Stranica 2 od 4 PrviPrvi 1234 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 197

Tema: Izgubila sam bebicu

  1. #51

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj Matko prvotno napisa
    Dear Pablo, Ja sam drugu bebicu izgubila prije par dana.
    Suosjecam s tobom.Saljem ti veliki zagrljaj.
    Zanima me par stvari:
    Dali ti je dosao patohistoloski nalaz iz bolnice?
    Kiretaza jeli bila na zivo ili su te uspavali?
    Dali ti je gin. spomenuo mozda genetsko savjetovaliste?
    Provjeri hormone vazne za odrzavanje trudnoce u lutralnoj fazi.
    I kada napravis sve briseve i potrebne testove,javi nam .
    Mozda mozemo pomoći.
    Nisam dobila nalaz. Kiretaza je bila uz lokalnu. Ginkić mi nije spomenuo savjetovalište, jedino je rekao na ne trebam radit neke testove s obzirom da mi je prvi spontani i da sam mlađa od 35. Jedino što moram je napravit briseve (iako sam radila i to prije par mjeseci, i sve je bilo ok, ali eto).
    Ljudi moji, ja se uopće ne mogu sabrat, ne mogu mislit, ne mogu spavat, ne mogu radit.. Samo sam ljuta, ljuta, ljuta... tužna, nesretna, plačljiva, razdražljiva...

  2. #52

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    pablo
    sve to sto osijecas je prirodno, sada treba odtugovati i kada dodje vrijeme krenuti dalje. drzi se

  3. #53

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    450

    Početno

    i ja sam bila takva pablo. sjećam se kako sam poludila kad sam vidjela na tv-u dva-tri dana poslije kako je netko ostavio svoju lijepu, zdravu bebu pred vratima potpunim strancima jer ju nije htio. ubila sam se razmišljajući gdje je tu pravda - netko tko ne želi dobije tako lijepu bebu a ja koja to želim najviše na svijetu je izgubim. jedno mjesec dana uopće nisam mogla pogledati malu djecu.
    sjećam se da je bilo i nečega pozitvnog u tom razdoblju. radim u relativno velikoj firmi sa klijentima i jako puno ljudi je saznalo što mi se dogodilo. kolege, poznanici, gotovo potpuni stranci su mi ispričali o svojim iskustvima ili njihovih sestri, majki, kćeri.... i to samo u namjeri da mi bude lakše. nikad nisam osjetila toliko topline.

    teško je pablo.... ali bit će lakše vidjet ćeš

  4. #54
    Majuška avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,832

    Početno

    Drž se i ljubi i mužeka
    Normalno je da si u šoku i da si ljuta na cijeli svijet. Tko od nas ne bi bio?

    Ali znaj da ćete ga dočekati

    Puno pusa

  5. #55

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    43

    Početno

    žao mi je!

  6. #56
    koksy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    5,491

    Početno

    Necu ti lagati, bit ce ti tesko sad ali i lakse s vremenom. Pogotovo kad opet ugledas +! Vjeruj mi, znam sto pricam.
    Sad se dobro isplaci, nemoj se suzdrzavati, izbaci ljutnju, bijes, tugu i sve ostale osjecaje iz sebe i onda, polako, bez zurbe i nervoze, kreni dalje.

  7. #57

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Nema me par dana na forumu, ali danas me nesto vuklo ovamo, i vidim novi pdf.
    Danas je 4 godine od moje kiretaze, nisu se videli otkucaji srca.... Mislila sam da sam prebolela, ali eto.....

  8. #58
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    draga vissnja
    drži se

  9. #59

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    vissnja,

  10. #60

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    5,207

    Početno

    vissnja
    jako mi se sviđa prva riječ naslova PDF-a RODITELJI....neko vrijeme sam i ja bila mama....
    ne znam na koji način prihvatiti ono što se desilo i vjerovati svome tijelu...nakon 3. spontana ne polazi mi za rukom iako sam napravila čudo pretraga i kao sve nekako štima....
    uvjerljivo je moj prvi pobačaj ostavio najviše boli u mom srcu...bebica koja je počela rasti u meni nekoliko mjeseci prije svadbe, bajka, ostvarenje snova...pamtim kako sam ujutro u 5,15 napravila test koji je bio itekako pozitivan, otišla za par dana na pregled gdje sam vidjela i čula svoju bebicu, hodam, suze mi cure od sreće, grlim se i ljubim sa svojim mužem na sred ceste...sreća je trajala još 6 tjedana....na početku 13. tjedna odlazim na pregled, a srce se ne čuje....jednostavno nema ničeg....praznina, bol, neopisiva tuga nakon vjenčanja iz bajke...život mi je tada dobio smisao, a par dana poslije ga izgubio...nakon nekoliko mjeseci vanmaternična, nisam ni znala što mi se dešava..završila na operaciji za tren oka....nakon skoro godinu dana imam pozitivan test...nakon nekoliko sati počinjen krvariti i sve nestaje...opet....sada pokušavam zatrudnjeti već ni sama ne znam koliko dugo....a bojim se....pogled na djecu mi svaki put oduzme komadić srca...i moje dijete je trebalo biti ovdje....

  11. #61
    TeddyBearz avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ZGB
    Postovi
    4,620

    Početno


  12. #62

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    zo, , suborko,
    i kod mene je slicno, za koji tjedan ce biti 4 godine od mog prvog + na testu (zimski solsticij, sibolicki dan novog pocetka), nakon toga UZV na kojem je malo srce kuckalo, a onda velika tisina, i tako jos dva puta, i sada vec dosta dugo nista, takva mi je karma.
    Ima u meni tuge, pomirenosti sa dogadjajima koji su se desili, poniznosti i postovanja prema zivotnim silama koje ne kontroliramo, zahvalnosti za sve dobro sto se desavalo/desava i svakako, energije za dalje.
    Padamo i dizemo se, nema nam druge nego uporno i strpljivo gurati dalje

  13. #63

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    5,207

    Početno

    Citiraj lilium prvotno napisa
    Padamo i dizemo se, nema nam druge nego uporno i strpljivo gurati dalje
    istina

  14. #64
    kli_kli avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    SF Bay Area
    Postovi
    3,686

    Početno

    Ja sam imala kiretazu na kraju 8. meseca 2007. i definitivno mogu da kazem da se nisam oporavila od gubitka bebe, i ne znam da li cu ikad moci potpuno da prebolim.
    Na pregledu u 13. nedelji srce vise nije kucalo.

    Sad nam je dosao Izi, i presrecna sam, ali se ipak skoro svaki dan setim te bebice. Neverovatno nesto...

  15. #65
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    cure moje

    i sama sam mama 2 anđela, i suosjećam s vama... voljela bi da mogu reći onu : s vremenom će biti lakše, ali neće, biti će drugačije!
    nakon smrti mojeg prvog zlata, moje curice čije ime nosim u svom nicku stalno sam čekala da bude : vrijeme liječi rane, i da ću s vremenom preboljeti taj strašni gubitak, smrt mojeg tek rođenog djeteta...
    i onda nakon mjeseci i mjeseci sam shvatila da takvo nešto čovjek nikada ne preboli, mora se naučiti živjeti s tim... i kad sam si tako posložila bilo je bolje...
    nakon gubitka drugog djeteta posložila sam si stvari u glavi i jednostavno se okrenula stvarima koje volim i ljudima koje volim i koji vole mene, ispunila si život, i živim u čvrstoj vjeri da će beba doći kad bude vrijeme i da će naša treća srećica biti živa i zdrava... a naša dva anđela će uvijek biti s nama!
    suborke moje držite se i ne odustajte nikada jer svako loše mora biti nagrađeno nečim dobrim...

  16. #66

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    5,207

    Početno

    ajme kako je ovo teško čitati
    srce mi se slama

  17. #67

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    bzara,

  18. #68
    tonili avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    4,018

    Početno




  19. #69

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    tonili, uz tebe smo!

  20. #70
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    tonili
    čitala sam o tvom nedavnom gubitku,
    i nemam pametnih riječi pa ću ti samo poslati virtualan zagrljaj!
    i zapamti svako zlo se mora vratiti dobrim...

    ja sam nepopravljivi optimist!

  21. #71
    mislava avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    na rubu pameti..
    Postovi
    893

    Početno

    cure, ne nalazim dovoljno moćne riječi koje bih vam uputila

    bzaza, šaljem ti specijalnu

  22. #72
    mislava avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    na rubu pameti..
    Postovi
    893

    Početno

    bzaza = bzara

  23. #73
    tonili avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    4,018

    Početno

    Hvala vam drage moje. Osim neopisive boli koja me trga iznutra, ubija me silna gorčina, ljubomora koju osjećam...promatram susjede i zavidim im, uspoređujem se s njima....pitam se koliko sam lošija od njih da mi se ovoliki križ stavlja na leđa....tražim razlog, nešto.....bilo što da mi da smisao, da razumijem...
    I ja sam uvijek bila optimist, vječno nasmijana, spremna pomoći svima , smatrala sam se dobrim čovjekom, prijateljem....sada više u ništa nisam sigurna.....prvi križ sam ponjela dostojanstveno, bilo je teško, ali sabrali smo se i krenuli naprijed - ovo ne mogu ponjeti, preteško mi je....

  24. #74
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    tonili

    znam točno kako ti je, ali vjeruj mi još je sve friško... još je u tebi cijela četa hormona, i stvari će se početi činiti drugačije malo kako vrijeme bude prolazilo...

    kad sam se vratila kući iz bolnice mislila sam da se jedino meni dogodilo takvo nešto da nakon savršene trudnoće moje tek rođeno dijete umre... a onda sam došla na ove stranice i vidjela da nas ima puno, jako puno, da ima priča koje su gore od moje...
    sva prejadna, srela sam na jednom rođendanu ženu koja je imala pored sebe trogodišnju curicu! i kaže mi: mogu si zamisliti tvoju bol! kako si ona može zamisliti moju bol ona ima živo i zdravo dijete pored sebe!
    par dana poslije moja friendica mi ispriča priču! prije tog djeteta imali su curicu koja je umrla sa godinu dana... njen život se jednostavno ugasio, srčeko je bilo bolesno i dijete je umrlo! do tada roditeljima zdravo dijete jednostavno je nestalo, preko noći! oni su bili u takvom šoku da mjesecima nisu prali prozore jer su na njima bile otisci njezinih prstića...

    od svake priče uvijek postoji gore... užasno mi je žao kada vidim što žene na MPO moraju proći da bi došli do svog cilja, ali draga ne odustaj...
    ono što čovjeka ne ubije ojača ga! skupi sve mrvice i izdigni se iznad same sebe, budi jaka jer moraš biti da bi mogla svoju bebu primiti ponovno...
    a gore te jedno srčeko čeka da ti zakuca ispod tvoga...
    vjeruj mi...

  25. #75

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    tonili,
    draga, jako mi je zao sto si se morala suociti sa svim tim osjecajima, no sve to je prirodno i desavalo se i drugima u slicnim situacijama. Nazalost kroz gubitak spoznamo i jednu mracniju stranu nas samih, treba osvijestiti te emocije (mozemo ih se stidjeti, bjezati od njih, biti ljute na same sebe sto ih osijecamo, probati ih potiskivati... no one su tu), treba prihvatiti da su tu i iz svega izaci potpuniji i za to iskustvo u koje nas je zivot bacio. Nikada ne zaboravljamo, no s prolaskom vremena postaje nesto lakse.

    Ovo sam vec ranije tu negdje postala, mozda ti malo pomogne, sve zalimo na svoj nacin, nema generalizacije, no teorija kaze da je ovo jedan tipicni tijek s nabrojanim glavnim osjecajima koji se u tom procesu tipicno pojavljuju:
    1. negacija i izolacija: prvo pokusavamo negirati da je do gubitka doslo i povlacimo se u osamu
    2. bijes: bijes na nekog odredjenog, na svijet, na samoga sebe sto smo dopustile da se sve dogodi iako nista nismo mogle uciniti
    3. pregovaranje: s bogom, zivotom... ako napravim to i to biti ce kao da gubitka nije ni bilo
    4. depresija: osjecaj praznine, nepomicnosti, iako bijes i tuga mogu ostati ispod svega
    5. prihvacanje: bijes, tuga i zaljenje se smiruju, prihvacamo gubitak.

    Drzite se

    bzara

  26. #76

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    5,207

    Početno

    mislim da se već predugo borim sa četvorkom
    cure

  27. #77

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    zo,

  28. #78

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    9

    Početno

    Već dugo nisam bila s vama. Sad se opet borim s nekim strahom. Čekam mengu, kasni, a nemam snage napraviti test. Bojim se.

  29. #79
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    pablo
    ne boj se draga... pričekaj još malo ako će ti biti lakše a ja ti
    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
    od srca da ugledaš jedan lijepi veliki +

  30. #80
    tonili avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    4,018

    Početno

    Ja kombiniram 1 i 2 - najolje mi je samoj, a na druge bijesnim. Razgovaram samo s MM, a komentari ostalih (iako znam da su dobronamjerni) me doslovce izluđuju.
    Pogotovo oni tipa: Pa možda vam se sad baš prirodno desi.......neznam ni sama jer me više razbjesne ili rastuže.
    A najgore od svega mi je što dolazi Božić (moje omiljeno doba - bilo nekad)
    Već sam pričala svom anđelu kako ćemo peći kolače i kititi bor

  31. #81
    tikica_69 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    2,809

    Početno

    tonili

  32. #82

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    9

    Početno

    Rodice drage imam plusić :D . Cijelu noć od sreće nisam spavala.

  33. #83

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    tonili,
    i ja sam znala biti i iznenadjena i tuzna i bijesna sto su ljudi sve u stanju reci da kao pomognu, a onda sam se pomirila s tim da onaj tko nije prosao kroz nesto slicno ili koji prirodno nema nesto vise empatije ne moze upoce shvatiti nase situacije, pa vise od nikoga van svog kruga povjerenja nista i ne ocekujem niti s njima o ovoj temi upoce zelim pricati, nema smisla.

    pablo, sretno, sada korak po korak!

  34. #84
    Marsupilami avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,253

    Početno

    pablo cestitke od srca
    zelim ti mirnu i savrsenu trudnocu

    tonili savrseno te razumijem, blize se blagdani i nama je sada najteze jer svi planovi koje smo radili ukljucivali su i naseg malog andjela
    Iskreno se nadam da cemo nauciti zivjeti s time...

  35. #85
    tonili avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    4,018

    Početno

    Pablo čestitam!
    Čuvaj tog malog anđela - nema veće ljubavi od majčinske...

  36. #86
    Isabel avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,365

    Početno

    Pablo :D čestitam od srca!

    Mene su ubijale "tješilice" tipa:

    Pa biti će opet!
    Sad vam nije bilo suđeno!
    Tako je i bolje! :shock:
    Još ste mladi, imeta vremena!
    Maj joooj, biti će još djece!
    :shock:

    Ljudi nemaju strama ni srca...

    Sterna sam što imam vas !

  37. #87
    tonili avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    4,018

    Početno

    Mene su ubijale "tješilice" tipa:

    Pa biti će opet!
    Sad vam nije bilo suđeno!
    Tako je i bolje!
    Još ste mladi, imeta vremena!
    Maj joooj, biti će još djece!
    + ponavljam meni najgoru: Možda baš sad uspijete prirodno! - na ovo bih nekom odgrizla glavu

    Isabel čestitam na novoj mrvici!

  38. #88
    Isabel avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,365

    Početno

    Citiraj tonili prvotno napisa
    Mene su ubijale "tješilice" tipa:

    Pa biti će opet!
    Sad vam nije bilo suđeno!
    Tako je i bolje!
    Još ste mladi, imeta vremena!
    Maj joooj, biti će još djece!
    + ponavljam meni najgoru: Možda baš sad uspijete prirodno! - na ovo bih nekom odgrizla glavu

    Isabel čestitam na novoj mrvici!
    Hvala ti!

    E da, to su i meni svi govorili! Kao " ja baš osjećam da bi sada moglo prirodno "! To mi recimo svekrva STALNO govori, a ja sam na to luda!!
    ALI NAJ NAJGORE mi je što si ljudi dalju za pravo reći i "savjetovati"(opet svekrva prednjači) "Ali nemojte odmah, pričakajte bar 6 mjeseci, da se ti i tijelo odmorite, nije dobro odmah... E, na to bi vrištala!!
    Sad mi ona stalno govori, ali SVAKI puta kad me vidi: "Nemojte za Novu Godinu, pregradite krevet do sljedeće godine (kao super šala hahahaha ), djeca se najlakše naprave za Novu, pa nemojte onda :shock: !
    Jel to normalno? Jel ona luda? Kako si daje za pravo, a i ostali, da dirigiraju, savjetuju, predlažu i govore takve stvari?
    Zadiru u najintimniji i najkrhkiji dio života...
    A zna što smo sve prošli, mučili se i kakvu želju imamo za !
    Na to sam baš totalno pop**dila, i sve ju manje volim, cijenim i poštujem...
    Da ne kažem da je najžalosnije što ZNAM zašto ne želi da sam T do sljedeće godnine - nije to radi mog zdravlja, oporavka i sl. već se M brat ženi u 10mj. i onda je njoj "pa kako ćete onda na svadbu od brata?"
    :shock:
    Katastrofa, kao prema tome ili bilo čemu sličnome ću ravnati svoj život, trudnoću, želju da postanemo roditelji...
    E zato njima nismo ni rekli

    Sva sreća da je moj M totalna flegma na te izave i "želje", tako da mi vozimo po svom i ne doživljavamo nikoga!
    Srećom da jednako mislimo, osjećamo, radimo ...

  39. #89

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    cure
    dok sam zalila nakon svog 3. gubitka sam sastavila svoju "Do and don't" listu, tu je sve ono sto sam indirektno-direktno pokusavala reci svojoj okolini i samo sastavljanje liste mi je pomagalo u "zalijecenju" - nisam ju do sada imala gdje postati, no mislim da je doslo vrijeme da ju tu stavim:

    "Ne izbjegavajte me!

    Ne ponasajte se drugacije nego ranije, pricajte samnom kao sto ste i prije pricali.

    Ako vam spomenem gubitak, ne mijenjajte temu...ne pricam o tome sa svakim no s vama sam zeljela, saslusajte me.

    Ako to stvarno osjecate mozete mi reci nesto nalik ovom:
    ... zao mi je,
    ... ne znam kako se osjecas, no zelim ti pomoci,
    ... reci mi kako ti mogu pomoci,
    ... sigurni smo da si napravila sve sto je bilo u tvojoj moci i ovo nije tvoja greska!

    Pitajte me sto vas zanima, a ako vas zanima mozete me pitati i kako sam ... no budite spremni da vam mogu i iskreno odgovoriti, a onda me saslusajte!

    Znam da se trudite, i znam da ne znate uvijek reci pravu stvar, hvala vam na trudu, no molim vas, probajte mi ne reci:
    ... mlada si i zdrava ...
    ... biti ce druga beba... moja beba je osoba koju nikada necu upoznati, ja sam ju jako zeljela i veselila joj se i sada tugujem za njom,
    ... imas drugo dijete...
    ... znam kako ti je ako niste kroz nesto vrlo slicno prosli... ako nemate osobno iskustvo ne mozete ni zamisliti kroz sto prolazim,
    ... sretna si sto se desilo sada a ne za x mjeseci... koja je sreca u tome? nije se uopce trebalo desiti,
    ... trebala si se ponasati... ovako_i_onako, piti ovo_i_ono ... znam da pokazujete vasu brigu i pokusavate dati koristan savjet, no s ovim me samo jos vise cinite krivom ako se nisam ponasala ovako_i_onako,
    ... barem znas da si plodna...ovo me ne tjesi jer isto tako znam da ne uspijevam zadrzati trudnocu, ne znam da li mi je sudjeno da svaki puta gledam kako moje nerodjene bebe nestaju i to me plasi,
    ... vrijeme lijeci sve... da s vremenom postaje lakse, no moje nikad rodjene bebe su zauvijek moje i dio mene ce uvijek zaliti za njima,
    ... do sada bi se trebala osjecati bolje... ovo nije prehlada koja se preboli u par dana, dajte mi vrijeme da odtugujem,
    ... znam druge zene koje su kroz ovo prolazile bolje, nisu kukale, plakale... svatko od nas zali na svoj nacin i ja moram proci kroz ovo na svoj!

    Jasno mi je da me ne mozete potpuno shvatiti, no molim vas, ovo kroz sto prolazim nije jednostavno, treba mi vremena i prihvatite da se ne osjecam dobro. Svima vama koji ste uz mene zahvaljujem na paznji, to mi jako puno znaci!"

    Drzite se

  40. #90
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    pablo :D :D
    čestitam ti draga naša od srca...
    želim ti najljepših 9 mjeseci, i vjeruj mi kad god te nešto muči napiši nama ovdje... svi te razumijemo

    lilium, ovo je super napisano!

    Isabel, trudnice naša , i meni još uvijek svi pametuju! ne moji i svekiji ali prijatelji, ljudi koji uopće ne znam zašto imaju potrebu išta mi govoriti!
    imati muža koji jednako misli, osjeća i radi kao i ti je blagoslov!
    moj mene svaki puta iznovi oduševi kako mi zna uvijek reći pravu riječ u pravo vrijeme...

    tonili, draga naša,

  41. #91
    tonili avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    4,018

    Početno

    Prošlo je 2 tj. od groznog pregleda na kojem smo saznali da našem srčeko više ne kuca.
    Cijeli dan se trudim ne misliti o tome, ali ne uspijevam se maknuti s točke beskrajne tuge.
    I onda mi dođe mama s predivnom vijesti da obiteljski prijatelji čekaju blizance i slomi me.....i ne razumijem kako ne osjeća moju bol...ne razumijem zašto ne poštuje moj gubitak....njena rečenica: "Moraš biti sretna radi drugih" mi slama srce.
    Ma što ja to točno moram? I za koga? I tko je na mene misli?
    I zašto uporno moram biti sretna za nekoga, a ne za sebe? Nemam li pravo biti tužna i jadna . Moram potisnuti svoje osjećaje i biti sretna za nekog drugog? Reći nema veze što je moje dijete umrlo - eto oni će imati dvoje?!
    Umorna sam od svega i svih.
    I neću biti sretna za druge, pa makar ispala najgora osoba na svijetu.
    Bit ću žalosna za sebe. Samo za sebe.

  42. #92

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    5

    Početno

    Drage curke Dugo vas ves citam onako iz prikrajka pa sam se odlucila i ovako pridruziti.

    tonili jako mi je zao

    lilium preljepo si ovo napisala, ovo bi trebalo otvoriti pod novu temu tako da svatko tko se nadje s druge strane moze znati sto raditi

    Isabel i pablo cestitam vam i zelim mirnu i dobru trudnocu

    Kao sto pretpostavljate i ja sam mama malih andjela...

    Prosle godine u trecem mjesecu sam imala kiretazu u 8 tjednu, bile su dvije bebice. Jedna se nije uopce razvijala (bleited ovum), drugoj je prestalo kucati srce. Tada mi je prvi put dijagnosticirana dvoroga maternica.

    Nakon niza pretraga, i histeroskopije (sumnja na septum; dijagnoza sedlasta maternica), ove godine u cetvrtom mjesecu opet ostajem trudna. No krajem petog mjeseca opeta sam imala kiretazu u 8 tjednu. I opet je bebi prestalo kucati srce. Gotovo na isti dan trudnoce kao i prvi put.

    Trazila sam nakon toga da se naprave sve moguce pretrage koje nisu radili nakon prvog spontanog, jer eto prvi je i oni se dogadjaju, a drugi put ce sigurno uspjeti. Napravili su mi u Petrovoj prekoncepcijsku obradu. Konacna dijagnoza:
    - dokazana tockasta mutacija FII 202/0A (problem u zgrusavanju krvi zbog kojeg dolazi do stvaranja mikrougrusaka, koji mogu biti uzrok spontanima); dobra stvar je sto se moze regulirati uzimanjem heparina kroz cijelu trudnocu
    - granicni secer
    - i uterus arcuatus (on sam po sebi nije uzrok spontanima, no mogla bih radi toga morati vise mirovati pred kraj trudnoce)

    Nakon dijagnoze sam bila puna mijesanih osjecaja od ljutnje, zalosti, tuge, svega....

    Sada se nadamo novoj bebici

    Da se nadovezem na neumjesne odgovore i komentare. Kad me netko pita imam li djece, ja kazem nemam i na to dobijem odgovor "Pa sto cekate?". I nakon toga si mislim da li da budem fina i da se samo nasmijesim ili da mu/joj kazem da ih zapravo imamo troje ali da nisu s nama...

  43. #93
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    tonili
    trebaš biti i ljuta, i tužna i sve ostale osjećaje koje si nabrojala moraš biti sada, jer jedino na taj način ti poslije može biti bolje...
    ne potiskuj svoje osjećaje, ponašaj se onako kako se osjećaš, plači kad ti se plače i smij se kad ti se smije... prošla si nešto grozno, i samo osoba koja je prošla ono što si ti prošla može te razumjeti, drugi ljudi suosjećaju, jer ne znaju kakva je to bol, ne znaju što znači proživjeti gubitak svoje bebice...
    u subotu sam bila na jednoj svadbi, i prišla mi je jedna friendica da me pita kako sam! nakon što smo malo pričale o svemu (ona i njen muž rade na bebi već par mjeseci), njen komentar je bio : dobro da se dogodilo ranije pa se nisi stigla vezati za dijete...
    srčeko mojeg djeteta je kucalo 9.mjeseci ispod moga
    u mom stanu je sobica namještena za moje dijete, robica spremljena u kutiju, kolica stoje, kinderbet...
    znam da ljudi nemaju želju me povrijediti, ali osobe koje tako što nisu proživjele ne znaju reći pravu stvar, pa kažu jaaaako krivu, i povrijede... nenamjerno!

    illi
    drago mi je da si nam se pridružila... od srca želim ti malo sunašce!
    i točno je ti imaš troje djece, imaš tri anđela koja ćete uvijek čuvati, i nitko ti to draga moja ne može oduzeti...

  44. #94

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,585

    Početno

    tonili,
    kao sto ti je i bzara rekla, sve sto osjecas je prirodno, samo nemoj potiskivati osjecaje, treba odtugovati da bi s vremenom postalo bolje!
    A "metode" kojima nas drugi pokusavaju "oraspoloziti" stvarno znaju biti neprimjerene, vjerujem da ni sami nisu svjesni koliko nam samo otezavaju situaciju. Zakljucila sam (na svojim slucajevima) da kroz proces tugovanja dosta toga novoga naucimo o drugima, a bome i o sebi.

    illi, zao mi je za tvoje gubitke i dobro da znas za terapiju
    Sretno za dalje!

    bzara,

    Svima velika

  45. #95
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,982

    Početno

    Tonili, !

    Svim roditeljima anđela !

    Pablo, čestitke na plusiću!

  46. #96
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    lilium

    potpuno si u pravu kad kažeš da smo sve mi ovim tužnim putem upoznale dio sebe, za koje sigurno nismo znale ni da postoji!
    stvari koje sam prije uzimala zdravo za gotovo, sada zahvaljujem Bogu na tim istim stvarima jer sam svjesna koliko je život prolazan, i koliko treba cijeniti male stvari... a toliko ih je puno oko nas...


  47. #97
    bambus99 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    na moru
    Postovi
    1,332

    Početno

    veliki poljubac od za sve plusiće.

  48. #98
    andjelak avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Postovi
    391

    Početno re

    Svim mamama koje su prošle kroz ovo grozno iskustvo jedan veliki zagrljaj.
    Ja uvijek kažem, tuga ne nestaje ali mijenja oblik i s vremenom se naučimo nositi s gubitkom, počnemo puštati nove radosti u naš život,počnemo se ponovo smijati i nanovo slagati naše kockice života.
    Kockice će sedrugačije posložiti i dat će novi smisao.
    Bitno je da ne potiskujete osjećaje jer sve te silne emocije put su ka ozdravljenju,danu kada ćete opet moći reći da ste dobro.
    Mislim da je guitak sve nas koje smo to prošle na jedan način promijenio,počele smo neke stvari drugačije gledati,više cijeniti ,ali nam je pokazao i koliko smo jake i da postoje stvari koje nas i dalje mogu razveseliti i tjerati naprijed.
    Ja sam ponovo mama nakon gubitka i to je zakrpalo moju ranu,ali ožiljak i dalje postoji.
    Znala sam da neću biti ponovo potpuno sretna dok ne budem opet mama,ali isto tako nisam htjela brzati u iduću trudnuću jer nisam htjela da ta iduća trudnoća bude "samo" zamjena za izgubljenu bebu .Htjela sam da se jednako veselim svim danima trudnoće kao i prije i da to dijete bude posebno i željeno radi njega samog,a ne da bude "zamjena".
    .......
    U jednom tekstu sam napisala i mislim da je tu sukus svega što osjećamo ili ne želimo da nam drugi čine:

    Vrlo bitan faktor u cijelom tom procesu zacijeljivanja rana je da se društvo educira kako postupiti kada se susretnu u bližoj okolici sa slučajem ranog gubitka djeteta te da pokušaju suosjećati, shvatiti jačinu boli i tragediju tih obitelji.
    ><
    Vrlo važno je da društvo raznim izjavama, npr. „bit će druge djece“, „tako je najbolje“, „tako je htio Bog“ ili „nije to još ni bilo dijete“ i sl., ne prisiljava žene da tuguju u tišini.
    ><
    >Ako obitelji žele pričati o svom djetetu, ne treba ih gledati kao čudake s osjećajem nelagode. U tom slučaju i oni sami smatraju da je to nešto neprikladno i da je bolje da se o tome ne priča jer druge stavljaju u "neugodan" položaj.<
    ><
    >Društvo mora pokušati djelovati suprotno od one prve misli da je najbolje u takvim slučajevima držati se po strani i izbjegavati razgovor s tim obiteljima o njihovom gubitku, a sve zbog vlastitog osjećaja nelagode.<
    ><
    >Naprotiv, čovjek mora prevladati vlastiti osjećaj nelagode i shvatiti da je takav gubitak jednak gubitku bilo kojeg drugog člana obitelji. Iako majka nije donijela dijete kući, te ga, na žalost, ukućani i prijatelji nisu vidjeli, jedan iskreni zagrljaj i izrazi poput „žao mi je“, „kako si“ , „ovdje sam ako trebaš nekoga za razgovor“ mogu biti od velike pomoći.<
    ><
    >Možda ima žena koje uopće o tome ne žele pričati, kao što netko ne želi pričati niti o jednoj vrsti boli, no ako ne pitaš, ne pokažeš
    igu i malo više takta, NE MOŽEŠ NI ZNATI što osjeća.<
    ><
    >Društvo mora shvatiti i to da osim što te obitelji nose neizmjernu bol u srcu kao i svi oni koji su izgubili tijekom života nekog bliskog člana obitelji, uz sve to još su suočeni s krutom realnošću. Umjesto da dijete koje su nosili ispod srca donesu iz rodilišta u topli dom s osmijehom na licu, moraju ga odnijeti u grob i kući se vratiti uplakana lica, praznih ruku, slomljenih srca i uništenih snova.<
    ><
    Ova vrsta gubitka, kao i svaka slična tragedija, znatno utječe na obitelji, na ono što jesu i što će od toga dana biti.Društvo je tu da im pomogne shvatiti da ih ono što osjećaju ne čini (luđ)čudacima i da će rana s vremenom zacijeliti, ali oni više neće biti isti.

    Roditelji malih anđela NE ŽELE zaboraviti!


    Roditelji malih anđela NE ŽELE sažaljenje!

    Roditelji malih anđela ŽELE samo malo više taktičnosti i suosjećanja!

    STATISTIKA:
    U Sjedinjenim Američkim Državama svake godine oko milijun obitelji suočeno je s ovom vrstom gubitka.<
    ><
    Prema National Center for Health Statistics svake godine u SAD-u<
    ><
    19.000 beba umre u prvih nekoliko mjeseci života<
    ><
    2% trudnoća završi rođenjem mrtvorođenčeta<
    ><
    SIDS sindrom odnese 2.500 malih života godišnje
    ><
    15-20% svih evidentiranih trudnoća završi pobačajem

    >Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Hrvatskoj godišnje u perinatalnom razdoblju umre 350 djece.<
    ><
    >Najčešći uzrok smrti dojenčadi su određena patološka stanja vezana uz trudnoću i porod (55,5%) i kongenitalne anomalije (30,6%).<
    ><
    >Među ostalim uzrocima (13,9%) najčešći uzrok je SIDS (Sindrom iznenadne dojenačke smrti) (3,3%).

    >Najveći broj dojenačkih smrti događa se u prvim danima života i to :<
    ><
    >od 0 do 24 sata navršenog života................23,7%<
    ><
    >od 1. do 6. dana navršenog života...........32,7%<
    ><
    >od 7. do 27. dana navršenog života..........24,9%<
    ><
    >od 28. do 365. dana navršenog života.......18,8% <


    U 2004. godini od ukupno evidentiranog broja pobačaja, 17,5% odnosi se na spontane pobačaje, a 31,6% odnosi se na vanmateričnu trudnoću, mola hydatidosu i ostale abnormalne produkte začeća.
    ><
    Prema gore navedenom, svatko od nas zna nekoga tko je doživio jednu od ovih tragedija. Zbog toga, kada ovi zastrašujući podaci uđu u svijest nekolicine ljudi, možda se osnuju tribine i prikupe sredstva za osnivanje timova, edukaciju osoblja, bolje inkubatore, organizacijska i tehnološka poboljšanja u neonatalnoj intenzivnoj njezi i terapiji.
    Sve to će pridonijeti boljoj antenatalnoj skrbi koja će smanjiti stopu mortaliteta i možda tada sve krene ka boljoj i ljepšoj budućnosti.

    Bilo bi lijepo kada bi kao u nekim zemljama bolnice imale više sluha i npr. kada bi mogle izraditi tzv. “memory boxes“. To su male kutijice u koje lječničko osoblje sprema i čuva otisak stopala, djetetov pramen kose, slike s UZV-a i sl. Majke i njihove obitelji mogu na taj način sačuvati uspomenu na svog malog anđela ako to požele.

  49. #99
    bebeto avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    na otoku kristalnih zvijezda
    Postovi
    906

    Početno

    Cure

  50. #100
    bambus99 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    na moru
    Postovi
    1,332

    Početno

    ja od moja tri anđela cuvam plusiće na testu,od prvih dvoje sam i dobila slike s uz,a od zadnjeg ne.i sve to čuvam,jer kako da se to zaboravi. kad smo ih toliko zeljeli.i da nemam sve te stvarćice,nikad ih nebi zaboravili....i ne prođe dan da ih se ne sjetim....

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •