nisu li preprepredivna ova mala preslatka stvorenja koje neki nazivaju "hendikepiranima, izoblicenima, drugacijima, invalidima,ona druga dica, redikuli.......... mongoloidi"
na blogu od crkve sam se "svadala" kad je izasao tekst o zivotu koji moras ljubiti cak i kad je grozan a sve to pokrepljeno tekstom artura millera gdje on kaze:
"Sanjao sam da je moj zivot bio zapravo moje dijete.To je dijete bilo izobliceno,mongoloidno i ja sam bjezao od njega.Medutim ono se uvijek iznova prikradalo mom narucju,dok jednom nisam poceo ovako razmisljati:kad bih ga mogao poljubiti,mozda bih mogao mirno spavati.I sagnem svoju glavu nad njegovo izobliceno lice ,bilo je strasno...ali uspio sam ga poljubiti."
ja ne znam jel artur ikad imao dodir sa jednim andelcicem al cisto sumnjam da je jer tad nikada ne bi ovako nesto napisao .
i da..... zar nismo svi predivni i mozemo na reklamu bez da se itko cudi ?