Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 69 od 69

Tema: Koliko vas je vaša obitelj pripremila na roditeljstvo?

  1. #51

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    BiH
    Postovi
    116

    Početno

    Budući da sa ocem nisam rasla, a bez mame sam ostala sa 17 (u jeku rata) pripremljena nisam bila ni na šta.
    Mama je bila drago biće puno ljubavi ali osim zajedničke subote, puno više nisam imala zbog njenih obaveza.

    Zahvaljujem internetu što tek sada znam sve ono što su mi trebali a nisu rekli/skrenuli pažnju:
    - roditelji (npr. život udvoje, djeca,..., kako život nije bajka i kako postoje ljudi koji uživaju u tuđoj nesreći...),
    - ljekari (ja sam postavljala dijagnoze astmatičnog bronhitisa, displazije kukova, avitalnog zuba pa tek onda na moje insistiranje i dr.)
    - nastavnici (poteškoće u učenju...)

    Da imam mogućnosti/moći uvela bih OBAVEZNU školu za buduće supružnike i roditelje. Ako nam je potreban učitelj da nas nauči da je 2+2=4, na kojoj strani svijeta izlazi sunce, voziti auto i sl, kako to da je najveći zadatak u životu - biti dobar roditelj i prepoznati potrebe svoga djeteta ostavljen samo našem (oskudnom) znanju i instiktima!?

  2. #52
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno i

    moji starci su ili silno liberalni i zbrčkani pa sam čitala knjige, molila se i surfala netom. spasile su me rode u mnogim trenucima, searsi i dragi Bog. s vremenom kad sam već sama debelo izgradila temelje počela sam uviđati podršku iz drugih neočekivanih izvora. Nisu svi idealni uzori na svim poljima, ali svatko na svojem su prava inspiracija: teta za kuhanje i čišćenje, frendica za homepatiju i zdravu hranu, drugi frendovi za druženja, ljetovanja i skijanja.Ipak još uvijek ima faza kad se osjećam pomalo izgubljeno i mislim da bi bilo lakše da su me starci naučili nešto o obiteljskom životu i održavanju (stvaranju) doma. Ipak zahvalna sam što su se me odgojili tako da do svega ovoga znam i mogu doći - nije lako, ali dobro smo Osim toga naučili su me neke stvari kojih nisam bila ni svjesna - recimo bili su i ostali prvaci u putovanjima,plesanjima, igranju i kreativinim hobijima. Eto sad moja djeca žive u kreativnom kaosu, ali ja hvatam korak sa čišćenjem za dvije generacije - noijem esram reći- zakačila sam se za flylady.Eto-nadams e da me neće izbaciti iz društva dramskih umjetnika

  3. #53
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,147

    Početno

    jeste gledali - meet the fockers neki dan na tv-u, ja gledala s mojom mamom, umirale smo od smijeha...a ja posebno kad su rekli da ferberziraju maloga (uce ga da se sam smiri), a moja stara umire od smijeha...tek je kasnije ksuzila da to nije izmisljotina scenariste vec legalna metoda koju preporucuju i neki cijenjeni ped. - meni je to bilo tako genijalno toplo kako njoj nije ni pri malom mozgu da dijete mozes pustiti plakati to je odobra priprema za roditeljstvo - kad ti usade prave stavove o djeci

  4. #54
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,325

    Početno

    flower

    jel misliš na prvi ili drugi dio ? meni je drugi dio čak bolji kad je niro izvadio umjetnu cicu. il kad ga uči baby signs

  5. #55

    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,519

    Početno

    Pa po mom skromnom filmskom znanju, fockersi i jesu drugi dio - prvi su parents... E dobro ste mi dale ideju sta da gledam da se malo "dignem"

  6. #56
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,147

    Početno

    mc naravno drugi dio 8) i sisa mi je zakon

  7. #57
    anitalu avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    438

    Početno

    Pripremili su me, ne savjetima, nego primjerom. Ogromnim kapacitetom za ljubav, brigu, pažnju, bezubijetno davanje. Mi smo im bili ispred svega i još smo. Uvijek sam osjećala da netko stoji iza mene. Nije da nije bilo loših poteza no iz današnje perspektive utopili su se u moru svega dobroga što su mi dali.

  8. #58
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,325

    Početno

    Citiraj ninet prvotno napisa
    Pa po mom skromnom filmskom znanju, fockersi i jesu drugi dio - prvi su parents... E dobro ste mi dale ideju sta da gledam da se malo "dignem"
    eh, kad ja sve te filmove gledam na njemačkoj tv, pa i ne znam originalne naslove. ja brate volim kad mi robert de niro progovori književnim njemačkim jezikom.

  9. #59
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    Moji stari je isti de niro u parents i malo manje u fockers. MM i ja smo to gledali kad sm ohodali i ja sma m uto rekla i o n se samo nasmijao , ali nije skužio, ali kad je upoznao mog starog :shock: nije mogao vjerovati osim što stvanro fizički liči na de nira totalni je paranoik hiperemotivac, ma točno lik iz meet the parents u stvarnosti i nije tak smješno, ali faca od moog muža kad je shvatio da se ne šalim ipak je Kaj je nabolje mi smo živjeli s mojim starcima skoro godinu dana i stari je bio prvak u babysigns imamo sliku mog Dominika kako s par mjeseci "razgovara" ozbiljno sa svojim dedom. Jedino kaj jemalo prena poran za odrasle članove obitelji - uostalom gledali ste film

  10. #60

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    450

    Početno

    moji roditelji me nisu naučili sretnom braku - oni ga nemaju, dva različita svijeta. nisu me naučili s novcima - uvijek su u dugovima makar su imali dobre plaće. nisu se brinuli o meni - znala sam ići gladna u školu jer je frižider bio prazan a nisu se sjetili ostaviti mi koji dinar/kunu da kupim nešto. ne sjećam se sa koliko godina sam se počela sama brinuti za svoju robu i čistiti svoju sobu ali bilo je to sigurno do petog razreda jer sam na domaćinstvu znala i rukovat perilicom i peglat. sve sam naučila sama i to zato jer mi se znalo dogoditi da moram u školu a nemam čistog rublja jer ga je mama zaboravila oprati. nikad nisu samnom učili ili pisali zadaće.

    čemu su me naučili? - da se mogu osloniti samo na sebe i da ne mogu računati da će me netko izvuć iz problema. Da ti ne trebaju novci da se dobro zabaviš ili imaš prave prijatelje. i da ne budem kao oni.

    a onda sam upoznala MM koji je odrastao slično kao i ja. jedno od drugog izvlačimo ono najbolje. Počeli smo od nule, prošli svašta, a sad živimo puno bolje od prosjeka. sve smo uspjeli sami. ponosna sam na nas. i ne bojim se ničega što nas čeka jer znam da zajedno možemo sve savladati.

  11. #61

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    472

    Početno

    Citiraj Vlvl prvotno napisa Vidi poruku
    U roditeljskoj kući naučila sam razgovarati. O svim mogućim temama vezanim uz obitelj, druge ljude, politiku, posao, znanje, umjetnost, ustrojstvo svijeta...
    Ovo je nešto što meni stravično fali. Naime, ja nisam naučila razgovarti. Od mene se uvijek očekivalo da budem divna, dobra, poslušna djevojčica koja ne ometa previše. Pa kad se i razgovaralo, nije bilo mjesta za dječje filozofije. Zato danas ne znam razgovarati u društvu, naročito ako je društvo manje (u većem se izgubim i dobro ispadne ako kažem i samo jednu rečenicu.
    I zbog toga se trudim da mi doma što više pričamo, razglabamo i općenito "blebećemo" ........

  12. #62

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    936

    Početno

    Uf ovo je za mene ustvari vrlo teško i nadasve emotivno. Nažalost rođena sam u braku u kojem nije bilo izražavanja emocija, nije bilo razgovora, dijeljenja dobra i zla. Tata je bio zagrebački fakin i takav je ostao do kraja. Bitno mu je bilo samo njegovo društvo, čašica i još svašta uz to, a doma televizija i ležanje na kauću i pusti me na miru i želim mir i tišinu. Majka je bila vječna patnica (gle fakat se napatila u tom braku niš koristi), ali sirota nije niti imala snage usprotiviti se i reči gotovo. Ja i brat smo se cimali tako uz njih i često su se i preko naših leđa znale lomiti njihove svađe i nebuloze. Rezultat: Teško izražavam emocije, borim se s time svaki dan, ali zato grlim i ljubim svoju djecu cijelo vrijeme, svugdje ih vućem sa sobom. Moja mama je jednom nabacila primjedbu da to što radim nije dobro, jer kaj oni tamo negdje imaju raditi. E imaju i vodit ću ih svugdje sa sobom. Ja nisam s mamom išla u šopinge, na kavu, u besciljne šetnje,kino, kazalište.. ali znam da će to moja djeca imati. Nismo išli na izlete, ručkove..Ja priuštim to svojoj djeci koliko god mogu. Naučena sam na sve kućanske poslove i kuhanje, jer sam to radila za sebe i brata. Dakle fizikaliju sam naučila, a emotivno imam veliko breme s kojim se borim svaki dan, učim kako pokazati ljubav, nježnost. Ponekad zastranim, znam sve što neću, a učim što hoću.

  13. #63

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    472

    Početno

    Citiraj dani1 prvotno napisa Vidi poruku
    Tata je bio zagrebački fakin i takav je ostao do kraja. Bitno mu je bilo samo njegovo društvo, čašica i još svašta uz to, a doma televizija i ležanje na kauću i pusti me na miru i želim mir i tišinu.
    Malo OFF topic, ali kad sam ovo pročitala malo sam se naježila, jer umalo sam i sama završila s jednim takvim, ali sam se u zadnji čas trgla. Hvala Bogu koji mi je u jednom trenutku otvorio oči i pokazao druge smjerove. Mada sam tek kad sam postala mama postala i svjesna kako bi to gadno bilo s njim. On je bio super kao dečko, ali kad je govorio o braku i obitelji govorio je baš na način na koji je dani1 opisala svog oca.
    Danas imam divnog muža i moja djeca divnog tatu!

  14. #64
    mamitzi avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Postovi
    1,466

    Početno

    moji su roditelji znali govoriti: bila si takva beba da nismo nikad poželjeli drugo dijete. (bila sam boležljiva, nisam spavala noćima, nisam spavala po danu, samo sam se htjela nositi, grizla sam mamu dok me dojila , a krv je špricala i slične priče). to me jako bolilo, a sad vidim da su oni, kao i moje dvije bake koje su me čuvale svaka pola radnog dana ( to je bilo vrijeme kad su mame išle s 3 mjeseca raditi 4 sata) uložili puno truda da budem što zadovoljnija beba - to sam shvatila tek s vlastitom djecom.
    naučili su me puno praktičnih stvari, kao što je racionalno trošenje, kućanski poslovi, pomaganje drugima koji su u nevolji, da je potreban trud za uspjeh u školi/poslu ali se ipak isplati i sigurno još puno toga korisnog i praktičnog. samo me nisu naučili samopouzdanju, i danas se teško izborim s tim. zato, prema staroj priči, govorim stalno svojoj djeci :bravo ovo, bravo ono, kako si ti super, kako si pametn/spretan/brz...

  15. #65
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    I ja sam tek uz svoju djecu uspjela razumjeti neke od poteza svojih roditelja. Bili su dobri roditelji, ne mogu reći... U okviru mogućnosti pružili su bratu i meni sve (materijalno i emotivno) što se moglo.

    Ono što mi se nije svidjelo, a i danas je tako, je činjenica da nisu na vrijeme riješili neke svoje stvari, svoje dileme, svoje živote. Možda su bili previše posvećeni djeci.... Možda sam se rodila prerano... Taj osjećaj da su žrtvovali svoje (eventualne) karijere i neke druge stvari zbog djece stekla sam posredno, nije da nam se direktno stavljalo na nos. Iz perspektive 10+ godina braka, to je bila također samo još jedna dobra lekcija koja ne može pomoći mojim roditeljima, ali je pomogla i još pomaže meni: MM i ja trudimo se srediti svoj život, biti zadovoljni sami sa sobom, a ne "zbog djece ili u ime djece" žrtvovati bilo što, jer u krajnjem slučaju to rijetko izađe na dobro.

    Da bi čovjek bio dobar roditelj, u prvom redu mora biti zadovoljan sam sa sobom. I da, samopouzdanje također nisam ponijela iz roditeljske kuće (kritike da, ali odavno sam shvatila da to ima veze upravo s roditeljskim nezadovoljstvom vlastitim životima, a ne osobom mojom ili nekim mojim potezima). Samopouzdanje dolazi iznutra, ne izvana. Zato svojoj djeci kažem BRAVO samo ako to zaista mislim. Ako nisam zadovoljna, obično pitam djecu da li ONI misle da su mogli bolje (napisati test, očistiti cipele itd.) da bi i oni bili zadovoljni sami sobom. Trudim se biti iskrena. Za sada je dobro.... A neku kvotu pogrešaka nosi svaki roditelj, tako da tu nema spasa. Koncentriram se na bitne stvari, a ostalo - vidjet će se tek za nekih 15-tak godina "kako su djeca ispala". Ako budu zadovoljni sami sobom i nauče postizati što žele, bit ću zadovoljna. Za sada ih samo motiviram da se trude što više, a vrlo često su i sami zadovoljni vlastitim dobrim rezultatima. Primjećujem i dozu samokritičnosti (a to je jako važno)... Kapa dolje mom malom sinu kad kaže "ne dižem se sa stolca dok ne navježbam ovu pjesmicu kako treba". To se traži! Da sami znaju sebe poticati, bez roditeljske intervencije. Da uspjehe postižu zbog sebe, a ne zbog mene.

  16. #66
    tajuska avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagorje
    Postovi
    468

    Početno

    Citiraj summer prvotno napisa Vidi poruku
    Nisu me posebno pripremali za roditeljstvo. Odrasla sam u sretnoj obitelji, imala sretno djetinjstvo, imala sam svu potporu da postanem sto boljom, samostalnom i odgovornom osobom. A onda je ta osoba sama ucila dalje. Brak mi je potpuno drugaciji od njihovog (a kako i ne bi bio, razlicite smo osobe), kad sam osjetila zelju za roditeljstvom ucila sam o tome sama, odgajam dijete po sasvim drugim principima, kuhati sam ucila sama, doma sam radila samo neke ispomoc poslove, oni su uvijek tu za savjete i tako... Mislim da sam od njih dobila i dobijam sve sto sam trebala i trebam.
    identicno. cak stovise, nisam odgajana da sljedim tude stope ili prirucnike koje su drugi napisali, nego da budem svoja i radim najbolje sto mogu. neke stvari radim dijametralno suprotno od njih, neke identicno, neke slicno, jer na kraju razliciti smo, ja sam razlicita od svoje mame, zakoniti je razlicit od mog oca (jednako kao i od svojih roditelja)...a da svaki roditelj po putu pogrijesi, bude umoran, nervozan, da u obiteljima ima losih dana, tjedana, a nekad i godina...naravno. i oni su ljudi koji uz svoju djecu imaju i druge dijelove zivota. sigurno ce i meni moja kcer naci sto zamjerki i sigurno necu uvijek biti idealna. al na kraju jedino sto se racuna da su svi u datim okolnostima dali najbolje sto znaju i umiju...

    p.s. mozda sam krivo shvatila poantu, ali ne znam sto je lose u tome sto su mame radile? ja cu na posao kad mala napuni 9 mjeseci i to je dobro za mene, a time i za nju jer bez posla sigurno nebi bila sretna i ispunjena, a ona bi bila uskracena za ono najbolje od mene. mislim da bi napravila za nju i nas odnos pa i nasu obtelj puno goru stvar da ostanem doma i budem frustrirana.

  17. #67
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,182

    Početno

    Nisam imala blagog pojma kako bebe izgledaju. U rodilištu me bilo strah držati moje dijete jer sam mislila da ću nešto strgati ako samo puhnem jače. Šokiralo me vidjeti da beba ima full gear kosu, nokte i dlake na leđima. U nekom mom svijetu do tada sam valjda zamišljala bebe kako nemaju nokte. Jer naravno, kako onda grebu iznutra po trbuhu noktima. Brrr... a tek pupak. Plus, tek sam par mjeseci nakon poroda shvatila princip posteljice kada sam vidjela sliku ogromne sluzave tvari u nekoj kanti. To je bilo prikopčano na stijenku maternice. Ne znam zašto mi to nisu pokazali u rodilištu da vidim kako izgleda, pomislila sam.
    Što se tiče samog majčinstva internet mi je puno pomogao jer da sam ovisila o savjetima dviju baka, bože sačuvaj. Mojoj mami dojenje je sedmo svjetsko čudo. Pita me svaki put jel još dojim, kako je to lijepo i krasno.
    A neke stvari dođu prilično prirodno. Npr kad se derle plače to ne možeš ignorirati, i nekako od svega je to najbitnije. Da se ne ignorira plač. To bih stavila kao prvo pravilo. Sve ostalo dolazi iza.

  18. #68
    mamasch avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,437

    Početno

    Citiraj dani1 prvotno napisa Vidi poruku
    Uf ovo je za mene ustvari vrlo teško i nadasve emotivno. Nažalost rođena sam u braku u kojem nije bilo izražavanja emocija, nije bilo razgovora, dijeljenja dobra i zla. Tata je bio zagrebački fakin i takav je ostao do kraja. Bitno mu je bilo samo njegovo društvo, čašica i još svašta uz to, a doma televizija i ležanje na kauću i pusti me na miru i želim mir i tišinu. Majka je bila vječna patnica (gle fakat se napatila u tom braku niš koristi), ali sirota nije niti imala snage usprotiviti se i reči gotovo. Ja i brat smo se cimali tako uz njih i često su se i preko naših leđa znale lomiti njihove svađe i nebuloze. Rezultat: Teško izražavam emocije, borim se s time svaki dan, ali zato grlim i ljubim svoju djecu cijelo vrijeme, svugdje ih vućem sa sobom. Moja mama je jednom nabacila primjedbu da to što radim nije dobro, jer kaj oni tamo negdje imaju raditi. E imaju i vodit ću ih svugdje sa sobom. Ja nisam s mamom išla u šopinge, na kavu, u besciljne šetnje,kino, kazalište.. ali znam da će to moja djeca imati. Nismo išli na izlete, ručkove..Ja priuštim to svojoj djeci koliko god mogu. Naučena sam na sve kućanske poslove i kuhanje, jer sam to radila za sebe i brata. Dakle fizikaliju sam naučila, a emotivno imam veliko breme s kojim se borim svaki dan, učim kako pokazati ljubav, nježnost. Ponekad zastranim, znam sve što neću, a učim što hoću.

    Veliki potpis!

  19. #69
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Nisam imala blagog pojma kako bebe izgledaju. U rodilištu me bilo strah držati moje dijete jer sam mislila da ću nešto strgati ako samo puhnem jače. Šokiralo me vidjeti da beba ima full gear kosu, nokte i dlake na leđima. U nekom mom svijetu do tada sam valjda zamišljala bebe kako nemaju nokte. Jer naravno, kako onda grebu iznutra po trbuhu noktima. Brrr... a tek pupak. Plus, tek sam par mjeseci nakon poroda shvatila princip posteljice kada sam vidjela sliku ogromne sluzave tvari u nekoj kanti. To je bilo prikopčano na stijenku maternice. Ne znam zašto mi to nisu pokazali u rodilištu da vidim kako izgleda, pomislila sam.
    Što se tiče samog majčinstva internet mi je puno pomogao jer da sam ovisila o savjetima dviju baka, bože sačuvaj. Mojoj mami dojenje je sedmo svjetsko čudo. Pita me svaki put jel još dojim, kako je to lijepo i krasno.
    A neke stvari dođu prilično prirodno. Npr kad se derle plače to ne možeš ignorirati, i nekako od svega je to najbitnije. Da se ne ignorira plač. To bih stavila kao prvo pravilo. Sve ostalo dolazi iza.
    Joj, dođi to reći mojim novim susjedima.... dvogodišnjakinja im se stalno dere....ufff... Baš mi to ide na živce, ne ona nego oni. Baš sam ostarila, vjerojatno su se tako i moji derali, ali ja to ne pamtim.

    Što se tiče pripreme za roditeljstvo - imala sam i više nego dovoljno prilike, em sam stara rodila, em sam u mladosti često čuvala tuđu svakojaku djecu, em sam najstarije dijete i po maminoj i po tatinoj strani... Nisam imala nikakve uzore, ali sam imala prilike skupiti iskustvo, he he he... Problem je bio u tome što su mene članovi obitelji (ali ne i roditelji koji su me bolje poznavali) pokušavali prodati kao uzor mlađima, he he he...

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •