mama courage prvotno napisa
moja prabaka je također rađala doma. 6 je preživjelo, 3 umrlo. a i ona je kod posljednjeg jedva preživjela. a nitko nije bušio vodenjak, davao drip.
Znam i ja puno zena koje su radjale doma (zivjela sam na selu godinama) a najvise pamtim slucaj jedne bakice koja je od 7 poroda spala na jednog jedinog sina koji je prezivio.
Ostali su umrli u porodu ili u prvom mjesecu zivota
To sto su vase bake uspjele je sreca i vi ste sada ovdje da pisete o njima, a sto je s onima koje nisu ispjele?
Koliko je to mrtvorodjene djecice bilo? Zena umrlih u porodu?
Naravno, njih nema sada ovdje da bi pricali o tim iskustvima.
Nije sve crno bijelo.
Eto od moje majke svekrva je jucer obiljezavala 37. godisnjicu smrti svoje curice koja je umrla malo nakon poroda i dan danas ju boli jednako kao i prije tih 37 godina iako je poslije rodila dvoje zdrave djece.
Slazem se da nase zdravstvo treba mjenjati i da se moze kada se hoce, smatram da je moderna medicina dar od Boga, a ljudi su ti koji su sve zeznuli i okrenuli se rutinama koje treba mjenjati.
Nije medicina kriva, krivi su lijecnici, Odent je to shvatio, a kada ce i nasi lijecnici to shvatiti? Nadam se prije nego i moje cure osnuju svoje obitelji.
Zato se moram sloziti s tvrdnjom da nije u redu ocekivati od trudnice da mice brda i doline. To je ipak stanje u kojem je mir i osjecaj sigurnosti od ekstremne vaznosti za veliku vecinu zena -- cijeli ovaj topic je vise ili manje o tome.
)
onda kako izlaze susjede...ova s drugog kata mi svaki put kad me vidi da nosim malog u marami, kaze da cuvam kicmu...sto bi tek rekle na taj prizor 
)
Od mene svakako, ma što o odlučila na kraju 
