pubertet

[taajnna]

Lijep pozdrav svima !

Majka sam jednog 13-ogodišnjaka kojeg trese pubertet. Već je duže
vrijeme ovo jedina tema koja me zaokuplja , a sve u cilju da što bolje pomognem svojem djetetu.
Vjerujem da ću ovdje ako podijelim svoja iskustva sa drugim roditeljima koji poznaju ovu problematiku bolje pomoći sebi.
Naime , iako se trudim i dajem sve od sebe ne vidim rezultata.
Muči me to što je moje dijete do jučer odličan učenik , sada toliko popustio u školi da ga uopće ne prepoznajem. Kao da mu je sve svejedno i zapravo njemu je sve ok , a ja ludujem od brige.
Zapravo , zanima me , treba li mu ukinuti treninge ( kao kaznu )?

Hvala :?

[Sundance]

Pozdrav
Nemam dijete te dobi, ali sam vrlo mlada. Po mome nikako ne ukinuti treninge. To je jedina stvar koja ga može održati normalnim. Hvala Bogu da ima volju trenirati, a ne vucarati se npr. po klupicama kao što to rade djeca njegove dobi.
Sad ja neznam da li on ima ikakvo društvo? Ako ima i viđa se s njima, to mu srezati na minimum dok ne popravi uspjeh u školi.
Ali isto tako nemoj očekivati da će vječno biti odličan učenik.
Uspjeh ocjena nekad nije pokazatelj lošega. Naravno ako nije opet kaotičan.
Evo ti npr. Ljudi koji su kod mene u razredu (gimnazija) prolazili sa vrlo dobar i odličan, većina ih dan danas nije završila faks. Prošlo 7 god od upisa. Dok je učenik koji je prolazio sa tri upisao pravo, završio prvu godinu prije roka i na kraju dobio dekanovu nagradu...
Ili ti masovno učenici iz fensi gimazije Križanićeve, gdje prag za upis 60 bodova ili nemaju upisani faks ili ga nisu završili. Isto tako upisavali faks prije 7god.
Neka i dalje trenira (obavezno), pazit na njega da ne skrene krivo i ispuhat će se on. Gušenjem (kaznama) nećeš ništa postići. Samo kontraefekt- još gore.

[kahna]

Ja imam seku od 13 god. i opasno ju pere pubertet. Roditelji nam dosta vremena provode na moru pa je puno samnom. Ne znam kako sam uspjela, ali naspram katastrofalnih ocjena u prvom polugodištu (kad su je kontrolirali mama i tata), sada je super.
Odnos nam se bazira na povjerenju i dogovoru. Jasno sam joj dala do znanja da joj u potpunosti vjerujem i dok god održava moje povjerenje (znači dok ne saznam ili skužim da je muljala) biti će joj super. Društvo, izlasci, vrijeme ostajanja vani (sada do 22) je na njenom izboru. Kako god ona želi tako i je (naravno u granicama normale). U slučaju da se povjerenje poljulja - nema ništa od izlazaka, bonova za mob. itd.
Jedan od dogovora je da može ići van (pet, sun i ned) samo ako svaki dan uči barem 1 sat. Ne bi vjerovala ali ona uči svaki dan, dok je prije bilo - ne da mi se, joj pa jel baš moram?, nemam ništa za učiti itd.
Ja sam se jednostavno prisjetila kako je meni bilo i što me mučilo u pubertetu i gledam njoj pomoći da to što lakše i bezbolnije prebrodi. Dala sam joj do znanja da ju u potpunosti razumijem i ona to izgleda cijeni.
Ne znam kako ću se ponašati s vlastitim dijetetom, ali mislim da neću biti daleko od ovog odnosa kakav sad imam sa sekom.
Eto, malo sam se raspisala, al nadam se da sam barem malo pomogla.

Uglavnom ne osuđivati, ucjenjivati i braniti. Od toga ništa. Samo dogovor, razgovor i povjerenje. Naravno da moraš biti autoritet i držati do svoje riječi, jer ako jednom skuži da nisi mislila ozbiljno (ili ne osjeti posljedice svojih grešaka) gotovo je.
Npr. tata je skužio da je pušila i zabranio joj izlaske 2 mj. I stvarno nije išla van 2 mj. i jako dobro zna kako joj je bilo tad i kako je kad netko izgubi povjerenje u nju. Sada ima moje povjerenje pa sumnjam da to želi ponoviti i samnom.

[taajnna]

Poštovane Sundance i Kahne !
Izuzetno sam Vam zahvalna na odgovorima. Raduje me što sam samo potvrdila neka svoja razmišljanja.
Naravno , treba se negdije ispuhati , i u ovim opasnim vremenima ( droga i sl. ) , dobro je da ga sport zaokuplja.

Vjerujem da nas uz sva literaturna informiranja , ovakva razmijena osobnih iskustava puno obogaćuje i pomaže nam.
Još jendnom , hvala !

[Vlvl]

Našeg je klinca drmao predpubertet što se poklopilo s traumatičnim 5. razredom. Nije toliko bio drastičan pad ocjena, koliko negativan stav prema školi i učenju.
Isprobali smo razne načine da ga nagovorimo, potaknemo, natjeramo itd da uči i nauči. Jedna od malo stvari u koju smo tada bili sigurni bilo je da sa sportom ne treba prekinuti. Rukomet je neko vrijeme bio jedna stvar u kojoj je bio zaista dobar, uživao i primao priznanja od okoline. Bilo bi okrutno oduzeti mu to, a teško da bi bilo svrsishodno.

[kahna]

Da zaboravila sam napomenuti da je seka na moju inicijativu (jer ja i buraz nismo imali mogučnosti) od 4-9 god trenirala gimnastiku, a od 9 i još i sada Akrobatski rock&roll i tamo se stvarno ispuše. Vjerujem da joj je to jedan veliki ispušni ventil :/

[anchi pp]

Vidim da su cure dale već puno dobrih savjeta. Ja bi pridodala još samo jedan: razgovarati s trenerom.
Čula sam više puta da je trener bio taj koji je klinca mogao natjerati na učenje - uvjetovanjem nastupa dobrim ocjenama. Drugim riječima - tko popušta u školi ne igra na tekmama.
To je uglavnom bila odlična motivacija.

[kahna]

Da istina. Sekina trenerica ima pravilo da se na početku i na polugodištu nose ocjene iz škole. Tko ne prolazi sa 4 ne može nastupati.

[taajnna]

Pozdrav kolegicama !
Zahvaljujem na odgovorima. Ovo ću zaista učiniti odmah na prvom treningu ; razgovarati sa trenerom !
Već sada vjerujem da će to pomoći. Jer radi se zapravo o jedinicma koje se ne ispravljaju unatoć svemu učinjenom s naše roditeljske strane.
Napominjem da su sve mjere do sada učinjene ( sa strane supruga i mene ) bile u smislu podrške , ohrabrenja , poticanja a nikako agresije i kažnjavanja.

[melange]

taajnna

ja ću isto pokušati dati neki savjeti iz sestrinske perspektive,
jer i ja imam mlađeg brata od 14god.
nije popustio u školi, ali trenutno je u onoj :/ sve-mi-je-glupo-fazi

i sama si rekla da je tvoj sin do jučer bio odličan učenik,
a sad odjednom popušta u školi.
jesi li ga pitala zašto je tako?
naravno da pubertet i njegove godine igraju veliku ulogu u svemu,
ali možda ga nešto konkretno muči, možda je zaljubljen ,
popričaj s njim onako iskreno i otvoreno, bez osuđivanja, ne može škoditi.

s ostalim curama se slažem što se tiče nezabranjivanja treninga,
ali isto tako mu dati do znanja da dobre ocjene uvjetuju treniranje.
(i budi sretna što se bavi sportom, onaj moj samo pred kompom sjedi )

[filipova mama]

Moj Filip ima 12 godina i rekao mi je prije par mjeseci da ga "peru hormoni" i da ćemo odsada morati biti jako pažljivi prema njemu jer će biti jako osjetljiv. To mi je bilo nekako smješno.
Nije se baš jako puno promijenio za sada, ali ja sam jaaaaakoooo sretna što još uvijek želi ići na treninge i baviti se sportom jer to baš i nije lagano. Tako da ja to treniranje gledam kao nešto pozitivno u ova teška pubertetska vremena.