Stranica 3 od 3 PrviPrvi 123
Pokazuje rezultate 101 do 126 od 126

Tema: Kutak za mame nedonoščadi

  1. #101

    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    18

    Početno

    ima li netko dijete s dijagnozom retinopatije 5.stupanj

  2. #102

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Postovi
    37

    Početno

    Pozdrav forumaši! Sretna nova godina svima+bebačima! Mene dugo nema na ovom forumu, uglavnom zato kaj sam sama s klinkama a stalno je neko bolestan, ili gladan..žedan...A dok postanu pospane konačno ni ja nemam više volje ni za šta pa legnem s njima.Nije mi jasno kak ću se svaki dan na vrijeme pojavit na faksu dok jednom krenem na predavanja, al taj dio ću vidjeti kad bude.

    Zasad sam vam samo htjela reći da mi Ema ima 9,5kg, prava je bucka,i još cica.Odkad je bila 5mjeseci stara pokušavam joj davat kašice a uspjela sam samo pobacat otvorene kašice tek načete i ostavljene,i sad tek nedavno je cura odlučila da voli sir s pizze i hrenovke,tu i tam koji smoki i to je to.Aha, juhica je bila u modi par dana..I to je to.I dalje je cica zakon.A flašicu ne šljivi pola posto.Ima baka neku čašicu ptaklenu prozirnu za rakiju i slično i iz toga se pije voda povremeno, ali samo i jedino iz toga.Uglavnom, cura je dostigla vršnjake, nema nikakvih posljedica toga što je rođena prije, jedino idemo na vježbice i tam urlamo iz petnih žila jer "netko" nije sportski tip i tek smo se uspjeli postavit u položaj za puzanje.Ali u hodalici juri odprve ko zvrk za sekom.ZNAM da sad te hodalice nesmiješ ni spo,enut al meni je puno puno lakše dok je stavim da malo hoducka a i ona to vopli.Starija mi uopće nije puzala a prohodala je s 10mjeseci a Emu forsaju da mora puzat.To se još čeka zasad ali počela je polako.

    Najnovije je to da ima E.Coli u mokraći pa će i ona najvjerojatnije morati na defluks odn u bolnicu (Starija je s prestankom cicanja počela s tim bakterijama i antibioticima i otkrili smo refluks 3.stupnja.To se liječi već više od 1godinu, za to vrijeme je stalno na antibioticima itd itd a navodno je nasljedno pa ima i Ema iako se kod nje stanje prati a još je i na sisi pa nije imala upalu.) Zasad nas dr.ica šalje na uzv bubrega sljedeći tjedan pa ćemo vidjeti kakvo nas veselje čeka.

    Veseli i zdravi bili dok se opet ne čitamo! Pozzz

  3. #103

    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Postovi
    34

    Početno

    pozdrav svima,
    tek sad sam otkrila ovu temu (trebalo mi je samo godina dana)
    B se rodio u 32 tjednu i imao je 1670g i 43 cm. Nakon mjesec dana neonatologije mišić je došao doma i od tada ne prestaje maženje i paženje Tih mjesec dana pamtim kao jedno jako naporno razdoblje života, odlasci u bolnicu dva put dnevno, izdajanje, iščekivanje hoću li ga vidjeti, dobiti u ruke, pokušati dojiti, ostatak dana i noći doma druženje sa izdajalicom...al pogled na mrvicu briše svu tugu i strah
    I evo dan po dan prošla godina dana :shock: još uvijek smo vježbači, još uvijek se družimo sa raznoraznim stručnjacima koji ga prate, ali svakim danom hahar je sve bolji i bolji. Nedavno je propuzao, pa se počeo posjedati i sada je otkrio dizanje na noge i sad je glavna faca u gradu sav si je važan :D

  4. #104

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    3

    Početno pozdrav drage majcice

    Evo malo sam na ovome forumu i gledam poruke i citam,evo da vas malo razveselim..ja sam majka koja je prvu trudnocu prenjela 2 tjedna rodila sina 4000kg teskog i 52,5 dugog a druga trudnoca nakon 2 godine je zavrsila puknucem vodenjaka u 28 tjednu i uspjela sam u bolnici odlezati 10 dana nepokretna u krevetu krvareci i odlazenjem plodne vode koja se nadomjestuje .. od primitka inekcije za razvitak pluca...nitko nam nije garantirao da ce djete uopce prezivjet a kamoli disati,ali eto 19.08.2008 rodio se mali Noa a termin je bio 4.11,decko je bio tezak 1700 velika beba a dug 41cm.radi mojeg krvarenja tokom tih 10 dana poslje poroda bio u inkubatoru 6 dana dok ej primio radi sigurnosti antibiotik od sumnje da nije doslo do infekcije.7 dan je premjesten u topli krevetic i cekao kilazu..ja sam se izdajala doma i nosila mljeko u bolnicu i cjelo vrjeme sam odrzavala mljeko svaki dan bi ga jso i dojila kad bi dosla ga posjetiti..too je trajalo 1mj..i tada je dosao do kilaze za otpust i izasao sa 2300kg.sada ce 19 imat 5mj i ima 7000kg i dug je 59cm.raste igra se zapaza ..hodamo na goljak na vjezbe,i kod fizijatra i neuropedijatra cesce ultrazvuke i preglede ali eto sva ona patnja i muka je prosla i kako su na sv.duhu rekli mali borac je uspio i eto super napreduje,vidi se da je on jos uvjek djete koej se ne okrece na bok ali mi radimo vjezbamo i ide to polako..njega vode jos uvjek koda je star sada 2,5mj..ali motorila mu kansi 1,5mj za djecom u terminu..vesela je beba i eto drage mamice da vas oraspolozim nije sve tako crno..borite se jer djeca to osjete i sve ce biti uredu..naporno nam je ali eto...prebolio je tezak bronhitis kod kuce sa inahalatorom..i sad je ko novi..samo sto ga moramo paziti ko oko u glavi..stariji klinac nam se morao ispisati iz vrtica da doma ne donese prehlade..jer sve se odma prima i sjeda na bronhe..

    nadam se da sam nekome pomogla ovim svojim iskustvom i dala mu nade da se sve da prebroditi..

  5. #105
    khaa avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    637

    Početno

    Citiraj bigmamma23 prvotno napisa
    Uglavnom, cura je dostigla vršnjake, nema nikakvih posljedica toga što je rođena prije, jedino idemo na vježbice i tam urlamo iz petnih žila jer "netko" nije sportski tip i tek smo se uspjeli postavit u položaj za puzanje.Ali u hodalici juri odprve ko zvrk za sekom.ZNAM da sad te hodalice nesmiješ ni spo,enut al meni je puno puno lakše dok je stavim da malo hoducka a i ona to vopli.Starija mi uopće nije puzala a prohodala je s 10mjeseci a Emu forsaju da mora puzat.To se još čeka zasad ali počela je polako.
    možeš ići na vježbe sa nnom koliko hoćeš, ako je nakon toga staviš u hodalicu upropastila si svaki dotadašnji trud. Tebi je lakše, a dijete nazaduješ totalno zbog svoje komocije.
    ne možeš uspoređivati dijete rođeno u terminu sa nedonošćetom. mislim da radiš jaaaako krivo.
    kaj su ti rekli na vježbama kad si rekla da dijete stavljaš u hodalicu? jesi im uopće to priznala?

  6. #106
    khaa avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    637

    Početno

    Citiraj asantova@htnet-dsl prvotno napisa
    ima li netko dijete s dijagnozom retinopatije 5.stupanj
    pogledaj na forumu mame i bebe, podforum nedonošćad

  7. #107

    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    18

    Početno BORAC ZA ŽIVOT

    Drage moje mame,čitam vaše postove i konačno sam se odlučila ponukana vašim pričama,i ja ispričati svoju priču. Moja curica rođena je iznenada u 28.tj.,imala je 1100g i 32cm,bila toliko prozirna da su joj se svi još nerazvijeni organi prozirali ispod kože..Drugi dan joj je stalo srce na 15 min,te se uspjela ipak izboriti za život s teškim posljedicama s kojima smo se susreli tek kasnije..Dva mjeseca u inkubatoru,mjesec na aparatima,sve skupa 4 mjeseca u bolnici. U mozgu je usljedilo krvaraenje i leukomalacija 4.stupnja,dobila je i hidrocefalus,glavica je oticala,a doktori su čekali da dobije 2kg...Teški dani suza i boli...Nakon operacije glave,usljedio je još jedan šok..uznapredovala retinopatija 3. i 4. stupnja,na Rebro na laser dolazi prekasno i moja curica ostaje slijepa s 5.stupnjem retinopatije i 0% vida.Nigje u svijetu joj nisu mogli pomoći...nema te opracije koja bi joj vratila dio vida...zasada ali mi se nadamo...I tako,..sada je moja curica stara 10mjeseci,ali prava dob joj je 7 mj.Ponovno je u bolnici jer je na sve to dobila i konvulzije..i tako ...to je naša priča...tužna,ali i priča ohrabrenja i nade..i vjere u Boga,priča o hrabrosti i volji za životom jednog malog bića...

  8. #108
    nadica_b avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb, Kvatrić
    Postovi
    504

    Početno

    mi smo slična priča tebi, ali s prekrasnim završetkom.
    Zbog placente previe totalis, carski rez u 30. tjednu, on nije dobio nikakve injekcije za pluća, teške komplikacije, operacija shunta s 1 mjeseci starosti, retinopatija 5. stupnja na jednom oku, na drugom sivi očni živac i visoki stupanj slabovidnosti, moždano krvarenje 2/3, PVL, ....
    Ima cerebralnu paralizu 5. stupnja, ali uz dobru habilitaciju je odličan đak 2. razreda redovne škole. Veseo i predrag dječak koji nam puno sreće donosi u životu.

  9. #109

    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    18

    Početno HVala

    Znam za vaše dijete i vas preko ovih foruma,odavno jer sam stalno u slobodno vrijeme na nijima,i to je stvarno jedna tužna ali ujedno i lijepa životna priča..Moja razmišlanja o budućnosti moje curice su većinom optimistična,ali i s određenom dozom straha i bojazni što nam još život donosi...Moja curica nikada neće vidjeti,ali učinit ćemo sve da prohoda,progovori,nasmiješi se i zagrli nas jer će nam to biti najveća nagrada za sve ovo kroz čega u ovim trnucima prolazimo.

  10. #110

    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    48

    Početno

    potpuno je normalno da je prisutna doza straha i neizvjesnosti, i drago mi je da si toga svjesna..moj je dječak sad prešao 4 godine, i tek je prije par mjeseci propuzao, još ne govori, ali ja ga sve razumijem. i to moje priznavanje njega je dovelo do pokazivanja osobnosti, što je meni bio veliki uspjeh, toliki da se sad ne veslim hodanju toliko koliko svakom njegovom spontanom zagrljaju i poljupcu.
    ne znam od kuda ste, ali mi smo iz sredine gdje nema puno djece sa pos. potr., ali je on super prihvaćen, tim više što su nam omogućili boravak u redovnom vrtiću par sati dnevno, što mu puno znači.
    htjela sam reći, dopusti si trenutke nemoći, jer će te oni samo još ojačati, i pomoći da se napuniš snagom koja ti je više nego otrebna..jer ona crpi snagu od tebe
    i okružite se ljudima koji misle pozitivno

  11. #111

    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    36

    Početno

    I ja sam rodila djete od 1300 g. u 32.tj. - mjeseca dana bolnice.
    A šta da vam kažem drage mame..beskrajna je mamina ljubav...samo posebne osobe mogu to što vi prolazite jer uvijek ćete biti nešto više, jače bolje..plemenitije ..

    malim

  12. #112

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    3

    Početno drage majcice

    evo mene nakon malo duzeg vremena i isto sam malo procitala porukice,eto mogu vam samo rec da budite hrabre i imajte vjere i sve ce ici na bolje,evo moj mali noa je roden kao sto sam jednom prilikom ispricala svoju pricu u 29 tjednu trudnoce,i sada ima 5mjeseci i hvata igrackice rucicama, vjezbamo da se pocne samostalno okretat na bok i nebi vjerovali ima 7200kg a roden je sa 1500kg.
    budite uporne i vjerujte i bit ce sve na kraju uredu...mi se jso uvjek borimo i svaki pregled nas jako strah ali eto sve ide dobro..nas mali borac je veselo i zdravo djetesce..koje se zato i zove noa,jer je od prvog dana bio borac i bori se..
    pozdrav....

  13. #113

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    3

    Početno

    Citiraj alenka.lucija prvotno napisa
    I ja sam rodila djete od 1300 g. u 32.tj. - mjeseca dana bolnice.
    A šta da vam kažem drage mame..beskrajna je mamina ljubav...samo posebne osobe mogu to što vi prolazite jer uvijek ćete biti nešto više, jače bolje..plemenitije ..

    malim
    dobra vecer..

    i kako je bebica sada?

  14. #114
    mirjana avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    997

    Početno

    malo novosti o nama za ohrabrenje onima koji to tek prolaze...

    mala mrva koja je rođena 27.02. 2006. s 1220g i 39cm sad ima 3 godine, 97cm i skoro 13 kila

    Više se na njoj uopće ne vidi da smo nekad davno morali vježbati, jako je spretna i živahna. U petak (17.04.) je bilo točno 3 godine kako sam je prvi put primila u ruke (izvadili su je iz inkubatora na pola sata) i točno 2 godine kako je napravila svoje prve samostalne korake

    U svemu imitira stariju seku pa se tako i penje po visokim toboganima i penjalicama
    priča dosta dobro, već se vide naznake glasa "r" iako još zna petljati (npr. započkati=zakopčati, pivaljo=prljavo, čapopis=časopis i sl)

    spremamo se na kontrole kod raznoraznih specijalista koji nas prate, nadamo se da ćemo iza toga biti naručeni tek za 3 godine

    imunitet joj je bolji nego kod seke

  15. #115
    mamini anđeli

    Početno

    Pozdrav drage mame. Evo da se i ja predstavim. Mama sam prekrasne cure od 2 godine i još lijepše male princeze koje se zbog placente previe rodila u 28 tjednu sa 1 kg i 36 cm. Apgar 9/10. Dva mjeseca bila je u inkubatoru, mjesec dana još u bolnici na promatranju i da dobije na kilaži i kada je bila stara malo više od 3 mjeseci stigla je doma sa 3290 kg. Sada je sa nama doma malo više od 1,5 mjesec i stigli smo na kilažu od 4 kg i 57 cm. I ona je kao i sve druge bebe bila na respiratoru, pa ne, pa opet pa ne, ipa dodatni kisik, maskica... ima retinopatiju 2 stupnja koja prolazi bez laserske operacije, krvarenje mozga II stupnja... Dugo se hranila na sondu, no dobro je prihvatila bočicu. Sve u svemu kada se sjetim sve što smo prolazili, od te noći kada je počelo krvarenje, pa do sada kada je pogledam u svom kevetiću presretna sam da se uspjela izvući i da je sa nama. E da, naravno i mi odlazimo na vježbe za motoriku sad već mjesec dana i moram reći da se vidi napredak na njoj. Nadam se da će i dalje tako lijepo napredovati i da će sve biti u redu. Jedna stvar me jedino mući a to je da joj u bolnici nije napravljen probir sluha i to mi nije jasno zašto. Ali da ja budem mirnija, naručit ćemo se mi na pregled.
    Drage mame šaljem vam veliki pozdrav, budite i dalje tako hrabre i nježne prema svojim anđelima jer oni su stvarno posebni.

  16. #116

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    22

    Početno

    drage mame eto da se i mi javimo.
    Tin je sada dvije i po godine.Nitko ne bi rekao da je taj vražičak rođen u 25 tjednu i da je imao samo 890 grama sa apgarom 3/5.
    U zadnjih godinu dana bilo je malo problema sa slabijim imunoglobulinima no sada je sve ok.
    Starijeg brata prati u stopu i stalno mu nešto priča i naređuje.A kako je tek tvrdoglav.....
    Budite hrabre i vjerujte u svoje malene
    od nas

  17. #117

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Poreč
    Postovi
    16

    Početno

    drage mame evo i naše priče... prije nepunih 3 mjeseca (5.2.) rodio se Vito u 25 tj. trudnoće sa 790 gr, 31 cm dug i API 2/3 - bili smo 3 tjedna na respiratoru, 2 mjeseca u inkubatoru i sad u četvrtak smo stigli konačno doma )))
    prošli smo svašta, krvarenje u mozgu II/III, infekcije i s retinopatijom koja je na sreću na vrijeme otkrivena i praćena i na prijelazu od 2. do 3. stupnja zaustavljena najprije s laserom (koji je zaustavio proces ali nije krenulo u regresiju) a zatim je dobio neke inekcije koje zaustavljaju rast krvnih žilica (nešto novo što se upotrebljava zadnjih godinu i pol na nedonošćadi s jako dobrim rezultatima za retinopatiju - samo se mora na vrijeme otkriti i upotrijebiti) - i sada smo još pod kontrolama ali kažu da je u jednom oku već krenula regresija i spuštaju se stupnjevi a u drugom oku ne raste dalje... što je jako dobar znak. U utorak smo opet na kontroli.

    Ja znam da je pred nama toliko toga, vježbica, kontrola... ali vam ne mogu opisati koliko imam pozitivne energije i koliko duboko vjerujem da će biti u redu. Ime smo mu dali čim smo doznali da smo trudni - i obilježilo ga je u potpunosti, prošao je groznu trudnoću i još svašta vani a takav je borac i ja jednostavno vjerujem u njega.

    Sada imamo 2.700, dobro papa (2 mjeseca sam se uspjela izdajati a zatim smo morali preći na pripravke jer nije više bilo mlijeka - uh kako sam to teško podnijela) - sada su nam dali da vježbamo 3 puta dnevno doma, a zatim kontrola za mjesec dana. Mi smo inače iz Istre i rodila sam u Rijeci gdje je i bio na neonatologiji - pa me zanimaju vaša iskustva iz ZG - kakav je bio tijek vaših vježbica i pregleda kod fizijatara od samog dolaska doma? ne bi voljela da nešto preskočimo a mogli smo mu pomoći nekih boljim pregedom ili kvalitetnijim vježbicama samo zato jer smo daleko od metropole ...

    hvala vam mame

  18. #118

    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    36

    Početno

    Nije me bilo dugo pa evo samo da vam kažem da moja Lucija (ima 22 mj) napreduje genijalno -prohodala je s godinu dana, počela je s 15 mj govoriti po jednu riječ, a sad već priča debelo rečenice i inače je potpuno zdrava mala curica-u biti s njom je sve u redu od prvoga dana - ja sam bila "na niti" zbog preeklampsije.
    Čak smo skinuli i dnevnu pelenu pred mjesec dana :D
    I što je najljepše još uvijek dojimo
    Držite se drage mame

  19. #119
    Jolly avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Postovi
    93

    Početno

    ja sam majka nedonoščadi rođenih u 35 tj (34+4), ali gestacijska dob im je 32 tj.Rođeni su s 1400gr/40cm i 1330/39cm. apgar 6/8.
    Za mene je bio veliki šok kada sam ih prvi put vidjela na neonatologiji da sam zanjemila od šoka (doslovno). Vidjeti svoje djete (djecu) tako sitne i mršave, spojene na cjevi i aparate, ma strašno. Zapravo, vidjeti ljudsko biće od 700gr je...ne znam...možda sam ja previše osjetljiva, ali ni danas ne mogu opisati kako sam se osjećala tada.

    Moji klinci su bili, od pedeset dana provedenih u bolnici, mjesec dana u inkubatoru. Nisu imali nikakvih probleme (infekcije, krvarenja i sl.) samo smo čekali kilažu.
    Iz bolnice smo izašli s 2400 i 2200 i na otpusnom pismu smo već imali zakazane termine za Goljak, uzv mozga itd
    Od tada redovno se prate na Goljaku kod fizijatra i neuropedijatra, a na vježbice smo išli do godine dana. Upočetku je bio određeni motorički odmak, a sada su već stigli djecu svoje dobi. Sada imamo 16mj, pužemo od osmog mjeseca, prohodali su s 13/14mj. Još čekam da propričaju. Seka već nešto brblja, a valjda će i braco skoro.


  20. #120

    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Lokacija
    Pula
    Postovi
    17

    Početno

    Pozdrav svim mama i bebačima! Moja curica je napunila godinu dana, ali se nadam da nije prekasno da ispričam i našu priču. U 29.tjednu trudnoće rodila se moja curka sa 990 g apg 8/8. Od cijelog poroda u sjećanju mi je najviše ostala želja da konačno dođe neki doktor i pošalje me doma "jer šta ja tu radim, kada mi je termin tek za tri mjeseca". Svih ostalih 23 sata su mi u magli. Zatim su nas čekali dani i tjedni neizvjesnosti i brige, punih 40 dana u inkubatoru, zatim još 20 u toplom krevetiću. Sa točno dva mjeseca, tjedan dana pred Božić, pušteni smo kući. Nakon dva tjedna ponovno smo u bolnici zbog upale pluća, ali ovaj put smo bile zajedno u bolnici, i to nas je potpuno zbližilo. Ne znam kako je bilo ostalim mama nedonošćadi, ali kad je Leona prvi put došla doma nisam imala osjećaj da me doživljava kao mamu, uglavnom je spavala i jela, nije plakala, nije zahtjevala da je se nosi...Jedan od najdražih trenutaka na početku našeg suživota mi je kad sam prvi put primjetila da prestane plakati kad je uzmem u naručje, da se smiri kada ju zagrlim... Sada su iza nas godinu dana vježbica i šetnja po različitim ordinacijama, ali i velika nada da se za koju godinu nećemo bitno razlikovati od naših vršnjaka. Dugo nam je trebalo de se pokrene, tek sa sedam mjeseci je počela loviti predmete, sa osam mjeseci okretati se prema boku, sa devet se okretala...Sada puzi i diže se na nožice, ali nas čeka još puno posla dok konačno prohodamo. Dobro jede, mada uvjek u malim količinama, i ljepo spava (ok, budimo se 2-3 puta na noć, ali tko to broji ). I mi smo iz Istre, bili smo u KBC-u Rijeka, i sve pohvale timu na neonatologije. Jedino mi je žao da dječicu daju u ruke tek kad izađu iz inkubatora, šta kao u našem slučaju zna dosta trajati...

  21. #121

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    split
    Postovi
    576

    Početno

    ELa1 pa to je super obzirom na termin poroda i težinu!

  22. #122

    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Postovi
    2

    Početno

    Rodila sam nedonošče u 33 tjednu trudnoće(2 kg, 45 cm) porođaj na carski hitno, jer mi je od 32. tjedna curila plodna voda,sve u redu pri porodu, međutim, sada, s 4,5 mjeseci moj sin ne želi da hvata igračke (izvuče dudu iz usta, odguruje bočicu kada je sit ili mu se ne dopada), preporučeno am je da diemo u razvojno savjetovalište, također ne može noge da ispravi u koljenima, pa su najavili neke kaiševe da bi nosio... iskreno ja sam u svemu tome pogubljena...i ne znam ni šta ni kako

  23. #123

    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Postovi
    2

    Početno

    tek sada kada vidim vaše brige, sa suzama u očima shavtam da moj slučaj nije najgori...

  24. #124

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    20

    Početno

    Ne znam od kuda ste,no uobičajeno je da se svoj djeci rodjenoj prije 37 tj.trudnoće daju upute za pregled neuropedijatra,fizijatra i sl.Iz Vašeg posta pretpostavljam da Vas niko nije nikamo uputio.Nažalost,najbitnije je s prijevremeno rodjenom djecom znati postupati i na vrijeme početi s neurorazvojnom gimnastikom.No nikad nije kasno.Moj savjet Vam je da se što prije javite neuropedijatru na pregled,koji će Vas dalje uputiti kada napravi procjenu.Za više informacija te pomoć i podršku svim roditeljima nedonoščadi pogledajte www.palcici.net.

  25. #125
    tvrtko

    Početno

    Evo da vam se javimo sa našim iskustvom.Mi imamo dijete staro 7 mjeseci kojemu je utvrđena retinopatija 4-5 stupnja i potpuna slijepoća.Doktori u splitu su nam rekli da postoji mogućnost za operaciju u europi ali čiji uspjeh je vrlo mali, kako smo zakasnili,te da će dijete ostati slijepo.Nakon početnog šoka odlučili smo ipak nešto poduzet.Na raznim forumima smo došli do saznanja da postoji neka klinika u Detroitu koja radi te operacije.Otošli smo odmah u roku mjesec dana u Detroit i gle čuda,potpuno drugi pristup bolesti dr Capone nije ni jednom riječi rekao da smo zakasnili ,ili da je to nemoguće, one je od početka pričao o naočalama .Nakon dvije operacije dijete smo na njegov savjet (zbog određivanja dioptrije )pregledali u drugoj klinici ,centar za rehabilitaciju vida ,gdje je doktorica utvrdila da dijete uz naočale vidi 60 posto i smatra da će se to još znatno popraviti uz vježbe za stimuliranje vida.Naše iskustvo je da ovdje u tim stvarima ne treba pretjerano vjerovati našim doktorima jer jednostavno još nisu dorasli metodama i načinima rada doktora u SAD-U.

  26. #126

    Datum pristupanja
    Nov 2014
    Postovi
    1

    Početno nasa prica:)

    26tj u boln.- kontrak. i otvaranje,zbog dvoroge matern. vec tada se gurao van,. Nakon 17 dana,doma, ali smo dobili 2 inek.za brzi razvoj pluca. U 30tj opet se vracam u bolnicu. Prikopcali su me na tokolizu,i tako dva tj. Zadnji tj dnbivala sam trudove svaki drugi dan,ali bi ih nekako smirivali. Kad sam ih 3put dobilai,iz klc sam preseljena u petrovu. Do drugog dana je sve bilo ok.. Oko 1 popodne, uhvatili su me trud.kak se spada,ali to jutro skinuli su me s tokolize. I dobila sam jos dvije inek.za pluca,32tj rodila sam decka 1840/44. Disao je sam,7 dana primao kisik,i pio antib,nakon 14 dana izasao iz inkub,8 dana bio kod njih u kreveticu. I pustili ga doma sa 2220g. Cjelo vrijeme sam bila tamo zbog mlijeka,ali dojiti nece.Sad se vise niti ne ízdajam,jer vise nisam ímakta toliko kolikoje on jeo. Sad ima oko 6 kg i 54 cm papa 150ml i lijepo papa. Ima 2 i pol mj krenulí smo na vjezbice, imao je ROP 2 stupnja,ali se povukao. hvala bogu decko je pravi,sve je ok

Stranica 3 od 3 PrviPrvi 123

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •