Stranica 1 od 12 12311 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 583

Tema: Urlanje na porodu

  1. #1

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno Urlanje na porodu

    Zanima me koliko vas je urlalo na porodu i da li mislite da je to stvarno potrebno?

    Naime, prije nego sam rodila čula sam puno priča s poroda i nekak mi je bilo normalno da sve žene na porodu viču, tak je uvijek i na filmovima.
    Frendica mi je rodila tjedan dana prije mene i rekla mi je nek probam to ne slušati kad budem u rodilištu, jer je njoj jako smetalo. Rekla mi je i da to nije tak strašno da bi morala urlati i ja sam bila nekak smirena. Znala sam da će boljeti ali sam bila psihički spremna na to.

    Međutim, kad sam došla u rodilište i bila u boxu, 4 sata sam slušala glasno stenjanje i jaukanje. Nisam sigurna ali mislim da ih je bilo nekoliko glasnih. To me počelo uznemiravati i jako mi je smetalo da se koncentriram u miru na svoje trudove. Kad su me prebacili u sobu sa zatvorenim vratima, nisam više to toliko čula i onda su meni počeli jaki trudovi. Bilo je teško i boljelo me ali mi nije palo na pamet da se derem jer sam se koncentrirala na disanje, a to ne ide jedno s drugim. Osim toga sram bi me bilo.

    Kad sam se otvorila, trebalo je sat i pol da počnem tiskati (koje je trajalo 2,5 sata) i to mi je bilo najteže. MM je stajao, ja sam u grču visila njemu oko vrata i grizla rub spavaćice. Sve je to bilo ok, dok se žena u susjednoj sobi nije počela derati ko da nije normalna. To me toliko iživciralo, da mislim da su mi zbog toga i oslabili trudovi. U jednom trenutku sam rekla MM-u da ću se dići i otići ju tamo išamarati nek začepi . Vidjela sam da je i on već nervozan jer vidi mene kak se mučim i šutim. Prije sam nekak imala razumijevanja za te žene, ok. imam i sad jer mi je jasno da nemamo svi jednak prag boli, ali u tom trenutku sam mislila kak je ova cendrava i kaj se toliko prenemaže.

    Ne krivim te žene koje su se derale, trebali su u bolnici možda drukčije to napraviti kad su već preuređivali rodilište, da svaka rodilja ima svoj mir, ali meni je to od svega daleko najviše smetalo.

  2. #2

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    237

    Početno

    Potpuno te kužim,iako na prvom porodu nisam glasa pustila,također sam se koncetrirala na disanje,no kako sam dugo rađala najviše me psihički dotuklo to vikanje,i zapomaganje.Nedugo sam bila u predrađaoni na promatranju,trudna sam 7 mjeseci,i ubilo me totalno,najradije bih se digla i išla im pomoći.Kad sam sestru pitala za jednu rodilju rekla mi je da se neda ni pregledati,a beba samo što nije vani :? !S druge stane čitala sam da je ispuštanje glasova pri trudu dobro,sad neznam.Javim kad rodim drugi puta,možda ču urlikat,tko zna???

  3. #3
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    ja sam jedna od onih koja je urlala kao nenormalna i vjerojatno svima išla na živce...meni je tako bilo lakše, a sva ta disanja mi nisu ništa pomogla. i kad je neki bezobrazan doktor počeo vikati na mene...gospođo, nemojte vikati - e tek sam onda poludila i počela i na njega urlati da kako se usuđuje tako nešto govoriti, a nikad nije niti neće roditi. i to ga je fakat ušutkalo. MM-u je pretpostavljam bilo malo neugudno, ali bože moj - što je malo njegove neugude naspram mojih bolova. a tek kad mi je taj isti doktor rekao da sam tek na pola puta...nakon sto sati na dripu...slabo mi je došlo. sva sreća, nije bio u pravu i rodila sam za sat vremena. babici nije smetalo moje deranje i bila je divna žena koja mi je stalno govorila evo, samo još jedan trud...i gotovo (i tako sto puta) i to mi je najviše od svega pomoglo. a ostale rodilje nisam ni čula i ni najmanje mi nije smetalo njihovo deranje.

    ali, imaš pravo, obzirom da smo različiti - trebalo bi osigurati više privatnosti u rodilištima...

  4. #4
    Osoblje foruma rahela avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    čardak
    Postovi
    3,285

    Početno

    svatko od nas različito reagira i dok se ne nađemo u datoj situaciji, ne znamo zapravo kako će nam biti

    i ja sam mislila da je normalno da se žene deru

    ležala sam u prvom boksu (od 6) i sjećam se da su se čule druge žene tu i tamo, ali nije me to toliko dekoncentriralo
    bila sam usmjerena na sebe, disanje, a kad mi je bilo najgore, iz mene je spontano izlalzio zvuk "ommm", ali ne glasan i uz idzisaj

    jedino sam glasnije podviknula kad sam osjetila da se glavica spustila skroz (a nikog nije bilo u boxu sa mnom), pa su dotrčale sestra i primalja i rodila sam u idućih 10-15 minuta

    ali, imaš pravo, bilo bi ipak jednostavnije da imaš svoj mir i da ipak postoje nekakva vrata kao izolacija

  5. #5
    snoopygirl avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    dalmacija
    Postovi
    1,201

    Početno

    Vikala i urlala. bilo me je jako strah, imala sam jedno 6 sati očajan nagon za tiskanjem, ležala sam ko baba 12 sati, ukočila mi se križa a D je zapeo u porođajnom kanalu . nisam nikog čula jer sam bila najglasnija

  6. #6
    aleksandra70vanja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    11,388

    Početno

    Citiraj rahela prvotno napisa
    bila sam usmjerena na sebe, disanje, a kad mi je bilo najgore, iz mene je spontano izlalzio zvuk "ommm", ali ne glasan i uz idzisaj

    jedino sam glasnije podviknula kad sam osjetila da se glavica spustila skroz (a nikog nije bilo u boxu sa mnom), pa su dotrčale sestra i primalja i rodila sam u idućih 10-15 minuta

    ali, imaš pravo, bilo bi ipak jednostavnije da imaš svoj mir i da ipak postoje nekakva vrata kao izolacija
    ovako i ja
    malo sam stenjuckala, ali nisam vikala, nisam imala potrebu
    samo sam jednom jojoknula, svi su došli i ja sam rodila

    u rađaoni se ne sjećam da sam čula druge žene, valjda sam bila koncentrirana na svoju muku , ali se sjećam kad sam 1 noć preležala na patologiji trugnoće, nasuprot rađaone, e došlo mi je da odustanem od svega, tu cijelu noć nisu prestalaje žene vrištati, jedna je zapomagala, zvala Boga, majku......, sjećam se da smo se cimerica i ja pogledavale sa strahom u očima

  7. #7

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    karlovac
    Postovi
    488

    Početno

    Nisam vikala, a bila na luđačkom dripu i bolilo me za poludit.
    Mislim da mi ne bi pomoglo da sam se derala, samo bi gubila snagu.

  8. #8
    Arwen avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Postovi
    1,318

    Početno

    meni je isto išlo na živce to vikanje i zapomaganje
    a najgore su mi bile one s psovkama, jedna šta je ležala do mene u predrađaoni je psovala mužu familiju sve do čukundida
    razumijem ja da nekog više a nekoga manje boli ali zar vikanje ne iscrpi :?
    kad su me prebacili u box ona u boxu do se derala kao luda neeeeemogu
    dr i babica joj govore ajde samo još jedan trud,evo vidi se glavica a ona
    umjesto da tiska vrišti nemogu i to tako da se cila bolnica orila
    pa ako je imala snage za vrištanje zar nije i za tiskanje
    neznam :/

    možda mi sve to skupa ne bi toliko ni smetalo da nisam bila u predrađaoni od 10 ujutro do 8navečer
    zato za drugi put znam neću u rodilište do zadnjeg trena

  9. #9
    Ava M avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    422

    Početno

    Tijekom poroda mi je par puta prošlo kroz glavu kako mi nije jasno u kojem dijelu poroda/truda žene viču? Jer, tijekom truda sam svom silinom puhala i vrištati nisam mogla ni da sam htjela, a kad bi trud prestao- odmarala sam se.

    Ali negdje pri početku tiskanja, skužili smo da se beba nije uspjela sama spustiti u porođajni kanal i dr. je trebao rukom presvući nekakvu unutarnju kožicu preko bebine glavice. Joj majko, tad sam vrisnula, valjda me cijela bolnica čula! Ali to je bilo između trudova i na tu bol nisam bila spremna.

    A sutradan sam pričala sa jednom poznanicom koja je ležala na katu skupa sa mnom i koja je rađala u isto vrijeme kad i ja. Jako je vikala, a kako mi je sutradan ispričala, pored njenih trudova koje je ctg bilježio NAJJAČIM intenzitetom, dali su joj 20 KAPI DRIPA !
    Rekla je da si je pola kose počupala i da se osijećala kao da je na klanju...
    Što reći... (smajlić je namjenjen doktorima)

  10. #10
    kajsa avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    1,244

    Početno

    Citiraj Ava M prvotno napisa
    Tijekom poroda mi je par puta prošlo kroz glavu kako mi nije jasno u kojem dijelu poroda/truda žene viču? Jer, tijekom truda sam svom silinom puhala i vrištati nisam mogla ni da sam htjela, a kad bi trud prestao- odmarala sam se.
    kad su mi pojačali drip nisam imala ovaj dio koji spominješ 'kad bi trud prestao'
    imam osjećaj da je to trajalo i trajalo bez prestanka kojih sat vremena
    ja sam tad vrištala i dan-danas mi je zbog toga neugodno jer sam mislila da ću izdržati bez toga.

  11. #11
    monax avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    N.Zagreb
    Postovi
    1,344

    Početno

    Citiraj Ava M prvotno napisa


    Jako je vikala, a kako mi je sutradan ispričala, pored njenih trudova koje je ctg bilježio NAJJAČIM intenzitetom, dali su joj 20 KAPI DRIPA !
    Rekla je da si je pola kose počupala i da se osijećala kao da je na klanju...
    Što reći... (smajlić je namjenjen doktorima)
    Prvi porod sam grizla spavaćicu, a drugi porod sam pokušala vikati i plakati ali i nisam baš mogla, ali sam zasigurno jauknula koji put.

    A što se tiče ctg aparata, ja se nisam otvarala i rodila sam uz velike doze dripa, taj aparat uopće nije bilježio trudove jer kad sam se žalila da mi daju nešto protiv bolova jer su trudovi jedan do drugog oni mi nisu vjerovali i rekli mi da ja uopće nemam trudove. Tek je neki doktor pokušao namjestiti one vražije sonde i rekao da aparat nije pouzdan jer se vidi da imam trudove koje aparat nebilježi :/ .

  12. #12

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    zabreg
    Postovi
    1,286

    Početno

    nisam vikala..jedino sam vrisnula kad su me zarezali (epi) :/

  13. #13
    Frida avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2005
    Lokacija
    Loch Bundek
    Postovi
    5,532

    Početno

    Ja osobno nisam vikala ali ne vidim nikakav problem u tome da se žena na porodu ponaša onako kako joj paše, bilo da urla, plače, smije se, vrišti, pjeva...

    Pogotovo mi nije jasan dio sa sramom: koga ili čega bi se trebala sramiti?

  14. #14

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Lokacija
    Postovi
    56

    Početno

    nisam vikala ni prvi ni drugi put

  15. #15

    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    605

    Početno

    kako mi je ostalo još 10 tjedana do poroda odlučih malo prošvrljati ovdje da vidim iskustva, pa naletih i na ovu temu.

    obzirom da se ja na cijelu priču oko poroda pripremam sa mantrom: kad počne imaš to istrpit i kako sve druge tako ćeš i ti rodit, nekako mi ovo urlanje na porodima nije baš ugodno za čuti.
    kao što ste rekle na tv-u sve urlaju ko blesave, pa ja više ni sama ne znam je l to toliko strašno ili je to samo radi tv dramaturgije.

    inače sam osoba sa jako visokom tolerancijom na bol. meni su primjerice vadili mandule prije 3 godine i to na živo - ali doslovno na živo. lokalna anestezija nije uopće djelovala i kad je to doc skužio već je bilo prekasno. ja sam tako lijepo stoički to odgulila, nisam glasa ispustila, samo sam stiskala onu stolicu na kojoj sjediš i pokušavala disati. tek nakon što su komade mog grla izrezali van, spalili mi rane i rekli da je gotovo, tad su mi samo suze krenule i počele se ruke tresti od onog silnog stiskanja. doktor je bio u šoku da nisam glasa ispustila a rezao mi je grlo.
    tako sam ja nekako uvjerena da da nebudem baš urlala i jaukala, a i sama se pripremam na to da boli, ali neće boliti više nego što je moje tijelo spremno izdržati.
    no, ne znam.....da me je strah, je, ali bože moj kad dođe vrijeme za to beba mora van i amen. nema tu nemogu, neću, mama, tata.....

  16. #16

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    86

    Početno

    Vikanje u trudovima nije sramota. Dapace vrlo je prirodno.
    Nekad su zene radjale u intimi svoga doma, ili jos dalje u proslost, u nekoj spilji, na osami. Njihovo 'vikanje' nije nikog 'smetalo' niti je ikome bilo cudno. Naprosto bilo je to nesto sto je bilo dio cijele te price.
    Danas u bolnickim uvjetima sve se promijenilo. Pokazivanje boli je postalo neprimjereno.
    Potvrdjeno je da ukoliko zena tijekom truda ima opustenu vilicu (a sto je moguce jedino ukoliko se na neki nacin 'glasa', a ne ako stisce zube od bola da slucajno ne bi jauknula) da to pomaze opustanju tj. otvaranju cerviksa.

    Ne, ni ja u prvom porodu nisam ni glasa pustila i mislila sam kako je to super. Bila sam kao jako ponosna na sebe, vidis kako si to super napravila.
    U drugom porodu mi takvo nesto ne pada na pamet.
    Ima da rzam, mucem, stenjem, urlam, izdisem ako mi tako dodje. Ako mi ne dodje nema veze, al nema sanse da se u drugom porodu kontroliliram jer nije 'fino' i 'pristojno' vikati.

    Tocno je da me u mom porodu mozda moze i omesti necije tudje vikanje jer to u nasim bolnicama naprosto nije moguce zaobici, ali ko sam ja da odredjujem kako ce se netko u trudovima i suocen sa boli ponasati.

  17. #17
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Frida, ja vidim problem da mi netko urla i izbezumljeno paničari tik do stola na kojem i ja rađam i imam pravo na svoje osjećaje dok rađam, ali očito se ništa ne može napraviti da se baš svima osigura atmosfera koja im u tom trenutku paše. Iako i vikalicama ne godi atmosfera, to mene ne tješi.
    No, kako je - tako je.

  18. #18

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    432

    Početno

    Ma svi ste vi u pravu sto se tice vikanja, al svatko ima pravo vikat ako zeli... I sto bi trebala žena koja rađa u boksu do tvog, mislit kako je tebi ili nekom trecem tesko te da ti mozda smeta... al i ona rađa, i to je njen način rađanja...

    Ja sam s prvim djetetom vikala pri kraju kad mi je doslo da kakim a doktori su govorili da prodisem, nisam mogla izdrzat, pa sam umjesto tiskanja vikala..i to mije pomoglo...


    S drugim... nisam glasa pustila, osim kad sam zvala sestru da dodje da mislim da je to to... i odgovaralo mi je sto sam sama u boksu, te oko mene jesu vikali, al mi nisu smetali, mislim, nisam ni obracala paznju na njih, bila sam koncentrirana na sebe, bebu i svoj porod...


    A sad s trecim imam rodit za 10 tjedana tocno na datum kao i bleeda, nemam pojma hocu li vikati, ako mi dodje hocu, ako ne, necu.. jednostavno zavisi o tome kako u tom trenutku budem mogla podnijet bol...

    a ustvari to vikanje nije ni bitno, bitna je ta bebica koja se rodi

  19. #19
    Loryblue avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    napokon sam se vratila doma
    Postovi
    2,931

    Početno

    nisam ni urlala, ni vikala, niti koga dozivala.
    kad bi me čopio trud samo sam nekako mrmljala i stiskala željezne ručke.

    ja sam urlala i plakala i molila da me ostave i puste dok me šivalo pri tom dozivajući svu poznatu i nepoznatu rodbinu u pomoć, najčešće mamu da mi dođe i da me spasi

    ali jedno ne mogu nikako ni zaboravit niti objasnit šta mi se događalo za vrime poroda. i to će mi ostat vječna misterija šta mi se u tom trenutku događalo s mozgom.
    naime, kad bi me uhvatio trud ja bi se nekako nagela na lijevi bok (ne znam zašto nisam niti jednom na desni) i u tom trenutku mi je jesno pred očima bila slika nekakvog pekara/kuhara, cijelog u bijelom i sa onom kuharsko-pekarskom kapom na glavi. i on bi samo stajao, prekriženih ruku i gledao. a slika je bila tako živa ko da stvarno stoji kraj mene u rađaoni. :?
    jesu li to bila priviđenja od boli ili šta, ali kako bi prošao trud tako bi nestalo i mog kuhara.

  20. #20
    Matilda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    na turneji
    Postovi
    3,233

    Početno

    Otvorena usta, otvorena vagina.

    Ja sam na oba poroda šutila jer mi je tako odgovaralo, nisam glas ispustila. I bila sam sama pa nisam nikoga slušala.
    Ispuštanje glasa je ok, ali kao što kaže AdioMare, panično urlikanje baš i ne.
    Mislim da neke žene i prije nego im počnu trudovi odluče da će one vrištati i zapomagati, jer je to tako na filmu. I onda urliču, a da zapravo i ne znaju odgovara im li to ili ne.

  21. #21
    Linda avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    3,117

    Početno

    Citiraj snoopygirl prvotno napisa
    Vikala i urlala. bilo me je jako strah, imala sam jedno 6 sati očajan nagon za tiskanjem, ležala sam ko baba 12 sati, ukočila mi se križa a D je zapeo u porođajnom kanalu . nisam nikog čula jer sam bila najglasnija
    Identično tako je meni bilo s Lindom.
    Kad je bilo gotovo, svima sam se ispričavala.

  22. #22
    kristina_zg avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,206

    Početno

    što se tiče tog vikanja, bila sam uvjerena kako neću glasa ispustiti...no kad su mi dali drip i prokinuli vodenjak, jaćina trudova mi se pojačavala da bi zadnjih 5 sati prije izgona imala toliko jake i neprekidne trudove da sam se bojala hoću li to izdržati. i što je najgore- zadnjih nekoliko sati imala sam strahovitu potrebu za tiskanjem, i znala sam da je bitno prodisati trud, no nekad je bol bila toliko jaka da sam vriskala. I kad bih tako vrisnula samo me još jače boljelo. Ma užas- svjesna si da moraš biti opuštena i mirno disati i ne vikati- jer bol bude još jača, a tijelo te ne sluša- grčiš se i vrištiš... Puno mi je značilo prisustvo i podrška sestara...kad bih ostala sama bilo mi je koma, tak da sam ih poslije stalno hvatala za ruke da ostanu sa mnom

  23. #23

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Citiraj Frida prvotno napisa
    Pogotovo mi nije jasan dio sa sramom: koga ili čega bi se trebala sramiti?
    Nisam mislila samo na porod, nego meni bi općenito bilo neugodno da vičem u situaciji koju drugi ljudi podnose bez problema. Npr. kod zubara, jednom je ispred mene bio tip koji je urlao ko da ga kolju a zubarka mu je samo malo brusila pokvareni zub. Meni je vadila upaljene živce bez anestezije pa nisam vikala. I od srama i iz obzira prema drugim ljudima koji su tamo.

    Na porodu sam pitala primalju u kojoj to fazi obično žene počinju vikati, ako meni dođe da baš ne počnem prerano . Rekla je da u ovoj fazi u kojoj sam ja trenutno već viču sve u šesnaest.

    Jasno mi je da ispuštanje glasa pomaže, ne mora držati stisnuta usta, ali da viče iz sveg glasa: Aaaaaaaaaaa, ne mogu viiiiiiišeeeeeeee, to mi je :/

  24. #24

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    86

    Početno

    Citiraj Sirius Black prvotno napisa
    Citiraj Frida prvotno napisa
    Pogotovo mi nije jasan dio sa sramom: koga ili čega bi se trebala sramiti?
    Nisam mislila samo na porod, nego meni bi općenito bilo neugodno da vičem u situaciji koju drugi ljudi podnose bez problema. Npr. kod zubara, jednom je ispred mene bio tip koji je urlao ko da ga kolju a zubarka mu je samo malo brusila pokvareni zub. Meni je vadila upaljene živce bez anestezije pa nisam vikala. I od srama i iz obzira prema drugim ljudima koji su tamo.

    Na porodu sam pitala primalju u kojoj to fazi obično žene počinju vikati, ako meni dođe da baš ne počnem prerano . Rekla je da u ovoj fazi u kojoj sam ja trenutno već viču sve u šesnaest.

    Jasno mi je da ispuštanje glasa pomaže, ne mora držati stisnuta usta, ali da viče iz sveg glasa: Aaaaaaaaaaa, ne mogu viiiiiiišeeeeeeee, to mi je :/
    Sirius ispustanje glasa aaaaa, tijekom truda je izuzetno dobro i efikasno za otvaranje.
    Ne slazem se s ovom tvojom idejom koju mi se cini da pokusavas nametnuti, a ta je da se zene koje su vikale tijekom poroda trebaju toga sramiti.
    Tvoj je izbor da ti ne ispustis niti glasa i zbog toga ti nisi niti veca junakinja niti puno hrabrija od onih koji se odluce prepustiti svojim porivima.
    U nasem drustvu, gdje se javno iskazivanje osjecaja vrlo cesto dozivljava kao nesto negativno, mislim da je puno hrabrije upravo pokazati te osjecaje nego ne pokazati.

  25. #25
    elin avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    2,282

    Početno

    prijavljujem se kao urlačica, mislim da su im sve pločice popadale

  26. #26

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Citiraj MamBa04 prvotno napisa
    Ne slazem se s ovom tvojom idejom koju mi se cini da pokusavas nametnuti, a ta je da se zene koje su vikale tijekom poroda trebaju toga sramiti.
    Joj, mislim da si krivo shvatila. Nisam uopće mislila da bi se trebale sramiti. Napisala sam da bih se JA toga sramila. Možda se ne bih trebala ali ne mogu si pomoći.

    Ali možda bi se trebale malo suzdržati, odnosno ne vikati bezveze. Jedno je ispuštanje glasa a drugo je urlanje da pucaju stakla na prozoru. Pogotovo kad je par metara od tebe netko u istoj situaciji i mora te slušati.

  27. #27

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Nisam stigla napisati do kraja jer mi se beba probudila.

    Meni na porodu nije toliko smetalo ni ručno pregledavanje ni ctg ni ništa što ima veze s osobljem, MM je bio samnom, pasala mi je muzika i atmosfera bi mi bila super i opuštena da nije bilo tog urlikanja.

  28. #28

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    Zagreb gaj
    Postovi
    48

    Početno

    Meni je prvi porod bio koma. Na dripu, nisam se otvarala, trudovi šibaju sve u šesnaest, ali nisam vikala. Tek kad sam čula babicu kako govori MM da će itekako čuti kad beba krene, počela sam malo glasnije disati tek toliko da me dođu malo češće pogledati.
    A drugi porod... sve je bilo ekspresno i rodila sam kojih 15 min nakon ulaska u box, ali u jednom trenutku sam dobila takav poriv za "ispuštanjem glasa" da sam zaurlala iz petnih žila, probudila cijeli odjel (bilo 23:50), babica je problijedila ali uspjela mi smireno reći: "dobro, ajde nećemo sada više vikati već idemo tiskati" i u slijedećem sam trudu šutke izgurala mišicu van. Ali taj vrisak mi je toliko bio potreban, toliko me oslobodio svih strahova i bolova i baš me bilo briga za ostalo.
    Definitivno smatram da se pri porodu treba prepustiti i činiti ono što nam u tom trenutku paše (pa makar to bilo urlanje iz petnih žila), ali isto tako treba omogućiti rodiljama mir i privatnost tj. ne moraju drugi trpiti zato što se eto meni baš pjeva arija usred truda.

  29. #29

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    372

    Početno

    Ja ni do trudova, a kamoli do vaginalnog poroda nisam dospjela. Pa ipak kad sam čamila 3 sata u boxu čekajući trudova tolika panika me prala da sam jecala i plakala ko kišna godina. Da sam kojim slučajem dobila trudove i trebala rađat vaginalno, mislim da bi urlala ko svinjče koje kolju ili pala u nesvjest. Tiho sigurno ne bi bila. I da, rodila bi treće, srce me vuče, ali ne mogu od tog velikog straha od poroda jerbo su mi oba bila takva da sam jedva izvukla živu glavu, i ja i djeca... Dakle, moj zaključak je: derite se ili ne do mile volje, samo nek je sve u redu!!!

  30. #30
    xenia avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    214

    Početno

    ja sam bila uvjerena da neću pustiti ni glasa a ipak sam vikala iako ne zato što mi je bol bila neizdrživa, zapravo ni u jednom trenutku nisam mislila da su bolovi neizdrživi ili da više nikad neću ići roditi, nego jednostavno mi je tako došlo i morala sam ispuštati te zvukove i onda mi je bilo lakše, disanje mi uopće nije pomagalo

    imala sam zapravo vrlo brz porod tako da nisam urlala satima ali sam definitivno vrisnula i stenjala nekoliko puta i da, bilo mi je neugodno, babica je bila dosta bezobrazna prema meni, ja sam joj se još ispričavala što vičem i pokušala objasniti da to nije ni zbog boli ni zbog straha ili panike nego da me jednostavno tako tijelo tjera

    ne znam to objasniti, u svakom slučaju nije bilo ni zbog prenemaganja ni zato što je bilo neizdrživo, ponajmanje jer viču u filmovima, više kao neki refleks :/ stvarno to ne znam objasniti

  31. #31
    xenia avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    214

    Početno

    Citiraj Jazzarella prvotno napisa
    Definitivno smatram da se pri porodu treba prepustiti i činiti ono što nam u tom trenutku paše (pa makar to bilo urlanje iz petnih žila), ali isto tako treba omogućiti rodiljama mir i privatnost tj. ne moraju drugi trpiti zato što se eto meni baš pjeva arija usred truda.
    baš ovo samo teško da ćemo to doživjeti u tako skorijoj budućnosti osim možda u privatnim rodilištima tko će si to moći priuštiti

    i da, dok sam imala trudove par puta sam skupljala noge isto kao refleks na bolove jer i inače čim me nešto zaboli u donjem dijelu trbuha skupljam noge a babica je toliko vikala na mene zbog toga da mi je to bilo užas, ne kužim zašto je to bio toliki problem obzirom da onda sam porod još nije krenuo dakle nisam ugrožavala svoje dijete, kad sam osjetila nagon za tiskanjem nisam ih više skupljala

  32. #32

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    silent hill
    Postovi
    1,606

    Početno

    Nisam vikala jer nisam imala snage za vikanjem, bila sam usredotočena na disanje. A možda i zato što je moja mama uvijek kolutala s očima kada bi na filmu žene rađale uz vriskove i uvijek komentirala "to nije za vrištanje".

  33. #33
    Ava M avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    422

    Početno

    Citiraj kajsa prvotno napisa
    Citiraj Ava M prvotno napisa
    Tijekom poroda mi je par puta prošlo kroz glavu kako mi nije jasno u kojem dijelu poroda/truda žene viču? Jer, tijekom truda sam svom silinom puhala i vrištati nisam mogla ni da sam htjela, a kad bi trud prestao- odmarala sam se.
    kad su mi pojačali drip nisam imala ovaj dio koji spominješ 'kad bi trud prestao'
    imam osjećaj da je to trajalo i trajalo bez prestanka kojih sat vremena
    ja sam tad vrištala i dan-danas mi je zbog toga neugodno jer sam mislila da ću izdržati bez toga.
    Ja sam imala tu sreću da sam rađala bez dripa, tj. nisam im dala da mi ga daju, tako da sam imala pauze između trudova; skoro do samog izgona.

  34. #34

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    koprivnica
    Postovi
    1,264

    Početno

    urlala tak da sam sebi isla na zivce...i opet bi da imam takav porod...

  35. #35
    Honey avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Lokacija
    D.Resa
    Postovi
    1,962

    Početno

    Iskreno, ja se ne sjećam, sve mi je kao san. MM kaže da nisam vikala
    Znam da nisam bilo raspoložena ni za razgovor ni društvo tijekom trudova u predrađaoni, a kamoli da dozivam sve po spisku. Jedino sam mogla siktati kroz zube kad sam morala prodisati zadnjih par trudova.
    Istina, tijekom šivanja sam se toliko žalila i stenjala da sam sve nadoknadila, to mi je bilo nenormalno kak je bolilo. Toliko sam zanovijetala da su sigurno požalili kaj su me recnuli

  36. #36
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Nisam urlala nijednom jer uopće nisam imala nagon za deranjem i vikanjem.Jedino na zadnjem porodu pri izgonu viknula sam da me valjda čitava bolnica čula.Užasno su mi smetale žene koje su vikale,stvarale su mi groznu nervozu i bilo mi ih je jako žao tako da sam na dva poroda plakala od sreće kad su kolegice rodilje rodile.

  37. #37
    Serpentina avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    tu negdje
    Postovi
    1,147

    Početno

    Citiraj Ava M prvotno napisa
    Tijekom poroda mi je par puta prošlo kroz glavu kako mi nije jasno u kojem dijelu poroda/truda žene viču? Jer, tijekom truda sam svom silinom puhala i vrištati nisam mogla ni da sam htjela, a kad bi trud prestao- odmarala sam se.
    Isto ovako. U boks sam stigla skroz otvorena i "kanalizirala" sam bol kroz trudove no nije bilo klasičnog vrištanja, to mi se činilo gubljenjem energije.

  38. #38
    Osoblje foruma mikka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    7,247

    Početno

    ja sam bas mislila kako se necu glasati, jer dobro podnosim bol i nisam tip koji se glasa kad me nesto boli. ohoho, kako sam bila u krivu. to je jednostavno bila tolika kolicina boli da nisam mogla izdrzati (drip, of course ), to mi se nikad u zivotu nije dogodilo.

    pogotovo na kraju, kad su mi rekli da ne tiskam jos, a citavo bice je naprosto vapilo za tiskanjem. tada sam doslovno mislila da cu umrijeti. nisam urlala, ali za mene je to bila poprilicna kolicina buke.

    tiskanje za izgon sam docekala kao dobitak na lotu, nisam ni glasa vise pustila. to mi je bilo toliko lagano i jednostavno, kao da vec spavam

  39. #39
    pipi1 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    380

    Početno

    Nisam urlala,samo sam glasno disala i nešto stenjala u jastuk


    kad su mi dali zeleno svjetlo za tiskanje,skoro da bi mogla i pjevat od sreće

  40. #40
    Sramežljiva avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Postovi
    250

    Početno

    Meni je malo ta riječ iz naslova teme - urlanje - nekako omalovažavajuća. OK bi mi bilo da piše vikanje, zapomaganje, glasanje, bilo što drugo... Ovako mi zvuči kao da bi se žena koja je "urlala" trebala osjećati krivom.

    Ja sam vikala na svom prvom osmosatnom dripovskom porodu na kojem nije bilo ni minute odmora od tih nepodnošljivih bolova. Na drugom, prirodnom, nije bilo potrebe sve do finiša. Do tada sam trudove odrađivala u tišini, prodisavala ih, povremeno zastenjala.

    Ne sramim se vikanja. Da sam mogla birati, ne bih ga odabrala. Ali nisam mogla birati.

  41. #41
    Osoblje foruma Lutonjica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    13,511

    Početno

    vikanje, deranje, vrištanje, skvičanje, jaukanje ... sve mi je to ok. ne sjećam se što sam od toga radila, ali znam da nisam bila skroz tiha.

    ono što ne mogu razumjeti je naricanje, psovanje i krivljenje oca djeteta za sve probleme ovog svijeta. to ne kužim i gotovo.

    (isto kao što ne kužim one spike kad si trudna pa te neki pitaju "a, kaj sad misliš o TM-u? jel ga mrziš kaj ti je to priuštio? jel bi se mijenjala s njim, ha, ti jadna moraš rodit, a on ništa" ... joj kako sam lijep odgovor imala za njih )

  42. #42
    ivana b avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    474

    Početno

    U predrađaoni su bile 2 na dripu kraj mene i vrištaleeee....a bile su manje otvorene od mene. To mi je još više dalo snage da odbijem drip kad su mi ga htjeli staviti.
    Ali na kraju sam ga i ja ispustila...
    Citiraj loonalee prvotno napisa
    ..jedino sam vrisnula kad su me zarezali (epi) :/
    bolilo je više od trudova..kako i ne bi kad mi je istovremeno šupXina od doktora ležala na stomaku a to sam mu izričito zabranila

  43. #43
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Malo mi je ono gdje pišeš da ti je došlo da ideš nekoga šamarati zato kaj se dere onak .
    Mislim, svatko zna svoje, možda deranje i nije baš nešto najbolje što možeš raditi na porodu, ali netko se možda ne može kontrolirati.
    Na prvom porodu sam prodisavala trudove i nisam vikala, samo sam stenjala, jedino kaj sam vrisnula kad su me rezali jer me to fakat zaboljelo i kad mi netko kaže kak ne boli kad te režu, ma nek objese to mačku o rep.
    Na drugom porodu, koji je bio puno teži i na kraju završio carskim, već pred sam kraj kad je beba uporno htjela van, a nije mogla mrdnuti kroz zdjelicu zbog krivog položaja glave, vikala sam. Kad je dolazio trud i ja počela prodisavati u jednom trenutku je nagon bio tako jak da jednostavno više nisam mogla disati i samo bi provalio iz mene krik, kao da ga nisam mogla kontrolirati, nekako kao da ta bol izađe iz mene.

  44. #44

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    koprivnica
    Postovi
    1,264

    Početno

    ja sam 22 sta bila u rađaoni...dok nisu probusili vodenjak nisam vikala jer je bilo podnosljivo..nakon busenja a pogotovo nakon dripa jos kad mi govore sad ce sad ce...a prolaze sati i sati..a ja ne smijem tiskat..a moram na wc a nedaju mi...ma uzas...mislom da je dio galame bila kazna za poneko osoblje...
    Rez..ja sam to dozivjela kao malo jace peckanje...istina...urlik u tome trenutku je bil ali mislim da ne zbog reza nego jer je bio trenutak prolaska glave ...

  45. #45

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    359

    Početno

    Ja sam samo dahtala i strašno me nervirala neka u sobi pored mene što je vrištala do besvjesti.

    No, razumijem, ja sam za 4 sata otvorila se prirodno od 1 do 10 prstiju i rodila u 3 stiska, no ima žena koje se dugo muče, po cijeli dan, uz dripove, gelove i slične stvari, pa vjerujem da su izmučene i pun im kufer svega, pa tako i ostalih koji rađaju, dakle sad kad razmislim, ne mogu nikome zamjeriti. Svatko ima i drugačiju toleranciju na bol i drugačiji porod.

    Nadam se da će mi i drugi porod proći tako lako kao i prvi

  46. #46

    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Postovi
    76

    Početno

    u trudnoci, ma zapravo cijeli zivot sam mislila da je to deranje pretjerano,da ja nikad necu vikati ali opet sam rekla: pa ajde ,ljudi imaju razliciti prag tolerancije boli i mogu razumjeti..

    moj porod trajao je 10 sati,dosla sam s puknutim vodenjakom,trudova nigdi. kako su trudovi krenuli tako i moje povracanje, nisam se otvarala a kretanje je bilo science fiction.nisam vikala ni derala se ali da sam jecala u jastuk od boli-to jesam.
    bila sam u svojoj sobi s mm-om i cula iz druge sobe zenu kako se dere. mogu samo reci da me bilo jos vise strah.....

    ali kad je krenuo izgon nisam se mogla kontolirati,iz mene se prolomilo :aaaaaaaaaaaaaaaaaaa a babice kod ove druge jer je radjala u isti tren! bila sam u strahu jer sam znala da je to to, da cu sad roditi ali vikati nisam mogla prestati. babice su dosle, moja zelja za stolcicem propala jer se nisam mogla ustati vise iz kreveta i nakon par min je bilo gotovo.

    poanta ove moje price je: nikad ne reci nikad....samo jos uvijek ne kuzim psovanje familije,mm-a, svih poznatih i nepoznatih :/

  47. #47
    renata avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb, dubrava
    Postovi
    1,398

    Početno

    ono sto se najmanje treba na porodu je kontrolirati se i koncentrirati na bilo sto.
    treba iskljuciti mozak, pa ako se dodje do toga da se ispusti neki neartikulirani zvuk, mrak :D , znaci da se iskljucio bas onaj dio mozga koji se srami i kontrolira i potiskuje lucenje pravih hormona, a pokrenulo se sve ostalo sto na porodu TREBA, cijeli koktel hormona

    ja nisam vristala, niti na jednom porodu, a jedino na drugom sam pred kraj ispustala neke neartikulirane zvukove, relativno tihe, ali sjecam se da sam poslije tog poroda bila a) presretna jer mi je bio puno ljepsi i laksi od prvog, b) bilo mi je neugodno jer sam pred kraj ispustala te zvukove i baljezgala neke gluposti.
    tek godinama kasnije sam shvatila (citajuci ) da je to povezano, da mi ne bi bio tako super porod da mi se nije onako iskljucio mozak.

  48. #48

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Citiraj ana.m prvotno napisa
    Malo mi je ono gdje pišeš da ti je došlo da ideš nekoga šamarati zato kaj se dere onak .
    Ma naravno da nisam mislila ozbiljno. Nego, kad sam to rekla sam imala jake trudove, nisam smjela tiskati, beba se nije spuštala itd. (mislim da se to zove tranzicija) i u toj fazi je tolerancija malo smanjena.

  49. #49

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Citiraj Lutonjica prvotno napisa
    ono što ne mogu razumjeti je naricanje, psovanje i krivljenje oca djeteta za sve probleme ovog svijeta. to ne kužim i gotovo.

    (isto kao što ne kužim one spike kad si trudna pa te neki pitaju "a, kaj sad misliš o TM-u? jel ga mrziš kaj ti je to priuštio? jel bi se mijenjala s njim, ha, ti jadna moraš rodit, a on ništa" ... joj kako sam lijep odgovor imala za njih )
    Ma daj, kaj i to postoji? Nikad nisam čula sličan komentar, pa to je tak primitivno

  50. #50
    Arwen avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Postovi
    1,318

    Početno

    ma ja pod vikanje koje me smetalo i išlo na živce
    ne podrazumjevam krik koji rodilja ispusti pri trudu/izgonu
    nego ono;he**mti Ivo/Ante ............. mat..... šta mi ovo napravi pa
    heb............ ti oca,majku,dida,čukundida .............
    pa onda joj,joj,joj,joj meni joj pa opet nabraja šat je meni ovotrebalo a šta ako nebude muške o he***
    pa neš me više taknit Mate/ivo ............ onda tura jaukanja joj,joj......
    meni je stvarno došlo da joj kažem neka ušuti ali nisam mislim se možda i ja počnem tako za par minuta

Stranica 1 od 12 12311 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •