1. dio
možete dalje
1. dio
možete dalje
Ja obožavam biti trudna.
Obožavam gledati kako se širim, kako mi nestaje struk pa onda kad počnu bebini pokreti...ma sve mi je super .
Ali, ja ni u jednoj trudnoći (ovo mi je treća, 16. tj) nikad nisam imala nikakve mučnine ni ništa pa to nije isto kao netko tko stalno povraća. Vjerujem da se njemu i smuče trudnoće. Uvijek sam se morala malo pripaziti jer nosim nisko pa malo krvarenja pa malo kontrakcija, ali sve je dobro završilo
ZIMA, svaka ti čast. meni još fali malo jezika, ali polakoI potpisujem ovo za nervozu i siapde bijesa samo ja nikad ne priznajem da je to od trudnoće, uvijek imam neki dobar razlog
OBOZAVAM biti trudna!
Imala sam doduse jake mucnine par tjedana,ali je proslo,pa trenutno zaista uzivam.
Najljepse mi je gledati kako se trbuh zaokruzuje i osjecati pokrete bebe
jako volim drugo i treće tromjesečje no prvo bih najrađe prespavala. nadam se da mi iduća trudnoća neće biti tako užasno naporna u početku. ipak, obožavam biti trudna. tako je lijepo imati trbuh i gegati se.
trudnoća mi je bila prekrasno razdoblje. najljepše mi je bilo kad bi osjetila bebicu kako se miče.
Blago vama uzivalicama. Imala sam period kad sam izbjegavala vesele trudnice jer je meni bilo koma. Povracanje i mucnine do 6 mjeseca, nespavanje, umor, bol, hormoni i promjene raspolozenja.....osim sto sam presretna sto stize bebica, sama trudnoca mi je nest sto bi htjela preskocit. I prva i druga. Obzirom da su dva decka, svi me pitaju kad cu po curu - kad mi je neko donese pred vrata.
Moram iskreno priznati, ne, nimalo. A tek sam na pola... zasada imam savrsenu trudnocu, nit mi je bilo mucno, nit sam umorna, nit imam zgaravicu, nit sam zastopana, nit imam neke napade gladi, bas nista, a i trbuh jos nije bas velik, ali vec si sad izgledam ko krava, osjecam kad brze hodam da ostajem bez daha (a inace sam grozno hiperaktivna), stalno moram na nekaj paziti, pa ne dizati, pa ne jesti ovo, pa ono, a da ne velim da me UZASNO strah poroda (jer imam doktore kretene u koje nemam povjerenja) i velim, bas sam se jucer pitala, zakaj zene vele da vole biti trudne??? A opce si nemogu zamisliti kak bu sve to kad bum stvarno izgledala ko krava, u jedno 8. mjesecu... Mislim jasno, jedva cekam da vidim plod te trudnoce, ali to je sasvim druga stvar. Bilo bi lijepo kad bi bila trudna recimo 2 mjeseca ))
ni ja nisam presretna kada sam trudna,možda sada bude malo bolje. u prvoj trudnoći sam cijelo poljeće-ljeto bila trudna tako da mi je to bilo jako naporno.
la11, je li to :D
je, je la11 nam ima nešto za objavit
ja bi stvarno volila kad bi opet mogla bit trudna.
meni je trudnoća bila predivnih 9 miseci
Ondala11 prvotno napisa
Ne volim. Što se može. Prošli puta još kako tako, rekla bih da sam čak uživala, jer me osim žgaravice i bolova u leđima posljednja dva mjeseca ništa drugo nije gnjavilo (osim kila ). A sada - mučnine na početku, žgaravica tijekom cijele trudnoće, grozni bolovi u leđima, prilično bolni udarci bebe, neprestani odlazak na wc, osjećaj kao da imam kamenje u želucu i da ne nabrajam dalje. Uz to se osjećam teškom i tromom, pogotovo sad za ovih vrućina. Drugo tromjesečje je bilo ok, ali ovo sada - koma. Jedva čekam da se porodim.
Ja sam još uvek na pdf-u PZ, ali ne mogu da ne odgovorim na vašu temu. Ja obožavan biti T, samo što mi to nije tako lako dostižno. Imam veliku curu (+3 spontana), i kad bih imala takve trudnoće kao kad sam nju nosila, mogla bih biti stalno trudna . Bila sam jako aktivna, bez mučnina i ostalih simptoma T, izuzev na samom kraju, kada su me bolela leđa. Porod lak i brz (ukupno 2 sata). Ma, sve 5! Eto. Kad bi mi se udenulo, bila bih još bar 2 puta T, po mogućstvu, već sad
32 + 5. Još uvijek volim biti trudna. Makar sam se uz sve ostalo morala odreći i slatkog. Uz malo čudo koje dolazi sve sam svjesnija da mi je trudnoća donijela i neke druge dobre stvari. Uvijek sam bila u žurbi, radila 5 stvari istovremeno, živcirala se oko gluposti.... a sada - totalno opuštanje. Ne trebam sama sebi govoriti da se smirim jer se živciram oko gluposti jer sad znam cijelim svojim tijelom što je nevažno i smirena sam. Ne živciram se kad zapnem u gužvi na cesti jer znam da na to ne mogu utjecati. Vrijeme me više ne opterećuje. I što više trudnoća odmiče to sam smirenija.
I izgled mi uopće ne smeta. Upravo suprotno - ponosna sam na svoj upgrade. Možda zato što mi se osim trbuha i sisa ( kako bi voljela da mi ostanu ovakve ) ništa drugo nije promijenilo.
Obožajem biti trudna, napokon sam dobila malo kila i osjećam se tako ženstveno...Možda je razlog i jer nisam imala mučnine, a svi me tetoše i paze, tako da se doista osjećam kao u blaženom stanju
Ja sam trudna 39tj. i još uvijek obožavam biti trudna.Cijela trudnoća mi je protekla super,..a moje zlato je predobra bebica u buši.Svi me paze,maze,puštaju prek reda,dižu se u tramvajima,...ma nešto nevjerovatno prema tome kaj sam se svega načitala.Iskreno nisam očekivala tako savršenu trudnoću.
Još da mi i porod prođe kao trudnoća nitko sretniji od mene
Meni je nažalost grozno biti trudna. Lakše mi je s dvoje malih nakon carskog reza, nego dok sam trudna...
Meni je ovo prva trudnoća i obožavam biti trudna.... Sada sam u 21 tj. Prekrasno si izgledam ovako trbusasta, odlicno se osjecam, puna sam energije. MM kaze da je zamisljao da trudnice puno odmaraju, placu i da nemaju volje za nicim pa se ponadao da ce se lijepo i on naodmarati a ono... ima hiperaktivnu trudnicu koju ne moze pratiti u korak. Jadnik je vec premoren.
Obožavam biti trudna.
Jedvam čekam treću i posljednju trudnoću. Tada ću s još većim guštom uživati. Premda prvo tromjesečje non-stop povraćam, ali prođe i to.
u prvoj trudnoći bilo mi je super......ova druga jedva čekam da završi. Izgledam ko morž, osjećam se ko morž i svega mi je dosta ( a imam još pola do kraja )
Prije 10-ak tjedana pisala sam na ovom topicu da mi je trudnoca ok. Sad sam trudna 35tj. i u zadnje vrijeme mi vise uopce NIJE ok. Uzasno se umaram, srce mi lupa, pogotovo ujutro, tako da mi je svaki izlazak iz stana prava mala avantura s neizvjesnim ishodom. Hocu li uspjet obavit to sto sam nakanila ili cu se morat vratit doma? Hoce li mi pozlit negdje putem?. S obzirom da sam prije stalno negdje "cunjala" ovo sad mi je prestrasno. Kao da sam u zatvoru. (Usput, uzasno sam se sazalila i nad starcekima, njima je tako stalno i nikad im vise nece bit bolje, a ja cu uskoro rodit i valjda se vratit u normalu.)
Jedina fora stvar je sto mi se ljudi skoro uvijek dignu u tramvaju i sto u Mercatoru idem preko reda na onu blagajnu za trudnice i invalide
Puf-pant, i ja polako ulazim u manje pokretljivo razdoblje, brzo se umorim, stomak podigao želudac, a ovaj nakon svakog obroka pritisne dijafragmu pa ne mogu udahnuti. Najgore mi ide spavanje, al se i to nekako predevera. Još sam dosta mobilna, ali vidim da mi mogućnosti opadaju. Ali generalno, još volim biti trudna, naročito sa ovom vižlicom u mom trbuhu, kojoj je dovoljan i najmanji poticaj za zaplesat
Jako volim sto sam trudna i znam to da cijenim jer poznajem isuvise zena koje nisu bile u mogucnosti da dobiju svoju bebu. Zato sam jako ponosna! Onda, zahvalna sam Bogu sto je sa trudnocom sve od pocetka pa sada do ulaska u osmi mjesec sve bilo ok - putovala sam, studirala, hodala, radila...
Sa druge strane - mucnine do cetvrtog mjeseca neprekidno i svakog jutra nanovo... Onda krece stomak i jak bol u kostima medju nogama. Sada sam vec teska, mada se nisamm mnogo ugojila, ali nisam lagana kao ranije.
Zakljucak - volim sto sam trudna i jako sam srecna zbog toga, ali nije da mi nece biti drago kada se vratim u normalne tokove, skupa sa mojim malim djecacicem
Volim biti trudna! Uživam u pažnji kojom sam neprestano okružena od poznatih i nepoznatih ljudi sad kad se trbuščić napokon vidi (neki dan mi se djedica od osamdesetak godina želio ustati u tramvaju ). Nisam imala mučnine, nijednom nisam povraćala, imala sam neke neugodne simptome, ali ništa strašno. Osjećam se nekako posebno, gotovo svečano, kao da sam pobijedila na nekom kvizu ili osvojila neku veliku nagradu pa sad ponosno hodam okolo!
Hehe, ovo sve ko da sam ja pisalaMidori prvotno napisa
Super se osjećam od početka, sva se važna španciram okolo odkad mi je napokon naraso trbuh i pogotovo mi je predivan feeling odkad osjećam bebolinju kak se rita. A sad sam u 28/29 tj. i bogme se rita skoro pa non-stop Oduševljava me to...
Tako se i ja osjecam. Barem za sada nemam neke velike probleme. Mucnine i totalna iscrpljenost su me prosli. Na cesta dizanja tokom noci na WC sam se privikla. Kad me bole ledja onda se malo istezem i napravim par vjezbica pa prodje. Malo sam se opristavila, ali sada je zahladnilo pa to lijepo prekrijem maicom. Drugim rijecima, nista me za sada nije omelo u mojoj beskrajnoj sreci sto sam konacno nakon 12 godina braka trudna.Midori prvotno napisa
A osjecam se tocno kao u citatu iznad, i valjda zato sto se tako osjecam, tkao me okolina i tretira. Osim sto valjda smatraju da sam malo svjetsko cudo jer sam u mojim godinama po prvi puta i to prirodno zatrudnila.
Ja svim trudnicama zelim da se osjecaju super i da imaju ovako dobrog muza kao sto ga imam ja. Jer budimo realni, da se on ne brine o svemu u kuci, ja bih sigurno bila umorna, a vjerojatno i razdrazljiva i samim time manje sretna.
No moj muz je meni najbolji a ja da nisam nestrpljiva da bebu zagrlim i upoznam bih mogla biti trudna slijedecih 5 godina. (Vjerojatno cu promijeniti misljenje kad dodjem do 30 i nekog tjedna
Meni je već dosta svega u 32tj. Ko lopta sam , imam oogrooman trbuh koji već jedva teglim, za razliku od prve trudnoće gdje su me još i puštali tu i tam preko reda u ovoj me nitko ne doživljava.
U BILLI-čekam, U MERCATORU-blagajna za trudnice -nitko ne pušta!! uključivši i blagajnicu koja mrtva-hladna gleda kako stojim u redu! Na POŠTI-nitko ne pušta, u BANCI-nitko ni da trepne (osim jedne divne mlade u RBA jurišićeva koja me pozvala preko reda), u tramvaju-okrenu glavu na drugu stranu (ja još s malim djetetom) ....katastrofa!!!
I što je najbolje- u trud.čekaonici SD cure fino dođu s muževima koji se izvale preko svih stolica i mrtvi hladni gledaju kako druge trudnice stoje!!
Drage cure platite muževima kavu pa nek svoje jadne umorne nožice odmaraju u bircu a ne na stolicama dok trudnice stoje!!!!
TO MI JE NAJGORE!!
danas sam točno 30 tjedana trudna, i iskreno, više baš ne uživam u trudnoći
bed mi je to uopće i napisati jer znam da ima puno cura koje bi dale sve i nebi ni zucnule samo da mogu ostati trudne, ali evo, nebrem si pomoći... koliko sam u prvoj trudnoći htjela čim duže biti trudna (ajde, priznajem, bilo je to i zbog straha od poroda) to bi sad čim prije htjela vidjeti svoju curicu... dobila sam i više kila nego u prvoj trudnoći, a i 5 godina sam starija (34) pa valjda zbog svega toga se baš tak osjećam... užasno teško mi je stajati na nogama, trbuh mi je ogroooman, srce mi lupa, zapuhana sam valjda bolje nego kad je bandić trčao maraton do m. bistrice... uglavnom, osjećam se ko da imam 150 kila i točno tolko godina...
zavidim ženama koje pišu kak su pune energije 8)
E ovo potpisujem (doduše ne za Sv. Duh jer nisam otamo) ali vidila sam to masu puta, na VV, i kod svog ginekologa, i u laboratoriju, ma svugdje. Pa ne znam što je tim muževima, kao da su oni trudni. MM je sa mnom išao svugdje, kod ginića obavezno ali nikad ne bi sjeo da ne bi kojoj trudnici zauzeo mjesto. I nisam mu ja to morala reći, sam je znao.Apathetic prvotno napisa
Inače meni je trudnoća protekla u savršenom redu, MM mi je ispunjavao sve želje, mazio i pazio me, mama sve radila umjesto mene (čitaj dugo očekivano dijete ). Jedini problem je što sam dobila doosta kila s kojima sad muku mučim ali nema veze, glavno da je moje djetešce tu, sve ostalo će se srediti!
Meni trudnoća ne paše nikako, muka mi je, stalno sam malaksala, jedva hodam, ne smijem raditi stepenice, što se mene tiće potpisala bih odma da ubrzam ovo razdoblje i rodim moja dva anđelka...mm želi nakon ovo dvoje još jedno...pa lijepo ćemo pokušati usvojiti jer ja trudna više neču bit nakon ovog! Totalno sam bespomočna!!! Možda bude bolje u drugom tromjeseču koje Hvala Bogu počinje brzo...
Roza Groza, i ja sam se tako osjecala u prvom tromjesecju. Ko isprebijana macka. A ti koliko sam skuzila jos nosis dvojke?RozaGroza prvotno napisa
Ja sam doslovce po cijele dane spavala ili samo lezala. Nije mi se niti citalo, a kamoli nekaj radilo. Morala sma prileci nakon dorucka!!!!
Jedno jutro sam uspjela posaugati POLA dnevne sobe i onda morala opet prileci. Mislila sam da je to katastrofa.
Na svu srecu tri moje drage prijateljice su mi doslovce rekle da su one "svoju trudnocu PRESPAVALE", pa se onda nisam puno brinula.
Naravno, nisu sve zene ko ja u mogucnosti da cijeli dan odmaraju, jer ako imaju jos djece ili moraju raditi ili imaju beskorisnog muza, ili ga uopce nemaju..., ali meni je zbilja to spavanje omogucilo da nekako prebrodim to prvo tromjesecje.
Sada u drugom se osjecam da bih mogla na Himalaju (zicarom naravno ) .
Od srca ti zelim da se mozes odmoriti i opustiti i da ti drugo tromjesecje brzo dodje.
Mrs Happy
ja isto imam sreću da imamo svoju firmu, i nemam djece, što če sad naši duplići drastično promjeniti tako da mogu stvarno ležat od jutra do sutra a mm se brine za sve, i mama je došla ko ispomoć...ma valjda od hormona se prepadnem da to zapravo nije normalno i još čitam o svim curama koje su tako sretne i vesele i pokretne, a ja ko leš najbolje se osječam u krevetu, i stvarno sam stalno umorna...i da, nemam energije ni knjigu čitat :? a sestra mi govori da se prestanem ponašat kao da je život stao i da sam samo trudna da nije ništa drugo...i to me tako iživcira pa kao da ne bi ja htjela da mogu lijepo izlazit vanka i s mm na večerice i radit, AL NE MOGU!
Trudnoća mi je bila predivno razdoblje života!
I opet bih prošla sve faze i rodila bih n-puta!
Osjećala sam radost i uzbuđenje prateći prve pokrete bebe, slušajući otkucaje srdašca.
Sve me zanimalo što se tiče trudnoće, poroda, dojenja i sl.
Osim mnogih naslova iz literature, čitala sam tekstove na Rodinu portalu i vaša iskustva iznesena na forumu.
Bila sam vrlo aktivna trudnica.
Prošla sam obje trudnoće bez komplikacija i zdravstvenih tegoba.
U zadnjem mjesecu trudnoće bila sam u neobičnom duhovnom poletu i puna energije iščekujući rođenje djeteta!
Prvi put sam bila nestrpljiva, pa je bebačica uranila dva-tri tjedna, a drugi put sam bila strpljiva i rodila bebača na sam termin.
Osjećam da još nisam zaključila ovu stavku svog život.
Možda ću opet zaploviti u trudničke vode.
Tko zna?!
Hej Roza Groza,
U jednoj prekrasnoj knjizi (U prijevodu "Sve sto ste htjeli pitati babicu)sam nedavno procitala odgovor na pitanje parafraziram -da li sada kad sam trudna sve trebam raditi kao i do sada jer trudnoca je normalna pojava i da li je O.K. ne raditi nista i odmarati po cijele dane (nisam ovo prevodila od rijeci do rijeci, nego onako po sjecanju smisao). Odgovor je bio da je trudnoca jedno cudo prirode i da uopce nije istina da kad se odmaramo da ne radimo nista. Naprotiv u nama raste jedno novo ljudsko bice i nase tijelo je super aktivno cak i kada spavamo.
Sto se za ljude koji nisu trudnice ne bi moglo reci
Mislim da ce se sve forumasice sloziti da nam je svima najvaznije da se opustimo i pazljivo slusamo potrebe svoga tijela i svoje bebe.
joj draga, ovo mi je baš krasno rečeno!Mrs Happy prvotno napisa
(malo me "utješilo" 8) )
baš lijepo rečeno!Mrs Happy prvotno napisa
evo, ja sam u 32. tjednu i još uvijek obožavam biti trudna, unatoč svemu što sam prošla u trudnoći - od krvarenja, stogog mirovanja od 3,5 mjeseca kad sam smjela samo do wc-a, pa do svih čari 3. tomjesečja koje me trenutno peru
svaki put kad pogledam svoj trbuh i kad osjetim svoju bebicu, ništa mi više nije teško...
jednostavno me preplavi sreća, jer znam da u meni raste jedno malo biće.... i ostalo postane nevažno
I meni je bilo prekrasno biti trudna...jedva čekam opet!!!!!
ja sam svjeza trudnica :D tocno 6 tj i nije mi silazio osmjeh sa lica i svima sam htjela reci da sam trunda...i onda sam u 5+6 tj otisla kod gin na ultrazvuk i ocekivala sam da kuca srceko a vidjela se samo g.vrecica od 10 mm i sad vec 2 dana sam u nekom strahu.cekam novu uzv ali se nemrem opustitb od straha...ovo mi je prva trudnoca.....
cvijetic_D nemoj se nervirati unapred. Puna nas ovde je to doživelo. jednostavno, prerano je za srčeko. Ono ti se pokaže sa nekih 7 nedelja. Želim ti urdenu, školsku trudnoću i porod!
hvala ti na podrski....moja ginekologica nije to lijepo objasnila.rekla mi je trudni ste sigurno ali samo vrecicu vidim i dodite za tjedan dana,kao nema mjesta za paiku jos...nekako mi to nije bilo uvjerljivo...sad sam u nestrpljivom iscekivanju...
Cvjetić meni se sa 5+6 vidjela 1 gestacijaska...nakon 2 tjedna se vidjele 2 vrečice 2 bebe i 2 srca kako uredno kuckaju tako da ništa ne brineš...Al nemojmo previše o tome da nas moderatorice ne ukore
Meni je razdoblje trudnoce bilo nesto naj naj na svijetu...
Ne volim biti trudna. Trudnoca mi je mucno rardoblje od pocetka do kraja, i prva i druga. Pet mjeseci povracam, do kraja mi je muka, gubim kile umjesto da dobivam, popusta mi vezivno tkivo - dobila sam dva bruha, crijeva cure na sve strane, hemeroidi, dijastaza... mogla bi nabrajat do sutra. Ali volim djecu i eto izdrzat cu i trecu trudnocu kod dodje vrijeme, da bi opet u rukama drzala bebicu. Opet ima zena koje ne mogu ostati trudne i sve bi ovo prihvatile i jos dupolo samo da mogu imati djecu pa onda sutim radije.
Ovo mi je prva trudnoća, dugo čekana i uprkos brojnim problemima na početku trudnoće (krvarenje, hematom, strogo ležanje) mogu samo reći da je za mene biti trudan fantastičan osijećaj, sama pomisoa na to da sam trudnica je fenomenalna. kada se gledam na ogledalo i vidim svoj stomak kako se svaki dan širi, imam osijećaj da ću se rastopiti od radosti. A tek kada se mrvica migne u stomaku i javi svojoj mamici, to svi novci ovog svijeta ne mogu platiti, ništa nije ljepše od toga.
Čak sam i svom mužu prije par dana rekla šteta što ne možeš biti trudan da osijetiš svu ljepotu trudnoće.
Nadam se da će mi Bog podariti sreće da bar još jednom osijetim tu ljepotu trudnoće i čari što ona nosi.
Prva 3,5 mj sam svima govorila sad i nikad više!
Takav pad energije,malaksalost i mučnine nisam ni u snu sanjala.
Bila sam zavidna svim onim divnim tetama koje iskaču iz trudničkih knjiga-lijepe,pofenirane,glade svoju bušu i imaju blaženi osmijeh na licu-a ja ko krepana kokoš...uff marketing radi čuda!
Ali sad polako(puževim korakom) dolazim k sebi i bolje mi je i drago mi je da sam T. Nadam se da će sve ići nabolje