 |
|||
tek sad vidjeh ovo pitanje... ma nismo sad puno raspredale, samo o tome da rooda svoju ženstvenost gleda samo kroz prizmu majčinstva (što možda i ne čudi s obzirom na teme: ženska snaga pri porodu, žena doji, majka je najbitnija i sl.). nema ništa loše u tome (ionako je to uloga koju žena ionako već ima desetljećima), samo što je žena mnogo više nego samo majka.Bubica prvotno napisa
M. courage, daj se malo razjasni.Kako mislis to je uloga koju zena ima vec desetljecima? To je uloga koju zena ima oduvijek. Naravno, ne i jedina uloga. Ja bih prije rekla da je rijec o ulozi koja je jako cesto i nepravedno podcjenjivana, uzimana zdravo za gotovo itd. Nisam sigurna koliko se ovo pitanje tice direktno feminizma. Prije bih rekla da se radi o pronalazenju mjesta pod suncem svakog pojedinca koji svjesno zivi svoj zivot.
Roda tome uvelike doprinosi i po tome je jedinstvena kao udruga. Jer stiti roditeljski aspekt drustva koji je dugo bio u sjeni. Jos uvijek je u sjeni. Stiti i progovara o problemima nasih najmladjih. Koji se pocinju napokon tretirati kao ravnopravna ljudska bica. I tako dalje i tako dalje...
ma ne usuđujem se, jer je to bilo davno, mene trese amnezija, a fakat se radilo samo o jednoj rečenici. ja spomenula rode (čini mi se u kontekstu "ženske snage")a neka od feministkinja samo dodala: ma da, al to nije ženstvenost na koju mi (feministkinje) mislimo, one (rode) sve gledaju kroz majčinstvo (tako nekako je to glasilo).
nitko naravno nije spomenuo da ste militantne, a tko će to i reći, kad smo i same militantne
u nacističkom režimu nije podcjenjivana, dapače glorificirana je (naravno u jednom kontekstu koji se meni osobno ne sviđa)Ja bih prije rekla da je rijec o ulozi koja je jako cesto i nepravedno podcjenjivana, uzimana zdravo za gotovo
štiti, savjetuje, promovira samo jedan način roditeljstva (a la roda). samo konstatiram to kao po meni najveću "manu" rode, al možda drugačije nije ni moguće... (da sad ne ulazim u raspravu)Jer stiti roditeljski aspekt drustva koji je dugo bio u sjeni.
u tom (gore spomenutom) kontekstu - sigurno.Stiti i progovara o problemima nasih najmladjih.
sama cinjenica da su gro članova udruge žene i da je RODA prava aktivnistička udruga sa puno projekata, uspješnih zagovaranja promjena u društvu i slično (koje, iskljucivo volonterski, odradjuju upravo te žene)po meni pobija ovu tezu da se rode zalazu samo za ženu kao roditeljicu. One ipak promoviraju zenu roditeljicu koja je pri tom aktivni i proaktivni član društva, glasna u zagovaranju svojih prava i prava svoje djece...(dakle, bez negiranja ili potiskivanja jednog ili drugog aspekta naših života).
vjerojatno se to na forumu bas i ne vidi zbog specificnosti samog foruma, ali udruga sigurno djeluje na navedenim principima.
bubica, teško da možeš dojmove pobijati, tako vas doživljavaju kako vas doživljavaju (možda su i u krivu, a možda i u pravu), a vi naravno možete o sebi misliti što god mislite.teško da će itko vaše dojmove o vama samima uspijeti izmijeniti.
bubice... citiram zrinku...
upravo o ovome ti ja pričamzato sto je dijete imalo majku uzase, uvijek,nosila ga je, dojila kad je htio, spavali su skupa...nisu se majke trebale vratiti na radno mjesto udaljeno od djeteta a netko se drugi brinuo za dijete..
e , sad, na ovom se forumu, pa i ovoj udruzi skupile majke koje vecinom misle da je djetetu potrebna majka a ne neke zamjene za majku, za dojku, za majcino drustvo....vracamo se izvorima u tom slucaju jer smatramo i osjecamo da je to ispravno, da je prerano odvajanje majke i djeteta (pogotovo tek rodjenog) stetno...i tako dalje...
smatram da roda ne misli da je zena samo majka, ali kako je udruga nastala kao udruga roditelja, vezana za roditeljske teme i probleme i da nam je u viziji senzibilizirati drustvo za potrebe djece, roditelja, buducih roditelja, onda i jest nase teziste na tome...tek sad vidjeh ovo pitanje... ma nismo sad puno raspredale, samo o tome da rooda svoju ženstvenost gleda samo kroz prizmu majčinstva (što možda i ne čudi s obzirom na teme: ženska snaga pri porodu, žena doji, majka je najbitnija i sl.). nema ništa loše u tome (ionako je to uloga koju žena ionako već ima desetljećima), samo što je žena mnogo više nego samo majka.
mene uvijek muci pitanje - da li vi mislite da je zena manje zena ako je i majka? nekako takav dojam sticem....da svojim majcinstvom i uzivanjem u toj ulozi nismo zene kakve vi mislite da trebamo biti?
zasto bi se te uloge trebale ponistavati?-bas obrnuto
ja mogu reci da je mene moje majcinstvo ozenstvenilo i da sam tu osjetila totalni ponos sto sam zena...
usporedjivati rodu i majcinstvo i uzivanje u tome, u ulozi zene, u zenskoj snazi s nacizmom mi je pomalo bezobrazno :/ ....
a ovo da imamo desteljecima tu ulogu samo pokazuje koliko malo ili znas ili se pravis da znas....recimo porod, zasto radjamo lezeci, odnos prema rodilji kao prema zaostaloj osobi i osobi koja opce nema prava ( a rodilja je uvijek zena, zar ne?)- itd....pa gdje su tu ljudska prava ili specificno zenska prava?
zar to ne zasluzuje nas interes?
zrinka,
čemu objašnjavanje :? ... rekoh već, vi mislite kako mislite i radite kako mislite da je ispravno (i sve pet!), a drugi misle i doživljavaju vas kako vas već doživljavaju. nema potrebe za objašnjavanjima. uvijek možete sve svaliti na ignorante koji nikako da skuže kako ste sjajne.
rekoh i malo prije da mi je potpuno jasno zašto je težište na roditeljstvu, malo mi je žao što je to tako, al mi je potpuno jasno da se morate skoncentrirati na nešto. na kraju krajeva, postoje i babe i ženska soba, ako mi je do drugih vidova i prava žena.
otkud ti to, pobogu ?!da li vi mislite da je zena manje zena ako je i majka?da to mislim, ne bih rađala. misliš uistinu da je to problem današnjih žena il je ipak i još uvijek problem da žena nije ništa dok ne postane majka ? evo, moja seka je studirala na politehničkom faksu u cirihu, završila i postdiplomski iz didaktike i predaje na gimnaziji kemiju. i svi, ama baš svi koji me pitaju za nju ne pitaju me za njen posao, za njen život, za njena mnogobrojna putovanja, nego jel se udala i ima li djece.
ne, nego ne možemo biti žene kakve bismo trebale biti, jer se očekuje da jedino žena bude ta koja će svoje prioritete staviti u drugi plan. kad se dijete razboli - tko po difoltu ostaje doma?da svojim majcinstvom i uzivanjem u toj ulozi nismo zene kakve vi mislite da trebamo biti?
to se i ja često pitam kad pročitam mlade majke kako nemaju nikakve želje da (ponekad) imaju vremena samo za sebe.zasto bi se te uloge trebale ponistavati?
mene nije ni ozenstvenilo niti odženstvenilo... a još uvijek se više divim ženama koje nešto postignu u životu, nego što rode djecu. jer (skoro pa) svatko može roditi djecu i odgojiti (kako god). recimo više se divim antifašističkoj borbi dragice končar, nego što je rodila sina.ja mogu reci da je mene moje majcinstvo ozenstvenilo i da sam tu osjetila totalni ponos sto sam zena...
nisam ja uspoređivala rodu s nacistima. referirala sam se na nešto o čemu zorana - pošto je u njemačkom govornom području - više zna nego pretpostavljam ti u hrvatskoj.usporedjivati rodu i majcinstvo i uzivanje u tome, u ulozi zene, u zenskoj snazi s nacizmom mi je pomalo bezobrazno :/ ....
nemoj se uvrijediti, al meni više taj ležeći položaj žena izlazi na nos.recimo porod, zasto radjamo lezeci, odnos prema rodilji kao prema zaostaloj osobi i osobi koja opce nema prava ( a rodilja je uvijek zena, zar ne?)- itd....pa gdje su tu ljudska prava ili specificno zenska prava?
inače, baš me zanima zašto rađamo ležeći ? otkud ideja ?
:? pa jel sam rekla da ne zaslužuje? evo, vi se time bavite i super. jel vam itko osporava taj interes?!zar to ne zasluzuje nas interes?
ja definitivno razumijem i tvoj i Zrinkin pogled, plivam negdje između.
Po meni je najvažnije, a to je ono na čemu Roda i radi, pravo na izbor, i vjerovanje da su svi izbori jednakovrijedni.
Na osobnom nivou, definitivno se divim svakoj doktorici znanosti, ali se mozda malo vise divim onoj koja je imala snage odvojiti godinu ili dvije svoje karijere i posvetiti se djetetu nego onoj koja je na prvom porodiljnom magistrirala a na drugom doktorirala, jer, mislim da nije cilj preuzeti obrasce ponašanja muškaraca u ganjanju karijere, s jedne strane, s druge da za sve postoji svoje vrijeme, i da jedno ne mora ići skroz na uštrb drugome. I da su oba aspekta jednako vrijedna. Pausalno, naravno da je najlakše roditi dijete, ali kada pogledam svoje - jedinstveno je, neponovljivo i vrijedi svake moje posvećene minute, tj. daleko više od toga.
A sto se tice imidza rode u drustvu - to nije nesto cime se roda ne bi trebala baviti jer je nepromijenjivo, dapace. Mislim da roda treba aktivno izgradjivati svoj imidz i zato je važno o njemu razgovarati.
iz brošure o porodu: u 17. stoljeću je počelo s ležećim porodom, kako bi doktor (opstetričar = "onaj koji stoji ispred") bolje vidio i "upravljao" porodom - do tada su u porodima pomagale primalje kojima očito nikad nije palo na pamet tako nešto.
negdje sam pročitala da je neki Luj neznamkoji prvi tražio da njegova žena rodi ležeći kako bi on mogao vidit rađanje nasljednika ili tako nešto. ne znam je l' to samo priča...
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...t2ID=&Show=908
smatram da bi ovo bilo zanimljvo i feministkinjama, zato me i cudi tvoja pasivnost vezana za ovu temu...To učiniti, vratiti rađanje ženama, nije mala ambicija. Na kraju krajeva, povijest porodništva je uglavnom povijest postupnog isključivanja majki iz njihove središnje uloge u procesu rađanja.
Suvremena opstetricija je iznikla u Francuskoj u 17.st., kada su muški liječnici ušli u rađaonicu i zauzeli tradicionalnu ulogu primalje. Po prvi puta se od žena tražilo da rađaju ležeći na leđima, tako da bi liječnici mogli lakše upotrijebiti kliješta. Tradicija kaže da je ta praksa počela kada je Luj XIV. tražio da njegova ljubavnica podnese trudove u tom položaju tako da bi skriven iza zavjese mogao bolje promatrati rađanje svog djeteta.
Od toga je vremena, opstretičar – s instrumentima u rukama, imajući kontrolu – uvijek stajao ispred pasivne, na leđa položene žene. Zapravo sama riječ “opstetricija” je izvedena iz latinskog ob + stare, što znači “stajati ispred”. Leđni položaj i prisilna pasivnost koju on nameće majci danas je u industrijskim društvima postao sveopće prihvaćen. Isto je sa zamjenjivanjem babica liječnicima, što ukazuje na duboko obezvrijeđivanje majčinske osjetljivosti i brige koju primalje kao žene mogu podariti drugim ženama.
Cijeli skup standardnih porodiljnih postupaka odražava slično omalovažavanje ženine uloge u porodu. Npr., lakoća s kojom današnji liječnici propisuju ležanje u krevetu, zašiju cerviks i uterus paraliziraju lijekovima da bi spriječili prerani porod; razdvajanje majke od novorodenčeta; automatski savjet ženi da nakon poroda ostane u krevetu; spremnost kojom liječnici savjetuju majkama da prestanu s dojenjem – sve to umanjuje stredišnju ulogu majke.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=136&Show=1251
Mnoge žene danas i ne znaju da je rađanje u krevetu započelo u razvijenim europskim zemljama koncem devetnaestog stoljeća, usporedno s razvojem porodiljstva, koje je zbog intervencija usmjerenih na spašavanje života majke i djeteta zahtijevalo ležeći položaj rodilje. Što je bilo dotad? Dotad su, još od postanka svijeta žene, baš kao i svi dvonožni sisavci, ma kako se groznom ta usporedba činila, rađale stojeći i čučeći. Od devetnaestog stoljeća, baš zbog razvitka porodiljstva, odnosno stručnog osoblja kojemu je bilo zgodnije biti među nogama žene, rađanje u krevetu, odnosno u najneugodnijem mogućem položaju za rodilju, postalo je obvezom. Žene u prošlom stoljeću jednostavno nisu mogle birati položaj u kojem će donijeti na svijet svoju djecu.
joj zrinka bolje da ja sutim sa svojim sjecanjima kad ces ti i tak i tak upast sa finim citatima
enivej upravo mi palo na pamet da bi moglo ispast da ovo sto sam napisala pise i u brosuri, pa samo da kazem da ne, nije
a vidim da sam dobro zapamtila i za luja
zao mi je sto nisu svi na svijetu mogli cuti predavanje jasne belamaric na rodinoj mlijecnoj konferenciji. predavanje je bilo "dojenje i feminizam" i povukla je sve paralele ne samo dojenja vec kompletnog rodinog djelovanja i feminizma. ja moram priznati da me to tako supilo i da sam potpuno promijenila gledanje na rodu i na sve ono sto i ja kao clan zajedno sa curama radim.
M. courage, u ovim stvarima koje ti pises ustvari i lezi velika zamka u koju upadnu mnoge feministkinje. Sve dok se zena bude morala deklarirati i dokazivati i sve dok zena ne bude vrijedna sama po sebi, zbog onoga sto jeste, a ne zbog onoga sto uradi, to nikad nece biti to.
Ustvari, pogresno je reci svaka zena, svaki covjek.
Ono sto smo imali prije, zenu vezanu za sporet i kucu je jedna strana novcica. Ali, ovo sto sad imamo, zenu koja mora navuci hlace i izigravati muskarca da bi bila priznata je samo druga strana istog tog novcica. Meni se onda vise svidja neka treca varijanta.
u kom smislu se žena mora deklarirati i dokazivati ?! :?Sve dok se zena bude morala deklarirati i dokazivati
zar to nije vrsta pozitivne diskriminacije ? da smo vrijedne zbog onoga što jesmo, a ne što smo uradile ? samo zato jer sam žensko trebam biti vrijedna, samo zato što sam bijelkinja trebam biti vrijedna ? samo zato jer je netko muškarac je vrijedan ? il što imam maternicu il što imam dva bubrega il što već ?dok zena ne bude vrijedna sama po sebi, zbog onoga sto jeste, a ne zbog onoga sto uradi
bit feminizma je, kao što reče geena davis, samo smatrati da žene nisu građani drugog reda, a ne da su vrijedne samim tim što su žene, nego da nisu manje vrijedne samim tim što su žene.
a jesam zapetljala stvar
imala ja neki dan radionicu na SRO o rodnim ulogama....
bilo je zanimljivo
al ovo, dušo draga, nije bit niti želja feminizma. dapače, feminizam smatra da bi se i muškarci trebali emancipirati, znači nema priče o tome da žene trebaju slijediti "muški model".ovo sto sad imamo, zenu koja mora navuci hlace i izigravati muskarca
e to i moji klinci kuže i smeta im ta rodna uvjetovanost žensko muških uloga u društvu
Na deklariranje i dokazivanje sam mislila upravo na ovo o cemu smo gore pricali; da zena nije dovoljno dobra ako je samo majka, samo ovo, samo ono...
O ovom drugome..... Zato jer si zensko, trebas biti vrijedna, zato sto si bjelkinja, trebas biti vrijedna, da si crnkinja, isto tako bi trebala biti vrijedna, da imas jedan bubreg, isto tako si jednako vrijedna itd. Znaci, ono si sto jesi i zbog toga si vrijedna, neovisno o tome sto radis. Sto ne znaci da je rad, bilo kakve vrste, nepozeljan ili da ne treba raditi ili postizati.
Nesto mi smrdi u ovoj definiciji Geene Davis.
Maria, na kakve uloge mislis, one koje nam je priroda namijenila ili ove druge?
jednostavno se ne mogu na svim frontovima boriti, imam svoje prioritete.zato me i cudi tvoja pasivnost vezana za ovu temu
zorana još mi nije jasno što hoćeš reći :? a malo sam i izgubila nit
pa prije nego što postane majka, žena je osoba, sa svojim životom, svojim iskustvima, svojom prošlošću (osim ako baš ne rodi kao maloljetnica, al i tad valjda ima neke svoje interese kao tinejdžer pa makar bili toliko trivialni kao izlazak s društvom)... pa mi je teško shvatiti da onda može postati "samo majka" ?! :?da zena nije dovoljno dobra ako je samo majka, samo ovo, samo ono...
alice schwarzer je jednom odlično rekla da je ona rečenica:"prve tri su najbitnije" obična podvala za žene - jer teško ćeš ženu nagovoriti da razvije emocionalnu vezu sa perilicom za suđe, al uvijek možeš je emocionalno ucjeniti sa djetetom. jbg, ako je djetetu najbolje, onda koja će se žena usuditi svoje želje staviti u prvi plan? koliko žena s grižnjom savjesti krene na posao ? ne velim da djetetu u prve tri godine nije bitna osoba od povjerenja i ljubavi, al se pitam zašto se po difoltu samo misli na mamu ? (najbolji dokaz je unicefova reklama gdje se pojavljuje majka s djetetom, al oca ni od korova) zašto to ne bi mogao otac ? pa barem od druge godine ? zašto on ne bi otišao na dvogodišnji urlaub i bio doma s djetetom i malo svoju karijeru stavio u drugi plan. i preuzeo osim odgoja i skrbi za dijete još i sljedeće: održavao kuću/stan, tj. brisao prašinu, čistio, spremao razbacane stvari, prao veš, peglao, kuhao, ribao, po mogućnosti izvodio djecu van ili na razne aktivnosti, brinuo se oko bračnog partnera, kad ona dođe doma da se odmori nakon napornog rada itd.
evo, možda sam loše prevela, ovo bi bio... ne baš originalan tekst, jerbo ne vjerujem da gospođa zna njemački, al na ovo sam mislila.Feministin zu sein bedeutet nichts anderes, als nicht zu glauben, daß Frauen Menschen zweiter Klasse sind
Frauen wollten es heute besser machen als ihre Mütter, die sie oft als sehr zerrissen erlebt hätten. "Nur haben sie sich vielleicht Illusionen gemacht und nicht erkannt, dass alles hart erarbeitet werden muss." Frauen müssten Kompromisse machen. Schwarzer: "Feministinnen finden nur: Frauen sollten diese Kompromisse nicht länger alleine, sondern zusammen mit den Männern machen."
p.s. neplanirano moj suprug već dvije godine ne ide na posao... već odavno sam mu rekla da pored svih nedaća kojih imamo u životu, počev od toga da nemamo stalna primanja, ima jedna velika pozitiva u ovoj donekle ipak neželjenoj situaciji: zxuja ima mogućnost upoznati oca kao malo tko od njenih vršnjaka. mislim da ona s time jako puno profitira. ja svog oca nikad nisam tako "imala" niti poznavala, jer je on oduvijek puno radio.Schwarzer: Die plötzlich «heile Familie» war doch immer nur Kitsch und Selbstbetrug. In Wahrheit war die jetzt wieder so verklärte Familie ja noch nie so. Denken Sie an die Gewalt in der Ehe, den Kindesmissbrauch. Natürlich hätte jeder gern eine schöne, funktionierende Grossfamilie mit Enkeln und Grossmüttern. Und gleichzeitig viel Raum für ein individuelles Leben. Aber wir reden über die Realität.
Und wie sieht die aus?
Schwarzer: Ohne Mütter, die zurückstecken und auf eigene Interessen verzichten, war die traditionelle Familie gar nicht möglich. Und da Menschen sich selten freiwillig unterordnen, ging das natürlich nicht ohne Unterdrückung.
..
Schwarzer: Ich bin für ein partnerschaftliches Modell, das echte Teilen: die Hälfte der Welt für die Frauen, die Hälfte des Hauses für die Männer. Und das ist der Weg, auf dem wir sind. Klar, das wird manche Hindernisse, Zerrissenheiten und Schwierigkeiten bringen. Aber wenn mich manche Kolleginnen zur «Einsamkeit der modernen Frau» befragen, kann ich nur sagen: Wissen Sie, wie einsam die Frauen früher in der Ehe waren?
ja nikad nisam percipirala "prve tri su najvaznije" u iskljucivom ili vecinskom smislu "majka-dijete". ovo mi je prvi put da cujem za takvu percepciju i bas me iznenadilo.
meni su te "prve tri su najvaznije" uvijek i iskljucivo bile fokusirane na dijete i kako mi svi, majka, otac, baka, djed, stric, strina, teta ili stricek u vrticu, gospoda ili gospodin na autobusnoj stanici ili u slasticarni, kao i drustvo u cjelini utjecemo, mozemo i/ili bi trebali utjecati na dijete tijekom tog perioda.
pitanje ravnopravnosti odnosno prava roditelja da odluce koji je aranzman u skrbi za njihovu djecu za njih najbolji je pitanje koje se odnosi na roditelje i njihova prava. za razliku od toga, prve tri su najvaznije je pitanje prava djeteta. barem ja tako razmisljam.
ni ja ne mislim da to treba biti mamaal se pitam zašto se po difoltu samo misli na mamu ? (najbolji dokaz je unicefova reklama gdje se pojavljuje majka s djetetom, al oca ni od korova) zašto to ne bi mogao otac ? pa barem od druge godine ? zašto on ne bi otišao na dvogodišnji urlaub i bio doma s djetetom i malo svoju karijeru stavio u drugi plan. i preuzeo osim odgoja i skrbi za dijete još i sljedeće: održavao kuću/stan, tj. brisao prašinu, čistio, spremao razbacane stvari, prao veš, peglao, kuhao, ribao, po mogućnosti izvodio djecu van ili na razne aktivnosti, brinuo se oko bračnog partnera, kad ona dođe doma da se odmori nakon napornog rada itd.
i nije po to po difoltu
i moj mm bi rado ostao doma s njima, isto kao i ja prve tri godine, niti ja niti on u tome ne stvaramo razliku...
moje dijete ima tatu cak i vise nego mamu, jer slijedom okolnosti moj radni dan nesto duze traje.....a i odrasla sam u obitelji gdje se sve dijelio, gdje je tata svakodnevno kuhao i slicno....ja nemam potrebu se dokazivati . ja zivim potpuno ravnopravno sa svojim clanovima obitelji suprotnog spola....i iako je mm a i moj tata dalmatinci
i po meni, odabir da li ce se i koliko imati djece, da li ce jedno ili drugo ostati s njim doma jest odabir iskljucivo roditelja, i njihovih zelja i potreba...i smatram da zena stvarno moze otici i raditi ako to zeli, ali isto tako i ostati doma s djetetom, ako zeli to....i zbog toga se ne treba dokazivati da je i ona emancipirana, ili bilo kome opravdavati......sve su to zivotni izbori (ako su slobodni izbori)....i da, neke moje prijateljice su doma, trenutno zamrznute karijere ili im se teziste karijere prebacilo na neka druga podrucja od onih za koje su se skolovale - i to je iskljucivo njihov izbor i nisu zbog toga niti manje zene, niti vise majke...
s bar ovdje na rodi nismo sve samo iskljucivo majke, koliko nas radi i voli svoj posao, ali isto tako volimo svoju djecu, koliko nas imaju hobije, koliko nas radi eto u rodi volonterski, svakodveno balansiramo i zmedju svojih obaveza i zelja, svaka od nas je manjevise i sestra i kcer i prijateljica i zena i supruga i djelatnica i svasta .....kompleksnost nasih uloga i cemu cemo prodavati vecu paznju je nasa osobna stvar......i ljuti me apriori razmisljanje da zene koje su kuci, koje nisu zaposlene - da nisu emancipirane...ako je to njihov izbor...
svakako bi se potrudila poslati ti jasnino predavanje, ako zelis?
ma daj, pa ne moraš ići ad absurdum samo da bi mi oponirala. što znači prve tri su najvažnije...čiji odnos je bitan? ajde mi objasni... da dijete ne treba biti razdvojeno od matere ili od gospođe na autobusnoj stanici ? gdje su ti silni stričeci i tete u unicefovim reklamama. kao što vama smeta bočica u reklami tako je meni zasmetalo što u toj reklami bijaše samo majka-dijete, a znamo da se radi ko fol o "poticajnom roditeljstvu". i to možda i štima, na papiru, al gdje je tu realnost ?!kako mi svi, majka, otac, baka, djed, stric, strina, teta ili stricek u vrticu, gospoda ili gospodin na autobusnoj stanici ili u slasticarni,
nego tko treba dojiti dijete ? svekrva ? naravno da je po difoltu majka, jer ako ne dojiš, ako ne daj bože pređeš na bočicu, pa makar bila i jedna (da premostiš nekoliko sati odsutnosti), uprskao si stvar do daske.ni ja ne mislim da to treba biti mama
i nije po to po difoltu
pa nije samo ako to želi, uz to i ako joj to realnost dopušta. a realnost u kojoj ne postoji mogućnost u praksi da radi određen dio vremena, u kojoj muškarac više zarađuje nego žena, i u kojoj žena dobija otkaz ako malo više bude na bolovanju zbog djeteta, u kojoj imamo malu porodiljnu naknadu, poprilično uvjetuju njen so called slobodan izbor.i smatram da zena stvarno moze otici i raditi ako to zeli, ali isto tako i ostati doma s djetetom, ako zeli to...
to ja nikad nisam rekla, ne tjeraju feministkinje nikoga bičem na rad, niti je bit u tome. lako je reći može ona slobodno izabrati, kad nema uslova za odabir. ti uslovi moraju biti stvoreni. jer velika, velika većina žena, posebice mlađih (barem prema njemačkim istraživanjima) žele raditi. i ne žele čekati tri godine da bi se vratile poslu... pa kako se u to uklapa prve tri su najbitnije ? nikako, zato im je i natalitet u klincu, jer žene svjesno onda izabiraju život bez djece, barem do negdje sredine tridesetih.i ljuti me apriori razmisljanje da zene koje su kuci, koje nisu zaposlene - da nisu emancipirane
vi griješite jer uvijek idete od sebe i svojih obiteljskih prilika, a zanemarujete veliku većinu i realnost... pa donedavno je u njemačkoj postojala zakonska odredba po kojoj treba pismena suglasnost muža da žena smije raditi (sedamdesetih)! postoje istraživanja (govorim za njemačku) koliko muž učestvuje u kućanskim poslovima. nakon rođenja recimo drugog djeteta katastrofalno malo.
slobodno mi pošalji, imaš mail.
ma to da se od žena očekuje puno više nego od muškaraca
Ključno je pitanje - što mi same od sebe očekujemo. Kad tako postavimo stvari (i nađemo vlastite odgovore) svako radikalno razmišljanje o ovoj ili onoj ulozi pada u vodu.
Roda mi je promijenila život utoliko što sam spoznala snagu zajedništva "malih" ljudi.
Ne bih baš rekla da mi je RODA promijenila život, ali je taj portal jedino mjesto gdje sam našla najkompletnije informacije o trudnoći, porodu i roditeljstvuMože se reći da me promijenila u pogledu autosjedalica, jer mi je to jedan novi interes u životu.
Po pitanju položaja žene u društvu nije me promijenila, i dalje smatram da žena ima pravo na obrazovanje, zvanje, posao, plaću, napredovanje u istim uvjetima kao i muškarci.
glede toga -pa nije samo ako to želi, uz to i ako joj to realnost dopušta. a realnost u kojoj ne postoji mogućnost u praksi da radi određen dio vremena, u kojoj muškarac više zarađuje nego žena, i u kojoj žena dobija otkaz ako malo više bude na bolovanju zbog djeteta, u kojoj imamo malu porodiljnu naknadu, poprilično uvjetuju njen so called slobodan izbor.i smatram da zena stvarno moze otici i raditi ako to zeli, ali isto tako i ostati doma s djetetom, ako zeli to...
evo sto smo pisali 2003. :
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...ID=&Show=853žRad na području prava:
Iako se rodiljne naknade još nisu vratile na razinu iz 2000. godine, nismo prestali tražiti povećanje. Održali smo šest prosvjeda na Markovu trgu, posjetili zastupnike i predsjednika RH, nadležna ministarstva, održali i sudjelovali na nekoliko tribina i okruglih stolova, sudjelovali u radu saborskih odbora, napisali desetak tiskovnih materijala i održavali tiskovne konferencije. Nije skromno reći da upravo zbog našeg inzistiranja ovaj problem nije zaboravljen.
U studenom ove godine ravnateljica Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži rekla je da su upravo na naše prijedloge i zbog našeg inzistiranja napravili niz prijedloga za olakšavanje i usklađivanje majčinstva i prava na rad. Među njima se nalaze zahtjevi za prilagođavanje uvjeta rada i pravo na rad kod kuće, prilagođavanje korištenja porodnog dopusta od strane oca, i sl.
Na našem smo prvom prosvjedu, na Markovu trgu, izmedu ostalog, tražili da se i majkama studenticama i ostalima nezaposlenima regulira porodiljna naknada. Ti zahtjevi su sedam mjeseci kasnije i ispunjeni.
Pritiskom na HZZO izrađen je naputak područnim službama da otac može početi koristiti porodni dopust bilo kada u drugoj polovici prve godine, a ne samo s točno šest mjeseci, kao što je dotad bilo definirano.
HZZO je javno obećao da će naše zahtjeve za isplaćivanjem porodiljnih naknada majkama na račun izabrane banke ispuniti u roku od nekoliko mjeseci.
Naše članice neumorno su odgovarale na stotine pravnih i pitanja iz domene izračuna porodiljnih naknada, a uspostavljena je i suradnja s HZZO-om i HZMO-om u svrhu dobivanja točnih odgovora.
U suradnji s Interational Women Club-om održali smo i tribinu na temu "Prava djeteta i roditelja prilikom bolničkog smještaja".
2007.smo imali okrugli stol "Rodiljne naknade - egzistencijalno ili predizborno pitanje" a iz tog izvjestaja izdvajam
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=2537
ukratko o nasoj viziji, misiji itd.Nadalje, važno je što prije uvesti i poboljšati mjere koje bi potaknule veće uključivanje očeva u odgoj i brigu o djetetu. To je važno ne samo zbog povećanja ravnopravnosti spolova, nego i zato što bi se na taj način postiglo da poslodavci i cijelo društvo više cijene potrebe roditelja, bez alibija kako iza svakog zaposlenog muškarca stoji žena koja mu je zaleđe. Mora se stvoriti svijest da roditelj obavlja dužnost važnu za cijelo društvo i cijeniti ga zbog toga. Ta svijest će rasti više godina, ali mora ju se od početka podupirati. Europske države koje su najdalje dospjele u potpori obitelji su one koje su to vezale s većom ravnopravnošću spolova. Švedska je, na primjer, zemlja s najvećim postotkom dojene djece, a ujedno i s najvećim postotkom žena u vladi te najvećim postotkom očeva koji koriste rodiljni dopust. U Hrvatskoj je upravo niska rodiljna naknada u drugih šest mjeseci prepreka za veće uključivanje očeva na samom početku djetetovog života.
Osim toga, poticanje poslodavaca i zaposlenih roditelja na veće korištenje fleksibilnog radnog vremena je nešto na čemu država mora što prije početi raditi. Čak i sat-dva manje dnevno može roditeljima biti od velike pomoći. Pri tome, naravno, treba paziti kako se ne bi dogodilo da tu mogućnost koriste samo žene.
odnosno - znas onu-vidim, djelujem, mijenjam :DVizija, misija, vrijednosti i principi djelovanja
Vizija
Društvo koje aktivno radi na ispunjavanju potreba te zaštiti i ostvarivanju prava djece, roditelja, budućih roditelja i obitelji u cjelini, uključujući pravo pojedinca na izbor utemeljen na znanju.
RODA je nevladina udruga, nositelj pozitivnih promjena koje omogućuju ostvarivanje takvog društva.
Misija
Mijenjati društvo u društvo odgovorno prema djeci, roditeljima, budućim roditeljima i obiteljima - informiranjem, educiranjem, aktivnim zagovaranjem i sudjelovanjem u procesima promjene, kao i poticanjem roditelja i ostalih društvenih skupina na preispitivanje postojećeg stanja i sudjelovanje u promjenama.
Vrijednosti i principi djelovanja
Aktivno mijenjamo sustav, ne prilagođavamo mu se.
Djeca su ravnopravni i jednakovrijedni članovi društva. Djeca imaju pravo na optimalne uvjete za rast i razvoj.
Obitelj je svaka ona zajednica koja se tako osjeća, bez obzira na broj članova i njihove odnose. Obitelj je najvrednije mjesto za odgoj i odrastanje djeteta.
Roditelji su sposobni za odgovorno roditeljstvo. Odgovorni roditelji su roditelji koji su spremni preuzeti potpunu odgovornost za kvalitetu odnosa među odraslima i djecom, uključujući i odgovornost za pogreške koje su u procesu odgoja neizbježne.
Pojedinci imaju pravo na izbor temeljen na znanju i informiranosti.
Poseban naglasak stavljamo na prevenciju i pokušavamo preduhitriti probleme.
Tolerancija i prihvaćanje različitosti.
Otvorenost za suradnju s drugima.
Dosljednost u etičkom financiranju, neprihvaćanju sredstava od industrije čiji se proizvodi i način reklamiranja kose s našim vrijednostima.
eto tako
M. courage, u ovo sto ti spominjes se vec uplicu u pricu prava i potrebe djece i ode diskusija dovraga. Pokusaj ovu pricu o jednakosti uloga servirati desetomjesecnoj bebi koja hoce mater i sisu pa da vidis. Cak i ta jedna bocica za zavaravanje bi tu bila cisto guranje problema pod tepih.
Vidim da bi me se moglo opasno krivo shvatiti....jednaka prava su ok, ali svatko ima svoju ulogu. (koja je jednako vrijedna)
Ovo sto se momentalno desava po Evropi je odraz malo dublje problematike. Tocnije receno, pad nataliteta je samo simptom bolesti od kojih pati ova nasa samoziva, samodopadna i "ukrivo emancipirana" kultura.
Naravno da ne. Nit sam ista tako implicirala. Ljudi ce imat svakakve percepcije o svakakvim pitanjima. Sigurno ima drugih koji imaju skroz drugaciju percepciju i od ove tvoj i od ove moje za koje ni ti ni ja ne znamo. I kad ih cujemo, bit ce nam prvi puta i mozda ce nas iznenaditi, a mozda nece. Meni je ova tvoja bila prvi put i iznenadila me. Ni manje ni vise od toga.
Tu nemrem nist reci jer ja te reklame nisam vidjela, mozda je zato moja percepcija drugacija od tvoje, odnosno tvoja od moje. A o prvom pitanju, sto bi trebalo znaciti "prve tri su najvaznije" je najbolje saznati od onog koji je taj program i kreirao - UNICEF - prve tri su najvaznijema daj, pa ne moraš ići ad absurdum samo da bi mi oponirala. što znači prve tri su najvažnije...čiji odnos je bitan? ajde mi objasni... da dijete ne treba biti razdvojeno od matere ili od gospođe na autobusnoj stanici ? gdje su ti silni stričeci i tete u unicefovim reklamama. kao što vama smeta bočica u reklami tako je meni zasmetalo što u toj reklami bijaše samo majka-dijete, a znamo da se radi ko fol o "poticajnom roditeljstvu". i to možda i štima, na papiru, al gdje je tu realnost ?!kako mi svi, majka, otac, baka, djed, stric, strina, teta ili stricek u vrticu, gospoda ili gospodin na autobusnoj stanici ili u slasticarni,
Mozes dojiti ili hraniti majcinim mlijekom i ako nisi cijeli dan doma (ja npr, nisam bila i moji su, po potrebi, bili u jaslicama vec od sest mjeseci, kad bi zatrebalo).nego tko treba dojiti dijete ? svekrva ? naravno da je po difoltu majka, jer ako ne dojiš, ako ne daj bože pređeš na bočicu, pa makar bila i jedna (da premostiš nekoliko sati odsutnosti), uprskao si stvar do daske.ni ja ne mislim da to treba biti mama
i nije po to po difoltu
i smatram da zena stvarno moze otici i raditi ako to zeli, ali isto tako i ostati doma s djetetom, ako zeli to...
Pa i to su stvari protiv kojih se Roda bori.pa nije samo ako to želi, uz to i ako joj to realnost dopušta. a realnost u kojoj ne postoji mogućnost u praksi da radi određen dio vremena, u kojoj muškarac više zarađuje nego žena, i u kojoj žena dobija otkaz ako malo više bude na bolovanju zbog djeteta, u kojoj imamo malu porodiljnu naknadu, poprilično uvjetuju njen so called slobodan izbor.
Sad si me potakla da idem ponovo procitati na unicefovom sajtu o samom programu i gledam i gledam i ne vidim da ista pise da bi majka trebala prve tri godine djetetova zivota ostat doma s djetetom. Dapace, nema nista sto bi aludiralo na to.to ja nikad nisam rekla, ne tjeraju feministkinje nikoga bičem na rad, niti je bit u tome. lako je reći može ona slobodno izabrati, kad nema uslova za odabir. ti uslovi moraju biti stvoreni. jer velika, velika većina žena, posebice mlađih (barem prema njemačkim istraživanjima) žele raditi. i ne žele čekati tri godine da bi se vratile poslu... pa kako se u to uklapa prve tri su najbitnije ? nikako, zato im je i natalitet u klincu, jer žene svjesno onda izabiraju život bez djece, barem do negdje sredine tridesetih.i ljuti me apriori razmisljanje da zene koje su kuci, koje nisu zaposlene - da nisu emancipirane
zanemaruješ matricu patrijarhata u kojoj smo odrasli. nisi kao jedinka rođena bez uticaja okoline, bez nekih stečenih tj. usađenih stereotipa i očekivanja, koliko god da misliš da si slobodna u svojoj volji.
zrinka - znam da ste aktivne oko porodiljnih naknada.
zato i velim da u biti "prve tri su najvažnije" znači ništa drugo nego p(r)ozivanje žena (ne očeva) na odgovornost. nema više ispunjavanje svojih želja, interesa... sad su prve tri bitne... još malo pa će biti prve šest najbitnije,.... pa onda prvih 12...Pokusaj ovu pricu o jednakosti uloga servirati desetomjesecnoj
bebi koja hoce mater i sisu pa da vidis.
da i koje su to uloge ? baš me zanima.jednaka prava su ok, ali svatko ima svoju ulogu. (koja je jednako vrijedna)
daj mi ovo objasni... prije nego što krenem s rafalom.Tocnije receno, pad nataliteta je samo simptom bolesti od kojih pati ova nasa samoziva, samodopadna i "ukrivo emancipirana" kultura.
zašto je prije natalitet bio veći ? jer žene nisu bile samožive, jer nisu bile samodopadne, jer su sjedile doma i rađale jedno dijete za drugim . a sad žene više nisu spremne sjediti doma i čuvati tri stupa kuće - sad pričamo o ukrivo emancipiranoj kulturi ?! :?
ovo ne shvatam uopće ? :?Cak i ta jedna bocica za zavaravanje bi tu bila cisto guranje problema pod tepih.
pa to da su prve tri najbitnije, to se odavno već vergla svugdje, tako da sam na osnovu toga - ne toliko konkretno za unicef - stekla svoje mišljenje.Meni je ova tvoja bila prvi put i iznenadila me.
ančica,pročitala sam već odavno unicefov letak. naravno da se ništa konkretno ne veli - al sve što je bitno za dijete, dojenje, ljubav, pažnja, sigurnost, sve što mu se treba pružiti tih prvih mjeseci tj. godina... tko mu to treba dati ? kumica s placa ?Sad si me potakla da idem ponovo procitati na unicefovom sajtu o samom programu i gledam i gledam i ne vidim da ista pise da bi majka trebala prve tri godine djetetova zivota ostat doma s djetetom. Dapace, nema nista sto bi aludiralo na to.
jel se odlazak u vrtić poklapa sa prve tri su najbitnije ?U to vrijeme, a posebno unutar prve godine života, mala djeca najčešće žive u privatnosti svojih obitelji i u potpunosti su ovisna o odraslim osobama. Presudne su vještine roditelja pri odgajanju djece, davanju emocionalne podrške, poticanju razvoja i u komunikaciji s djetetom.
mc, odgovorit cu samo na dio koji se odnosi na mene.
Ja sam uvjerenja da "što je bitno za dijete, dojenje, ljubav, pažnja, sigurnost, sve što mu se treba pružiti tih prvih mjeseci tj. godina... " treba dobiti prvenstveno od roditelja al isto tako i od deda, baka, teta ili striceka u vrticu, pa i od kumica s placa ako govorimo o postovanju i pravo na dostojanstvo djetinjstva. I sigurno ne samo od majke.
Al ovo sto si zadnje citirala je cinjenica i stoga je sasvim razumno da je unicefov program fokusiran na roditelje, na njihovo osvijescivanje i na to da im pruzi priliku da steknu vjestine koje smo zaboravili ili nismo uopce imali sanse igdje nauciti ili nismo mislili da su nam potrebne, nesvjesni vaznosti ovog perioda za dijete.
I ako roditelji nisu osvijesceni o vaznosti ovog perioda (ne u smislu da ostali periodi u zivotu nisu vazni, nego u smislu da ovaj period nije nevazan), ne mozemo ocekivati da ce drugi, ukljucujuci i zajednicu, biti. Dok, ako su roditelji svjesni utjecaja koje imaju na malo bice i kako se taj utjecaj ekstrapolira na ostatak njihovog zivota, oni ce biti ponukani da se potrude vise u postavljanju temelja (sto ne znaci da ga nece staviti u vrtic ili nahranit bocicom), i taj njihov utjecaj imat ce utjecaj i na okolinu, na ostale koji sudjeluju u djetetovom zivotu i utjecati i na njih da im se pridruze u tom zadatku.
Pa mi je stoga skroz razumljiva, prihvatljiva i pozitivna inicijativa s fokusom na roditelje.
Barem ja tako gledam na ovo.
ančice... konkretno za ovaj unicefov program moram iskreno reći da imam ambivalentan osjećaj... donekle zato jer sve što sam pronašla na netu mi je previše neodređeno da mogu o tome steći konkretan stav. itekako mogu shvatiti da se iz njihovog nekako neodređenog teksta može isčitati ono što ti vidiš (i što je svakako pohvalno), al rekoh već, ta rečenica "prve tri su najbitnije" mi je poznata već od prije, uz to ide još val antifeminizma (ko fol žene umorne od emancipiranosti, željne opet svog mjesta pored štednjaka
Čitajući ovu raspravu palo mi je na pamet pitanje koliko RODA ima muških članova? Ne ono - mm me potpuno podržava u mom angažmanu u rodi, nego koliko je očeva stvarno u redovnom članstvu? U postotku?
Jer sve je to ok, mm je jako angažiran otac, sasvim sigurno najangažiraniji u našoj okolini, ali forumarenje mu ne bi palo na pamet, kao ni članstvo u udruzi roditelja. Na bolovanju zbog djece još nikad nije bio (jer, naravno, u njegovoj firmi ne bi blagonaklono gledali na to
Dakle, vraćam se na pitanje, ako se taj podatak može iznijeti, jako bi me zanimao...
"prve tri su najvažnije" je nešto što se u razvojnoj psihologiji provlači "oduvijek" jer su jednostavno istraživanja pokazala da se u toj dobi formiraju bazične karakteristike djetetove osobnosti (bazično samopoštovanje i samopouzdanje, osjećaj sigurnosti u sebe i svijet oko sebe, karakteristike osobnosti....).
Iako, "oduvijek" znam za taj pojam (zbog struke, ne zbog majčinstva - ono je došlo puno kasnije) nikada mi do sada nije palo na pamet povezivati ga sa urušavanjem položaja žena u društvu, fakat nije.
Ovaj pojam naglašava da je djetetu važan kontakt jedan na jedan, dapače "jedne bliske osobe" i djeteta.
Ako pitaš za jaslice, moje je dijete išlo u njih od godine dana starosti, ali to nikako ne znači da ja mislim da su jaslice dobre za djecu do treće godine starosti, pogotovo ovakve nase. Islo je jer je to za nas bio najbolji mogući izbor, vjerojatno ce tako biti sada i s drugim djetetom. Ali to ne znaci da mi nismo svjesni prednosti i nedostataka nasih izbora i da ih ne promišljamo.
meni se RODA dopala jer sam saznala da nisam sama u nekim pitanjima i da o određenim stvarima koje me muce mogu ovdje razgovarati...to mi je mrak
Sto se tice ove rasprave gore....nekako mislim da je sve stvar kako se partneri dogovore
ja sam trudnocom ostala bez posla (nije mi produzen ugovor, jer taj posao vise nisam mogla raditi - fiz. tezak), ali to sam znala prije nego sam u sve krenula i u dogovoru sa MM smo odlucili da samo on radi, a ja cu biti doma.
Moja frendica sada ima sina od 3 mj. i za 3 mj. se vraca na posao, jer joj je receno da mora (inace ce dobiti otkaz kada se vrati sa porodiljnog) i ona nece dojiti, jer joj nema tko nositi dijete na posao na dojenje. Njen izbor (iako se ja ne slazem s njim)
Sto prica, sto razlicitih rjesenja...mislim da svako zna sto je za njega najbolje
bubice, nisam jedina koja to tako misli i doživljava.
ma jedno je teorija, a drugo je praksa. posebice kad potreba za dojenjem ne ostavlja baš puno mogućnosti razmišljati o kojoj se to "bliskoj osobi" radi. malo mi je nevjerojatno da to ne želite priznati. iako i sama smatram da ta "bliska osoba" itekako može biti baka il teta čuvalica (sa ili bez bočice adaptiranog), ipak se ide od premise da su roditelji odgovorni za dijete, da je mama ta koja daje majčino mlijeko (bitan je i taj prisan kontakt, jelte), da rijetko koja žena prepušta mužu tu ulogu (posebice u prvim mjesecima), da (pre)često muž više zarađuje pa se financijski i ne isplati, a i ima jako puno muškaraca koji to ne shvaćaju toliko velikim izazovom (koji naravno osim skrbi za djetetom podrazumijeva i obaveze oko kućanstva) da bi pravili prekid od tri godine na poslu, posebice ako imaju legitimnu želju za napredovanjem (a tri godine nisu malo ni u jednoj struci)... u zapadnim zemljama u sve to se treba računati i na manjak jasličkih i vrtićkih mjesta, na mentalitet baka koje nisu spremne na (besplatan) baka servis, na skupocjene sate teta čuvalica, na dvokratno školstvo koje djecu šalje doma na ručak itd itd...
u tom kontekstu - kad znaš da si toliko bitan/bitna djetetu tih prvih godina - mi je potpuno jasno kad se žene odlučuju na kasniju trudnoću, ako uopće. uopće ne osuđujem takav stav, dapače smatram ga vrijednim poštivanja jer pokazuje odgovornost pa čak i na vlastitu štetu. (naravno rijetko tko primjeti da ni muškarci u tim godinama nisu baš od neke akcije za osnivanjem obitelji).
klasika. i onda se čudimo zašto poslodavci diskriminiraju žene. kome treba osoba koja je više na bolovanju nego što radi ? budimo iskrene, ja prva ne bih takvu osobu zaposlila, koliko god bi donekle razumijela njenu situaciju.Na bolovanju zbog djece još nikad nije bio (jer, naravno, u njegovoj firmi ne bi blagonaklono gledali na to ), dok sam ja u prva 4 mjeseca jaslica na poslu bila ukupno 3 tjedna
u svemu ovome se mi slazemo, u svemu ovome sto si navela i roda nalazi motivaciju za svoje djelovanje. Koliko god da je floskula, ali ja stvarmo moram jos jednom naglasiti da forum ne predstavlja stavove udruge. Niti u jednom sluzbenom stavu udruge ti neces naci da se Roda zalaze da majke ostaju uz svoju djecu do trece godine djetetova zivota. Mi pozdravljamo mogucnost izbora, dobro je da taj izbor postoji za majke koje to zele i koje si mogu priustiti ali svjesne smo da za vecinu nas to nije realni izbor. Nije bio niti za vecinu clanica Udruge. U odnosu na prve tri mi se recimo zalazemo i za skolovane dadailje (ja bi si za drugo dijete voljela imati, npr. tu opciju).ma jedno je teorija, a drugo je praksa. posebice kad potreba za dojenjem ne ostavlja baš puno mogućnosti razmišljati o kojoj se to "bliskoj osobi" radi. malo mi je nevjerojatno da to ne želite priznati. iako i sama smatram da ta "bliska osoba" itekako može biti baka il teta čuvalica (sa ili bez bočice adaptiranog), ipak se ide od premise da su roditelji odgovorni za dijete, da je mama ta koja daje majčino mlijeko (bitan je i taj prisan kontakt, jelte), da rijetko koja žena prepušta mužu tu ulogu (posebice u prvim mjesecima), da (pre)često muž više zarađuje pa se financijski i ne isplati, a i ima jako puno muškaraca koji to ne shvaćaju toliko velikim izazovom (koji naravno osim skrbi za djetetom podrazumijeva i obaveze oko kućanstva) da bi pravili prekid od tri godine na poslu, posebice ako imaju legitimnu želju za napredovanjem (a tri godine nisu malo ni u jednoj struci)... u zapadnim zemljama u sve to se treba računati i na manjak jasličkih i vrtićkih mjesta, na mentalitet baka koje nisu spremne na (besplatan) baka servis, na skupocjene sate teta čuvalica, na dvokratno školstvo koje djecu šalje doma na ručak itd itd...
Sto se tata tice - ne znam tocan postotak, ima ih u udruzi ali premalo, naravno.
a zasto se majka prva uvijek prepozna u "bliskoj osobi" - hebat ga, ja se prepoznajem prva. Biologija ipak radi svoje, ne mozemo bas od svega pobjeci i iznivelirati. U svojoj obitelji ja sam sigurno sama kriva sto me i svi ostali prepoznaju kao prvu "blisku osobu", ja sam kontrol frik, najdraze sam sama hendlala sve krizne situacije oko djeteta, pogotovo na pocetku. dakle, vjerujem da smo, dijelom, i same krive za to na koji nas nacin percipira drustvo, samo ne mislim da je rjesenje odustati od svega onoga sto majcinstvo/roditeljstvo nosi nego, ipak, dovesti do toga da drustvo u većoj mjeri postuje majcinstvo/roditeljstvo.
Sjajno si to sazela bubice
bubice, slažem se da se slažemo... tj. da smo suglasne...
to ja znam.Koliko god da je floskula, ali ja stvarmo moram jos jednom naglasiti da forum ne predstavlja stavove udruge.
Da, vjerojatno nam ne pomaze u image-u ponekada ali cost-benefit analiza ide u prilog edukaciji sireg pucanstva u odnosu na nas narusen image. Tak da cemo morati prezivjeti 'stetu' koju nam nosi forum s vremena na vrijeme, u svrhu postizanja viseg cilja
Bubica
razmisljam o tome cijelo jutro. Ne mislim da nam forum steti jer je jako koristan velikom broju mama, ali ga ocito ne koristimo dovoljno za promicanje svih nasih ideja i podrucja djelovanja - a za to smo stvarno same krive.
M. courage, zeljela ti to prihvatiti ili ne, majka JESTE ta koja daje majcino mlijeko. I nije mi onda jasno, zasto pod svaku cijenu bjezati od te i takve uloge u zivotu djeteta? Eto, bez uvijanja u celofan. niti baba niti cuvalice i kojekakve susjede ne mogu zamjeniti majku niti njihovo pazenje na dijete moze kamuflirati tu izvornu situaciju, da dijete zeli majku. Otac je jednako vazan, jednako dobar i jednako vrijedan i sve jednako, ali ima totalno drugaciji utjecaj i totalno drugaciji doprinos u razvoju djeteta. (jednako vazan, opet ponavljam da ne bi bilo krivog shvacanja)
Sto se tice poslodavaca, sjecas se kako je dosta cura prije nekog vremena napalo Samaritanku jer je pisala kako sa svojim zaposlenicama dogovara i razgovara o planiranju trudnoca?
Ne zanemarujem, uopće, nego smatram da su se do danas stvari ipak bitno promijenile u odnosu na vrijeme kad su ideje emancipacije ženskoga rada i djelovanja izvan okvira obitelji i kuće bile u začetku.zanemaruješ matricu patrijarhata u kojoj smo odrasli. nisi kao jedinka rođena bez uticaja okoline, bez nekih stečenih tj. usađenih stereotipa i očekivanja, koliko god da misliš da si slobodna u svojoj volji.
Danas žena svoj mogući nedostatak ambicije (pišem načelno, ne aludiram ni na koga) ne može više stavljati u kontekst patrijarhata, unatoč mogućem postojanju iznimaka.
Ponosna sam na svoj poslovni uspjeh, ali uvijek ću reći da jedna (smrdljiva 8) ) nožica moga djeteta kao i činjenica da još uvijek živim u zajednici s čovjekom koga sam izabrala, vrijedi i ispunjava me nebrojeno većim ponosom.
A meni isto vrijedi i za onu pricu o zeni koju rodbina ili tkovec ne pita o poslovnom uspjehu nego o obiteljskom statusu.
Malo mi se cini da se pretjeruje u nekim stvarima pa tako i u tome. Ja prva sam ta kojoj neciji poslovni uspjeh nije nesto sto me previse intrigira. Bilo da se radi o muskarcu ili zeni. I uvijek cu se prvo raspitati o necijem djetetu ili hobiju ili citanju odredjene knjige nego o postignucu u karijeri. Isto tako, vecina osoba koje zanima zenin bracni status, sigurna sam da ih nista manje ne zanima ni muskarcev.
mislim da se u "najvaznije su prve tri" ne radi o tome da dijete mora bit "naljepljeno" na nekoga konstantno, nego da se osigura djetetu emocionalna sigurnost i prostor za razvijanje vlastite osobnosti. za to ne moraju ni mama ni tata ostat kuci prve tri godine i to se sve moze i ako dijete ide u jaslice, vazno je znati kvalitetno iskoristiti vrijeme ("poticajno roditeljstvo") kada su svi zajedno. a mama i tata su uvijek (ako su prisutni u djetetovom zivotu) tu vazniji od bake ili tete u vrticu i koga ste vec pobrojali, ako se dijete i "nakaci" na nekog drugog (a ne na oba roditelja ili jednog od roditelja), dobijes frustrirane roditelje pa na kraju i frustrirano dijete koje zivi sa frustriranim roditeljima :/
sto se dojenja tice, tko hoce dojit nece ga odlazak na posao sprijecit. iako sam sigurna da treba poradit na pravima zaposlenika u smislu omogucavanja slobodnog vremena na poslu i adekvatne prostorije za izdajanje. ali mama definitivno ne mora prestat dojit zato sto je nema kuci cijeli dan, niti mora ostat kuci zato sto zeli nastavit dojit.
Angie75, oko 5% Rodinog clanstva (znaci clanova Udruge, ne korisnika foruma) je muskog spola (jel su svi ocevi ili ne, to ne znam)
Meni su i bubica i Zorana pretocile u rijeci ono sto i ja mislim, a to je da nema smisla pokusavati sve iznivelirati a da bismo se mogli zvati ravnopravnim. Neke stvari nam je i priroda uvjetovala, dojenje nam nije nametnuo muskarac niti drustvo, ono je dio sustava kojeg je priroda odredila. Kao vjerojatno i tu pocetnu jacinu veze koju majke osjecaju s bebom. I nisam za negiranje iste u svrhu (umjetnog, i upitno uspjesnog) postavljanja zene i muskarca na istu kakti ravnopravnu razinu.
Mene sad kopa sljedece pitanje: jel vecinom majke idu na bolovanje zato sto ga ocevi ne mogu dobiti iako ga traze ili zato sto ga ne traze? Ako ga ne traze, zasto ga ne traze? Jel zato sto ne zele ili zbog nekog drugog razloga? Zasto ga majke traze? Zato sto se osjecaju obveznima ili zato sto im je to prirodnije (zbog onog kaj sam gore spomenula - te neke posebnog prirodnog osjecaja u doredenom kontekstu skrbi za dijete)?
Ja osobno, recimo, ako mogu se mogu organizirat s poslom da ostanem s djetetom doma, to i preferiram, bez obzira jel moj suprug moze ili ne moze. I to ne zbog nekog osjecaja da je to moj posao vec cisto zbog osjecaja da ja bas zelim biti s njima kad im je potrebna bliska skrb. Ako ne mogu, onda tek idem razmatrati jel se moze mm organizirati. Al meni u glavi, kada su bolesni, je moja zelja da budem s njima ako ikako mogu. I dolazi iz mene, iz moje unutrasnjosti, a ne, barem se ja tako ne osjecam, kao da dolazi od drustva. I ako je to prirodni dio mene, (mada, tko zna jel je), zasto da ga negiram?
Drugi je par rukava ako ocevi u globalu traze bolovanje i ne dobiju ga ili im se namece da ga niti ne traze.
Hm, mislim da bismo na ovu temu trebali otvorit novi topik, jako mi je zanimljiva cijela ta koncepcija i diskusija, a imam feeling da smo na krivom topiku
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom