MRZI UČITI

[Gogica 24]

Patrick ima 9,5 godina i mrziiiii učiti. Na informacijama učiteljica kaže da on može sve što hoće i da bi sa malo učenja mogao biti odlikaš, al njemu se ništa ne da što je vezano za knjige. Iz kontrolnog je dobio jedinicu nakon toga ju je ispravio pred pločom i dobio pet. Sljedeća kontrolna isto tako. Sram me je reći al da bi on sjeo i nešto naučio ja ga moram kazniti zabranom odlaska za kompjuter, zabranom igranja sa djecom, oduzeti mu mp 3 ili nešto slično. Sad smo došli do tog da mi kaže " pa dobro samo zabrani ja ti ionako neću to" više ne znam što da napravim. Dok vičem na njega on mi se smije a ja pucam po šavu, da ga udarim neću jer ne želim možda bi mi rekao "udari ionako me ne boli".

[maria71]

reci mu da će biti sretan ako bude bio cestar ili komunalac ( nemam ništa protiv tih zanimanja da me sad ne napadnu cestari i komunalci ali znam da su opasna za zdravlje i fizički naporna-dosadilo mi je brate što uvijek moram pisati nekakvu obranu )

odvedi ga negdje gdje se 8 sati fizički radi, kaj ja znam slaganje parketa, utovar istovar , pružni radnici


i reci mu da će do kraja života to morati raditi ako se ne pokrene i kad bude bio sav iskrivljen od bolesti i išijasa i osteoporoze da će morati krampati


i uvedi sankcije

jasno se zna što mu trebaš dati a što je luksuz

znači treba mu 8 sati sna ,zdrava prehrana i kućne obaveze ( ne previše, ali da nešto radi za kuću i oko kuće , uz učenje )

ne treba mu mp3 i igrice na kompjuteru

znam da će se sad javiti hrpa zgroženih , ali iskreno mislim da za razliku od nijh ja ipak imam malo više iskustva u ovom sektoru...

ostale detalje šaljem na pp

[maria71]

naravno, isključivo ako si zainteresirana za moje "zastarjele " metode

[sorciere]

s 9,5 godina - kod nas nije bilo ni mp3, ni kompa, ni mobitela. tv u ograničenim količinama.

išlo se na treninge.

[Lu]

zastarjelo ili ne ja se totalno slazem sa mariom71

[sorciere]

zastarjelo ili ne ja se totalno slazem sa mariom71

potpis... i ne treba metode na pp, nego javno

[maria71]

Pa da dobijem - -pun red ovakvih smajlića i da netko na meni vježba svoje debatne bravure ...........

neće mi se više, a i ne garantiram da bih ostala pristojna

koga zanima, zna kako doći do mene

[Gogica 24]

Može i na pp i javno

[Gogica 24]

Inače probala sam ovo da će bit smetlar ili da čak niti to. On kaže pa šta bit ću policajac oni ionako ništa ne trebaju znat pola ih je nepismeno. Ja :shock: . Najgore od sveg što me riječima uvijek poklopi, pa se pitam tko tu koga odgaja

[Gogica 24]

Zaboravih reći za razliku od njega sestra mu je odlikaš, sve same petice, učitelji puni hvale za nju, kažem mu nek se ugleda na nju, a on mi se samo smije ili još komentira da je sestra glupa.

[maria71]

stiže ti pp

[gita75]

Zaboravih reći za razliku od njega sestra mu je odlikaš, sve same petice, učitelji puni hvale za nju, kažem mu nek se ugleda na nju, a on mi se samo smije ili još komentira da je sestra glupa.

Ovo me podsjetilo na mene i brata. Ja prosjek 5.0, prepametna, završila faks, jedva našla neki posao da nije fizikalija, plaća sramota. Brat jedva završio srednju, nikad mu se nije dalo učiti, našao konačno posao, napredovao, danas ima plaću triputa veću nego ja i uspješan je u svom poslu.
Time se ja tješim kad vidim da moj L. baš i nije preuspješan u školi. I da ne zaboravim i on mrzi učiti.

[puhovi obožavaju smokve]

Zaboravih reći za razliku od njega sestra mu je odlikaš, sve same petice, učitelji puni hvale za nju, kažem mu nek se ugleda na nju, a on mi se samo smije ili još komentira da je sestra glupa.

Ovo me podsjetilo na mene i brata. Ja prosjek 5.0, prepametna, završila faks, jedva našla neki posao da nije fizikalija, plaća sramota. Brat jedva završio srednju, nikad mu se nije dalo učiti, našao konačno posao, napredovao, danas ima plaću triputa veću nego ja i uspješan je u svom poslu.
Time se ja tješim kad vidim da moj L. baš i nije preuspješan u školi. I da ne zaboravim i on mrzi učiti.

rijeci ti se pozlatile!
da bar tako bude i s mojim haharom!

[fegusti]

to sa smetlarima i lučkim radnicima možemo mi shvatiti ali čisto sumnjam da njima dopire do mozga. oni ionako misle da će nam vječno biti na grbači.
problem s učenjem imamo i mi (već se više puta žalih) ali isto tako i sreću što sluša na satu pa još uvijek uspijeva biti odlikašica. nastavnici su je zapazili kao mirnu i savjesnu učenicu pa je i to izvlači.
barem zadaće redovito piše.

[maria71]

ako se ne školuje redovito kad navrši 18 godina u mom svijetu leti van, pa da mi je na oko ispao

[Gogica 24]

Kad sam mu rekla da ću ga izbaciti iz kuće ,i da mi učenjem mora platiti "stanarinu" i hranu, rekao je "Stara, ti si skrenula". Ja :shock: , prvo i osnovno nisam skrenula, a i daleko sam od "stara" jer 28 nije staro, balavče jedan.

[mim]

Gogica, moram ti reći da sam se zgrozila nad riječima tvog sina. S 9,5 godina ti NE MOŽE I NE SMIJE reći: "Stara, ti si skrenula.".
Dijete očito ima neki problem zašto ne želi učiti, ali takav ton ja u kući ne bih tolerirala. Treba mu pomoći. U metodama ću samo potpisati Mariu jer komp, MP3 i ostalo JEST luksuz/povlastica/nagrada, a ne obaveza roditelja da to djetetu nabavi i da na korištenje. Pod ključ s tim.

Btw, moj šogor je sinu nakon N-oduzimanja igrice istu zafikaril s 5. kata. Mir u kući je nastupio trenutno, a isto tako i uzimanje knjige u ruku. Veli on da se svaka bačena kuna isplatila jer je sad dovoljno da mu spomene El kompjutor Pasa 8) .

[Rene2]

Potpisujem da su mp3, kompić i ostale tehnikalije povlastica i da treba povlasticu ukinuti, ako nema rezultata u učenju.

Također predlažem neki novi način učenja, možda da malo istražite mentalne mape, ima dosta o tome na netu.

http://www.covermagazin.com/zasto-ne...ind-maping.htm

[Gogica 24]

Ma izbacili smo sve iako su praznici, mogu reć da ima napretka, ali ne znam kako dugo će biti tako :/

[maria71]

dokle god ustraješ i ne popustiš, a on ima pravo zahebavati

gogice super si mama, vjeruj u sebe

[mim]

Ma izbacili smo sve iako su praznici, mogu reć da ima napretka, ali ne znam kako dugo će biti tako :/

Evo, samo da znaš kako nisi sama: ja sam upravo stavila pass na Windowse jer je moja juniorka stvaaaarno pretjerala. Rekla sam jednom da je dosta, rekla sam drugi puta, trećičetvrtipeti/n-ti i onda mi je puknul film. Rok je do preksutra u 10 i namjeravam ga se držati do u minutu. Eto je sad-čita knjigu i uživa .

[Gogica 24]

Hvala na podršci i savjetima . Danas mi sam od sebe rekao da hoće da vježba matamatiku, ja ostala :shock: , ali da se ne predomisli brzo sam mu zadala zadatke

[Rene2]

Bravo!

[Ribica]

Iako moj/i još ne spada/ju u ovu "kategoriju" lijepo je čuti neka iskustva i unaprijed se pripremiti.

Kako mi furamo službene laptope ponekad im damo da se poigraju, ali mislim da to padne na jednom mjesečno, a ko ne i rijeđe. (Inače radimo na kompu kada odu spavati.) Od ostalih tehničkih čudesa može se reći da smo "zaostali", ali crtići im nikako ne silaze s repertoara, pa im je sada to najveća kazna

[Gogica 24]

Eh jučer je malo zaboravio "pravila igre" pa sam ga podsjetila da ne zaboravi i brzo se stavio u red

[Handy]

To mi je zanimljivo da im ništa nije sveto tj. da im je svejedno ako im nešto oduzmemo. Možda im ne bi bilo loše zadati neke grozne kućanske poslove, kad već ne izvršavaju školske obveze nek pridonose obitelji fizički.

[2xmama]

ja ovo malo podižem i vičem: UPOOOOMOOOOOĆ !!!!!!
dakle, imam 13 godišnjaka koji jako podsjeća na ovog gogičinog sina.
i sve ove preporučene metode smo isprobali: i nagrade i kazne (ukidanje ekrana svih vrsta, kompjutera, knjiga koje nemaju veze sa školom...). Čak smo zaprijetili i ne-odlaskom na maturalac, ali njega nije briga.
Ne uči dok netko (čitaj: ja) ne sjedi uz njega i vreba svaki pogled mimo knjige i svaki krivo napisan rezultat, odgovor... Sam jednostavno neće i neće.
Takav otpor prema učenju stvarno još nisam vidjela.
A ne kužimo zašto. Mogućnosti (mentalne) su mu daleko iznad rezultata. A možda je u tome i problem. Do sada je prolazio s odličnim na temelju onoga što je čuo na satu, ali ove godine je katastrofa! Prestao je pisati zadaće, neće učiti, svako malo prespava nastavu u kontra turnusu.... Jedino s ponašanjem u školi nema problema, a i to valjda zato jer ne želi trošiti energiju više nego što mora. Non stop je u nekom power saving modu!
Jedino pikati po tastaturi može u nedogled. I buljiti u TV.

Osim što je ljenguza, totalno ne poštuje autoritet. Pod ovim mislim najprije na MM-a i sebe i dogovore,a pogotovo kazne koje postavimo. Ako nismo u blizini, a često nismo zbog smjena u kojima radimo, on po svom. Ne šljivi nas pol posto!
Čak i kad smo prisutni pokušava izmigoljiti kako god. E,u to će uložiti puuuuno energije!
Isto je i kod kućanskih poslova,ma zapravo svega što mu se ne da. U stanju je satima slušati :"pospremi suđe za sobom! otuširaj se! pospremi sobu! baci smeće!..." sve u nadi da će nam dosaditi i da će netko od nas to napraviti.

Ja sam ga počela izvlačiti i iz kreveta kad mi tako napravi (MM je skloniji ovoj drugoj varijanti). kad ostavi odjeću na podu, nakon dva upozorenja cijela hrpa leti s trećeg kata pred zgradu, kad "zaboravi" uključiti suđericu, za kaznu sve suđe pere na ruke, pa ga vraćam nekoliko puta dok sve suđe nije zbilja i oprano i tako u nedogled. Ali čini mi se da pomaka nema nikakvog!
Mjesecima pričamo da neće ići na maturalac ako ne popravi ocjene, a on se samo smije. E,pa tko se zadnji smije....maturalac smo otkazali. Ostao je u čudu!
Ali je li pouku izvukao...čisto sumnjam.
Želi upisati gimnaziju, ali je uredno sve ocjene srondao. I jedino što ima reći je "ups"
On kao da i dalje misli da će se nešto dogoditi (čudo, valjda) i da će se sve samo posložiti da sakupi dovoljno bodova. Naravno, bez učenja.
Probali smo i motivaciju "ako ne želiš učiti, navikni se na rad" ,a kako to završava piše malo višlje u postu (da se ne ponavljam)

Već sam luda od svega! očito je da debelo negdje griješimo, ali gdje???????
Što god mi poduzeli, on gleda onako flegmatično, misli si svoje i radi po svom. Tući ga? to ne dolazi u obzir i ne vodi ničemu. Apelirati na njegovu savjest-to ne pali. I kaj sad????

[ardnas]

Moj savjet, isključi tv, i nema kompa. Ali to za cijelu obitelj, više razgovarajte i družite se, probajte par dana. Neka vidi da i ti i muž čitate knjige.
Pokušajte mu objasniti da je znanje moć i da jedino tako može dalje kroz život. Pokušajte mu reći da uči za sebe i za svoj boljitak. Eto ja bi tako, ali ja nemam dice još pa ne znam dali je išta od ovoga moguće. Stolar može biti samo stolar, a dr može biti i stolar i dr, malo karikiram ali možda na ovo padne.

[Peterlin]

Sad je kasno za metodu koja kod mojih dečki dosta dobro pali, a to je da SAMI odrede svoje ciljeve. MOraju sami reći na početku škg ili polugodišta kakve ocjene žele imati, ili barem s kakvim uspjehom žele proći. Kod nas doma se odavno zna da se očekuje odličan uspjeh u osnovnoj školi, radi upisa u srednju, iako su djeca tek u nižim razredima.

Ne mora biti 5,0 ali ako kažu da žele proći s odličnim, to se prati cijele godine. Neki dan sam imala ozbiljan razgovor s mlađim sinom koji je donio trojku iz matematike (mjerne jedinice) o tome što se dogodilo, što zapravo ne zna (sve zna, ali nije pazio, tko zna gdje mu je pamet bila) itd.

Kasno je zadnja 2 tjedna stjecati radne navike, treba početi na vrijeme (na početku škg) i što ranije, bolje od prvog razreda nego od trećeg...

Istina, puno ovisi i o stilu učenja, učiteljima, motivaciji (moj stariji ima dobru unutarnju motivaciju, mlađi to ima samo za glazbenu školu, a za osnovnu ga treba debeeelo motivirati izvana) i tako dalje.

Radimo na razvijanju nekakvog stila učenja koji odgovara pojedinom djetetu (stariji je to dobro savladao za svoju dob, a s mlađim još imamo natezanja) i polako ih uvodimo u "svijet odraslih". Trikovi su razni, da ne nabrajam, ali kod mene doma djeca nisu oslobođena kućnih obveza zato jer moraju učiti. Nisam ni ja... Pa kad kažu da je teško npr. nositi stvari iz podruma u smeće, kao usput kažem da će to raditi cijeli život ne budu li se školovali za nešto što im se više sviđa.

Trudim se uvijek znati što uče (nije mi uvijek lako biti u toku, ali ide) pa povremeno propitam gradivo na način "Objasni ti meni kako to ide, ja sam već puno zaboravila..." npr. povijest Zagreba ili agregatna stanja vode ili prepričati lekciju na njemačkom...

Ako djeca imaju rupe u znanju iz nižih razreda, to može biti ozbiljna smetnja za učenje novog gradiva. Tada je dobro razmisliti o pomoći sa strane (član obitelji ili instrukcije) jer će problem s vremenom samo rasti.

Za lijenost kao takvu nema nikakve isprike. Treba pronaći uzrok problema i ukloniti ga (pc, fb, neodgovarajuće društvo i aktivnosti s njima i drugi gutači vremena).

[sirius]

2Xmama, tvog pere pubertet i kraj školske godine, ako da sada nije bilo takvih problema.
Sa pubertetom pomoći nema, što se tiče kraja godine, svi su pod stresom i svima je dosta, pritisak tvoj sigurno ne pomaže, u školi ga i tako dovoljno stišću. Lijenost i nije neka osobina, prije bih rekla da je tone motiviranost.
Hoću reći puno je lakše kazniti nepovoljno ponašanje nego motivirati da se ponaša poželjno, a učenje je poželjno ponašanje, tako da kazna zapravo neće napraviti puno.
Osim toga ući se od početka godine, sad mu je sve to previše ako nije radio do sad. Ne preostaje ti ništa drugo nego da sijedeću godinu radite sa njim kontinuirano i naućite ga učiti ako ima problema sa tim.

[2xmama]

uf, od kuda da krenem....najbolje od kraja
Dakle, prošle je godine išao na jednu zgodnu radionicu kako učiti. Jako mu se dopala i ta znanja savršeno primjenjuje za neke svoje neškolske interese. Za školu nikako!
Što se tiče zajedničkog rada,radim s njim, kao i sa srednjim, svaki dan od prvog razreda(samo je do nedavno surađivao). I nekako mi se čini da mu se to jako dopalo jer kao što sam napisala negdje gore, on i uči samo ako ja sjedim s njim i po mogućnosti čitam mu sve,a da gospodin samo sluša. I tada su rezultati savršeni.
Samo, uz rad u smjenama(svaki drugi dan me nema doma), pa srednji sin koji treba našu pomoć za apsolutno sve zadatke zadane slovima ili brojkama(o simbolima da ne pričam) i uz 19 mjesečnog pikavca, nemamo previše vremena za ovakav način učenja.

Motivacija (ili nemotivacija)...mislim da je to najveći problem. Da ne bude zabune, on je sam odlučio upisati gimnaziju, čak već sada zna koji bi fakultet. I do prije koji dan je mislio da će proći s 5 i nije mu bilo jasno zašto mi radimo takvu dramu.
Ne znam je li on i sada svjestan toga što se događa. Kao da je u nekom drugom svemiru. Da,da, pubertet! Samo što mi se to ne čini dovoljnim razlogom/opravdanjem za ovakav otpor prema svemu.

Prošle je godine išao i na nekakva individualna savjetovanja (kao nekakva radionica, ali 1 na 1)zbog tih promjenjena ponašanja. I zaključak njegove voditeljice bio je da se on normalno razvija i da ga moram pustiti da sam udari glavom u zid i podnese posljedice svoga ponašanja. I da nema veze ako ne upiše željenu školu, jer će mu druga možda bolje ležati! I da ne smijemo učiti s njim jer je prestar za to i da mu šaljemo poruku da je nesposoban i da je njegova soba/kupaonica njegova i da kaj mi imamo u nju ulaziti.....WTF!

Mislila sam da je sve to, možda, reakcija na rođenje najmlađeg brata. Obožava ga, igra se s njime, sve će napraviti za njega.... Ne znam, ovi stručnjaci kažu da nema znakova ljubomore... Dok sam bila na PD i sjedila mu za vratom, uspjeh u školi je bio odličan. Kad sam se vratila na posao - raspašoj!

Tv i komp su zabranjena zona, a dosta slobodnog vremena (čak većinu) provodimo u nekakvim druženjima-u prirodi, igranju, razgovaramo. Tako da ni to ne bi smio biti problem.

I sad ćete reći da se*** jer da kaj onda ne štima.
Ne znam. Ponekad mi se čini da isprobava gdje su granice (samo ja ne znam više čega), a ponekad da nas za nešto kažnjava.
I definitivno padam u bed jer mi se čini da sam skroz podbacila u toj odgojno-obrazovnoj funkciji.

Na psihološkom testiranju nam je rečeno da je njegova inteligencija iznad prosjeka i da je to normalno ponašanje darovitog djeteta! WTF opet! i opet!

I počeo je za sve pitati kaj će dobiti!!!! Da ne bude zabune, nismo od onih koji nagrađuju materjalnim. Čak i da hoćemo, nemamo baš mogućnosti. A gospodin vidi oko sebe koješta,pa počne: svi imaju ovo, svi imaju ono....
Naravno da nakon toga slijedi pokušaj vraćanja sustava vrijednosti na pravo mjesto, ali smeta mi uopće taj stav "ako hoćeš da prođem s 5 kupi mi ..."

[Hajdi]

Samo čitam, pratim...

I ja imam jednu lenštinu...

[2xmama]

ajd' sad mi je lakše

[Peterlin]

Dakle, prošle je godine išao na jednu zgodnu radionicu kako učiti. Jako mu se dopala i ta znanja savršeno primjenjuje za neke svoje neškolske interese. Za školu nikako!
Što se tiče zajedničkog rada,radim s njim, kao i sa srednjim, svaki dan od prvog razreda(samo je do nedavno surađivao). I nekako mi se čini da mu se to jako dopalo jer kao što sam napisala negdje gore, on i uči samo ako ja sjedim s njim i po mogućnosti čitam mu sve,a da gospodin samo sluša. I tada su rezultati savršeni.

Čini mi se da mu je slušna percepcija jača strana... ne znam, ali moglo bi biti.

Dijete je sad u fazi da si nađe najbolji TRAJNI način učenja. Potakni ga da si čita sam, na glas.

Danas rijetko koji nastavnik djecu pouči kako treba učiti, možda i zato jer je to individualno, nije isto za svako dijete.

Moj mlađi je ovakav i moram ga ganjati da čita glasno (s publikom ili sam sebi). Starijem bolje odgovara da VIDI ono što je napisano, recimo teško mu je riješiti mat. zadatak u glavi, ali kad sve napiše, ide glatko.

Probaj mu nekako pomoći (to su sigurno radili na toj radionici) da SAM sebi nađe neki prihvatljiv način - štajaznam - ispisati bitne stvari na poseban papir u različitim bojicama, napraviti podsjetnik (mi smo čak sebi radili šalabahtere koje nikad ne bi upotrijebili, jer ono što zapišeš na takav komadić papira obično i zapamtiš)

Moj mlađi osim glasnog čitanja voli i mentalne mape (grafički prikaz bitnih stvari koji radiš tako da kreneš od poznatog, pa popunjavaš s manje poznatim iz udžbenika i druge literature). Treba naći nešto zabavno i kreativno, u skladu s djetetovom osobnošću.

Eh, sad, kako motivirati.... tu ti baš ne mogu previše pomoći savjetom. Djeca su različita. Moj stariji puno nauči na satu jer sluša i pazi, a mlađi ne, ali to ga ne smeta da svoju količinu učenja uspoređuje s bratovom. Mene pak zanimaju samo rezultati, a ne toliko i metoda učenja. Čak dozvoljavam šaranje po udžbenicima u svim bojama (što koriste manje nego bih ja, ali valjda još traže način koji će im biti najbolji).

Razmišljam o ovome što su ti rekli za lupanje glavom o zid i učenje na posljedicama svojih postupaka... Da, slažem se da je to batina s dva kraja. S jedne strane, dijete ove dobi još nije u stanju sagledati dugoročne posljedice svog neučenja, a s druge opasno je i riskantno pustiti ga da osjeti posljedice neučenja na taj način da se ne upiše u željenu školu... sve to treba odvagnuti. Posljedice koje moji doma osjete su posljedice koje im mm i ja odredimo - tv i računalo su privilegija ako je sve u školi u redu, a ne standardni dio dana. Izlasci s prijateljima također. Izleti također. Eh, sad, nekako mi je milije potaknuti poželjno ponašanje nego sankcionirati nepoželjno, ali to fino ide kod našeg starijeg djeteta, a kod mlađeg dosta teže. Ima to veze i s karakterom. Kako god bilo, najlakše je dići ruke (to mi je apsolutno neprihvatljivo).

Što da kažem? Drž' se i sretno! Možemo se svi skupa samo nadati najboljem. Mislim da je problem u slijedećem - naša djeca nas NE VIDE kako radimo i što radimo za plaću, koliko je to ponekad teško/zamorno/dosadno. Njima su naša radna mjesta (i odlazak na posao uopće) često potpuna apstrakcija. Ne mogu još pojmiti kako to izgleda raditi i što sve treba PRIJE napraviti da si osiguraš posao koji ti nije tlaka 8+ sati dnevno, ako uopće imaš sreće da ga nađeš. Mislim da ću uskoro morati početi s praktičnim lekcijama (čim dorastu, ići će raditi bilo što, što god budemo mogli naći preko ljeta, da vide kako je to).

[Zdenka2]

Mislim da je problem u slijedećem - naša djeca nas NE VIDE kako radimo i što radimo za plaću, koliko je to ponekad teško/zamorno/dosadno. Njima su naša radna mjesta (i odlazak na posao uopće) često potpuna apstrakcija. Ne mogu još pojmiti kako to izgleda raditi i što sve treba PRIJE napraviti da si osiguraš posao koji ti nije tlaka 8+ sati dnevno, ako uopće imaš sreće da ga nađeš. Mislim da ću uskoro morati početi s praktičnim lekcijama (čim dorastu, ići će raditi bilo što, što god budemo mogli naći preko ljeta, da vide kako je to).

Ovo bih potcrtala. Uskoro završava školska godina, pa neka dečko ide nešto raditi, neka osjeti što je rad i što znači zaraditi novac. Dovoljno je velik, a i dobro će mu doći za ono "... kupi mi...". To bi mu moglo pomoći da u sebi osvijesti vrijednost rada, ali i obrazovanja, jer za svaki bolji posao ipak treba učiti i završiti neke škole.

Ne bih prepustila dijete samome sebi, ne u potpunosti, jer posljedice mogu biti preteške, ali bih promijenila način na koji se angažiram. Prekinula bih s čitanjem gradiva i ponašanjem kao da ja idem u školu i da su to moje obaveze, a ne njegove. Ti radiš, imaš veliku obitelj, a onda još preuzimaš i njegovo učenje. S ovom školskom godinom je gotovo, sad je kraj. Ljeto bih iskoristila da mu nametnem neke obaveze i neka ide raditi nešto izvan kuće - npr. pranje stakla na pumpi. To bih vrijeme iskoristila i da razgovaram s njim o promjenama koje će nastupiti sljedeće školske godine. Neka on kaže što želi, koja su njegova očekivanja od samoga sebe i od svoje budućnosti, a onda treba shvatiti i što sam mora učiniti da se to ostvari. Negdje je dobro rekla Peterlin da pušta djecu da sami na početku školske godine definiraju svoje ciljeve za tu školsku godinu. To ću primijeniti (moj će sad biti petaš). Na početku sljedeće godine prepustila bih ga njemu samome, ali samo taktički - to je vrijeme kad se još sve može ispraviti, pa neka tada udari glavom u zid i suoči se s eventualnim školskim neuspjehom. S psiholozima se slažem da je ima previše godina da bi mu sve serviralo na poslužavniku, a ne slažem se da se prema njemu, zato što je tinejdžer, treba ponašati tako da svi hodaju po jajima, ne ulaze u sobu, itd. I ne slažem se s time da neučenje treba prihvatiti kao normalno ponašanje darovitog djeteta. Moj sin je darovit i sklon neučenju, jer lako pamti u školi, pa misli da uvijek sve zna i da ne treba učiti. No kad se pokaže da nije baš tako, uz malo mog poticaja/pritiska i njegovu pozlijeđenu ambicioznost, slijedi učenje. Kći mi nikako ne voli školu i učenje i zbog nje najviše i pratim ovu temu. Sad završava treći razred i pomalo, uz našu kontrolu, stječe radne navike i samostalnost u radu (ovo drugo ide dosta sporo).

Pomalo stječem uvid u najbolje načine učenja moje djece, pa im pomažem definirati metodologiju. Mojoj kćeri pomaže da si sama čita na glas i da nacrta ono o čemu uči. Sin voli puno teksta koji mu što bolje objašnjava gradivo. Nikako ne voli mentalne mape. Moju suradnju voli u obliku ispitivanja. Kad je pokušao koristiti me kao sredstvo učenja, što čini tvoj sin, nisam na to pristala. Ispitujem ga nakon što on uloži odgovarajući napor u učenje. Oboma im dajem listiće s pitanjima, potičem istraživanje teme na internetu, samostalne projekte i sl.

[Bubica]

I mi ovako kao i Zdenka. Mogu reci da je i moj u otporu prema vecini napora koje treba uloziti u skolu, sve mu je to tlaka, ne vidi koristi niti smisla...I ja sam stalno u dilemi koliko odgovornosti prepustiti njemu, on je jos mali i ocito mu je potrebna nasa pomoc i kontrola. Sada nekako balansiramo na ovim provjerama naucenog, rijetko kada se mogu osloniti na ono njegovo "naucio sam". Tesko je meni to prihvatiti jer sam, npr. ja u njegovoj dobi bila odavno potpuno samostalna u ucenju a on to nece biti do kraja skolovanja

[marta]

Andrija je naglo dobio poticaj kad sam mu zabranila igru na kompu kroz cijelo polugodište jerbo mu ocjene nisu bile u skladu s mgucnostima. Još me je uvjeravao da ne može bolje. Sad odjednom može puno bolje i to bez ikakvog posebnog napora. Nekad treba presjeci bez pretjeranih objašnjenja.

[maria71]

bravo marta, old school rules

[Girica]

ostale detalje šaljem na pp

molim meni detalje na pp

[Peterlin]

bravo marta, old school rules

I kod nas je isto... Jučer sam sama sebi tako zvučala kad sam mlađem sinu držala slovo jer je počeo pokazivati znakove zamora materijala pred kraj školske godine, umjesto da zapne i izdrži još malo (zapravo, zvučala sam točno ko moji roditelji prije skoro 40 godina).

Nema tu velike filozofije. Sloboda postoji dok se ne zlorabi.

[Bubica]

ja bih rekla da i to ovisi o djetetu. Ja se ne libim kažnjavanja, tj. ukidanja privilegija, ali ta metoda kod nas ima kratkotrajni ucinak. Ukinuli smo plejku dok traje skola, ukinemo povremeno i sve igrice tj. sve ekrane, ucinak traje nekoliko dana i onda sve po starom. Veći mu je poticaj kada mu vratimo mogućnost igranja i to onda drzimo pod kontrolom.

B ide na dramsku i u tome je vrlo uspjesan, uziva, nikada nije rekao da ne ide iako mora ici na drugi kraj grada i dva puta tjedno izgubi cijelo poslijepodne na to. Kako je bio zaredao s vrlo lošim ocjenama i izmotavanjima, ozbiljno smo razmisljali da li da potegnemo zadnji adut - ZKM. Odlucili smo da necemo (iako su nam mnogi savjetovali da da) jer je to mjesto gdje se on stvarno dobro osjeća, gdje se osjeća uspješnim i pun volje (za razliku od škole) i od čega ima sigurno puno više koristi nego od toga da sjedi doma ...).

[Zdenka2]

Ja mu isto ne bih to uskratila, to je kontraproduktivno, da ne kažem grijeh prema djetetu.

Što se tiče računala, kod nas je na snazi pravilo "samo vikendom", a u krajnjim situacijama posegnula bih za ovom mjerom o kojoj govori Marta.

[rehab]

Meni se svidjelo što je moja tetka napravila kad je rođak izjavio da ne želi učiti i upisati fakultet. Ona je rekla - ok, ali nećeš se izležavati doma, ako ne želiš učiti onda ćeš raditi. Pa ga je preko ljeta upregla u obiteljski posao, koji je dosta fizički i mentalno naporan. Brzo je promijenio mišljenje. Ne kažem da svatko mora upisati fakultet, ali zgodno je dijete upoznati sa svim mogućnostima koje mu se nude, i sa posljedicama svojih odluka. Možda bi se rođak stvarno pronašao u tom poslu, i to mi je ok. Ali ljenčarenje i džabalebarenje definitvno ne bih podržala.

[marta]

Bubica, ni ja ne bih uskratila dramsku, niti bilo koju drugu aktivnost. Lovri sam uskratila odlazak na karate natjecanje, jer je stvarno generalno zaribao. No to nema veze s ovom temom, ne tiče se škole i učenja.

[Beti3]

2xmama, zar ste mu stvarno otkazali put za kraj osnovne škole? Pa, to je samo jednom u životu i neponovljivo je. Mislim da je to strašna okrutnost prema djetetu i ne znam hoće li vam to on oprostiti. Ja ne bih.

Budite sretni da imate živo i zdravo dijete. A to što su ocjene nešto slabije nije najvažnija stvar u životu.

Pohvale čine više dobra, nego pokude, kazne i vikanja.

Naravno da mi možete reći da trabunjam, ali razmislite kako je njemu u svom tijelu koje se rapidno mijenja i u obitelji u kojoj smatraju da on ništa ne vrijedi. Toliko malo ništa da ne smije s razredom na završni izlet.

[seni]

nemam osobnih iskustava (zasad), ali upravo citam jednu interesantnu knjigu. autor tvrdi da djeca tek negdje sa 14, 15 (ovisi o djetetu, neka ranije, neka kasnije sazriju) zaista dubinski razumiju onu poznatu recenicu, da ne ucis za skolu nego za sebe.
do tada djeci treba neka vrsta kontrole. stav da trebaju lupiti glavom o zid, odnosno osjetiti posljedice, je u nacelu ok, ali mislim da ipak roditelj treba procjeniti situaciju, da stvari ne bi otisle predaleko.
sada je za to naravno kasno 2xmama, ali cini mi se vazno naglasiti, da roditelj od pocetka ne bi smio preuzeti tako aktivnu ulogu u djetetovom ucenju, tipa citati mu gradivo i slicno.
pratiti, sudjelovati, kontrolirati i pomoci ako treba to da, ali dovesti se u situaciju da dijete uci samo ako sjedis pored njega, mi se cini lose za dijete.

znam da je to lakse reci, nego uciniti, ali iz mog iskustva u nekim drugim situacijama (ne ticu se ucenja), rekla bih da pomaze jedna odredena emocionalna distanca sa strane roditelja. u smislu da se roditelj smiri, na odredeni nacin prihvati da je stvar djeteta, te istovremeno jasno, jezgrovito i sigurno postavi svoje vrijednosti i parametre vezane za ucenje.
svakodnevo eskaliranje situacije kao i borbe za moc, situaciju samo pogorsavaju.
dakle uz one prakticne savjete od peterlin i zdenke, mislim da je bitno da i roditelj u svojoj glavi se odmakne od nesvjesne simbioze s djetetom, koja automatski donosi preemocionaliziranost i nesvjesni stav prema djetetu: napravi to sad i to tako i nikako drukcije.

[Girica]

ja ovo malo podižem i vičem: UPOOOOMOOOOOĆ !!!!!!

Već sam luda od svega! očito je da debelo negdje griješimo, ali gdje???????
Što god mi poduzeli, on gleda onako flegmatično, misli si svoje i radi po svom.

Možda bi trebala na dan ili dva staviti po strani sve ostale obaveze i posvetiti se njemu (ako to možeš organizirati). Otići s njim u grad, kino, na sladoled, baviti se samo s njime, dati mu pažnju. Možda ga to muči? Osjeća se zapostavljen, nesiguran? Pričaj s njim, počni s nekom neobaveznom temom, o tome što ga interesira, o čemu razmišlja, što bi ga veselilo. Polako ti se možda otvori u čemu je problem. Sretno!

[Zdenka2]

Dobro govore seni i girica. Možda se, barem dijelom, radi o tome da se vaš odnos sveo na problem škole, dok neke druge dimenzije života i vašeg odnosa trpe. Mi roditelji smo skloni, kad vidimo neki problem kod djeteta, fiksirati se na to i zanemarivati ostalo. Razmišljala sam puno o ovome što govori seni - osjećam u sebi tu sklonost kontroli i pitam se gdje je ta ravnoteža između brige o učenju djece koja još ne mogu ponijeti odgovornost za to i shvaćanja da je njihova škola njihova stvar. Shvaćam da se djeca školuju za sebe, a ne za mene, ali, s druge strane, ne mogu pustiti svoju kćer da godinama ne radi ništa i da, kad se osvijesti, bude prekasno za neke stvari.

[2xmama]

peterlin i zdenka

on je čisti auditivac, što je super. Još u vrtiću su se tete čudile kako nikad ne sudjeluje kad se uče pjesmice, a sve nauči prije ostalih. Ima tu sposobnost da lako pamti sve što čuje bez nekog posebnog angažmana.
Mentalne mape je pokušao raditi,ali je disgrafičan pa je i sam zaključio da je bolje da ih ne radi jer tek onda ne zna o čemu se radi
Ali kad ih ja napravim(on sudjeluje u radu) onda su ok. Samo je to opet moje sjedenje s njim oliti učenje umjesto njega.
Na radionici je naučio super stvari, čak ih je, za primjer, upotrijebio. Ali nakon toga ni slučajno. To ipak nije power-saving!
Sve su te metode super ako ih koristiš!
Kod njega je izraženo samo to da neće ako mora sam. Kad sjednem s njim, objašnjavam, diskutiramo, crtamo, izvlačimo bitno.....poslije toga više ni ne pogleda to gradivo,ali rezultat je fantastičan!
On, zapravo, od 3. raz uči sam,mi uskačemo kad treba nešto objasniti. A ovo s neučenjem ako netko ne sjedi pored njega je relativno novo, od kad sam rodila trećeg sina. Zato sam i pomislila da se možda radi o nekakvom privlačenju pažnje. Jednostavno sve svoje obaveze želi prebaciti na nas (ne kažem da to prihvaćamo).

da,beti, stvarno smo otkazali maturalac.
gle,ako je cijelu godinu bio takav dogovor, tj na početku šk godine smo na obiteljskom sastanku donijeli odluku (koju je on tada bez razmišljanja prihvatio) da će na maturalac ići samo ako će sve svoje obaveze izvršavati na vrijeme i potpuno, mislim da je to sasvim prirodna posljedica njegovog bojkota.
Razmišljali smo da li popustiti, ali to bi tek bila dreku pljuska. Kakvu bi pouku izvukao iz toga? "Što god se dogovorili,radit ću po svom. Ionako me neće kazniti"
I kod njega postoji nešto,kao i kod bubičinog malca, što mu puno znači, vjerovala ili ne, puno,puno više od odlaska na maturalac. To su izviđači. I to je nešto što ne koristimo za kažnjavanje.
I prije nego me prijaviš za zlostavljanje djeteta, znaj da smo najprije pokušali pozitivnu motivaciju. I unatoč lošijim ocjenama, pohvale, lijepe riječi i maženje su u našoj obitelji nešto što jedni drugima svakodnevno pružamo.
Svatko od nas ima svoja prava i svoje obaveze. I za očekivati je da ćemo ih mi odrasli revnije izvršavati, da će klincima prava biti ispred obaveza, ali kako je peterlin lijepo rekla

Sloboda postoji dok se ne zlorabi

Uskoro završava školska godina, pa neka dečko ide nešto raditi, neka osjeti što je rad i što znači zaraditi novac. Dovoljno je velik, a i dobro će mu doći za ono "... kupi mi...". To bi mu moglo pomoći da u sebi osvijesti vrijednost rada, ali i obrazovanja, jer za svaki bolji posao ipak treba učiti i završiti neke škole.

da,definitivno. Samo nisam sigurna smiju li klinci s 13 god nešto raditi. Mislim,onako da zbilja imaju obavezu svaki dan nekuda ići, doći na vrijeme, imati svoje zaduženje....
Netko je spomenuo pranje šajbi. Jel' to smiju? Jel ih smije,uopće, netko zaposliti?
i ovo mi se sviđa

Ne kažem da svatko mora upisati fakultet, ali zgodno je dijete upoznati sa svim mogućnostima koje mu se nude, i sa posljedicama svojih odluka.

[2xmama]

Možda bi trebala na dan ili dva staviti po strani sve ostale obaveze i posvetiti se njemu (ako to možeš organizirati). Otići s njim u grad, kino, na sladoled, baviti se samo s njime, dati mu pažnju. Možda ga to muči? Osjeća se zapostavljen, nesiguran? Pričaj s njim, počni s nekom neobaveznom temom, o tome što ga interesira, o čemu razmišlja, što bi ga veselilo. Polako ti se možda otvori u čemu je problem. Sretno!

mislim da si skroz u pravu! to svakako trebam napraviti.

i veliki X na zdenkin post. opet pogotovo ovo

Shvaćam da se djeca školuju za sebe, a ne za mene, ali, s druge strane, ne mogu pustiti svoju kćer da godinama ne radi ništa i da, kad se osvijesti, bude prekasno za neke stvari.