 |
|||
Svatko odgaja dijete po svom. Naravno da se mene ne tiče i sigurno te neću prijaviti. Samo sam napisala moje viđenje. Da nisi htjela da ti ljudi napišu svoje mišljenje, ne bi ni stavila problem na forum. Znala si da se neće svi slagati sa tvojim stavom.
nije stvar u stavu nego sam dobila dojam da si mi jaaako zamjerila i da bi se najrađe izgalamila na mene. da ne kažem - kaznila me
načelno ni ja ne bih zabranila djetetu maturalac, no očigledno tu ima malo težih problema čim su se roditelji odlučili za tako drastičnu kaznu.
prvenstveno sam za razgovor i približavanje djetetu u pozitivnom ozračju, a postavljanje granica je sastavni dio pravilnog odgoja.
da ne spominjem zabrinutost zbog tako naglog zaokreta u ponašanju djeteta.
možda i kakav stručni savjet ne bi bio na odmet?
Posljednje uređivanje od Girica : 08.06.2011. at 12:13
Pa i ne vara te dojam2xmama prvotno napisa
nije stvar u stavu nego sam dobila dojam da si mi jaaako zamjerila i da bi se najrađe izgalamila na mene. da ne kažem - kaznila me.
Ali, ja sam prepopustljiva. Naročito za ocjene. Iako mi se ne čini da to šteti mojoj djeci. Možda i šteti, ali nadam se da ne.
I ja sebe uhvatim u popuštanju, ali osvjedočila sam se puno puta da to NE valja. Dugoročno ne valja i gotovo. Moja popustljivost je MENI znak da mi se ne da natezati s djecom pa idem linijom manjeg otpora (isto kao i oni) pa onda sve ode u čušpajz.Pa i ne vara te dojam
Ali, ja sam prepopustljiva. Naročito za ocjene. Iako mi se ne čini da to šteti mojoj djeci. Možda i šteti, ali nadam se da ne.
Puno je bolje ovako kako je autorica topica napisala - imaš dogovor od početka školske godine i dvije strane (roditelja i dijete) koji se toga imaju držati. Ako se ne drže - snose posljedice. Dijete u vidu kazne (kod nas je to obično uskrata privilegija vrsta raznih, a ne bih se ustručavala otkazati maturalac), a roditelj u vidu uzrujavanja zbog loših ocjena i školskog neuspjeha djeteta koje u ovoj dobi često nije svjesno dugoročnih posljedica.
2xmama će s tim izaći na kraj, sigurna sam u to... Osim toga, ovo je jako JAAAAKO važan period života kad se uvježbavaju vještine učenja/savladavanja gradiva koje su bitne za cijeli život. Dijete koje ima poteškoća s čitanjem treba usmjeravati da se školuje za nešto gdje mu to ne smeta. To je još na dugačkom štapu, ali treba o tome voditi računa. Ne govorim napamet - moj mlađi sin ima sličnu "falingu" koja za sada prolazi neprimijećeno (ljevak je, i dalje povremeno obrće slova, jako je bistar ali treba mu puuuno vremena da pročita tekst... Vježbamo ga i radimo na poboljšanju vještina) ALI dijete je sebi odabralo sviranje instrumenta i glazbenu školu kao područje gdje je bolji od svih i tko zna, danas-sutra to mu može biti zanimanje...
Možda je krivo što gledam ovako daleko za 10-godišnjaka, ali potičemo ga da ulaže vrijeme i trud u to, jer to voli i ne bi mu bilo tlaka... Ne kažem da tako mora biti, ali može ako bude želio.
Kod djece koja imaju smetnje čitanja ili organizacije gradiva jako JAKO je bitno dobro to pokrpati još u osnovnoj školi, čak uz pomoć logopeda ili defektologa, tako da se dijete nauči što bolje snalaziti USPRKOS disgrafičnosti i kojekakvim drugim problemima koji nisu tako rijetki kako se misli... Meni su za starijeg sina rekli da mu treba napraviti test profesionalne orijentacije kad bude u sedmom ili osmom razredu, upravo radi dobrog odabira srednje škole i budućeg zanimanja.
2xmama, kad je riječ o upisu u srednju školu, čini mi se da taj test prof.orijentacije za djecu sa smetnjama čitanja i pisanja omogućuje i bodove i način da se upišu u željenu školu na osnovi preporuke. Možda ovo nije pravo mjesto da to kažem, ali sve je to vezano... Vidi gdje se to može obaviti, pa olakšaj djetetu koliko se može. To nije isprika za nerad, ali može biti motivirajuće ako bude radio što voli na način koji mu je prikladan.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 21.06.2011. at 10:55
čula sam za prof. orjentaciju, mislim da se radi u Zavodu za zapošljavanje.... Znaš li možda da li ga na taj test prijavljujemo sami ili to mora učiniti škola?
Iako je dobrano srozao bodove, još uvijek ima šanse da ne padne ispod praga za željenu školu. Tranutno je pod dojmom svega što se događalo. On je iskreno iznenađen kako su mu ocjene takve!
čak je, nakon pokušaja odgovaranja ne bi li podigao ocjenu iz matematike, bilo i suza jer se "obrukao pred razredom"
Hm, better late than never!(mislim, ne za brukanje, nego da ga nešto, ipak, dira)
Već sad ima dobar plan za slijedeću godinu, samo da ga se sjeti i provesti :D
škola je njihova odgovornost (od djece)
a oni su pak naša odgovornost
zašto sam stavila ovog malca?
mogla sam i ovog -
zato što i sama balansiram
teško je povući granicu
u dobroj namjeri, nekada mi se čini da previše sudjelujem i radim štetu
lako je sve naviknuti na pomoć
pitanje je kada treba prestati
kada je to kontraproduktivno
svaka od ovih priča je individualna
i vjerujem da svi nastoje naći win - win rješenje
svatko ima neke svoje standarde, svoja mjerila
netko bi se nasmijao "problemu" koji muči osobu do njega
to može značiti više stvari (od toga da jedan pretjeruje, dok drugi ne shvaća ozbiljno situaciju ili je čak netolerantan; možda samo razl. percipiraju obzirom na svoja iskustva, obzirom ono što djeca inače rade/mogu/znaju pa je (ne)uspjeh u nečemu relativna stvar)
dosta roditelja se fura da su ležero, a onda ispadne da djeca u 2. razredu (npr.) svaki dan moraju riješiti po 30 zadataka i sl., da prigovaraju zbog rukopisa koji nije savršen...
uf, ne pišem inače puno
trenutno mogu reći da mi je drago što je škola gotova
no, ono što znam je da me čeka još učenja (prvenstveno rada na sebi, a onda prema djeci)
netko će možda naša razmišljanja okarakterizirati kao nesigurnost, pretjerivanje i ne znam što sve ne;
odmahivati rukom da su još mali, da je to sve ok...
ali ja samo želim u tom trenutku napraviti ono što treba, dati max od sebe
da ne bude kasnije: a gdje ste bili, da ste ovo ranije....
pokušavam objasniti djetetu kakva je situacija, što je čija odgovornost, da ocjena nije sama sebi cilj....
a onda mi učiteljica kaže da previše pričam
da klinci jednostavno moraju poslušati, da su premali za takve priče
i...
ja opet pričam, jer sam tako krenula od kada su još u trbuhu bili
Meni su za profesionalnu orijentaciju rekli u Suvagu, a naglasili su da se odnedavno tek takvoj djeci omogućuje lakši upis uz mišljenje tima za profesionalnu orijentaciju. Mislim da treba ipak imati minimalni bodovni prag (nisam se interesirala za detalje, još stignem). Ima toga na više mjesta, nije Zavod za zapošljavanje jedini gdje se može napraviti test profesionalne orijentacije. Može škola to organizirati, ali prema mom iskustvu, oni će se sami teško sjetiti - treba stručnu službu cimati za rukav pa bi moglo sve biti ok. Dobro je ako dijete ima još kakav papir od liječnika, logopeda, defektologa ili bilo koga izvan škole.čula sam za prof. orjentaciju, mislim da se radi u Zavodu za zapošljavanje.... Znaš li možda da li ga na taj test prijavljujemo sami ili to mora učiniti škola?
Iako je dobrano srozao bodove, još uvijek ima šanse da ne padne ispod praga za željenu školu. Tranutno je pod dojmom svega što se događalo. On je iskreno iznenađen kako su mu ocjene takve!
čak je, nakon pokušaja odgovaranja ne bi li podigao ocjenu iz matematike, bilo i suza jer se "obrukao pred razredom"
Hm, better late than never!
Već sad ima dobar plan za slijedeću godinu, samo da ga se sjeti i provesti :D
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom