja ne padaju s neba - i kako je moguće djecu i na to pripremiti. I sad se ja učim nekim tips and tricks od dobrih gospođa iz Jamerike i Engleske, a kako sam skužila princip - škicam i u štobi rekli - "dobre kuće" oko sebe.

    Kod mene doma je bila vjerovatno klasična socijalistička situacija - mama radi, dođe doma, sprema, tata sjedi, čita novine, a nakon toga su svi skupa preumorni za bilo što od obiteljskog života. Učenje kućanskim poslovima i kuhanju je bilo nula bodova - mama je uvijek previše žurila, i redovito bila prenervozna u svojoj stisci da bi nam dopustila proces učenja (brašno po cijeloj kući; prolivena voda. loše posisani podovi, sto godina kuhanje glede dječjeg rezanja mrkve skup s prstima i to).

    Isto tako, moja je sestra pet godina mlađa i nakon toga sam bebu i život s malim djetetom vidjela na TV-u, odnosno tu i tamo na obiteljskim i inim feštama - kad su svi uparađeni, a djeca veselo plešu i ko mečke zabavljaju goste.

    S posebnom tugom moram reć da kod mene doma čak nije bilo niti razgovora; mislim da su moji tak strgano živjeli (što ima veze s radom, ali i s njihovim glasovima u glavi, dabome) da nikad nisu imali ni vremena razgovarat, niti su - što je jasno - imali kakvu važnu mudrost za prenijet. Tj, ono što sam ja i čula - bilo je besmisleno i glupo, tako da sam odmah deletala, u procesu - kak se mora čistit iako je teško, kak se vremena nema, kak ovo, kak ono - dakle plod njihovih iskustava i načina života.

    Zanimljivo mi je da usprkos svemu tome nikad nisu zastali i upitali se - ček malo, jel bi možda sve ovo moglo ić drugačije? Npr. da mama ne radi ili nešto slično, da bude s djecom do nekih godina (što su neke obitelji činile) - moji kao da su dušom i srcem prigrlili svu ideologiju socijalizma i feminističkih tekovina i po njoj se ravnali.

    I sad vas ja pitam - koliko ste bile spremne, koliko ste znale što vas čeka i kako ste se snašle u svemu što se dogodi nakon što postanete mama, i nakon što zasnujete obitelj?

  2. #2
    litala avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,858

    Početno

    sto me ceka od kucne fizikalije - to sam znala. na to su me pripremili


    sto me ceka od emotivnog zivota - tu sam se nasla u neobranom grozdju :/


    sto me ceka u majcinstvu i kako to hendlati - tu su me najbolje shebali

  3. #3
    rosa avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    2,432

    Početno

    Litala je napisala:
    sto me ceka od kucne fizikalije - to sam znala. na to su me pripremili


    sto me ceka od emotivnog zivota - tu sam se nasla u neobranom grozdju


    sto me ceka u majcinstvu i kako to hendlati - tu su me najbolje shebali
    Nažalost potpisujem od a do ž.

  4. #4
    anima avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,364

    Početno

    Nisam bila pripremljena na ništa.
    Ali sam oduvijek bila samostalna i odgovorna, a to mogu zahvaliti svojim roditeljima, pa sam se lakše nosila i sa svim životnim izazovima.

    Jaaako sam bila ljuta kad sam počela raditi, i kad su se moji ružičasti snovi počeli rušiti, i kad me starci tu nisu htjeli zaštiti, tj. dozvoliti mi da još malo istražujem/odmaram, a nisu mi ni rekli što me čeka na poslu, i, kakav je to život! Tad sam definitivno odrasla.

    Udaja - također sam bila ljuta i na mamu i na sve što mi nisu rekli kako je to teško. Ti prvi dani/godine privikavanja...Da mi je samo netko rekao da će ispočetka biti jaako teško lakše bi mi bilo... Od kućanskih poslova nisam znala skoro ništa, pa ni da se sudoper mora prati Skuhati sam znala jaja i hrenovke

    Majčinstvo- i trudnoća, nitko me nije niti na to pripremio. A nisam nikoga ni tražila. To je najbolje od svih izazova s kojima sam se do sada susrela.

    Voljela bih da ljudi češće pričaju o tome, ali ne, svi nabiju ružičaste naočale, silno su zaljubljeni u prvim danima braka, na poslu im ide ko po loju itd... Ja svima kažem što ih čeka, neka se pripreme, i svi mi budu zahvalni zbog toga

  5. #5

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,522

    Početno

    Nisam bila pripremljena na ništa, a tvoj post (Ifigenija) bi mogla identično napisati... kao da su nam roditelji isti... samo što ja majčino zaposlenje ne bih nazvala feminističkom strujom, već materijalizmom, u našem slučaju (sigurno bi ostala doma kad bi se tata slagao sa time umjesto sa više novaca).

    Iz nekog razloga imam feeling da moju djecu neće trebati pripremati. Kao da samim životom gdje toliko sudjeluju i gdje puno razgovaramo - uče postupno i dovoljno. Ne znam da li je moguće ikako drugačije nego tako prenijeti znanje.

    Kad sam tek postala mama, otkrila sam mnoštvo toga o sebi, njima, cijelom svojem životu. Prva reakcija bila je ogromno zamjeranje.... sa svakom slijedećom godinom počela sam ih razumijeti. Sad, sa dvoje djece, razumijem još više.

    Zato sam donijela drugačije izbore od njih kako ne bi ponovila iste pogreške. Znači... ipak su me pripremili. Pokazali su mi ono što ne želim biti.
    Ako nemaš vremena pokazati ljubav, gotovo je nebitno voliš li... to nisu znali. Ja znam. I zato im hvala.

  6. #6

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    pod zvjezdarnicom
    Postovi
    1,925

    Početno

    Nisu me pripremili na to koliko može biti lijepo.
    Mojima se sve svodilo na ono oduzeto.

  7. #7

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,203

    Početno

    prekrasnu sliku obiteljskog zivota pamtim iz vremena svoga djetinjstva, posebnu povezanost mame i tate dijeljenje amabas svih obveza ali i gusta.

    necu nikad zaboraviti tatina pisma mami koja sam slucajno pronasla
    mamine upute teti koja nas je cuvala, sto cemo jesti za koji obrok
    maminu jurnjavu s posla da nas stigne voditi u grad na njemacki
    tatinu kuhinju
    subotnje i nedjeljne zajednicke obroke, pocev od dorucka
    izlete, kojekakve. planinarenje, a najmladja sestra tati na ramenima...satima.

    bilo nas je cetvero. mama je radila. i isla na postdiplomski. i tata isto. svaku vecer je drugi uspavljivao djecu, a ovaj drugi ucio, pa obratno.
    kad je najmladja sestra imala dva mjeseca, mama je magistrirala. nije jos bila napunila 30 godina. izmedju svakog djeteta ja razlika bila 2 godine, osim izmedju dvoje mladjih, jedva jedna godina.
    tata je cesto bio odsutan i po mjesec dana. jedna baka je umrla kad smo bili mali, godinama prije toga bolovala. druga nije zivjela u zg.


    ali nitko nitko nitko mi nije rekao da im to nije islo lako. pa sam se zamalo samoubojstvirala kad je mm bio u vojsci a ja sama s malom bebom.

  8. #8
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    ne mogu baš reći da sam nepripremljena
    naravno, kod svakoga je drugačije, i tek kad postaneš roditelj, vidiš kako je- i prekrasno i zahtjevno

    mami smo bili zaista najvažniji. tako osjeća i danas.
    radila je, imali smo samo nju, i imali smo osjećaj da smo joj najvažniji na svijetu
    i pričala je priče, i spavali svi skupa u krevetu...

    i oduvijek mi je govorila kako je divno imati djecu i kako teško zna biti

  9. #9
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    Sve cure do ivane7997 - kužimo se...

    A Ivana7997 - predivno! Imala si veliku sreću! Koliko se toga može kad su roditelji složni kao tim - snage se umnažaju, jel tako, i par može masu toga, a uz to i djeci pretiče ljubavi, radosti, i snage. Ma bravo! A to što nisi znala kak je teško - eh, pa to su ti baš mogli reći... ili možda njima stvarno nije bilo tak teško... možda ima ljudi koji kliknu i to bude lakše nego prosjeku...

  10. #10
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Ja svojim roditeljima, vezano uz ovu temu, najviše zamjeram nekakvu ljenost, inertnost koja ih je uhvatila u jednom trenutku, pa samo malo po malo prestali bilo kamo ići, vrijeme se provodilo u kući i izležavanju po kaučima. Pretpostavljam da su bili umorni, zato se grozim umora koji i mene sve više smeta. Točno se mogu sjetiti jednog perioda, prije nego što sam počela uzlaziti sa svojim društvom, kad je vikend za mene značio beskonačnu dosadu, a nedjelju bih provela u iščekivanju češkog filma za djecu koji bi popodne bio na televiziji I upravo radi toga ja sam rano 'napustila 'obitelj tj. počela sam svuda ići sa prijateljima i društvom, tako da uopće nemam običaj npr. izlaska sa roditeljima -- mnogim mojim prijateljicama je normalno izaći sa roditeljima na večeru, kod nas takve stvari nisu postojale.

  11. #11

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    11,132

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa
    Ja svojim roditeljima, vezano uz ovu temu, najviše zamjeram nekakvu ljenost, inertnost koja ih je uhvatila u jednom trenutku, pa samo malo po malo prestali bilo kamo ići, vrijeme se provodilo u kući i izležavanju po kaučima. Pretpostavljam da su bili umorni, zato se grozim umora koji i mene sve više smeta. Točno se mogu sjetiti jednog perioda, prije nego što sam počela uzlaziti sa svojim društvom, kad je vikend za mene značio beskonačnu dosadu, a nedjelju bih provela u iščekivanju češkog filma za djecu koji bi popodne bio na televiziji
    Zvuči mi odnekud poznato
    Samo, ja sam društvo za slobodno vrijeme našla (pre)kasno, ali sam zato bar vikende provodila u radno-asketskom duhu (šifra: učiti, učiti i samo učiti ). S jedne strane, dobro mi je došlo za studij. S druge strane, mislim da sam samu sebe zakinula za neke doživljaje, ali to ne mogu zamjerati roditeljima, nego isključivo samoj sebi.
    I onda, u to ime, nastojim smisliti kamo bismo mogli ići s djetetom, što bismo sve mogli raditi vikendom zajedno, a on izjavi: ja bih ostao doma... :/

  12. #12
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Citiraj tanja_b prvotno napisa
    .
    a on izjavi: ja bih ostao doma... :/
    krv nije voda

  13. #13
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,147

    Početno

    moja je mama jedna od onih superzena - gura posao i obitelj oduvijek (prve dvije god. je bila kuci ali sama - tata je plovio), naucila me je da imam velike i visoke zahtjeve - uvijek skuhano, na poslu sve obavljeno, doma sve ok (ja kiksam na cistoci). tata je bio taj koji se vise igrao, isto smo isli na planinarenje, ljeta zajedno itd.
    skroz sam bila pripremljena na brak, skroz na zajednicki zivot i ovo zongliranje izmedju posla i obitelji.
    njihov moto u zivotu je - dijete ipred svega i dijete treba biti s roditeljima, zahvalna sam im na tome

  14. #14
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    Citiraj flower prvotno napisa
    moja je mama jedna od onih superzena - gura posao i obitelj oduvijek (prve dvije god. je bila kuci ali sama - tata je plovio), naucila me je da imam velike i visoke zahtjeve - uvijek skuhano, na poslu sve obavljeno, doma sve ok (ja kiksam na cistoci). tata je bio taj koji se vise igrao, isto smo isli na planinarenje, ljeta zajedno itd.
    skroz sam bila pripremljena na brak, skroz na zajednicki zivot i ovo zongliranje izmedju posla i obitelji.
    njihov moto u zivotu je - dijete ipred svega i dijete treba biti s roditeljima, zahvalna sam im na tome
    Vuš! Kakva lijepa priča! Vi cure s takvim roditeljima biste trebale imat kolumne ili topice na kojima biste odavale tips and tricks tih uspješnih žena, ili barem pisat o njima - da imamo svijetle uzore.

    Ne zezam se.

    Svaka od vas koja ima takvu lijepu priču ili anegdotu, slobodno nek se razbaškari na ovom topicu.

    slušam, sva sam uho

  15. #15
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    a kad baš tražiš moram još malo hvaliti svoju mamu:

    -počela studirati nakon što je rodila treće
    -kuhan ručak svaki dan, dom čist i uredan
    -pričanje priča
    -maženje sa svakim od nas (nikad zakinuti, zaista, svako od nas se osjećao kako je baš on mami poseban- to smo otkrili jedni drugima prije godinu dana)
    -zajedničko spavanje (to pamtim- sve govori koliko je trajalo)

    ...

    nije nikad govorila kako je joj sve lako, ali se nikad nije ni žalila

    mene u braku također ništa nije iznenadilo


    a i moto moje mame i moto MM-a i mene je točno ono što je flower napisala u zadnjoj rečenici svog posta

  16. #16
    clumsy mom avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,302

    Početno

    Naučili su me dovoljno da se ne osećam izgubljena ni u životu ni u braku i roditeljstvu.

    Uglavnom mi je tata bio uzor - u svemu je bio topliji i prihvatljiviji. Uvek je imao vremena i za posao i za porodicu, naročito za decu (više za mene jer sam mu nekako bila priklonjenija od brata) - znao je ostaviti posao i staviti me na krilo da mi pokaže kako nešto radi ako bih ga pitala (pa otud ćerka inženjer ). Mamu i danas voli kao nekad i to joj pokazuje na sve moguće načine. Radan i vredan i danas sa 64 goidne.

    Mama je nekako bila drugačija. Nas je čuvala baba, ona je radila, popodne je odmarala uz vez, nikada nam nije pomogla oko škole (tu je tata uskakao kad god je trebalo jer je školovaniji), retko je imala živaca za objašnjavanje sem kad je u pitanju vez ili kolač. Kuvala nije, to je radila baba dokle god ne mogla a onda je mama otišla u penziju pa je i to preuzela a do tada samo kolači i pita nedeljom. Tatu voli ali na čudan način. Ja lično ne bih nikada poželela da mene neko voli na taj način.

    I da ne bude da od nje nisam ništa naučila - jako rano me je učila raznim kućanskim poslovima pa sam već sa 11 znala obrisati prozor a sa 12 i opeglati i okačiti zavesu dužine 10m. Kolače sam savladala sa 10-tak, torte godinu-dve kasnije, prvi goblen mi je uramljen na prvom polugodištu prvog razreda. Moje je bilo svakodnevno usisavanje, pranje suđa, prašina, kazne ako se nešto propusti. Naučila me je da u kući mora da se blista i da se žena ceni po izgledu kuće (iako ona u kući nije prstom mrdala sem kad je u pitanju pegla) - jedva se nekako borim sama sa sobom oko tih tema i danas, 15 godina nakon odlaska iz roditeljskog doma.

    Što se roditeljstva tiče, tata me je naučio da sa detetom moraš biti pre svega prijatelj, da se moraš postaviti tako da ti dete veruje, da ga razumeš i kad pogreši. Mama me nije naučila ničemu, čak ni kako okupati bebu.

  17. #17
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    Citiraj Anci prvotno napisa
    a kad baš tražiš moram još malo hvaliti svoju mamu:

    -počela studirati nakon što je rodila treće
    -kuhan ručak svaki dan, dom čist i uredan
    -pričanje priča
    -maženje sa svakim od nas (nikad zakinuti, zaista, svako od nas se osjećao kako je baš on mami poseban- to smo otkrili jedni drugima prije godinu dana)
    -zajedničko spavanje (to pamtim- sve govori koliko je trajalo)

    ...

    nije nikad govorila kako je joj sve lako, ali se nikad nije ni žalila

    mene u braku također ništa nije iznenadilo


    a i moto moje mame i moto MM-a i mene je točno ono što je flower napisala u zadnjoj rečenici svog posta
    Svaka čast! A može li sad uz to što je činila još i kako, kada i tako - detalji izvedbe

  18. #18
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Moja mama je bila zaposlena, ali potpuno posvećena djeci i obitelji. Šivala je odjeću za lutke, heklala kapice, šivala odjeću, šišala, čitala knjige - pročitale smo pola biblioteke Vjeverica dok još nisam sama čitala knjige. Kad samo pomislim koliko toga je znala - ja ništa od toga ne znam - meni je recimo dugo bilo normalno da me mama frizira prije izlaska van, moja mama je općenito vješta u tome pa farba stare tetice po kvartu i vječno žali što nije bila frizerka (a bila je inženjerka kemije i to poprilično uspješna u poslu). Bila mi je uvijek na raspolaganju za shopping poslije posla (kad danas vidim koliko sam smlavljena poslije posla posebno to cijenim), za kino, za kazalište. Jedino što smo mi kao obitelj nekako zakazali u nekom trenutku, pa je meni već sa 13-14 godina bilo nezamislivo npr. provesti vikend sa roditeljima na nekakvom izletu, i toplo se nadam da sa mojom obitelji neće tako biti.

  19. #19

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,902

    Početno

    Emocionalno - savršeno, hendlanje majčinstva super, partnerstvo super...Tu sam stvarno imala jako zdrave uzore. Ali moji su pribjegli jednoj boljci koja se jaaaaaako odrazila na meni - sve su radili umjesto mene. Čak ni u pubertetu nisam morala pospremati niti prati suđe. Ok ako sam to napravila, ali nisam morala. Zato sam sad totalno ušljiva domaćica, loše kuham, mrzim spremati, ne peglam...

    Isto tako sam se navikla da novac "raste na drveću" - mojoj mami se i dan danas zalomi da mi kupi neki komad odjeće ili da mi tutne u ruku "stotku" za kino.

    Eto...Morat ću još poraditi na racionalnijem upravljanju novcem i održavanju reda i čistoće, ali ovo što su mi dali je neprocijenjivo.

  20. #20
    sasa avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    zg
    Postovi
    4,609

    Početno

    ja imam dojam da se mojima desio "zamor materijala". prvi dio mog djetinjstva pamtim po igrama, pjesmi, gitarama i beskarajnim razgovorima, a kasnije se to nekako izgubilo, oni su postali manje zainteresirani i mnogo umorniji, s kucanskim sam se poslovima nasla u neobranom grozdju, ali sam to svladala- barem za moje i MM poimanje, sto se braka tice, vole se dan danas i tu zaista imam dobar primjer, a sto se djece tice, naucila sam da se treba dobro paziti da te zivot ne ulovi u masinu, da te ne proguta svakodnevica...

  21. #21
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,147

    Početno

    a ja nisam bila lako dijete - prvu noc prespavala s polaskom u 1. razred, jela samo neka jela (genijalno 1 jaje za dorucak), svaku vecer mi je trebalo pricati pricu 3 prascica i sl.
    na sve ona i on kazu - bila si takvo dijete.
    poslije se ipak desio zamor materijala i nekako smo poceli zivjeti odvojene zivote, ali mi se to isti cini normalnim, sada smo opet jako bliski.

  22. #22
    Osoblje foruma BusyBee avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Terra Magica
    Postovi
    7,229

    Početno

    Mama kao Flowerina emotivno pristupacna, uvijek s djecom ispred svega, zonglirajuci posao i obitelj.
    Naucili su me partnerstvu u braku (par godina je ona radila, a tata se skolovao uz rad i nije bio angaziran puno oko drugih stvari), ostanku jedno uz drugo u dobru i zlu.
    Tata... jednim dijelom, naucio me sto ne zelim od partnera i braka, ali i kako ne staviti vlastite stavove i uvjerenja ispred dobrog odnosa s djetetom (imamo ekstremno razlicite stavove o roditeljstvu i nekim stvarima u zivotu, ali zaista je, uz nesto otpora na pocetku, prihvatio to i postuje moje stavove i nacin zivota).

  23. #23
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    moji isto spadaju u okvire soc realističke priče s time da mama nije radila do mog polaska u školu, radila je samo po ljetu ali to je značilo da smo brat i ja dva mjeseca kod bake i djeda, u ta dva mjeseca roditelje bi vidjeli dva puta. No, ja se toga ne sjećam kao neke traume, bratu je to teže padalo...Dakle, nisu sigurno bili model roditelj kakav sam ja danas ali je mama bila vrlo stabila, nikada joj za nas nije bilo teško ništa napraviti, brižna i puna ljubavi. Dakle, bila mi je model koji stvarno nije bilo teško prakticirati kada sam se ja jednom udala i dobila dijete. Ja sam se za brak i za dijete osjećala potpuno spremnom zato što sam s istima čekala sve dok se nisam osjetila takvom.

  24. #24
    Ifigenija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Postovi
    4,570

    Početno

    Hvala svima na pričama koje ste podijelile!

  25. #25
    Osoblje foruma mikka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    7,247

    Početno

    ja sam se svemu sama naucila. tata je bio preambiciozan, strog i autoritaran, tukao nas za svaku sitnicu (kad ne bi radili po njegovom, kako si je on zamislio), vrijedao nas kad ne bi ispunili njegova (visoka) ocekivanja. mama je divna, ali emocionalno zatvorena (nije ni cudo, ako hoce ostat normalna uz ovog ego-tripera (koji, btw, misli da je najbolji tata kojeg je svijet vidio :/ )). nije on los, znam da je htio najbolje, ali brate mili, pogresnijeg pristupa stvarno tesko da je mogao imati..

    na vlastitim vezama sam naucila kako to funkcionira i sta ustvari hocu, a brigu o drugom bicu sam naucila kad mi je sestra nakon tjedan dana vratila psa kojeg sam joj poklonila nakon sto me godinu dana moljakala. starija sestra

    kucanske poslove sam znala jer me ista ta sestra tjerala da pospremam kao sluskinja dok smo zajedno stanovali.

  26. #26
    nana avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    529

    Početno

    Ne mogu se na niš požaliti, mama je uvijek bila prava mama, za mene i sestru spremna na razgovor, šalu, uz posao naravno vodila je kućanstvo i brinula se o nama..........nikada umorna, rijetko kada da bi je čule da se nešto jada.Tata je puno radio, ali isto tako sudjelovao je u našem odgoju, išao na informacije, učio me tablicu množenja, nikada neću zaboraviti odlaske s njim na Cmrok, na Sljeme i u Maksimir, to su mi bili neprocjenjivi dani i vrijeme provedeno sa njim........pričao je s nama, davao nam savjete, bio je stroži od mame, ali opet pošten i dosljedan.
    Mami sam se nekako lakše povjeravala, i za dobivenu jedinicu u školi, i za sve ostalo.............

  27. #27

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    u predgrađu rijeke
    Postovi
    47

    Početno

    Moji mama i tata su zaista sve dali od sebe za nas, mene i sestru. Uvijek u svakom trenutku znali smo da smo im na prvom mjestu.

    Iako su oboje radili (mama je bila frizer, privatnik - tada obrtnik) a tata je radio i u smjenama, uvijek su imali vremena i za igru i za pomoći nam oko zadaće i škole, svaki vikend smo nekuda išli, bilo na more ili u planine. Moja prva sjećanja kao dijete su upravo i vezana na naše zajedničke izlete i roštiljanja. Tata je radio i studirao. Ja sam imala nekih 5 - 6 godina a sestra tri godine mlađa. Sjećam se vodio bi nas u Opatiju u one prekrasne parkove, on bi sjedio na klupi i učio (uvijek je nosio one narančaste bilježnice sa sobom). Vodio nas je na Platak i učio skijati, a zatim jurio doma poručati i u popodnevnu smjenu na posao. Mama je šivala predivno. Znala je nakon popodnevnog posla (8 sati na nogama) i do ponoća i jedan sjediti i šivati meni i sestri (od hlača do kaputa), a tek majice, pletene, heklane po zadnjoj modi (burda se obavezno kupovala). Uza sve to gradili su kuću, u kojoj danas i ja i sestra svaka imamo svoju etažu (tada su govorili, jednog dana možda će vam trebati, neka vi imate i budete osigurane). Sve to uz prosječne radničke plaće i hodanja po doktorima zbog sestrinog zdravlja, tražeći lijek.

    Nikada nam ništa nije falilo. Na svoje djetinjstvo i mladost imam samo najljepša sjećanja.

    Usadili su nam ljubav, zajedništvo, obiteljske vrijednosti. Djeca uvijek i ispred svega, požrtvovnost, davanje i radost zajedničkog života. Uvijek kažem ako ja i muž (koji usput rečeno gotovo i da nije imao oca) uspijemo i 50% od svega toga pružiti našoj djeci, ona će biti sretna djeca.
    Mama i tata

  28. #28
    Ria avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Srcem na jugu!
    Postovi
    669

    Početno

    Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
    Emocionalno - savršeno, hendlanje majčinstva super, partnerstvo super...Tu sam stvarno imala jako zdrave uzore. Ali moji su pribjegli jednoj boljci koja se jaaaaaako odrazila na meni - sve su radili umjesto mene. Čak ni u pubertetu nisam morala pospremati niti prati suđe. Ok ako sam to napravila, ali nisam morala. Zato sam sad totalno ušljiva domaćica, loše kuham, mrzim spremati, ne peglam...

    Isto tako sam se navikla da novac "raste na drveću" - mojoj mami se i dan danas zalomi da mi kupi neki komad odjeće ili da mi tutne u ruku "stotku" za kino.

    Eto...Morat ću još poraditi na racionalnijem upravljanju novcem i održavanju reda i čistoće, ali ovo što su mi dali je neprocijenjivo.
    Eto, otprilike se mogu naći tu.
    Samo, unatoč tome što nisam ništa morala raditi ja sam izvrsna domaćica, iritantno čista i uredna, svaki dan skuhano, sve organizirano.

    I s novcem nisam racionalna :/

    No, kad smo kod samog pitanja s početka. Ne znam, evo sad sam prvi put promislila o tome jeli me netko trebao na nešto pripremiti i odgovor je NE.
    Jer meni je to sve nekako išlo spontano, normalno, u hodu. Napravili su od mene čovjeka koji ide kroz život i nosi se s dobrim i lošim.
    Tako i s brakom, roditeljstvom i svim ostalim. Jednostavno ne smatram da me netko na nešto treba pripremati već da je to tako normalno da dolazi sve u svoje vrijeme i da se u nama budi osjećaj koji nam pomaže da instiktvino reagiramo i odradimo sve što treba.
    Možda su onda ipak odradili dobar posao i "pripremili" me.

    Moji su doduše razvedeni i nisu baš primjer sretnog braka. To je svakako utjecalo na mene kao osobu, no ne utječe mi na život s mojim mužem i mojim djetetom.

    I da, i moji mama i tata još uvijek su tu uvijek i za što god ih zatrebam. Okrenuli bi svijet naopako da mi pomognu. I koliko god je to dobro i za poželjeti toliko ima i loših strana.
    Stoga ću i ja pokušati biti racionalnija prema svom djetetu s te strane.

  29. #29

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Vrbovec
    Postovi
    1,797

    Početno

    premalo vremena za nas djecu, previše nervoze i uvijek neka strka zbrka...uvijek nekakvi problemi koje bi mi djeca trebali razumjet jer su upravo to razlozi zbog kojih su oni nervozni pa ne mogu pružiti emocionalnu potporu...

    Razdoblje puberteta sasvim nedopustivo...osjećaj krivnje zbog toga što mi za školu trebaju tenisice, a novaca nema...loša ocjena u školi - smak svijeta jer su opet neke muhe u glavi...



    sva sreća što nas je bilo 3 pa smo imale jedna drugu

    volim svoje roditelje i sve bih dala za njih, ali kada analiziram djetinjstvo...koma

    Bilo je tu i lijepih trenutaka, ali ne znam zašto najviše pamtim ovo što mi je

  30. #30
    Zdenka2 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    6,451

    Početno

    Drugačiji sam roditelj od svojih roditelja. Oni su bili, onako starinski, strogi i zahtjevni, a istovremeno topli i uvijek prisutni u našem životu, pogotovo mama. Iz svoje obitelji sam primila osjećaj za tu familijarnu vertikalu. Za mene su jako puno učinili nono i nona, a i neki drugi članovi su pridonijeli tome da sam stvorila jak osjećaj za obitelj koji prenosim i na svoju djecu, naravno, u skladu s onim što pridonose i ostali članovi obitelji. Od onog što su bili prioriteti mojih roditelja svakako sam zadržala prisutnost u životu djece, visoko vrednovanje najboljeg obrazovanja, obaveze svih ukućana, pa i djece u kući i naglasak na duhovnu komponentu odgoja. Ali, ja sam potpuno drugačiji roditelj od njih. Primam savjete i od njih i od drugih ljudi koji su mi neka vrsta uzora i od kojih imam što naučiti, ali u odnosu prema mojoj djeci ipak se najviše oslanjam na ono što prepoznajem u njima, na svoje znanje, prioritete, osjećaje, razum i instinkt. Mojim roditeljima sam zahvalna što u potpunosti sudjeluju u životu moje djece i što pokazuju da su nešto naučili u životu.

  31. #31

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    1,049

    Početno

    U roditeljskoj kući naučila sam razgovarati. O svim mogućim temama vezanim uz obitelj, druge ljude, politiku, posao, znanje, umjetnost, ustrojstvo svijeta... Mnogo mi je značilo kad sam dorasla do toga da u 21,30 ne moram u krevet, nego mogu s roditeljima sjediti uz čaj i razgovarati. I prijatelji mog brata kad su postali momci okupljali su se u našem domu i sudjelovali u pričama i razgovorima.
    Tek sam kasnije shvatila da to nije uobičajeno u svim obiteljima.
    To zadovoljstvo razgovaranja mogu podijeliti sa suprugom, a sin nam polako postaje vrlo ugodan sugovornik. Mnoge smo bračne krize i teška vremena prebrodili lakše zato što jedno nikad nije bilo u pitanju - nismo prestali razgovarati.

    A ostalo:
    - kuhati, spremati - naučila sam doma,
    - osnovama ženske ravnopravnosti naučila sam se doma, gledajući i pozitivno (tata je kuhao) i negativno (malo drugog),
    - baratanju novcem - imali smo pristupa kućnoj "kasi" iz koje smo sami uzimali novce kad smo išli u dućan, trebalo je samo zapisati koliko smo uzeli.
    Drugačije:
    - nemam osjećaj roditelj iznad djeteta koji su moji imali,
    - o svojem roditeljstvu razmišljam i preispitujem se iz svih kuteva (ali mislim da se tu cijela naša generacija razlikuje),
    - ako kaznim dijete ili sam ljuta pazim da to razriješim na neki način, a ne da ga svojim ponašanjem dalje dodatno kažnjavam.

  32. #32

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    28

    Početno

    Pripremljena na ništa osim nekih kućanskih poslova koje sam preuzela kako bi pomogla mami koja je radila, spermala kuću, kuhala, brinula o bratu i meni. Tata, "glava" kuće, je radio i čitao novine. Razgovaralo se nije o ničemu. Vrhunac obiteljskih druženja bili su posjeti rodbini. Izleti, kazališta, kino, hm jedino čega se mogu sjetiti je jedno sanjkanje na Sljemenu, sva ostala događanja kojih se sjećam vezana su uz vtrić i školu. Puno bolje se sjećam prijkornih pogleda i "biranih" odgojnih metoda
    No evo sada imam divnu obitelj, MM i ja pokušavamo što više vremena provoditi s klincima, ako nikako drugačije onda barem u zajedničkoj šetnji do parkića. Ponekad se uhvatim da vičem i ljutim se zbog gluposti, a onda se "lupim" po prstima i krenem razgovarati da nije uredu to što su napravili ali da ni ja nisam smjela tako reagirati i nadam se da ću takve greške sve manje raditi...

  33. #33

    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Lokacija
    Zagreb, Dubrava
    Postovi
    1,027

    Početno

    Moji su roditelji daleko od savršenih, pol života su proveli svađajući se, čak su pol godine živjeli odvojeno. Naravno da su oboje radili (i studirali u različitim gradovima s djetetom-mojim starijim bratom). Nisu me podučavali kuhanju, a ni nešto posebno čišćenju ili plaćanju računa.

    Ali...

    Tata me je svake nedjelje vodio u ekspres restoran-meni je najveći doživljaj bilo samostalno guranje tacne. Dok sam bila mala, oboje su me svako malo vodili na svoj posao, gdje bi me pazile tatine tajnice ili bi se igrala s maminim đacima. Čak sam i u pionire dvaput primjeljena (s maminim razredom 1. put). Mama mi je šivala preslatke haljinice i onda me vodila po cijelom gradu i slikala (nisam znala da to radi zato da ne smetam bratu za vrijeme njegovog rođendana).

    Na svakom putovanju smo pjevali u autu. Nekad smo sasvim bez povoda znali krenuti na put-tipa idemo subotom kod bake u predgrađe, njih dvoje počnu pa mogli bi na more, riječ po riječ, tata okreće auto i mi idemo prema Makarskoj (iz Banjaluke).

    Ja sam dugo spavala s njima, kao i mlađi brat. Kad sam se preselila u svoju sobu uvijek sam mogla doći k njima kad bih se bojala. Pred spavanje su nam uvijek pričali priče. Tata bi pričao o svom djetinjstvu, odrastanju na selu, odrastanju u poratnim godinama, o precima i obiteljskim legendama. Mama je izmišljala priče po kontinentima, sa životinjama koje su uvijek pomagale djeci. Pričali su nam o nepodopštinama koje su radili kao djeca tako da smo znali da ni mi ne moramo biti savršeni.

    Naučili su me da svako ima ista prava i da uvijek govorim istinu te da su svi ljudi jednako vrijedni (primjerom, ne rječima, niti podučavanjem). Naučili su me da poštujem svoju riječ i da budem odgovorna. Uvijek sam imala pristup novcima isto kao i svi drugi ukućani i nikad nitko od nas nije zlorabio to pravo-tako da sam naučila sasvim dobro raspolagati s novcem.
    Uvijek sam znala da smo obitelj, da oni vole jedno drugo i da oboje vole mene. Znala sam da bi me zaštitili kad god bi mi trebalo. Naučili su me da je važno štititi slabije od sebe, da volim životinje i da volim učiti. Naučili su me da volim svoju zemlju i sve njene različitosti te da cijenim sve ljude i sve kulture.

    Nisam se bojala kad sam počela raditi svoj prvi posao i istovremeno počela sama stanovati. Trudnoću i majčinstvo-bila sam presretna, ni sad ne mogu reći da mi je to teško, iako mi vrijeme curi kroz prste. Uvijek sam takve stvari doživljavala kao nešto normalno, a znala sam da uvijek mogu tražiti pomoć od svojih roditelja ili braće. Znala sam da ću preuzeti svoje odgovornosti kad bude trebalo jer nitko nikad nije ni sumnjao u to.
    Sve u svemu, dobro su me pripremili, prije svega zato jer su vjerovali u mene.

    Ah...tek sam počela. Tako im često znam reći u čemu griješe i što bih trebali drugačije. Mislim da ću im ovo isprintati.

  34. #34
    Nataša,Sarajevo avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,252

    Početno

    Ne znam baš koliko su me i na šta pripremili.
    Sjećam se da je mama bila vječito zauzeta ili umorna, stalno se na nešto žalila, vremena za razgovor nije imala.
    Uz tatu sam naučila dosta, on je bio jedan od rijetkih ljudi koje sam imala priliku upoznati a koji je znao da cijeni ono što ima i da uživa u tome.
    Uz njega sam naučila da svaka stvar treba da ima svoje mjesto, da se sve može kad se hoće, da je planiranje dobar način izbjegavanja haosa itd.isl.
    Od mame, nažalost, ne sjećam se šta sam naučila.

    Što se tiče odnosa u zajednici biće sam se sama prekalila kroz srednjoškolske veze...
    Moji su imali očito dobar odnos ali ne na moje oči,
    znam da je tata mami kupovao cvijeće jednom sedmično,
    uvijek je bio pažljiv i nježan, sjećam se...
    posao ih je gutao maksimalno,
    sve je bilo podređeno tome,
    (jučer sam skontala da i kod mene počinje bivati tako pa se premišljam kako da ne upadnem u zamku).

    Mamu je očito progutala i kuća, pranje, peglanje, spremanje,
    tata je bio više za igru, više sam od njega naučila o stvarnom životu,
    ali se zapravo osjećam na izvjestan način nasamarenom.

    O vođenju kućanstva sam se zapravo naučila tako što su me poslali da živim kod dede koji je bio težak bolesnik.
    Tu sam se snalazila kako sam znala, tu sam prvi put kuhala i uopšte, vodila cijelo kućanstvo.

    A za samo roditeljstvo, heh, jedino čega sam se u životu naslušala bilo je u obliku uobičajenih prijetnji - "vidjećeš kad budeš imala svoje".

    Niko mi nije rekao da noćima neću spavati, da ću biti napola luda,
    ni šta sa pupkom da radim a kamoli šta drugo.

    Ama bezveze skroz, jako sam razočarana...

  35. #35

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,519

    Početno

    Kad mi je mama, sa mojih 15 godina, umrla, nisam bila pripremljena ni na sta...
    Poslije vise nije ni bilo porodice....tata i ja - svako u svom filmu...
    Od nekih kobnijih gresaka u mladosti, spasila me ljubav prema sebi (hvala roditeljima na tome) Poslije valjda uz kombinaciju srece i istancanog osjecaja da napravim pravi izbor, malo pragmatizma, puno volje i ucenja i rada - sve sto je trebalo sam savladala.
    I u svojoj novoj porodici se osjecam mnogo sigurnije, udobnije i ljepse no u roditeljskoj.
    Imam neki osjecaj da nista ne bi bilo tako dobro da sam "pripremljena". Jer kad si pripremljen, imas velika ocekivanja, a kad ne ide u skladu s ocekivanjima, moze sve otici vragu...


  36. #36
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,147

    Početno

    Jer kad si pripremljen, imas velika ocekivanja
    ne bih se slozila, pripremljenost ne znaci navika na dobro, vec upravo suprotno svjesnost sto jeobitelj i usponi i padovi, pogotovo padovi i borbe zajednickog zivota.

  37. #37

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,519

    Početno

    Ja nisam ni rekla da je navika na dobro. Niti su velika ocekivanja nuzno ocekivanja pozitive...npr Djeca razvedenih statisticki se i sami puno cesce razvode - umjesto da su po logici pripremljenosti, sposobniji ocuvato brak znajuci za sve izazove.

  38. #38
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,147

    Početno

    ninet, odlican primjer, ta djeca znaju izaove ali ne znaju rjesenja.

    tu je caka.

  39. #39

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,519

    Početno

    Citiraj flower prvotno napisa
    ninet, odlican primjer, ta djeca znaju izaove ali ne znaju rjesenja.

    tu je caka.
    Yes madam!
    S tim da posto univerzalna rjesenja ne postoje, nije lose imati "putokaz" - to je vjerovatno ono na sta se referira temom, ali ipak najbolja rjesenja covjek/zena pronalazi sam.

  40. #40
    vlac avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    302

    Početno

    Što sam pitala, mama bi mi rekla. Bapske priče o porodu me nisu zanimale.
    Meni je najljepše iskustvo u životu majčinstvo.
    U obitelji svi su bili sretni za nas. Dobila sam savjete koliko odjeće pripremiti, kako trebam odmarati skupa s bebom da povratim snagu...
    A one savjete i naklapanja što bih i kad trebala dati djetetu jesti samo sam slušala kroz jedno uho nutra kroz drugo van. Puno sam toga pročitala na netu i sa svojim majčinim instinktom sve rješavam.
    Više puta su mi dali do znanja kako sam dobra mama, kako se vidi na djetetu da je sretna i voljena. Naročito dobivam pohvale za kuhanje raznovrsnog povrća...
    Jedino me mama zna pošpotati da previše očekujemo od Dore. Njoj se ne sviđa kad se dijete nagovora da izgovara riječi... Ili mi predbaci da previše dopuštamo Dori - zato jer se cijelo popodne igramo s njom. A mi zapravo u tome uživamo - nama je to baš lijepo.
    ali mama mi je SUPER. I sve što se događa mogu joj ispričati i tražiti za savjet.

  41. #41
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,325

    Početno

    I sad vas ja pitam - koliko ste bile spremne, koliko ste znale što vas čeka i kako ste se snašle u svemu što se dogodi nakon što postanete mama, i nakon što zasnujete obitelj?
    pa rekla bih da za biti mama nije najbitnije znati obiteljska, kućanska, supružnička znanja, jer to se sve vremenom nauči... bitno je biti izgrađena, jaka i samouvjerena osoba. to znači prije svega da mora biti obrazovana osoba, a to su mi roditelji omogućili. omogoćili su mi i prilično bezbrižno djetinjstvo.

    u tom pogledu sam i sretna što sam kasnije rodila, jer mi je trebalo vremena da sebe izgradim, smatram da je to samo dobro došlo mom djetetu. to što me svaki mišić boli, što brzo ostajem bez daha, to je sad druga strana priče.

    sve drugo me život učio, ponekad nenadano i grubo (rat), ponekad neminovno (nesretan brak roditelja)... al sve je to za ljude, tako da se uopće ne opterećujem time. bitno je da sam stalno u procesu učenja, tako da naučih vremenom da briga oko obitelji ne mora biti samo na ženi, nego je itekako divno kad imaš partnera koji sa tobom dijeli i dobro i loše. kako i treba. nešto što je bilo novo za mene. a to što sam naučila kuhati i voditi domaćinstvo, aj jake nauke teže mi je bilo položit ispit iz latinskog. (jest da mi je latinski prijeko potreban kad pravim juhu od leća, al eto... zlu ne trebalo )

    p.s.
    inače, kao i uvijek se u pitanje dovodi majčin posao i karijera i feminizam, a to što otac radi il gradi karijeru - nije pretjerano sporno.

  42. #42

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Postovi
    52

    Početno

    Jako dobro su me naučili da znam što ne želim biti. Rastali su se kada sam imala osam, a dok su živjeli zajedno noćna mora. Tako sam "ljubomorna" kada vidim kako su neke mame i bake oslonac i pomoć svojoj djeci i unucima. Kako sam živjela s tatom koji je po cijeli dan radio, sama sam se brinula o sebi, doslovno. jednom sam mu lagala da sam dobila jedinicu, a on samo mahnuo rukom.Počela sam plakati i pitala ga zašto me ne istuće, valjda sam mislila da bi mi tako pokazao da mu je stalo... Mislim da je sve ovo za neku drugu temu. Uglavnom, za moje stavove i život danas, su uglavno zaslužni samoaktivnost i okolina van doma, ako se to može nazvati dom. Vjerovatno sam "pokupila" dosta od njih, ali ZNAM da sam totalno dugačija od njih i zbog toga sam sretna, jer sam mogla, kako se kaže, završiti jako loše..
    Komunikacija, podrška, utjeha, emocionalna stabilnost, sreća... dijete u meni ne poznaje te osjećaje. Ali ja se trudim da ih moja djeca osjete. iako znam da nisam savršen roditelj i griješim, znam da se trudim biti dobar roditelj što moji nisu bili.

  43. #43
    anna-y avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Dugo Selo/ Sesvete
    Postovi
    550

    Početno

    ja sam samu sebe zeznula:
    bila sam mažena i pažena jedinica koja se nešto oko 9-te sjetila:" ili mi kupite papigu ili mi rodite brata ili seku."
    traženo-učinjeno. 8)
    tako sam nešto prije 10-te dobila malu sekicu, a godinu dana kasnije oni odoše na posao, a meni ostavili bebu da je čuvam.

    i tako sam iskusila "roditeljstvo" u vrlo ranoj dobi.

    nije to bilo baš tragično. Dobra strana priče je da danas, kad me seka nešto zeza, mogu slobodno reći: šuti, ja sam tebi pokakane pelene mijenjala

    a s druge strane, mama mi i danas pegla veš, gurne koju kunu kad god pomisli da sam u frci, čuva mi dijete i radi sve da bi mi pomogla i olakšala. u trudnoći i nakon poroda me mazila i pazila.

    ozbiljno: roditelji su mi dali dobre temelje odgovornosti, privrženosti i ljubavi. trudili su se najbolje što su znali i ništa im ne zamjeram, osim možda previše strogoće u pubertetu.
    a koliko te doista itko može pripremiti na roditeljstvo :/ :?

  44. #44
    summer avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    St
    Postovi
    4,597

    Početno

    Nisu me posebno pripremali za roditeljstvo. Odrasla sam u sretnoj obitelji, imala sretno djetinjstvo, imala sam svu potporu da postanem sto boljom, samostalnom i odgovornom osobom. A onda je ta osoba sama ucila dalje. Brak mi je potpuno drugaciji od njihovog (a kako i ne bi bio, razlicite smo osobe), kad sam osjetila zelju za roditeljstvom ucila sam o tome sama, odgajam dijete po sasvim drugim principima, kuhati sam ucila sama, doma sam radila samo neke ispomoc poslove, oni su uvijek tu za savjete i tako... Mislim da sam od njih dobila i dobijam sve sto sam trebala i trebam.

  45. #45
    Osoblje foruma BusyBee avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Terra Magica
    Postovi
    7,229

    Početno

    tako sam nešto prije 10-te dobila malu sekicu, a godinu dana kasnije oni odoše na posao, a meni ostavili bebu da je čuvam.
    i tako sam iskusila "roditeljstvo" u vrlo ranoj dobi
    Sjetila si me da sam zajedno s prijateljicom (ona 8, ja 7 godina) imala isto iskustvo s njenim bratom od manje od godinu dana (mama je bila neka faca u velikoj drzavnoj firmi i otisla je raditi dosta rano).

  46. #46
    NetkoMiOteoNick avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    608

    Početno

    Citiraj anna-y prvotno napisa
    tako sam nešto prije 10-te dobila malu sekicu, a godinu dana kasnije oni odoše na posao, a meni ostavili bebu da je čuvam.
    A tko ju je čuvao kad si ti bila u školi?


    Kod mene je bilo otprilike kao kod summer.

    Citiraj summer prvotno napisa
    Nisu me posebno pripremali za roditeljstvo. Odrasla sam u sretnoj obitelji, imala sretno djetinjstvo, imala sam svu potporu da postanem sto boljom, samostalnom i odgovornom osobom. A onda je ta osoba sama ucila dalje. Brak mi je potpuno drugaciji od njihovog (a kako i ne bi bio, razlicite smo osobe), kad sam osjetila zelju za roditeljstvom ucila sam o tome sama, odgajam dijete po sasvim drugim principima, kuhati sam ucila sama, doma sam radila samo neke ispomoc poslove, oni su uvijek tu za savjete i tako... Mislim da sam od njih dobila i dobijam sve sto sam trebala i trebam.

  47. #47
    anna-y avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Dugo Selo/ Sesvete
    Postovi
    550

    Početno

    NetkoMiOteoNick - tata je bio taksista, pa je radio kad je mogao, ali svakako sam po par sati na dan babinjala sekicu. U stvari, spadala sam u one klince koji rastu u hrpi, pa jedan drugoga čuvaju.
    Moji prvi susjedi (Zg predgrađe, trošne kučice po dvorištima) bili su obitelj s 8 djece, te sam ja s njima bila kuhana i pečena. Praktično su mi bili kao obitelj. Čuvali smo jedni druge i sami sebe.
    Ima tu neke soc-realističke romantike, ali pamtim djetinjstvo kao lijepo, možda baš zbog te hrpe djece i povezanosti susjedstva.
    Prednost odrastanja među puno djece je da sam ja npr. čitala i pisala prije 4. godione, jer smo se stalno igrali škole

    malo sam skrenula s teme, ali baš me podsjetilo na lijepa vremena

  48. #48

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    176

    Početno

    Na neke su me stvari pokušavali pripremiti, što sam ja uporno odbijala.
    Jer mi je recimo bilo van pameti da peglam mužu hlače.Pa ima čovjek ruke, može sam. (pokušala sam to primjeniti u prvim danima "mraka" pa je dobio "sretne hlače")
    Naučili su me, da nema muškoženskih uloga(ako se izuzme situacija sa peglom- mislim da je to bila tatina osobna frustracija), da su djeca vrijedna žrtve i da ako mi nije dobro s nekim imam se uvijek gdje vratiti.
    Neke stvari želim izbjeći, jer sad vidim da nisu znali bolje.
    Više manje od prvog osnovne znam se brinuti za sebe, pitanje je bilo samo kad ću si dopustiti teret još jedne osobe.
    Emocionalno....tu sam dugo bila u banani.
    Majčinstvo...nekako si mislim da sam u toj svojoj neplodnosti izvukla i neku korist, jer sam tokom vremena shvatila kakav roditelj ne želim biti.
    A i u prednosti sam naspram svojih roditelja, jer imam virtualnu obitelj za skoro svaki problem.

  49. #49

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    1,448

    Početno

    Poklonili su mi prekrasno i bezbrižno djetinjstvo, svaki dan nakon posla zajednički ručak uz sitne čakule o dnevnim događanjima ili velike razgovore o trenutnim problemima, večernja obiteljska opuštanja (nakon odrađenih dnevnih obaveza) uz igrice, pjesmice, smijeh.
    Vikendi puni zbivanja, izleta, društva, planinarenja, mora, putovanja - gotovo uvijek obiteljska atmosfera.
    Ponekad i samostalna putovanja u raznim organizacijama ili baki.

    Stvorili su od mene samostalnu i samouvjerenu osobu. Nesebično i bezuvjetno mi poklonili ljubav. Uvijek puni poštovanja i razumijevanja prema meni kao osobi.
    Nadam se da ću to jednako uspješno ponoviti sa svojom djecom!

  50. #50

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    svicarska
    Postovi
    1,916

    Početno

    najvise me primpremila na roditeljstvo time sto je iskreno uzivala u zivotu i roditeljstvu kao (za nju) velik i vazan dio zivota...

    to je govorila i, vise od rijeci, - to je 'disala'...

    cak kad je bilo teskih trenutaka - nacin na koji im je pristupala je odrazavao da su to trenuci i stvari za koje se vrijedno boriti i potruditi......

    sada je takva i baka...

    najvise ju prepoznajem kao majstoricu ATMOSFERE u kojoj se roditeljstvo odvija... velikom kapacitetu za odusevljavanje malim stvarima... prioritet medjuljudskih odnosa nad stvarima...
    ja dosta njezinih varijanti rodteljstva ne biram tj- prepoznajem da s takvim nacinom djelovanja ne rezoniram pozitivno...
    pa sam to modificirala i neke stvari potpuno drugacije postavila ali tu bazu da je roditeljstvo kao i cijeli zivot prvenstveno emocionalni proces mi je dobrano 'zbetonirala' u mene...

    na taj nacin su i 'greske' koje je radila postale jako dobre karte u mojim rukama kad sam i sama pocela igrati igru 'roditelj'...

    jer kad vrlo jasno znas sto NE zelis - obicno ti je puno jasnije sto ZELIS (ili se bar bacis u potragu za time sto to je)....
    tako, ifigenija, meni se unatoc tome sto si napisala u uvodnom postu cini da su te tvoji roditelji ipak cist solidno pripremili na roditeljstvo...

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •