Evo nekih podataka iz 2007. Pogledajte tablicu 3, postotke po županijama
http://www.hzjz.hr/publikacije/Dojenacke2007.pdf
 |
|||
|
|
|||
statistika
Evo nekih podataka iz 2007. Pogledajte tablicu 3, postotke po županijama
http://www.hzjz.hr/publikacije/Dojenacke2007.pdf
postoci
na zadnjoj stranici imate statistiku nažalost tužnih brojki
re
Ups krivo postavljen link: http://www.hzjz.hr/publikacije/porodi2007.pdf
još informativnog materijala
Evo još informativnog,edukcijskog i statističkog podatka
http://anestezija.org/index.php/Intr...C4%8Deda<br />
andjelak
bambus99
Imamo još jednog anđela
pablo, užasno mi je žao...
drži se draga naša, i isplači se dobro, sve izbaci iz sebe...
sve smo tu za tebe...
Pablo plačem s tobom.....
Pablo,
jako mi je zao!
Drzi se!
Tu smo
Strašno mi je žao.
pablo smrznula sam se
nova sam na rodi i znam da ti proslo vec par mjeseci ali i ja se suosjecam s tobom...žao mi je.nadam se da ce ti s vremenom biti lakše jer znam kako jadno i izdano se osjecas.i ja sam pred samo mjesec dana izgubila bebicu,i iskreno,ljuta sam na sebe i cijeli svijet.
Ah, drage cure, što da vam kažem... cijelo vrijeme me vuče da pogledam što ima novog na Rodi, nikako ne stižem, i onda evo jutros, preskačem sve naslove i otvaram anđele...
svima vam šaljem ogromne zagrljaje i misli podrške...nažalost, i sama znam kroz što prolazite, a na današnji dan je točno dva mjeseca od našeg gubitka...
neki dan mi je jedna vrlo draga osoba rekla (i sama je doživjela isto, samo je bila u još goroj situaciji...):
mislim da vrijeme ne liječi rane i ne uklanja naše terete. samo nas uči kako taj teret nositi. mislim da nikada nećemo zaboraviti (niti se trebamo truditi), ali ćemo se rjeđe sjećati i ta bol, tako raspoređena, neće biti tako strašna. ali, uvijek će je biti
najteže je dopustiti sebi tugovanje. stalno mislimo na neke druge ljude oko sebe, ne želeći njih povrijediti svojim rekcijama...
evo, baš smo neki dan mm i ja sjeli ujutro na kavu u središtu grada, i ja mu pokazujem tu poruku, dolazi konobar, a mi smo oboje u suzama, nitko se ne usudi ništa reći jer bismo se rasplakali ko kišna godina... suze kaplju, a konobar se samo pokupio, na čemu smo mu bili zahvalni... vadimo maramice, šmrkljemo, ne znamo gdje da se okrenemo - ljudi na sve strane, grlimo se, tješimo bez riječi... u tom trenutku mi je prošlo kroz glavu - samo da sad ne naiđe nitko poznat! i ponovno se nisam mogla prepustiti, znajući da je još uvijek moja tuga pregolema za stvarni svijet...
Drage mame
I ja sam jednom bila mama ,bilo je to prekrasnih 9 tjedana,kao u snu,kao u bajci.Na zalost i ta bajka pocinje sa bilo jednom....ali bez sretnog zavrsetka.Nakon pocetnog krvaruckanja koje se smirilo sve je zavrsilo vanmaternicnom,pucanjem jajovoda i jakim unutarnjim krvarenjem.
Sada, s odmakom od 3 godine, skupila sam hrabrost za ponovni pokusaj.
Tuga zbog moje bebe je i dalje tu, i to je normalno.Ne mozes samo tako zaboraviti i preboljeti nekoga koga cekas cijeli zivot,koga zelis svim svojim bicem.
U nasem slucaju,taj netko i dalje gore ceka pravi trenutak da dođe i uveseli sve nas mame
Zato, drage mame,hrabro naprijed jer mozda je pravi trenutak vec tu,samo ceka da ga prihvatimo.
Sto se tice komentara okoline,moram nesto napisati.U stvari mi je jako tesko.U blizoj obitelji imamo bracni par koji je ostvario trudnocu nakon 9 godina neplodnosti.Sve bi to bilo divno da se oni sada nisu jednostavno povampirili(ne znam kako ljepse to reci).Zovu svaki drugi dan MM,jer su s njegove strane obitelj,hvale se prvim ultrazvucima,ali svaki ali bas svaki put pitaju MM,pa sta vi cekate???On jadan ne zna sta reci,nego kaze kad bude bit ce.Ljuti me jako to jer se njih sve ove godine nije smjelo isto to pitati,ljuti me sto kad sam ja ostala trudna nije se krila ljubomora,nije mi se doslo u posjetu u bolnici,ali zato kad sam izgubila bebu odmah su se nacrtali kod nas doma.Ocito je da ima svakakvih ljudi i svakakvih komentara,ja se pokusavam boriti s tim da si kazem,smiri se nisu oni vrijedni tvojih zivaca i paznje.Nekad uspije,nekad i ne,međutim to je sve zivot.
Drage mame,ispricavam se na duzem postu,ali eto komadic duse sam stavila u ovaj post pa se nadam da necete zamjeriti.
tamaris
pa kako bi mi tebi mogli zamjeriti! sve smo tu za tebe, i mislim da se svaka od nas kroz život bori sa glupim komentarima i apsolutnom nepromišljenosti ljudskih izjava! mislim da me jedno milijun puta pogodila izjava nekih mojih prijateljica, međutim situacija u kojoj sam se našla je profiltrirala ljude oko mene! što namjerno, što nehotice ljudi nas povrijede! nekad mi ih bude žao jer vidim da se grizu kad lupe nešto a nekada imam osjećaj da mi neki to rade namjerno...
nažalost mamu andjela može shvatiti i razumjeti samo mama anđela, i zato ovdje uvijek imamo jedna drugu...
mala laia , slažem se s tvojom prijateljicom, vrijeme ne liječi rane, samo nas uči živjeti sa našim križom!
meni je nakon gubitka moje curice bilo puno lakše kad sam to shvatila. naučila sam se živjeti s tim, nekad je lakše nekad teže ali guram hrabro dalje...
Mislim da je ovo istinaI nekako baš jako lijepo rečeno...neki dan mi je jedna vrlo draga osoba rekla (i sama je doživjela isto, samo je bila u još goroj situaciji...):
mislim da vrijeme ne liječi rane i ne uklanja naše terete. samo nas uči kako taj teret nositi. mislim da nikada nećemo zaboraviti (niti se trebamo truditi), ali ćemo se rjeđe sjećati i ta bol, tako raspoređena, neće biti tako strašna. ali, uvijek će je biti
Tamaris:I ja sam jednom bila mama ,bilo je to prekrasnih 9 tjedana,kao u snu,kao u bajci
Mislim da ste vi uvijek mame svojoj rođenoj/nerođenoj djeci...
Ne obaziri se na druge i ustvari jako često ljudi pogrešno procijene stvari i ponašaju se pogrešno iako često to bude nenamjerno, jer svačija tuga i bol je najveća i kada se okrene situacija zaboravi se...
Pablo
Šaljem ti veliki zagrljaj i nadam se da češ izgurati ovo teško razdoblje
Bok, drage moje rodice!!
Vrijeme ne da ne liječi rane, već je s njima još i teže živjeti. Bar meni. Strašno sam ljuta i nesretna. Čitam o ženi u Njemačkoj koja je ubila svoje blizance pri porodu, o ženi u Sloveniji koja je ubila svoju djecu.. I ljuta sam. Gleda li Bog na mame malih anđela koje čekaju i čekaju i čekaju priliku da jednog dana zagrle svoje malo čedo. Tražimo li puno, ako želimo jednu malu bebicu, zdravu, slatku... Zar nismo dovoljno propatile, zar ne zaslužujemo takvu radost???
A sam vas molim za pomoć (opet)... Dakle, bila sam na pretragama, sve je ok. Mengu trebam dobiti 15.04., grudi me jako bole (toliko da ne mogu ležati na trbuhu, a i ćutim ih dok hodam), danas sam imala sluzavi iscjedak s tragovima krvi (pa se pitam što je to), stalno mi se piški... Bi li to mogao biti mali mišić??? Ili sam samo umislila????
pablo, draga naravno da bi mogao biti mali mišić!
od srca ti ~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
da je mali mišić unutra se čvrsto zalijepio!
Itekako bi mogao bitivibram iz petnih žila ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
pablo :D
To i mene zna naljutiti. A u zadnje vrijeme i rastužiti.tamaris prvotno napisa
Prošle godine smo imali neko obiteljsko druženje nakon sto godina i došli rođaci iz drugog kraja svijeta. I počeli njih petoro da što čekamo, kako je prekrasno imati više djece.... a oni redom svi po jedno. I to su djeca koja imaju svoju djecu.
Sad pokušavamo već neko vrijeme drugu bebicu i sad susjedi pitaju što čekamo. Više nisam znala što reći da izvalila da tko kaže da ne radimo na tome.
To su vrlo osjetljive i intimne teme, ponekad vrlo tužne. Ljuti me kad vidim da ljudi nemaju suosjećanja. I kad postavljaju takva pitanja.
Gledaj svoja posla. Tisuće je razloga zašto. I ne trebaš se nikom opravdavati ili objašnjavati.
Pozdrav svim curama i šaljem vam
pablo
Cure
nekako mi je ovaj naslov najviše priličio da nešto napišem iako bi i- kuća puna sreće- bila prigodna jer imam dvoje zdrave predivne djece....i ne znam zašto,ali eto imala sam potrebu da večeras napišem nešto i o mojoj bebi koju sam izgubila prije tri godine u 6-om tjednu trudnoće kad je tek počela rasti.....čudno je kako tuga zaskoči kad se najmanje nadaš,nadaš da si ipak zaboravio a nisi.....
tamaris, predivno receno
i ja sam bila mama svom andjelu, 11 tjedana
visibaba
lilium, hvala ti dragavisibaba
tvoji postovi su mi puno pomogli u ovom teskom razdoblju.
cure drage
docekat cemo i mi nase srecice
Iskrena sućut, i čestitke zbog bebica
Bit će bolje
Ajme, izlila sam rijeku suza čitajući ovu temu
Sreća
Ljudi trudna sam!!!!!! :D
Pablo čestitam!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!tako sam se razveselila kad sam ovo pročitala :D :D !!a što da ti drugo kažem nego da uživaš..pusa!
Pablo :D
SRETNO!!!
Wow super :D nek ti bude sve školski - dosadno, tako mi je drago radi tebe
Čestitam od srca!!!!
:D :D :D
sretno
:D :D
:D :D
prekrasne vijesti pablo! čestitam ti od srca i želim ti, draga naša, prekrasnih devet mjeseci!
draga pablo od srca ti zelim da uzivas u veselom gugutanju ove bebice
joj Pablo super :D čestitam ti od srca
Čitam sve ovo i plačem. Toliko se toga dogodilo...prošla je gotovo godina dana od našeg gubitka, a ja i dalje kao da stojim na mjestu. I sad, razmišljajući unatrag, kao da prepoznajem trenutak kad nas je naša bebica napustila - sjećam se jednog grča - jedva osjetnog - bili smo u šetnji - prvoj nakon nekog vremena - ponosni - sretni - taj grč mi je bio znak da je tu - stvarna u meni....
Sada mi se čini da je to bio pozdrav.
Bol ne prestaje.
Pitanja ne nestaju.
Suze i ništa više.
Čitala sam, ali se nisam javljala.
Bili smo u novim postupcima - nadali se novoj sreći.
Mislila sam vas samo iznenaditi lijepim vijestima.
Očito još nije došao trenutak.
Svima šaljem zagrljaje i poljupce za lijepe i one tužnije vijesti.
Zapalimo ovaj vikend svijeće za naše anđele.
Pomolimo se za sve nas
tonili
Drage moje rodice, uvijek sam izbjegavala ovaj dio foruma jer bi ovakve priče silno rastužile a bilo mi je lakše vjerovati da se ove tragedije događaju nekome drugome.
Počela sam vas čitati prije tjedan dana, ali nikako nisam smogla snage javiti se. Pa, eto ni sada nisam mogla otvoriti svoj topik pod svojim nickom jer .....
Danas je tjedan dana kako je sve pošlo krivo, dan koji me je pokosio do korijena, dan koji me je, bojim se, promijenio za cijeli život.
U meni je tuga, pregolema, otvorena rana koja krvari, steže me u prsima, .....
Izgubila sam bebicu koju smo dugo čekali i radovali joj se s 12 tjedana trudnoće. Naizgled, sve je bilo super, sve pretrage, UZV, pregledi, vrhunski doktor, sve je ukazivalo na idealan tijek trudnoće. Ušla sam u trudnoću s visokim tlakom koji je bio reguliran lijekovima, ali baš zato i pod velikom kontrolom. I najednom, .....čujem doktorove riječi "Nažalost,...".
Nikad više neće biti kako je bilo.
Imam prekrasnog sinčića od 4 godine koji ne zna što se zbiva, a ja ga gušim poljupcima i zagrljajima zahvaljujući Bogu što ga imam, gledam ga dok spava, dok se igra i priča svoje pričice a suze mi liju. Trebalo nas je biti četvero. Jedno veče prije spavanja u krevetu kaže on: "Laku noć mama, laku noć tata, laku noć beba u maminoj bušici" Kako da mu kažem da nema više braceka kojeg toliko želi?!
Jedini lijek ovoj tuzi bi bio novi pokušaj, ali se užasno bojim. Što ako se sve ovo ponovi? Nema garancija, sve je to izgleda lutrija, a trudnoća od samog začeća pa do poroda ogroman rizik ne samo za mene i bebicu nego za cijelu moju obitelj.
Danas mi je pretužan dan.
Draga lexy,
znam da te ništa na svijetu ne može sad utješiti i da moraš odtugovati ove tužne dane...
Ja ti najiskrenije želim snagu i ljubavi da kreneš dalje...
ajme draga lexy, tako mi je žao
Lexy..jako mi je žao što prolaziš kroz ovo teško i prebolno iskustvo..
meni je užasno teško o ovome pisati
želim ti da što prije skupiš snage za sebe i svoju obitelj
Lexy, draga
Nek ti Bog da snage
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom